Poslovni broj: Us I-2957/2025-6

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja trgovačkog društva FACTA VERA d.o.o. Vela Luka, Ulica 58 broj 15, OIB: 12722099417, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi brisanja s popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, izvanraspravno 12. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere brisanja tužitelja, poslodavca s popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena je 4. prosinca 2025. tužba uvodno označenog tužitelja protiv tuženika Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, radi brisanja tužitelja s popisa poslodavaca, kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.

2. U tužbi tužitelj u bitnom osporava zakonitost postupanja tuženika, a koje se sastoji u tomu da je tuženik tužitelja uvrstio na javno dostupni popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (tzv. crna lista), a na kojem kako se tužitelj nalazi pod rednim brojem 260 . Smatra da njegovo uvrštavanje na navedeni popis nije zakonito te da odlučne činjenice nisu pravilno utvrđene, te u cijelosti osporava tuženikovo postupanje. Ističe da je navedenim postupanjem tuženika tužitelju onemogućeno ishođenje novih radnih dozvola za državljane trećih zemalja; ranije izdane dozvole za rad kod tužitelja podliježu reviziji i riziku od ukidanja; da je tužitelju onemogućeno produženje postojećih radnih dozvola za strane radnike koji već zakonito borave i rade na području Republike Hrvatske i to u trajanju šest godina. Na opisani način tužitelj kako se suočava s neposrednom i ozbiljnom prijetnjom da će otprilike 15 stranih državljana, zaposlenih kod tužitelja, u kratkom roku ostati bez važećih dozvola za boravak i rad, čime će automatski biti dovedeni u situaciju nezaposlenosti i nereguliranog boravka. Također, takav ishod kako bi imao izravne i dalekosežne posljedice, ne samo po radnike, već i po samog tužitelja, čije bi poslovanje bilo dovedeno u pitanje, uključujući mogućnost daljnjeg ispunjavanja ugovorenih obveza prema partnerima i klijentima , pri čemu se dodatno ističe kako se radi o brzo rastućem i perspektivnom trgovačkom društvu čija je primarna djelatnost usmjerena na djelatnosti odmarališta i slični objekti za kraći odmor (i - smještaj te priprema i usluživanje hrane), te ostvaruje godišnji promet od preko 1.797.174,90 eura. Pojašnjava kako je 5. kolovoza 2025. Državni inspektorat izvršio nadzor, koje tijelo kako je pogrešno zauzelo stav da se kod tužitelja zatekao neprijavljeni radnik. Mišljenja je kako su protustavne odredbe Zakona o strancima, Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada i Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada. Ističe da postojećim zakonodavnim rješenjem prema kojem se poslodavac kažnjava i stavlja u nepovoljan pravni položaj isključivo na temelju jednostranog i ne sudskog utvrđenja državnog tijela, predstavlja grubo i nedopušteno ograničenje prava na pristup sudu i ozbiljno narušava ustavna prava. Navodi da se poslodavac na tzv. popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada stavlja isključivo temeljem zapisnika inspektora Državnog inspektorata (članak 12. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada), a Ministarstvo rada taj popis objavljuje javno na svojim mrežnim stranicama, a da se pri tome ne provodi nikakav sudski postupak, niti se čeka pravomoćna presuda kojom bi se utvrdila krivnja poslodavca. Nadalje, ističe da na popisu poslodavac ostaje punih šest godina, osim ako u posebnom postupku uspije osporiti nalaz inspektora, pri čemu ukazuje na posljedice za poslodavca kod stavljanja na popis. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud naloži tuženiku da izbriše tužitelja kao poslodavca s popisa poslodavaca koji kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Predlaže i izdavanje privremene mjere, koja je svojim sadržajem u osnovi jednaka tužbenom zahtjevu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji. Navodi da tuženik uopće nije provodio upravni postupak utvrđenja neprijavljenog rada niti temeljem istog poduzimao bilo kakve mjere ili vodio bilo kakve postupke protiv tužitelja. Ističe da se radnja upisa podataka o poslodavcu kod kojeg su od strane neovisnog inspekcijskog tijela zatečeni neprijavljeni radnici ne provodi u okviru upravnog postupka niti o tome tuženik posjeduje bilo kakav neupravni predmet, već je u pitanju postupanje koje tuženik mora provesti temeljem zaprimljene obavijesti tog inspekcijskog tijela, na način propisan člankom 12. Zakonom o suzbijanju neprijavljenog rada i člankom 6. Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada. Ističe kako to tijelo nije ovlašteno vršiti nadzor nad radom Državnog inspektorata, koje je zasebno i samostalno javnopravno tijelo. Nadalje, tuženik navodi kako se tužitelj nakon pokretanja spora obratio tuženiku prigovorom od 8. prosinca 2025., a u kojem kako pogrešno traži donošenje rješenja u smislu odredbe članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/05 i 110/21, dalje ZUP), međutim, koja odredba kako nije primjenjiva u ovom slučaju, a što kako je i navedeno u odgovoru upućenom opunomoćeniku tužitelja, pri čemu su navedeni i razlozi takvog stajališta. Dalje, ističe kako to tijelo, kao tuženik, ne raspolaže dokumentacijom iz postupka koji se vodio pred Državnim inspektoratom, budući da tuženik u tom postupku ne sudjeluje. Pojašnjava kako je to tijelo dužno najkasnije u roku od 8 dana od zaprimanja obavijesti nadležnog inspektora upisati u evidenciju zaprimljene podatke i na svojim mrežnim strancima ih objaviti. U konkretnom slučaju nadležni inspektor je dostavio 14. kolovoza 2025. tuženiku obavijest o utvrđenom postojanju neprijavljenog rada kod tužitelja, uslijed čega je tuženik protiv tužitelja poduzeo odgovarajuće mjere (upis u evidenciju i objava na mrežnim stranicama). Predlaže da sud odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

