REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Stalna služba u Donjoj Stubici
Matenačka cesta 3/1
Posl.br. P-809/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji tog suda Vesni Posavec, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NCŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Dobrili Primorac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473, zastupana po pun. Kruni Kneževiću, odvjetniku u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 27. ožujka 2026.god, u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužitelja i pun. tuženika, a objavljene dana 12. svibnja 2026.god.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe iz članka 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210234464/07 od 18.7.2007.g., solemniziran kod javnog bilježnika Alemke Gajski, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 23.582,42 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, koji glasi:
".....od 23.582,42 CHF (slovima:dvadesettritisućepetstoosamdesetdvašvicarskih franakaičerdesetdvarapena) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvijeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,95% godišnje (slovima:četricjelihdevedestpetposto)..."
"...u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 444,49 CHF (slovima:četristočetrdesetčetiri švicarskih franaka i četrdesetdevet rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."
"Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete."
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 da tužiteljici NCŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike valutne klauzule tužitelju iznos od 3.315,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007.g. u visini određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, i to od:
(EUR)
01.09.2007. u iznosu od 4,16
01.10.2007. u iznosu od 0,86
01.11.2007. u iznosu od 0,53
01.12.2007. u iznosu od 2,99
01.01.2008. u iznosu od 3,26
01.02.2008. u iznosu od 7,74
01.03.2008. u iznosu od 12,03
01.04.2008. u iznosu od 15,81
01.05.2008. u iznosu od 7,59
01.06.2008. u iznosu od 4,84
01.07.2008. u iznosu od 8,56
01.08.2008. u iznosu od 2,64
01.09.2008. u iznosu od 3,51
01.10.2008. u iznosu od 7,51
03.11.2008. u iznosu od 31,09
01.12.2008. u iznosu od 13,78
07.01.2009. u iznosu od 31,25
08.02.2009. u iznosu od 34,90
01.03.2009. u iznosu od 36,92
01.04.2009. u iznosu od 33,80
01.05.2009. u iznosu od 33,35
01.06.2009. u iznosu od 28,45
01.07.2009. u iznosu od 24,15
01.08.2009. u iznosu od 26,04
01.09.2009. u iznosu od 29,28
01.10.2009. u iznosu od 27,44
01.11.2009. u iznosu od 25,63
01.12.2009. u iznosu od 29,77
01.01.2010. u iznosu od 33,69
01.02.2010. u iznosu od 37,81
01.03.2010. u iznosu od 36,73
06.04.2010. u iznosu od 42,95
01.05.2010. u iznosu od 41,89
01.06.2010. u iznosu od 45,38
01.07.2010. u iznosu od 65,05
01.08.2010. u iznosu od 60,58
02.09.2010. u iznosu od 76,42
01.10.2010. u iznosu od 68,51
01.11.2010 u iznosu od 61,85
01.12.2010. u iznosu od 82,11
02.01.2011. u iznosu od 94,64
01.02.2011 u iznosu od 85,56
01.03.2011. u iznosu od 86,89
01.04.2011. u iznosu od 80,36
01.05.2011. u iznosu od 82,38
01.06.2011. u iznosu od 104,56
01.07.2011. u iznosu od 107,68
01.08.2011. u iznosu od 132,23
06.09.2011. u iznosu od 144,69
01.10.2011. u iznosu od 109,43
01.11.2011. u iznosu od 109,06
01.12.2011. u iznosu od 107,55
01.01.2012. u iznosu od 112,59
01.02.2012. u iznosu od 118,14
01.03.2012. u iznosu od 118,31
01.04.2012. u iznosu od 114,82
01.05.2012. u iznosu od 116,23
01.06.2012. u iznosu od 118,31
11.07.2012. u iznosu od 114,97
01.08.2012. u iznosu od 116,15, sve u roku 15 dana.
5. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473 da tužiteljici NCŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.112,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate - uvećanjem kamatne stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je dana 18.07.2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3210234464/07 na iznos od 23.582,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke, važeći na dan korištenja kredita te uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu. Za vrijeme otplate kredita tuženik je u više navrata jednostranim odlukama mijenjao i povisivao kamatnu stopu, a nije tražio suglasnost tužitelja. Osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora, tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Da je znala da će tečaj CHF valute u tolikoj mjeri porasti, kao što se dogodilo, ne bi podizao ovaj kredit, jer je otplata kredita, zbog promjene tečaja CHF valute, (kao i zbog jednostranog povećanja kamatne stope), utjecala na životnu egzistenciju iste.
1.2. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Na predmetni ugovorni odnos primjenjuje se i Zakon o zaštiti potrošača iz 2003.g. koji u čl. 81.- 87. određuje pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Valutna klauzula u ugovoru je zaštitna klauzula koja štiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, ali u trenutku sklapanja ugovora , tužiteljica nije raspolagala sa svim potrebnim informacijama za sklapanje ugovora. Tako je valutna klauzula u tom ugovoru tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle, protivno zakonskoj svrsi. Tako je odlučeno odlukama Europskog suda za ljudska prava u presudi C-26/13 od 30.4.2014. i u C-51/17 od 20.09.2018.
