REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2408/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja HP-Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju ČP, protiv prvotuženika HRVATSKOG SINDIKATA POŠTE, Zagreb, Radićeva 12, OIB: 23353461188 i drugotuženika RADNIČKOG VIJEĆA GRUPE PODRUČJA 4, Zadar, Matije Škarića 2, koje oboje zastupa punomoćnica Sonja Vogrinc Čižmek, odvjetnica u Jurin & Vogrinc odvjetničkom društvu j.t.d. u Zagrebu, radi nadomještaja suglasnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nadomješta se suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu broj HP-02/2- 7514/15 radnici ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izjavom o uskrati suglasnosti od 25. studenog 2025. uskratio dati prvotuženik HRVATSKI SINDIKAT POŠTE.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HP-Hrvatska pošta d.d. koji glasi:

"Nadomješta se suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu broj HP-02/2-7514/15 Radniku ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uskratilo dati 2. tuženik RADNIČKO VIJEĆE GRUPE PODRUČJA 4, Matije Škarića 2, 23000 Zadar, izjavom o uskrati suglasnosti od 02.12.2025. godine."

III Nalaže se tužitelju HP-Hrvatska pošta d.d. u roku od 15 dana naknaditi drugotuženiku RADNIČKOM VIJEĆU GRUPE PODRUČJA 4 trošak parničnog postupka u iznosu 625,00 EUR (slovima: šest stotina dvadeset pet).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. prosinca 2025. navodi da s radnicom ŽP **.**.2015. sklopio Ugovor o radu broj: HP-02/2-7514/15 za radno mjesto inspektor za internu kontrolu u organizacijskoj jedinici Ured za korporativnu sigurnost, Odjel za internu kontrolu, a sukladno Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 20. ožujka 2015., da je tužitelj Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta HP– Hrvatske pošte d.d., koji je stupio na snagu 1. rujna 2025., proveo reorganizaciju ukidanjem pojedinih ureda podrške Upravi te osnivanjem novih organizacijskih jedinica radi funkcionalnog unaprjeđenja poslovnih aktivnosti, da je tužitelj u sklopu reorganizacije ukidanja Ureda za korporativnu sigurnost, a radi optimizacije strukture, povećanja učinkovitosti i usklađivanja s novim tehnološkim zahtjevima, ukinuo radno mjesto inspektor za internu kontrolu, čime je prestala potreba za poslovima koje je obavljala radnica ŽP, da su poslovi koji su se do sada obavljali na ukinutim radnim mjestima inspektor za internu kontrolu i viši inspektor za internu kontrolu, a sadržavali su poslove kontroliranja primjene zakona i propisa u poslovanju tužitelja, obavljanja iznenadnih kontrola blagajničkih sredstava glavnih i pomoćnih blagajni, vrijednosnica, poštanskih maraka i maloprodajnog asortimana, podnošenja izvješća iz djelokruga rada, nadziranja pravilnosti i ažurnosti poslovanja te davanja savjeta i pomoći inspektorima za internu kontrolu pri rješavanju složenijih zadataka, dopunjeni novim poslovima, čime je u okviru predmetne promjene došlo do proširenja opisa poslova, pri čemu je osnovano novo radno mjesto interni istražitelj koji uključuje dodatne zadatke analitičke, savjetodavne i razvojne prirode, s naglaskom na otkrivanje i sprječavanje nezakonitih radnji, analizu složenih transakcija, oblikovanje poslovnih procesa i informacijskih sustava te pružanje stručne podrške operativi, da su za novo radno mjesto povećani zahtjevi za znanjima i vještinama (napredno znanje propisa i standarda vezanih uz poštansku tehnologiju i financijske usluge, uz zadržavanje komunikacijskih vještina i vještina rješavanja konflikata), da je došlo do promjene u formalnim uvjetima, pri čemu je preporučena stručna sprema podignuta na razinu VŠS/VSS prometnog, ekonomskog ili drugog odgovarajućeg usmjerenja, a radno iskustvo povećano na pet godina, da su uvjeti za zasnivanje radnog odnosa dodatno prošireni zahtjevom za naprednim znanjem rada na