Poslovni broj: P-1377/2019-27
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], 4. jula, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jruišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 zastupane po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika Odvjetnicu Hanu Lukić Hob i punomoćnika tuženika, odvjetničku vježbenicu CM, **.**.2026. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 12. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, da tužitelju SM iz [adresa], 4. jula 4, OIB: [osobni identifikacijski broj]., isplati sveukupni novčani iznos od 3.562,92 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 4,07 eura od 25.06.2010. godine pa do isplate,
- 25,88 eura od 25.07.2010. godine pa do isplate,
- 36,01 eura od 25.08.2010. godine pa do isplate,
- 30,87 eura od 25.09.2010. godine pa do isplate,
- 26,25 eura od 25.10.2010. godine pa do isplate,
- 39,49 eura od 25.11.2010. godine pa do isplate,
- 46,64 eura od 25.12.2010. godine pa do isplate,
- 40,1 eura od 25.01.2011. godine pa do isplate,
- 40,9 eura od 25.02.2011. godine pa do isplate,
- 38,02 eura od 25.03.2011. godine pa do isplate,
- 41,32 eura od 25.04.2011. godine pa do isplate,
- 51,74 eura od 25.05.2011. godine pa do isplate,
- 54,51 eura od 25.06.2011. godine pa do isplate,
- 71,72 eura od 25.07.2011. godine pa do isplate,
- 66,28 eura od 25.08.2011. godine pa do isplate,
- 59,21 eura od 25.09.2011. godine pa do isplate,
- 55,8 eura od 25.10.2011. godine pa do isplate,
- 54,88 eura od 25.11.2011. godine pa do isplate,
- 59,75 eura od 25.12.2011. godine pa do isplate,
- 60,83 eura od 25.01.2012. godine pa do isplate,
- 63,23 eura od 25.02.2012. godine pa do isplate,
- 61,1 eura od 25.03.2012. godine pa do isplate,
- 61,97 eura od 25.04.2012. godine pa do isplate,
- 63,23 eura od 25.05.2012. godine pa do isplate,
- 61,87 eura od 25.06.2012. godine pa do isplate,
- 61,99 eura od 25.07.2012. godine pa do isplate,
- 60,72 eura od 25.08.2012. godine pa do isplate,
- 58,39 eura od 25.09.2012. godine pa do isplate,
- 61,23 eura od 25.10.2012. godine pa do isplate,
- 62,27 eura od 25.11.2012. godine pa do isplate,
- 61,85 eura od 25.12.2012. godine pa do isplate,
- 57,7 eura od 25.01.2013. godine pa do isplate,
- 60,58 eura od 25.02.2013. godine pa do isplate,
- 61,24 eura od 25.03.2013. godine pa do isplate,
- 59,94 eura od 25.04.2013. godine pa do isplate,
- 56,11 eura od 25.05.2013. godine pa do isplate,
- 53,73 eura od 25.06.2013. godine pa do isplate,
- 55,84 eura od 25.07.2013. godine pa do isplate,
- 57,3 eura od 25.08.2013. godine pa do isplate,
- 61,01 eura od 25.09.2013. godine pa do isplate,
- 58,97 eura od 25.10.2013. godine pa do isplate,
- 59,88 eura od 25.11.2013. godine pa do isplate,
- 60,63 eura od 25.12.2013. godine pa do isplate,
- 62,51 eura od 25.01.2014. godine pa do isplate,
- 64,01 eura od 25.02.2014. godine pa do isplate,
- 63,24 eura od 25.03.2014. godine pa do isplate,
- 61,74 eura od 25.04.2014. godine pa do isplate,
- 61,23 eura od 25.05.2014. godine pa do isplate,
- 61,48 eura od 25.06.2014. godine pa do isplate,
- 63,36 eura od 25.07.2014. godine pa do isplate,
- 65,28 eura od 25.08.2014. godine pa do isplate,
- 65,12 eura od 25.09.2014. godine pa do isplate,
- 66,08 eura od 25.10.2014. godine pa do isplate,
- 67,49 eura od 25.11.2014. godine pa do isplate,
- 66,93 eura od 25.12.2014. godine pa do isplate,
- 56,6 eura od 25.01.2015. godine pa do isplate,
- 56,6 eura od 25.02.2015. godine pa do isplate,
- 56,6 eura od 25.03.2015. godine pa do isplate,
- 56,6 eura od 25.04.2015. godine pa do isplate,
- 56,6 eura od 25.05.2015. godine pa do isplate,
- 56,6 eura od 25.06.2015. godine pa do isplate,
- 56,6 eura od 25.07.2015. godine pa do isplate,
- 56,6 eura od 25.08.2015. godine pa do isplate,
