REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-408/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika - specijalista Domagoja Klinžića, u pravnoj stvari tužitelja GASTRO GALA j.d.o.o., Delnice, Radićeva 21, OIB: 75013230373, zastupanog po punomoćnici Eni Mohorić Bunjevčević, odvjetnici u Delnicama , protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Goranu Mikuličiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 31. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.477,44 eura sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1.630,61 eura od 15.12.2023.,

- na iznos od 846,83 eura od 23.02.2024.,

do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.106,85 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 35,67 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2026. do isplate, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 22. studenog 2023. dogodila prometna nesreća u kojoj je motorno vozilo tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] zadobilo oštećenja zbog kojih je proglašena totalna šteta.

Za prometnu nesreću je odgovoran vozač vozila inozemne reg. oznake [registarska oznaka], za koje je, sukladno odredbi čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i nastavno uputi tuženika od 25. siječnja 2024., odgovoran tuženik. Tužitelj je tuženiku dana 14. prosinca 2023. podnio odštetni zahtjev, a nastavno nakon što je upućen da se u svezi sve daljnje komunikacije i zahtjeva obrati njegovom članu trgovačkom društvu CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862 (dalje: član) 3. travnja 2024. u odnosu na trošak najma drugog vozila podnio i drugi odštetni zahtjev.

Međutim, član tuženika, iako je priznao odgovornost, nije tužitelju u potpunosti nadoknadio cjelokupnu štetu, obzirom da tužitelju na utvrđene iznose štete s osnova vrijednosti vozila i troška najma drugog vozila nije priznat iznos koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost (PDV), a ujedno nije priznat trošak najma drugog vozila u cjelokupnom vremenskom razdoblju koje se odnosi od dana nastanka štete u kojem je korišten najam drugog vozila pa do dana primitka obavijesti o totalnoj šteti. Član tuženika je u postupku koji je kod njega prethodio utvrdio totalnu štetu na motornom vozilu tužitelja te je nastavno, a po prigovorima tužitelja, u konačnici utvrdio vrijednost vozila u iznosu od 8.850,00 eura temeljem kojeg je obračunao visinu štete.

Tužitelj je prigovarao tako suviše niskoj utvrđenoj vrijednosti vozila, obzirom da je sukladno mjerodavnoj kataloškoj procjeni centra za vozila Hrvatske, tužiteljevo vozilo na dan štetnog događaja vrijedilo 11.058,61 eura.

Ističe kako je i sam član tuženika faktički priznao vrijednost tužiteljevog vozila na dan štetnog događaja u iznosu kojeg je zatražio i tužitelj (kako to proizlazi iz odluke člana tuženika od 30. travnja 2024.), odnosno u iznosu od 11.060,00 eura s uključenim PDV-om, međutim, isti je neosnovano smatrao da tužitelju ne pripada iznos u koji je uključen PDV, slijedom čega je u konačnici utvrdio vrijednost u iznosu od 8.850,00 eura.

Obzirom da je član tuženika utvrdio vrijednost ostatka vozila (spašenih dijelova) u iznosu od 2.312,00 eura (2.890,00 s PDV-om), koji iznos je potrebno oduzeti od ukupne vrijednosti motornog vozila u iznosu od 11.058,61 eura, to jasno proizlazi da je tužitelju bilo potrebno isplatiti 8.168,61 eura, odnosno, obzirom da je tužitelju isplaćeno 6.538,00 eura, potrebno je isplatiti još 1.630,61 eura iz navedene osnove.

Dakle, u odnosu na predmetno potraživanje, član tuženika je samo sporio da se na utvrđenu vrijednost motornog vozila primjeni i PDV, obrazlažući isto samo navodom da je tužitelj obveznik PDV-a.

Naime, kada je riječ o totalnoj šteti, kao visina štete uzima se vrijednost novonabavne cijene motornog vozila na dan štetnog događaja, slijedom čega je iznos koji je potreban da bi se tužitelj doveo u jednako materijalno stanje kakvo je bilo prije štetnog događaja, upravo iznos od 11.058,61 eura, u koji iznos je uključen PDV od 25%.

Poziva se na odredbu čl. 1085 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO) kojom je propisano da je odgovorna osoba (a time i osiguravatelj) dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

Prema tome, kada tužitelj svoj zahtjev temelji na osiguranju od odgovornosti za štetu te ako je taj zahtjev osnovan, a što je u konkretnom slučaj, tada osiguravatelj odgovara oštećeniku za punu naknadu štete, a to znači da je dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala ili kada uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće, kao što je slučaj kada se radi o tzv. totalnoj šteti na vozilu, dužan je isplatiti odgovarajuću svotu novca na ime te naknade.

S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o totalnoj šteti, tužitelj kao oštećenik ima pravo na naknadu u visini vrijednosti oštećenog vozila, što predstavlja naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja te je dodatno dužan nadoknaditi sve troškove, odnosno dodatnu štetu koju je tužitelj imao zbog štetnog događaja.