računalu (MS Office), poznavanjem engleskog jezika na razini A2 te posjedovanjem vozačke dozvole B kategorije, da tužitelj više nema potrebu za obavljanjem poslova radnog mjesta inspektor za internu kontrolu pa tako ni za radom radnika koji su na tom radnom mjestu raspoređeni, uključujući i radnicu ŽP, da je tužitelj predmetnoj radnici ponudio sklapanje izmijenjenog ugovora o radu za obavljanje poslova operater u poštanskom uredu na području Zadarske županije, no radnica istu ponudu nije prihvatila, da je tužitelj 2. listopada 2025. donio Odluku kojom je pokrenut postupak kolektivnog viška radnika zbog promjene unutrašnjeg ustroja i sistematizacije, da je 8. listopada 2025. Glavnom radničkom vijeću kod tužitelja upućen dopis radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika te su istom dostavljeni odgovarajući podaci o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom određenog broja radnika, podaci o ukupnom broju zaposlenih radnika, podaci o broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kao i podaci o kriterijima za izbor takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina te mjerama koje su poduzete radi zbrinjavanja viška radnika, da se dopisom od 17. listopada 2025. Glavno radničko vijeće usprotivilo namjeravanom kolektivnom višku radnika, da je tužitelj Odlukom od 22. listopada 2025. utvrdio kolektivni višak od 57 radnika zbog poslovno uvjetovanih razloga, da je tužitelj o provedenom postupku obavijestio Hrvatski zavod za zapošljavanje dopisom od 24. listopada 2025., koji je dopisom od 12. studenog 2025. utvrdio da ne postoje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak, da se tužitelj, s obzirom na činjenicu da je radnica ŽP sindikalni povjerenik kod prvotuženika i predsjednik drugotuženika, na odredbe članka 155. stavka 1. Zakona o radu i članka 188. stavka 1. Zakona o radu, prije donošenja odluke o otkazu Ugovora o radu radnice, dopisima od 19. studenog 2025. obratio tuženicima radi suglasnosti, koji su dopisima od 25. studenog 2025., odnosno 2. prosinca 2025. odbili dati suglasnost zbog činjenice što ponuđeni novi Ugovor o radu stavlja radnicu u neravnopravan položaj u odnosu na njene kolege i dosadašnje kolege, što ne predstavlja razlog predviđen za uskratu suglasnosti. Budući da je uskrata suglasnosti tuženika očito neosnovana, predlaže presudom nadomjestiti suglasnosti tuženika na odluku tužitelja o otkazu ugovora o radu broj HP-02/2- 7514/15 radnici ŽP, koju je prvotuženik uskratio izjavom o uskrati suglasnosti od 25. studenog 2025., a drugotuženik izjavom o uskrati suglasnosti od 2. prosinca 2025.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu od 2. siječnja 2026. navode da činjenica da je tužitelj donio novi Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta ne znači automatski da je potreba za poslovima koje je radnica obavljala na temelju sklopljenog ugovora o radu zaista i prestala, niti da je tužitelj postupak suodlučivanja proveo kako je to propisano mjerodavnim odredbama Zakona o radu (članak 151. Zakona o radu, u vezi sa člankom 150. Zakona o radu), odnosno da je tuženicima dostavio podatke važne za donošenje namjeravane odluke o otkazu i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, da je namjeravani poslovno uvjetovani razlog za otkaz (koji je člankom 115. stavkom 1. točkom 1. Zakona o radu predviđen kao otkazni razlog) zaista rezultat reorganizacije poslovanja, kako to tvrdi tužitelj, a što tuženici osporavaju, smatraju da je namjeravani otkaz rezultat nejednakog postupanja prema radnici ŽP zbog njezine sindikalne aktivnosti, što nije dopušteno, a ne rezultat autonomnog prava tužitelja, kao poslodavca, da svoje poslovanje organizira prema svojim potrebama, te da je u okolnostima konkretnog slučaja, opravdano uskraćena suglasnost na namjeravani otkaz, da tužitelj ni u pokrenutom postupku suodlučivanja kod tuženika, niti