1.4. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredaba je vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate. Prema vlastitom izračunu, tužitelj potražuje iznos od 3.120,49 eura s kamatom. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev u visini od 3.315,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svake pojedine otplate do isplate.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik, kao i tijekom postupka, u cijelosti osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu. Nadalje, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i štetnika, a u svakom slučaju za pet godina, a koji rokovi su prošli.
Glede navoda tužitelja o valutnoj klauzuli, tuženik navodi da je ista zakonom izrijekom dopuštena, a kako je u konkretnom slučaju sporna odredba ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ocjena poštenosti ove odredba prema kriterijima iz članka 81. ZPP-a nije dopuštena. Banka nije mogla znati za rast tečaja CHF, pa nije postupala protivnu načelu savjesti i poštenja u ugovornim odnosima kad nije obavijestila o tome tužitelja kao korisnika kredita. Protivi se provođenju financijskog vještačenja, a ukoliko sud odluči provesti isto, predlaže izračunati i tzv. negativne razlike. Prigovara visini tužbenog zahtjeva koji je postavila tužiteljica na temelju samostalnog izračuna.
Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je: ugovor o kreditu ( list 13-17), otplatni plan (list 24-26) i u knjigovodstvenu karticu prometa ( list 18-23), provedeno je financijsko vještačenje i pročitan nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića (list 129-133), a ispitana je i tužiteljica (list 177-178).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Nesporno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili 18. srpnja 2007.g. ugovor o kreditu kojim se banka obvezala staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 23.582,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na dan isplate, za kupnju motornog vozila, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva. Kredit se ugovara u valuti CHF, a korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, a na dan plaćanja. Kredit se koristi isplatom prodavatelju Auto centar Dačić d.o.o.
6. U svojem iskazu, tužiteljica je izjavila da je podigla kredit za kupnju osobnog vozila "Opel Astra GTC" za osobne potrebe. Ne sjeća se detalja razgovora u banci prilikom sklapanja ugovora, ali je ugovor o kreditu u CHF valuti bio najpovoljniji, jer je kamatna stopa bila niska, a CHF valuta je stabilna. Međutim, otplatni obroci su se povećavali ido 1.000,00 kuna mjesečno. Imala je tada troje malodobne djece i nije joj bilo lako, ali je kredit redovno otplatila.
7.Ugovor o kreditu sklopila je tužiteljica kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.
8. Zastara prava na vođenje ovoga postupka nije nastupila jer se računa od dana pravomoćnosti presude iz tzv. kolektivnog spora kojom je utvrđena ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kojem se otplata kredita veže uz tečaj CHF valute, a to je 14. lipnja 2018.g., dok je tužba podnijeta 12. lipnja 2023. , dakle, unutar roka od pet godina, koji je, kao opći rok, mjerodavan za povrat stečenog bez osnove sukladno čl. 225. ZOO-a, a sve sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćaju od 31. siječnja 2022. Osim navedenog, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, na nju se može pozvati svaka stranka u svakom trenutku.
9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da tužitelja nije informirao o svim posljedicama valutne klauzule u ugovoru. To je utjecalo na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
10. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu u CHF valuti. Isto je dokazala i tužiteljica u ovom postupku, navodeći da nije bila informirana o posljedicama ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF, a o čemu je banka imala saznanja.
11. Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.
12. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta.
13. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan isplate kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz tvrtke Ručević vještačenja, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, i vještak je utvrdio da iznosi ukupno 3.315,40 eura. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, a vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale, osim što se tuženik protivio davanju rečenog zadatka vještaku. Tuženik je tražio izračun i tzv. negativnih razlika, ali nijepostavio prigovor radi prebijanja do zaključenja prethodnog postupka, te nije ni bilo uvjeta za takav izračun, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH.
14. Tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev sukladno rezultatima vještačenja, čime je isti uvećan za 194 eura, te se tuženik protivio preinaci. Sud je mišljenja da je tužbeni zahtjev preciziran nakon provedenog vještačenja sukladno čl. 190. st.2. Zakona o parničnom postupku te se slijedom toga, radi o tzv. nepravoj preinaci, koju sud i osnovano prihvaća.
Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, a tuženik kao nepošteni stjecatelj (ugovorne odredbe koje je sastavio utvrđene su ništetnima) dužan platiti kamate od dana nezakonitog stjecanja.
Odluka o visini stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
15. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naložiti da naknadi parnični trošak tužitelju.
Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima dana 20.11.2024., i 27.03.2026. svako u iznosu od 200,00 eura, za podnesak od dana 18.07.2024., 21.11.2024., 13.01.2026 i 12.03.2026. svaki iznos od 200,00 eura po Tbr. 8/1, te podnesak od 13.01.2025. u iznosu od 50,00 eura po Tbr. 8/4, što ukupno iznosi 1.450,00 eura, što uvećano za 25% PDV u iznosu od 362,50 eura, što ukupno iznosi 1.812,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura, tako da ukupan trošak iznosi 2.112,50 eura.
Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.
16. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Donjoj Stubici, 12. svibnja 2026.god.
S U D A C:
Vesna Posavec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku iste. Žalba se podnosi pismeno, a o istoj odlučuje Županijski sud .
DN-a:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