- 56,6 eura od 25.09.2015. godine pa do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine; od 1.1.2008. godine do 30.6.2011. godine po stopi od 14% godišnje; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećenjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi „Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PM iz [adresa], 4. jula 4, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati sveukupni novčani iznos od 1.386,86 eura i to:
- 1,31 eura od 25.01.2008. godine pa do isplate,
- 1,31 eura od 25.02.2008. godine pa do isplate,
- 1,35 eura od 25.03.2008. godine pa do isplate,
- 8,71 eura od 25.04.2008. godine pa do isplate,
- 8,62 eura od 25.05.2008. godine pa do isplate,
- 8,73 eura od 25.06.2008. godine pa do isplate,
- 8,55 eura od 25.07.2008. godine pa do isplate,
- 8,58 eura od 25.08.2008. godine pa do isplate,
- 8,73 eura od 25.09.2008. godine pa do isplate,
- 9,45 eura od 25.10.2008. godine pa do isplate,
- 8,91 eura od 25.11.2008. godine pa do isplate,
- 9,59 eura od 25.12.2008. godine pa do isplate,
- 16,57 eura od 25.01.2009. godine pa do isplate,
- 16,68 eura od 25.02.2009. godine pa do isplate,
- 16,49 eura od 25.03.2009. godine pa do isplate,
- 16,45 eura od 25.04.2009. godine pa do isplate,
- 16,23 eura od 25.05.2009. godine pa do isplate,
- 15,94 eura od 25.06.2009. godine pa do isplate,
- 16,04 eura od 25.07.2009. godine pa do isplate,
- 16,19 eura od 25.08.2009. godine pa do isplate,
- 16,02 eura od 25.09.2009. godine pa do isplate,
- 15,99 eura od 25.10.2009. godine pa do isplate,
- 16,24 eura od 25.11.2009. godine pa do isplate,
- 16,47 eura od 25.12.2009. godine pa do isplate,
- 16,65 eura od 25.01.2010. godine pa do isplate,
- 16,6 eura od 25.02.2010. godine pa do isplate,
- 17,04 eura od 25.03.2010. godine pa do isplate,
- 16,9 eura od 25.04.2010. godine pa do isplate,
- 17,12 eura od 25.05.2010. godine pa do isplate,
- 18,19 eura od 25.06.2010. godine pa do isplate,
- 17,93 eura od 25.07.2010. godine pa do isplate,
- 18,84 eura od 25.08.2010. godine pa do isplate,
- 18,38 eura od 25.09.2010. godine pa do isplate,
- 17,96 eura od 25.10.2010. godine pa do isplate,
- 19,15 eura od 25.11.2010. godine pa do isplate,
- 19,79 eura od 25.12.2010. godine pa do isplate,
- 19,2 eura od 25.01.2011. godine pa do isplate,
- 19,28 eura od 25.02.2011. godine pa do isplate,
- 19,02 eura od 25.03.2011. godine pa do isplate,
- 19,31 eura od 25.04.2011. godine pa do isplate,
- 20,25 eura od 25.05.2011. godine pa do isplate,
- 20,5 eura od 25.06.2011. godine pa do isplate,
- 22,04 eura od 25.07.2011. godine pa do isplate,
- 21,56 eura od 25.08.2011. godine pa do isplate,
- 20,92 eura od 25.09.2011. godine pa do isplate,
- 17,63 eura od 25.10.2011. godine pa do isplate,
- 17,55 eura od 25.11.2011. godine pa do isplate,
- 17,93 eura od 25.12.2011. godine pa do isplate,
- 18,01 eura od 25.01.2012. godine pa do isplate,
- 18,2 eura od 25.02.2012. godine pa do isplate,
- 18,03 eura od 25.03.2012. godine pa do isplate,
- 18,1 eura od 25.04.2012. godine pa do isplate,
- 18,2 eura od 25.05.2012. godine pa do isplate,
- 18,09 eura od 25.06.2012. godine pa do isplate,
- 18,1 eura od 25.07.2012. godine pa do isplate,
- 18.00 eura od 25.08.2012. godine pa do isplate,
- 17,82 eura od 25.09.2012. godine pa do isplate,
- 18,04 eura od 25.10.2012. godine pa do isplate,
- 18,12 eura od 25.11.2012. godine pa do isplate,
- 18,09 eura od 25.12.2012. godine pa do isplate,
- 17,77 eura od 25.01.2013. godine pa do isplate,
- 17,99 eura od 25.02.2013. godine pa do isplate,
- 18,04 eura od 25.03.2013. godine pa do isplate,
- 17,94 eura od 25.04.2013. godine pa do isplate,
- 17,65 eura od 25.05.2013. godine pa do isplate,
- 17,47 eura od 25.06.2013. godine pa do isplate,
- 17,63 eura od 25.07.2013. godine pa do isplate,
- 17,74 eura od 25.08.2013. godine pa do isplate,
- 18,03 eura od 25.09.2013. godine pa do isplate,
- 17,87 eura od 25.10.2013. godine pa do isplate,
- 17,94 eura od 25.11.2013. godine pa do isplate,