u prethodnom postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika s Glavnim radničkim vijećem nije dostavio bilo kakve konkretne podatke i informacije vezane uz prestanak potrebe za radom radnice ŽP (broj izvršitelja poslova radnih mjesta koja se ukidaju, uključujući i radno mjesto inspektora za internu kontrolu, potreban broj izvršitelja novoustrojenog radnog mjesta koje nastavlja obavljati poslove ukinutih radnih mjesta, broj radnika zahvaćenih navedenim promjenama koji se mogu komparirati i kriterijima za komparaciju i ponudu drugih poslova), smatraju da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljala radnica ŽP, a time niti za radom same radnice, koja je na temelju ugovora o radu koji joj tužitelj namjerava otkazati obavljala istovrsne poslove za obavljanje kojih je očito do sada ispunjavala propisane uvjete (radno mjesto inspektora za internu kontrolu po plaći spada u IV. platni razred, i radnici je, a kako to proizlazi iz njezina Ugovora o radu plaća obračunavana temeljem 1300 bodova radnog mjesta, što znači da je po složenosti poslova razvrstana u kategoriju E IV. platnog razreda, koja kategorija E podrazumijeva: visoku razinu traženih znanja i vještina, samostalnost u izvršavanju najsloženijih radnih zadataka, izrazitu kreativnost i inovativnost u izvršavanju radnih zadataka, poznavanje najsloženijih poslovnih procesa potrebnih za predlaganje unaprjeđivanja poslovanja), ističu da potreban broj izvršitelja na radnim mjestima ustrojenim kod tužitelja pravilnicima o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta nije predviđen niti jednim aktom tužitelja, nije poznat Glavnom radničkom vijeću, radničkim vijećima ustrojenim po grupama područja, pa tako niti tuženicima, da takvo provođenje postupka savjetovanja s tuženicima nije u skladu sa odredbama članka 150. Zakona o radu, da u situaciji kada potreba za poslovima koje je radnik obavljao i dalje objektivno postoji i poslovi se nastavljaju obavljati pod drugim nazivom radnog mjesta, tužitelj je tuženicima bio dužan pružiti barem jedan objektivan, razuman i provjerljiv podatak i/ili kriterij temeljem kojeg bi tuženici mogli zaključiti zašto upravo ovom radniku tužitelj namjerava kao višku otkazati ugovor o radu, da je tužitelj umjesto toga radnici ponudio obavljanje znatno niže složenih poslova uz drastično smanjenje plaće i profesionalnog statusa i to bez bilo kakvog obrazloženja koje bi se temeljilo na radnim rezultatima radnika, njegovim stručnim kompetencijama ili stvarno promijenjenim poslovnim potrebama poslodavca, da postoji nedostatak transparentnosti u postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika navodno nastalog zbog novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i u konkretnom postupku suodlučivanja, uzimajući u obzir da ponuda poslova operatera u poštanskom uredu, koji su po svojoj naravi i složenosti bitno ispod razine poslova koje je predmetna radnica obavljala, a koji ujedno uključuju potpuno drugačiji profesionalni profil, onemogućio je tuženicima provjeru je li postupak reorganizacije proveden na način koji je objektivan, razmjeran i nediskriminatoran, smatraju da se radi o postupanju koje predmetnu radnicu dovodi u nepovoljniji položaj upravo zbog njezine sindikalne aktivnosti, ističu da se radi o radnici koji ima neprekidan staž kod tužitelja u trajanju od 31 godinu, a koju tužitelj, kao poslodavac, nakon tolikog niza godina, ovakvim postupanjem neosnovano degradira, ne smatrajući shodnim niti očitovati se na iznesene primjedbe. Slijedom svega navedenog, smatraju da je uskraćivanje suglasnosti na otkaz u okolnostima konkretnog slučaja osnovano i utemeljeno na zaštiti prava i interesa radnice, te da tužitelj, kao poslodavac, nije proveo postupak suodlučivanja kako je to propisano mjerodavnim odredbama Zakona o radu. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženicima.