U odnosu na prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere pojašnjava kako su način i uvjeti brisanja s popisa poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada propisani člankom 12. stavkom 6. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada te člankom 7. Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada, da se navedeni uvjeti odnose isključivo na protek propisanog razdoblja ili na postojanje odgovarajuće pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđeno da nije prekršio odgovarajuće propise u području prijavljivanja rada odnosno kojom se odbija optužba protiv poslodavca. Smatra da s obzirom da takvi dokazi ne postoje u konkretnom slučaju, da tuženik ne može brisati poslodavca - ovdje tužitelja s Popisa poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada jer nisu ispunjeni uvjeti predviđeni Zakonom i Pravilnikom. Također, ističe kako neprijavljivanjem radnika odnosno neplaćanjem dužnih javnih davanja nastaje šteta za Državni proračun Republike Hrvatske, kao i da javni interes ne može biti neprijavljeni rad. Ukazuje na jasne odluke različitih upravnih sudova u Republici Hrvatskoj Upravni sud u Rijeci i Upravni sud u Zagrebu), koje da predstavljaju pretežitu, odnosno ustaljenu praksu u istovrsnim slučajevima. Predlaže odbaciti prijedlog za izdavanje privremene mjere.

4. Podneskom od 3. travnja 2026. tužitelj je u cijelosti osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu. Ističe kako tuženik u odgovoru nastoji prikazati osporeno postupanje kao tehničku radnju upisa tužitelja na popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada , lišenu bilo kakvog pravnog učinka, te posljedično tvrdi da nije pasivno legitimiran u ovom postupku, a koje stajalište kako je pogrešno. Tuženik kako zanemaruje činjenicu da zapisnik inspektora nema svojstvo upravnog akta, već se radi o jednostranom utvrđenju upravnog tijela koje tek može biti predmet sudske kontrole. Napominje kako predmet ovog upravnog spora nije zakonitost zapisnika Državnog inspektorata, već zakonitost postupanja tuženika koji iz tog zapisnika izvodi neposredne pravne posljedice. Smatra neosnovanim navod tuženika kako u konkretnom slučaju nije dopušteno postupanje u smislu odredbe članka 156. ZUP-a. U odnosu na prijedlog za izdavanje privremene mjere opetovano ukazuje na sudsku praksu ovog suda i to u predmetu pod poslovnim brojem Us I-2479/2025, koji kako je pravno i činjenično istovrstan ovoj pravnoj stvari. Ustraje u tužbi kao i u prijedlogu za izdavanje privremene mjere.

5. Tužba nije dopuštena.

6. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) propisano je kako predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, a točkom 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.

7. Odredbom članka 12. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, broj 151/22) propisano je kako je nadležni inspektor dužan obavijestiti ministarstvo nadležno za rad (u daljnjem tekstu: ministarstvo) o provedenom inspekcijskom nadzoru i utvrđivanju postojanja neprijavljenoga rada te poduzetim mjerama (stavak 1.); kako ministarstvo uspostavlja i vodi popis poslodavaca kod kojih je zapisnikom iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada (stavak 2.); kako će ministarstvo objaviti popis iz stavka 2. ovoga članka na svojim mrežnim stranicama (stavak 3.); kako se objava podataka o poslodavcu u smislu stavka 1. ovoga članka neće smatrati odavanjem inspekcijske tajne (stavak 4.); kako popis poslodavaca mora jasno sadržavati naznaku da se radi o poslodavcima kojima je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada odnosno izrečena mjera na temelju ovlasti nadležnog inspekcijskog tijela (stavak 5.); kako će se poslodavca brisati s popisa iz stavka 2. ovoga članka nakon proteka razdoblja od šest godina od dana kada je zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada odnosno ranije ako se u posebnom postupku uspješno ospori činjenica postojanja neprijavljenoga rada utvrđena zapisnikom iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona (stavak 6.); kako sadržaj, način upisa i rokove objave podataka s popisa iz stavka 2. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za rad.