- 18.00 eura od 25.12.2013. godine pa do isplate,
- 18,14 eura od 25.01.2014. godine pa do isplate,
- 18,26 eura od 25.02.2014. godine pa do isplate,
- 18,2 eura od 25.03.2014. godine pa do isplate,
- 18,08 eura od 25.04.2014. godine pa do isplate,
- 18,04 eura od 25.05.2014. godine pa do isplate,
- 18,05 eura od 25.06.2014. godine pa do isplate,
- 18,21 eura od 25.07.2014. godine pa do isplate,
- 18,35 eura od 25.08.2014. godine pa do isplate,
- 18,34 eura od 25.09.2014. godine pa do isplate,
- 18,41 eura od 25.10.2014. godine pa do isplate,
- 18,52 eura od 25.11.2014. godine pa do isplate,
- 18,48 eura od 25.12.2014. godine pa do isplate,
- kao i iznos od 2.370,19 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. godine pa do isplate.
III Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je s s prednikom tuženika dana 11. travnja 2005. godine zaključio ugovor o kreditu broj: 310671 koji je ovjeren od strane javnog bilježnika 20. travnja 2005. godine te je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 42.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ugovoren je rok otplate od 20 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 275,81 CHF. Tužitelj dalje navodi da mu tuženik prilikom zaključenja ugovora nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz ugovaranje valutne klauzule CHF odnosno rizicima vezanim uz rast tečaja te smatra da su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja te da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj navodi da mu je tuženik sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju ponudio mogućnost konverzije iz valute CHF u valutu EUR te je 31. siječnja 2016. godine zaključio Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita. Stoga tužitelj u tužbi predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati novčani iznos od 28.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 27. siječnja 2026. godine uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka zahtijevajući da sud naloži tuženiku da mu isplati novčani iznos od 1.386,86 eura koji se odnosi na više plaćene anuitete nastale uslijed promjene kamatnih stopa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zatim iznos od 3.562,92 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji se odnosi na više plaćene anuitete na ime tečajne razlike i iznos od 2.370,19 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji se odnosi na razliku glavnice u EUR kreditu, zajedno s troškovima postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda koji je pravomoćnim rješenjem od 29. ožujka 2021. odbijen. Nadalje tuženik u bitnom ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer je potraživanje tužitelja u zastari, da je provedena konverzija ugovora o kreditu, da utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe i da nema mjesta izravnoj primjeni presuda VTS-a. Nadalje, tuženik navodi da tužitelj ne dokazuje da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, te ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik smatra da je provedbom konverzije tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ove parnice.
3. Podneskom od 9. ožujka 2026. godine tuženik ističe da se protivi povišenju tužbenog zahtjeva učinjenog podneskom tuženika od 27. siječnja 2026. godine osobito ističući prigovor zastre na preinačeni dio. Tuženik dalje navodi da se protivi i neosnovano postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelju na ime razlike preplaćene glavnice jer tužitelj navedeno nije potraživao u tužbi i da je nedospjela glavnica utvrđena dodatkom ugovoru o kreditu na temelju obračuna propisanog ZID ZPK/15.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu materijalnu dokumentaciju priloženu u spisu, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, te je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću.
5. Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom Postupku ("Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a) sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
6. Tužbenim zahtjevom koji je tužitelj predložio u tužbi tužitelj potražuje od tuženika razliku tečaja CHF u odnosu na početni inicijalni plan i stvarno plaćeni iznos anuiteti po tečaju CHF navodeći da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF i to u iznosu od 28.000,00 kn. U podnesku od 27. siječnja 2026. godine tužitelj pored toga iskazanog u EUR potražuje i razliku između iznosa kojeg je stvarno isplatio tuženiku temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope koja se mijenjala sukladno jednostranoj odluci banke u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te razliku glavnice između novo utvrđene glavnice aneksom ugovora o kreditu i preostale glavnice na dan konverzije koja bi bila utvrđena po početnom otplatnom planu.
7. Tuženik se podneskom od 9. ožujka 2026. protivio preinaci tužbenog zahtjeva budući je tužitelj uz postojeći tužbeni zahtjev postavio i zahtjev sa osnova manjka utvrđenog u konverziji kao i zahtjev za isplatu razlike više plaćenih anuiteta nastalih usred promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate kredita.
8. Unatoč protivljenju tuženika preinaci tužbenog zahtjeva sud je raspravnim rješenjem od 10. travnja 2026. preinaku tužbe učinjenu podneskom tužitelja od 27. siječnja 2026. godine jer je prema Zaključku Sjednice predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 26. studenog 2021. godine Su-IV-162/2021 u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem u smislu čl. 192. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
9. Nesporno je:
- da su tužitelj i tuženik 11. travnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 310671 na iznos od 42.500,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,
- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., te da na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,80%,
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 275,81,92 CHF, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,
- da su stranke dana 31. siječnja 2016. godine sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu te da je izvršena konverzija u valutnu klauzulu EUR
10. Sporno je:
- da li se u konkretnom predmetu primjenjuje utvrđenje iz parnice Potrošač i presuda VTS-a
- da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne.
- da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečajnih razlika, uzimajući u obzir da je izvršena konverzija kredita u EUR
- da li je nastupila zastara utuženog potraživanja
- da li tužitelju pripada pravo na razliku neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije
11. U odnosu na navode tuženika da, u konkretnom slučaju, nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 zbog čega bi u svakom sporu individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno čl. 502. toč. C ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli.
12. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike u odluci Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. godine, a citirana odluka Vrhovnog suda bila je predmet i ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. godine u kojoj je obrazložio i potvrdio stajalište Vrhovnom suda dano u citiranoj presudi.
13. Dakle iz navedenih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud suprotno tvrdnji tuženika vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.
14. U odnosu na prijepor o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra LM i dr. protiv Banca Romaneasca SA. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14 BM i OM od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
15. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja. Iz iskaza tužitelja, koji sud ocjenjuje objektivnim i istinitim, proistječe da je tužitelj ugovor s bankom zaključio 2005. godine te da su sredstva od kredita bila namijenjena za kupnju kuće. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da prilikom zaključenja nije bio klijent tadašnje Volksbanke, nego se odlučio za kredit u toj banci zato što su bili povoljni uvjeti kreditiranja te da je u toj banci bio povoljan kredit sa valutnom klauzulom u CHF-u i zato se odlučio podignuti taj kredit. Tužitelj nadalje navodi da kada je došao u banku, da je već bio pripremljen ugovor, te da je razgovarao sa službenikom banke koji mu je predočio ugovor s tim da nije mogao pregovarati o pojedinačnim odredbama ugovora nego onako kako je prethodno taj ugovor bio sastavljen. Tužitelj je izjavio da je tada smatrao da ne postoji značajan rizik zaključenja ugovora u CHF ili da možda eventualno mogu postojati manje oscilacije. U svom iskazu nadalje navodi da je razumio što to znači promjenjiva kamatna stopa ali nije znao da može biti tako značajno povećana, a isto tako je smatrao da tečaj CHF ne može tako značajno porasti u odnosu na kunu. Tužitelj je izjavio da mu je početna rata je bila otprilike 1.260,00 kuna, a u međuvremenu je rata porasla i do 2.100,00 kuna, te da se odlučio zaključiti ugovor o konverziji koji mu je bio ponuđen od strane banke. Nakon izvršene konverzije, tužitelj navodi da mu je rata iznosila negdje oko 1.500,00- 1.600,00 kuna te nadalje navodi da je znao da će doći do tako značajnog povećanja mjesečne rate ne bi se odlučio za podizanje kredita. Nadalje je izjavio da je njegova mjesečna plaća u trenutku podizanja kredita bila negdje oko 500 eura. Također navodi da ga djelatnik banke nije informirao o tome što to točno znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te da, kako je već rekao, on nije mogao s bankom pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, a također mu ni javni bilježnik nije objašnjavao o povećanju kamatne stope i valutne klauzule prilikom ovjere ugovora. Tužitelj na kraju svog iskaza navodi da Iako je zaključio ugovor o konverziji smatra da nije time u cijelosti obeščašćen.