S obzirom da iznos koji je potreban da bi tužitelj kupio vozilo te vrijednosti obuhvaća iznos u koji će u cijeni vozila sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost biti uključen i PDV, to je jasno da je tuženik u potpunosti pogrešno obračunao visinu štete, jer nije bilo mjesta umanjenju iznosa za trošak PDV-a. Nadalje, osim prethodno navedene štete, tužitelju je nastala i šteta troškova najma drugog kombi vozila koje mu je bilo potrebno za neometani nastavak poslovanja (cateringa, pribave namirnica za usluživanje jela, pića i dr.), a u razdoblju dok je član tuženika činio procjenu štete, koje razdoblje iznosi 69 dana, a što se odnosi na razdoblje od dana nastanka štete u kojem je korišten najam drugog vozila pa do dana obavijesti o totalnoj šteti 13. veljače 2024., što ukupno iznosi 2.225,94 eura uvećano za PDV koji je tužitelj također uplatio u iznosu od 556,49 eura. odnosno sveukupno 2.782,43 eura.

Navodi da je tužitelj 7. prosinca 2023. uplatio za troškove najma iznos od 1.250,00 eura, zatim 4. siječnja 2024. iznos od 1.249,92 eura te 22. veljače 2024. iznos od 927,48 eura, no isti ovom tužbom potražuje samo troškove najma u naprijed navedenom razdoblju, obzirom da ovdje uplaćeni iznosi se odnose i na razdoblje nakon 13. veljače 2024.

Član tuženika je tužitelju priznao trošak najma drugog vozila samo u razdoblju od 60 dana, i to na način da je priznao po danu samo 32,26 eura, odnosno nije na taj iznos priznao troškove PDV-a kojeg je tužitelj platio, a što je u potpunosti neosnovano.

S obzirom da je tužitelju isplaćeno 1.935,60 eura, to tužitelj potražuje i daljnji dio štete u iznosu od 846,83 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost svog osiguranika.

Osporava visinu tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete. U odnosu na PDV iznosi stajalište da kada je riječ o pravnim osobama koje primaju naknadu štete za sredstvo rada koje je dio imovine trgovačkog društva ili im služi za obavljanje posla te se knjigovodstveno vode kao imovina društva, da kada bi se naknada štete za uništeno vozilo isplatila zajedno sa porezom na dodanu vrijednost, a tužitelj nakon toga kupi novo vozilo po cijeni u koju je uračunat PDV, prijavom PDV-a i korištenjem prava na odbitak tog istog PDV-a, društvo bi bilo stavljeno u daleko povoljniji položaj nego što je to bio prije prometne nesreće. Ne samo da bi imao novo vozilo, već bi imao i novčanu korist, uračunavanjem, odnosno „prebijanjem“ PDV-a koji mu se vraća uračunavajući se sa PDV-om sa njegovih izlaznih faktura.

U odnosu na troškove zamjenskog vozila navodi da su isti priznati od 14. prosinca 2023. do 13. veljače 2024. kao dana kada je utvrđena totalna šteta. Smatra da tuženik nije dužan naknaditi štetu u vidu plaćenog najma zamjenskog vozila u vrijeme kada nije niti znao za postojanje štete, a ista se dogodila gotovo mjeseca dana prije, odnosno 22. studenog 2023. Za troškove najma koje je imao tužitelj plaćeno 967,38 eura 23. travnja 2024. te daljnji iznos od 967,80 eura 2. svibnja 2024.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke u bitnome ostaju kod navoda iznijetih u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, s time da je tuženik na ročištu od 26. rujna 2025. navodi da je u odnosu na totalnu štetu na vozilu sporan samo iznos PDV-a.

4. Sud je tijekom postupka sud sukladno čl. 220. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

Raspravnim rješenjem od 26. rujna 2025. naloženo je tužitelju dostaviti sudu dokaz-dokumentaciju o tome da li je R1 fakture na kojima temelji svoje potraživanje za izgubljenu dobit temeljem najma zamjenskog vozila prijavio u sustav PDV-a te je li iskoristio mogućnost odbijanja PDV-a temeljem mjesečnog obračuna i prijave PDV-a Poreznoj upravi, nakon čega je tužitelj dostavio dokumentaciju iz koje je razvidno da je iste prijavio u sustav PDV-a i iskoristio mogućnost odbijanja PDV-a.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu imovinske štete (totalna šteta) nastale na vozilu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], odnosno ima li tužitelj pravo na naknadu štete i u odnosu na PDV obzirom na činjenicu da je oštećenik pravna osoba i ima pravo na odbitak pretporeza, te naknadu troškova korištenja zamjenskog vozila, odnosno u kojem razdoblju tužitelj ima pravo na iste, te ima li pravo i na naknadu PDV-a na iste.

7. Vezano uz sporno pravno pitanje je li naknada štete obuhvaća i iznos poreza na dodanu vrijednost, treba navesti da prema mišljenju ovog suda, tužitelj ima pravo obračunati i PDV. Prema odredbi iz članka 1085. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21. 114/22 i 156/22, 155/23, dalje: ZOO), odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema odredbi čl. 1090. ZOO -a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Iz navedenih odredbi proizlazi da je u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako oštećenik ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe, koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednost, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a. Pri tome čak i u situaciji kada oštećenik nije imao nikakvih izdataka za popravljanje stvari, dakle, okolnost da nije popravio stvar, nije odlučna, jer odredbom čl. 1090. ZOO-a pravo na naknadu u navedenom opsegu uključujući i porez na dodanu vrijednost, nije uvjetovana prethodnim popravljanjem stvari, odnosno plaćanjem izdataka potrebnih za popravljanje.

8. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev x-341/10 od 12. rujna 2013. i Rev x-280/11 od 11. prosinca 2013., a također Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela toga suda održanoj 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-9 zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost i prije nego što je popravio vozilo, odnosno prije nego što je dobio račun za popravak vozila. Budući da pravo na PDV ima čak i oštećenik koji nije popravio vozilo, logično je da to pravo onda ima i oštećenik koji je popravio vozilo i platio PDV.

9. Imajući u vidu pravni stav koji je zauzeo ovaj sud, tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan budući da se tužbeni zahtjev u cijelosti odnosi na neplaćenu totalnu štetu.

Dakle, kako je u ovom postupku, između ostalog, utužen i iznos od 1.630,61 eura koji se odnosi na PDV na obračun totalne štete, te kako je tuženik s osnova totalne štete uplatio tužitelju iznos od 6.538,00 eura, dok obračun totalne štete iznosi 8.168,61 razvidno je da je tuženik dužan platiti tužitelju i preostali iznos štete koji se odnosi na PDV.

10. U odnosu na naknadu štete koja se odnosi na troškove korištenja zamjenskog vozila, stav je ovog suda da tužitelj ima pravo na naknadu navedenih troškova u razdoblju od dana nastanka štete u kojem je korišten najam drugog vozila (koje mu je bilo potrebno za neometani nastavak poslovanja), pa do dana obavijesti o totalnoj šteti 13. veljače 2024. (69 dana), što ukupno iznosi 2.225,94 eura uvećano za PDV koji je tužitelj platio u iznosu od 556,49 eura. odnosno sveukupno 2.782,43 eura, dok je tuženik na ime navedene štete priznao samo trošak korištenja zamjenskog vozila u razdoblju od 60 dana (od dana prijave štete 14. prosinca 2023. do 13. veljače 2024.), bez PDV-a, te mu za navedeno razdoblje isplatio iznos od 1.935,60 eura, dakle, dužan je tužitelju isplatiti i iznos od 846,83 eura.

Naime, navod tuženika da tužitelj nema pravo tražiti isplatu najma i u razdoblju u kojem tuženik nije znao za štetni događaj, sud je ocijenio neosnovanim, obzirom iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj žurno postupao, te je odmah po zaprimanju policijskog zapisnika, 13. prosinca 2023. (bez kojeg nije mogao poduzimati daljnje radnje), idućeg dana, 14. prosinca 2023., odmah obavijestio tuženika (i sam tuženik navodi predmetni datum kao dan kad ga je tužitelj obavijestio o šteti), te je radi procedure tuženika, odnosno njegova člana, došlo do duljeg proteka vremena do utvrđenja totalne štete.

Prigovore tuženika na pravo tužitelja na PDV sud je ocijenio neosnovanim, što je već obrazložio u točki 7. do 9. obrazloženja ove presude.

11. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Obzirom je između stranaka nesporna činjenica da je tužitelj odštetni zahtjev u odnosu na imovinsku štetu na vozilu podnio 14. prosinca 2023. u odnosu na predmetnu štetu (neplaćeni dio) ima pravo na zateznu kamatu upravo od navedenog datuma, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (15. prosinca 2023.), o tome je odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. U odnosu na zateznu kamatu imovinsku štetu nastalu tužitelju koja se odnosi na troškove korištenja zamjenskog vozila (neplaćeni dio), ista je tužitelju nastala plaćanjem 22. veljače 2024, no tužitelju je dosuđena od 23. veljače 2024. sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

12. Odluka o visini stope zatezne kamate dosuđena po stopi sukladno čl. 29. st. 2 ZOO-a, za ostale odnose.

13. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 1085 st. 1. ZOO-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan, u smislu odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a, naknaditi troškove parničnog postupka kao u točki II. i III. izreke ove presude.

15. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 15. rujna 2025. i 13. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) za svaki, zastupanja na ročištima od 26. rujna 2025. i 31. ožujka 2026. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) za svako.

Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova zastupanja po zahtjevu protiv osiguravajućeg društva, i to: za sastav odštetnog zahtjeva, za sastav prigovora od 3. travnja 2024., 12. travnja 2024., 24. travnja 2024. i 8. svibnja 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 32. Tarife) za svaku od radnji.

Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 35,62 eura (članak 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP, u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj NN 37/2023., dalje: Uredba te u vezi s odredbom članka 7. ZSP-a) i troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 71,23 eura (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe), dok se za preostali zatraženi trošak naveden ih sudskih pristojbi u iznosu od 35,67 eura odbija kao neosnovan, obzirom mu trošak u tom iznosu nije nastao.

16. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Sudac:

Maja Josipović

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju po pun. uz pristojba na presudu

2) tuženiku po pun.

3) kal