3. Budući da je prvotuženik suglasnost uskratio očitovanjem dostavljenim tužitelju 25. studenog 2025. (list 662 spisa), a tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio 10. prosinca 2025., ocjena je ovog suda da je tužitelj u zakonskom roku od 15 dana, sukladno odredbi članka 188. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR), zatražio nadomještaj uskraćene suglasnosti sudskom odlukom.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem dopisa tužitelja od 23. ožujka 2015. (list 7 spisa), Ugovora o radu od 21. travnja 2015. (list 8-10 spisa), kadrovskih podataka radnice ŽP (list 15 spisa), Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, dokumentacije o provedenom postupku kolektivnog viška radnika (list 607-655 spisa), dopisa prvotuženika od 25. studenog 2025. (list 656-657 spisa), dopisa tužitelja od 19. studenog 2025. (list 658-661 spisa), e-mail korespondencije (list 662-664, 666 spisa), rodnog lista radnice ŽP (list 665 spisa), dopisa drugotuženika od 2. prosinca 2025. (list 668-670 spisa), Pravilnika o plaćama tužitelja od 22. kolovoza 2025. (list 681-683 spisa).

5. Sud je na ročištu održanom 30. ožujka 2026. odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka GP i dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedokinje ŽP, kao nepotrebne. Naime, svjedok GP je bio predložen radi utvrđivanja činjenice ispunjenja zakonom propisanih uvjeta za poslovno uvjetovani otkaz radnici ŽP, što predstavlja činjenicu relevantnu za ocjenu dopuštenosti namjeravanog otkaza, o čemu sud u ovom predmetu ne odlučuje. Svjedokinja ŽP je bila predložena radi utvrđenja razloga uskrate suglasnosti drugotuženika na namjeravani otkaz ugovora o radu što nije relevantno za odlučivanje u ovom predmetu budući da prethodna suglasnost drugotuženika nije bila potrebna za donošenje odluke o otkazu radnici ŽP.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika osnovan, dok tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženika nije osnovan.

7. Predmet ovog spora su zahtjevi tužitelja da se presudom nadomjeste suglasnosti tuženika za otkazivanje ugovora o radu radnici ŽP.

8. Među strankama nije sporno da je ŽP (ranije Č) dugogodišnja radnica tužitelja, da je na temelju Ugovora o radu od 1. svibnja 2015. zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu inspektora za internu kontrolu, da je ista sindikalna povjerenica prvotuženika i predsjednica drugotuženika, da je tužitelj donošenjem Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta proveo reorganizaciju uslijed koje su ukinuta pojedina radna mjesta, uključujući i radno mjesto inspektor za internu kontrolu i viši inspektor za internu kontrolu, pa je utvrđen kolektivni višak radnika kod tužitelja, da je tužitelj slijedom navedenog ponudio radnici ŽP sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto operater u poštanskom uredu na području Zadarske županije, koju ponudu predmetna radnica nije prihvatila, da tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu navedenoj radnici zbog poslovno uvjetovanih razloga, da je tužitelj dopisima od 19. studenog 2025. zatražio suglasnost tuženika za donošenje odluke o otkazu navedenoj radnici te da su tuženici predmetnu suglasnost uskratili izjavama od 25. studenog 2025., odnosno 2. prosinca 2025.

9. Sporno je postoje li razlozi za uskraćivanje suglasnosti tuženika na odluku o otkazu kojim tužitelj namjerava poslovno uvjetovanom otkazom otkazati ugovor o radu radnici ŽP te je li namjeravani otkaz rezultat nejednakog postupanja tužitelja prema navedenog radnici zbog njene sindikalne aktivnosti.

10. Odredbom članka 151. stavka 2. ZR propisano je da poslodavac iznimno može, bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća, donijeti odluku iz stavka 1. točaka 1. do 6. ovoga članka, ako se odlukom rješava o pravima radnika koji je ujedno i sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu iz članka 188. toga Zakona.

11. Budući da je tužitelj, sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZR, zatražio prethodnu suglasnost drugotuženika za namjeravani otkaz radnici ŽP, koji u konkretnom slučaju, na temelju odredbe članka 151. stavka 2. ZR, nije nositelj obveze iz pravnog odnosa o kojem se odlučuje, ocjena je ovog suda da tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženika nije osnovan.

12. Stoga je, na temelju odredbe članka 151. stavka 2. ZR, odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

13. Odredbom članka 188. stavka 1. točke 1. ZR propisano je da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata, nije moguće otkazati ugovor o radu.

14. U sporu u kojem se zahtijeva nadomještaj suglasnosti na otkaz ugovora o radu potrebno je ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje Zakon o radu propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza te upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

15. Tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj radnici ŽP ugovor o radu namjerava otkazati poslovno uvjetovanim otkazom, a što, sukladno odredbi članka 115. stavka 1. točke 1. ZR, predstavlja dopušteni razlog za otkaz.

16. Tijekom postupka stranke nisu navodile niti je u postupku utvrđeno da radnica ŽP spada u kategoriju radnika kojima je zabranjeno otkazati ugovor o radu, sukladno odredbi članka 34. stavka 1. ZR i članka 38. ZR.

17. Uvidom u materijalnu dokumentaciju koja je priložena spisu (list 607-655 spisa) utvrđeno je da je tužitelj proveo postupak savjetovanja s Glavnim radničkim vijećem zbog kolektivnog viška radnika, sukladno članku 127. ZR, u kojem je obavijestio Glavno radničko vijeće o razlozima nastanka viška radnika, broju ukupno zaposlenih radnika na dan 1. rujna 2025., broju radnika koji su utvrđeni kolektivnim viškom, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim radom prestaje potreba i načinu obračuna otpremnine, što je obuhvaćalo i radno mjesto radnice ŽP (list 616 spisa), da su uz radno mjesto radnice ŽP ukinuta još 22 druga radna mjesta u odjelu sigurnost i kontrola, a osnovano je 12 novih radnih mjesta, da se Glavno radničko vijeće protivilo namjeravanom kolektivnom višku 59 radnika, da je nakon provedenog postupka savjetovanja s Glavnim radničkim vijećem utvrđen kolektivni višak od 57 radnika, uključujući i radnicu ŽP, da je tužitelj o provedenom postupku obavijestio Hrvatski zavod za zapošljavanje, koje je dopisom od 12. studenog 2025. obavijestilo tužitelja da nije utvrđeno postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenima u kolektivni višak.

18. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, tužitelj je predmetnim činjeničnim navodima i navedenom materijalnom dokumentacijom na razini vjerojatnosti dokazao da se ostvario razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu radnici ŽP.

19. Navode tuženika da tužitelj nije dokazao da je prestala potreba za poslovima koje je radnica ŽP obavljala, da tužitelj nije u postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika Glavnom radničkom vijeću dostavio konkretne podatke i informacije vezane za prestanak potrebe za radom navedene radnice te da novoosnovano radno mjesto internog istražitelja obuhvaća istovrsne poslove ukinutog radnog mjesta inspektora za internu kontrolu, sud nije razmatrao. Naime, navedene činjenice su irelevantne za odlučivanje u ovom predmetu jer se tiču samog postupka utvrđivanja zakonitosti i dopuštenosti odluke o otkazu, a ne postupka nadomještanja suglasnosti. U suprotnom bi poslodavac u postupku protiv sindikata i u postupku protiv same radnice, dakle u dva odvojena postupka, morao dokazivati ostvarenje istih razloga za otkaz (tako i VSRH u odluci od 29. studenoga 2016. poslovnog broja Revr-984/16-2).

20. Sud nije ocjenjivao navode tuženika o (ne)primjerenoj ponudi tužitelja radnici ŽP za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto operatera u poštanskom uredu budući da tužitelj, kao poslodavac, nema obvezu ponuditi radniku kojem otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga sklapanje novog ugovora o radu za drugo radno mjesto pa isto prema ocjeni ovog suda nije niti relevantno.

21. Budući da je tužitelj nakon provedenog postupka savjetovanja s radničkim vijećem glede kolektivnog viška radnika utvrdio kolektivni višak od 57 radnika, uključujući i radnicu ŽP, te da je iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu utvrđeno da je reorganizacijom kod tužitelja u odjelu u kojem je radnica ŽP bila zaposlena ukinuto ukupno 23 radnih mjesta zbog veće učinkovitosti, specijalizacije i usklađenosti s regulatornim zahtjevima i suvremenim sigurnosnim izazovima (list 616 spisa), prema ocjeni ovog suda, nisu osnovani navodi tuženika da je namjeravani otkaz radnici ŽP rezultat nejednakog postupanja zbog njene sindikalne aktivnosti. Naime, nije životno logično da bi poslodavac provodio reorganizaciju svog poslovanja, provodio savjetovanja s radničkim vijećem te utvrđivao kolektivni višak radnika kako bi otkazao ugovor o radu radnici koja je sindikalna povjerenica i predsjednica jednog radničkog vijeća jedne grupe područja kod tužitelja.

22. U odnosu na navode prvotuženika da mu tužitelj nije dostavio potrebne podatke radi omogućavanja davanja primjedbi i prijedloga kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke, navodi se da iz očitovanja prvotuženika (list 656-657 spisa) ne proizlazi da je isti zatražio od tužitelja dostavu dodatnih podataka/dokumentacije za koju je smatrao da mu je potrebna za donošenje odluke pa su predmetni navodi prvotuženika ocijenjeni paušalnim i neosnovanim.

23. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju tužitelj, kao poslodavac, namjerava radnici ŽP otkazati ugovor o radu iz razloga koje Zakon o radu propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, da u odnosu na istu ne postoji zabrana otkaza, da tužitelj činjeničnim navodima i materijalnim dokazima upućuje na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za poslovno uvjetovani otkaz radnici ŽP te da namjeravani otkaz nije rezultat nejednakog postupanja tužitelja prema radnici ŽP zbog njene sindikalne aktivnosti.

24. Stoga je, na temelju odredbe članka 188. stavka 3. ZR, odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

25. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

26. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

27. Prvotuženik nije uspio u ovom sporu, slijedom čega nema pravo na naknadu troška parničnog postupka.

28. Drugotuženiku, u odnosu na koga je odbijen tužbeni zahtjev, je dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade od 250 bodova (Tbr. 7/2), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 625,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju

2. Prvotuženiku i drugotuženiku po pun.