Na poseban upit punomoćnika tuženika da li su mu bile razumljive pojedine odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu tužitelj je odgovorio da mu nisu u cijelosti razumljive i da je pročitao ugovor na brzinu, a da se o tome nije raspitivao nigdje drugdje s obzirom da je smatrao da će mu to u banci prezentirati.
Tužitelj je nadalje iskazao da je prije zaključenja ugovora obilazio druge banke ali je ovaj kredit bio najpovoljniji. U vrijeme potpisivanja ugovora, tužitelj je zaposlenik u vojsci i nije imao nikakve druge prihode.
16. Sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 BM i OM od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
17. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. 14. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja. 15. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.
Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).
18. Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama čl. 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredbe zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.
19. Neutemeljeni su navodi tuženika da je sklapanjem konverzije za potrošače pa tako i za tužitelja otpao pravni interes za postavljanje bilo deklaratornog bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora nisu otklonjene posljedice eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a to stoga jer je predmetni Dodatak Ugovora samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi bio da je ugovorio kredit u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZID ZPK na temelju kojih je zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same i nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Dodatkom Ugovora (konverzijom) nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije. (stav je Županijskog suda Rijeci u odluci posl.br. Gž-3948/2020 od 08.11.2023. godine).
20. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.
21. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.
22. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.
23. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.
24. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu S protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem aneksa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
25. Sklapanjem aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužiteljica nije izgubila pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobila u konverziji. 30. 1. Naime, tužitelju konverzijom predmetnog stambenog kredita iz onog s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro obeštećenje u dijelu promjenjive kamatne stope nije provedeno jer tek nakon konverzije tužitelj je doveden u ravnopravni položaj s tuženikom što prije nije bilo slučaj, te je prema ocjeni ovoga suda tuženik u obvezi platiti tužitelju, do konverzije preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljenog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo i to obeštećenje treba biti do konverzije istovjetno onom kakvu su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali.
26. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću iz Vinkovaca, vl. obrta za financijske i računovodstvene usluge " C" . Iz nalaza i mišljenja vještaka proistječe da je tužitelj 11. travnja 2005. godine, kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao davateljem kredita – bankom Ugovor o kreditu broj 310671, da je kredit odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 42.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita, da je Ugovoren rok otplate kredita od 20 godina, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima od 275,81 CHF, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja. Vještak nadalje navodi da je sukladno Ugovoru kamatna stopa iznosila 4,80% godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke. Iz nalaza nadalje proistječe da je tužitelj sa tuženikom 31. siječnja 2016. godine zaključio dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nadalje vještak navodi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate kredita od početka otplate do 30.09.2015. godine utvrđen je u visini od 1.376,86 eura pojedinačno iskazanih u Tablici 1 nalaza. Nadalje u svom nalazu navodi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu utvrđen u iznosu od 3.776,69 eura. pojedinačno iskazanih u Tablici 2 nalaza. Također iz nalaza vještaka proistječe da je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu utvrđen u iznosu od – 213,77 eura, a pojedinačno iskazanih u Tablici 2 nalaza
Nadalje, iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta na dan 30.09.2015. godine izračunom konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br, 102/2015) utvrđen je u iznosu od 7.709,16 kn, koje je korisnik kredita podmirio Kreditoru kao vjerovniku uplatom na račun kreditora broj HR 1225030071011111116 model 00 s pozivom na broj 8398367480.
Također proizlazi da je razlika između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije iskazanoj u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015. godine i stanja neotplaćene glavnice u CHF stvarno zatečene na dan 30.09.2015. g. obračunato u HRK prema tečaju važećem na dan isplate kredita utvrđena u iznosu od 2.370,19 eura. Nadalje proistječe da je uzimajući u obzir više plaćene anuitete nastale uslijed promjena tečaja od početka otplate kredita do dana izvršene konverzije, tužitelj konverzijom kredita nije obeštećen u potpunosti. Vještak navodi da je konverzija predmetnog ugovora o kreditu denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR provedena je na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br, 102/2015) te da je konverzija je računski točna. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kamatna stopa s primjenom od 01.01.2014. utvrđena je u visini od 3,23 % na godišnjem nivou, dok je tečaj CHF s primjenom od 26.01.2015. godine utvrđen u visini od 6,39 kn za 1 CHF. Navedene zakonske odredbe uzete su u obzir u izračunima iskazanim u ovom vještačenju.
27. Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu u cijelosti precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne osnove naplatio od tužitelja po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 1386,86 eura, na ime tečajne razlike iznos 3.776,69 eura a koji tužitelju nije priznat konverzijom od strane tuženika.
28. Stoga tužitelj potražuje na ime preplate kamata iznos od 1.386,86 eura, na ime tečajnih razlika iznos od 3.776,69 eura i na ime razlike neotplaćenog dijela glavnice iznos od 2.370,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to precizirano u podnesku 27. siječnja 2026.
29. Tako precizirani tužbeni zahtjev sud je ocijenio djelomično osnovanim uzevši u obzir istaknuti prigovor zastare.
30. Naime, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, za navesti je da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj na temelju nišetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO- a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena nišetnost ugovora, s tim da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa došlo do prekida zastare, te je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a.
Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH br: Su4-33/2022 od 31. siječnja 2022. godine da ako je ništenost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što i je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadno) utvrđene ništenosti sadržajno istovjetnih ugovorenih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom u klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
31. Naime, tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. Presuda u tom predmetu donesena je 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odrebe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, a postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. godine, dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014. godine dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018. godine.
32. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 28.11.2019. proistječe da je do podnošenja tužbe istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, za tražbinu koja se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke dok je u odnosu na tražbinu koja se odnosi na ništentost valutne klauzule prigovor zastare neosnovan.
33. Slijedom navedenog sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 1.386,86 eura te je donio odluku kao u točci II izreke.
34. Restitucijski zahtjev za isplatu preplaćene glavnice nastale uslijed tečajnih promjena u iznosu od 3.562,92 eura s pripadajućim kamatama, sud je ocijenio osnovanim.
35. Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit nego što bi ostvario da nije ugovorena valuta u CHF odnosno da nije vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takve ništetne ugovorne odredbe. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF na način na koji je koncipirana suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavlja nepoštenu ugovornu obvezu, te je ništetna u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer je protivna prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
36. Stoga je sud zahtjev za isplatu iznosa od 3.776,69 eura na ime preplaćenih tečajnih razlika ocijenio osnovanim te je donio odluku kao u točci I izreke.
37. Sud je ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu razlike nedospjele glavnice definirane od strane tuženika u provedenoj konverziji i glavnice koja bi na dan konverzije bila utvrđena primjenom početnih parametara ugovora o kreditu a koja razlika prema izračunu vještaka iznosi 2.370,19 eura. Iznos koji tužitelj potražuje na ime razlike glavnice je posljedica sklapanja dodatka ugovora o kreditu, a tužitelj nije dokazao da su neke od odredbi tog ugovora nepostojeće ili ništetne niti ovaj sud, po službenoj dužnosti, može zaključiti o postojanju nekih razloga ništetnosti. Osim toga tužitelj nije dokazao da konverzija ne bi bila provedena u skladu s odredbama ZID ZPK niti je vještak utvrdio da je tuženik proveo konverziju tužiteljevo kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2015. sukladno odredbama ZID ZKP uzevši u obzir sve uplate tužitelja pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene valutne klauzule CHF, te je na taj način matematički izjednačio tužitelja s jednakim kreditom podignutim s valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutne klauzule. Tužitelju su sklapanjem dodatka ugovora o kreditu smanjene preostale glavnice te je on prihvatio visinu novih glavnica izraženih u valuti EUR i pristao na daljnju obvezu prema tim glavnicama te stoga nema pravno na razliku po osnovi razlika glavnica.
38. Stoga je sud ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.370,19 eura na ime razlike neotplaćene glavnice neosnovanim te je donio odluku kao u točci III izreke.
39. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
40. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o
parničnom postupku a s obzirom da su stranke uspjele s približno jednakim dijelovima sud je donio odluku da svaka stranka snosi svoje troškove, te je sud donio odluku kao u točci III izreke.
U Vinkovcima, 12. svibnja 2026.
Sudac:
Marija Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST:
1. Odvjetnica Martina Alagić iz Vukovara – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetnik Jurica Barbarić iz Vinkovaca – punomoćnik tuženika