8. Prema odredbi članka 4. Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada („Narodne novine“, broj 148/24, dalje Pravilnik) u slučaju da je prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, zbog čega je nadležni inspektor donio rješenje u skladu s odredbama propisa o suzbijanju neprijavljenog rada odnosno propisa kojim je uređen rad državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, ili pokrenuo prekršajni postupak zbog povreda odredaba zakona utvrđenih u Prilogu 1. ovoga Pravilnika, nadležni inspektor dužan je, u roku od osam dana od dana kada je inspekcijskim nadzorom utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada, ministarstvu nadležnom za rad (u daljnjem tekstu: ministarstvo) dostaviti obavijest o imenu i prezimenu poslodavca fizičke osobe, odnosno tvrtki pravne osobe poslodavca, sjedištu poslodavca, OIB [osobni identifikacijski broj]u odnosno MBO-u poslodavca, datumu provedenog inspekcijskog nadzora i nepravilnosti zbog koje je potreban upis poslodavca u evidenciju.

9. Odredbom članka 7. stavak 1. Pravilnika propisano je kako će se podaci o poslodavcu za kojeg je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno da je prekršio propise u području prijavljivanja rada uklonit će se s mrežnih stranica ministarstva: 1. nakon proteka razdoblja utvrđenog propisom o suzbijanju neprijavljenoga rada ; 2. kada poslodavac ministarstvu dostavi pravomoćnu odluku suda kojom je utvrđeno da nije prekršio odgovarajuće propise u području prijavljivanja rada odnosno kojom se odbija optužba protiv poslodavca.

10. Iz spisa predmeta proizlazi kako je upis tužitelja u evidenciju proveden na temelju obavijesti Državnog inspektorata od 14. kolovoza 2025., iz koje proizlazi kako je tužitelju izdano rješenje na temelju članka 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada za tri radnika. Među strankama je sporno radi li se u konkretnom slučaju o postupanju tuženika u smislu odredbe članka 156. ZUP-a.

11. Odredbom članka 156. ZUP-a propisano je kako osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

12. Iz citirane odredbe proizlazi kako ista ima karakter opće supsidijarne zaštite koju stranka može koristiti zbog zaštite od postupanja javnopravnog tijela u slučajevima u kojima se ne donosi rješenje kao upravni akt.

13. U konkretnom slučaju, kraj činjenice da tuženik u skladu s mjerodavnim zakonskim i podzakonskim odredbama samo vodi i ažurira popis poslodavaca (evidenciju) kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada na temelju obavijesti Državnog inspektorata, kojoj pak prethodi inspekcijski postupak i rješenje Državnog inspektorata, prema ocjeni ovog suda se ne radi o drugom postupanju kako to ima u vidu odredba članka 156. ZUP-a. Ovo stoga što je postojanje neprijavljenog rada kod tužitelja utvrđeno u zasebnom upravnom postupku (inspekcijskom postupku), te u kojem je odlučeno upravnim aktom, odnosno rješenjem Državnog inspektorata, a protiv kojeg je tužitelju osigurana pravna zaštita podnošenjem tužbe nadležnom upravnom sudu, te u kojem sporu tužitelj može tražiti izdavanje privremene mjere , slijedom čega za pravnu zaštitu iz članka 156. ZUP-a nema mjesta.

14. Odredbom članka 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a je propisano kako će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

15. Slijedom iznijetog, riješeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

16. S obzirom na nedopuštenost tužbe, ne postoji pravna osnova za meritorno razmatranje prijedloga za izdavanje privremene mjere, pa je odlučeno kao u točki II. ovog rješenja. Pri tome je za istaknuti tužitelju kako sadržaj privremene mjere izdane u upravnom sporu ne može činiti, u osnovi, usvajanje tužbenog zahtjeva.

U Splitu, 12. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

1. FACTA VERA d.o.o. Vela Luka, Ulica 58 broj 15, putem opunomoćenika Tonija Primorca, odvjetnika u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III

2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. u spis