Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-235/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, A.K. Miošića 22, protiv tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 182, OIB: 27215039100, zastupan po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku iz Zagreba, radi mobinga, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-815/2023-36 od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-815/2023-36 od 13. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-815/2023-36 od 13. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 5.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom te u dijelu pod točkom III. izreke kojom je tužiteljici nije priznat parnični trošak preko iznosa od 2.005,00 eur zajedno sa zateznom kamatom.

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 815/2023-36 od 13. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom te u dijelu pod točkom III. izreke kojom tužiteljici nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 1.345,00 eur do iznosa od 2.005,00 eur (za iznos od 660,00 eur) zajedno sa zateznom kamatom i sudi:

„1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 3.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2022. do isplate, prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u daljnjem iznosu od 660,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.“

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I./ Nalaže se tuženiku FINA gotovinski servisi d.o.o., Radnička cesta 182, Zagreb, OIB: 27215039100, da na ime naknade štete isplatiti tužiteljici ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2022. do isplate, prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 8.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2022. do isplate, prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III./ Nalaže se tuženiku FINA gotovinski servisi d.o.o., Radnička cesta 182, Zagreb, OIB: 27215039100, da tužiteljici ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.345,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke II. izreke, te točke III. izreke u dijelu kojim joj nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu.

3. Protiv točaka I. i III. presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 13.000,00 eur na ime povrede prava osobnosti.

8. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da su je nadređeni DR i kolega NR tijekom njezina rada kod tuženika od ožujka 2018. do travnja 2022. uznemiravali i ponižavali, radi čega je povrijeđeno njezino dostojanstvo, ugled i čast.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu manipulanta zaštitara.

10. Sporno je je li vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika u razdoblju od ožujka 2018. do travnja 2022. tužiteljica uznemiravana od strane nadređenog i kolege, te ima li tužiteljica pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.

11. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao zaštitar manipulant od ožujka 2018. te joj je prvi nadređeni bio voditelj DR, a NR je bio njegov brat i tužiteljičin kolega koji je obavljao iste poslove kao i tužiteljica,

- da su od početka rada tužiteljice kod tuženika, počeli neumjesni komentari pa je tako DR često znao provocirati tužiteljicu zbog njenog fizičkog izgleda, te joj je znao reći da će joj morati naručiti hlače za 2 broja veće jer da joj je pozadina poras la, znao joj je reći da je danas zavezala rep, a da je trebala raspustiti kosu i sl., te je često imao takve komentare uz podsmijehe,

- da su DR i njegov brat NR često zadirkivali tužiteljicu, te su joj znali govoriti da ima dobro tijelo i guzu, da treba nositi užu odjeću i sl. ,

- da je tužiteljica jedno vrijeme radila sa kolegom ĐR, te je NR često pričao i provocirao da ĐR radi sa tužiteljicom kako bi joj plaćao gablec i da tako on koristi njeno neznanje u poslu, te da oni imaju spolne odnose, iako je ĐR imao dugogodišnju djevojku,

- da je NR često kolegama govorio da tužiteljica spava sa kolegama sa kojima je tada radila, te je kolege znao pitati da li su sa njom spavali, a što su kolege prenijeli tužiteljici, te su joj kolege LR i ŽR prenijeli da je na privatnoj zabavi kod kolege FR, NR pričao pred kolegama da tužiteljica spava sa ŽR i sa BR, da tužiteljica često ide na ispomoć u [adresa] sa BR te da sa njim ostaje u Zagrebu i da sa nj im spava, a što je bilo nezgodno jer je isti bio u braku,

- da su se takve priče stalno ponavljale, te su zbog njih neki kolege izbjegavali tužiteljicu, a priče su došle i do tužiteljičinih roditelja, budući se radi o malom mjestu gdje se svi znaju,

- da se tužiteljica nije usudila to prijaviti jer nije imala ugovor za stalno, te se bojala što će biti, a onda više nije mogla izdržati te je 28. rujna 2018. podnijela pritužbu radi zaštite dostojanstva tuženiku kao poslodavcu u kojoj je iznijela pritužbe na ponašanje kolege ZR i voditelja ŠR,

- da je povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika HR proveo istragu, prikupio je izjave radnika, te Odlukom tuženika od 29. listopada 2018. utvrđeno da je tužiteljica uznemiravana od ZR pa je potrebno poduzimanje mjera za zaštitu dostojanstva radnika (tužiteljice),

- da je tuženik dana 2. studenoga 2018. izrekao pisano Upozorenje radi povrede obveze iz radnog odnosa MR, jer je iznošenjem neistinitih i uvredljivih izjava pred trećim osobama verbalno uznemiravao tužiteljicu čime je povrijedio njeno dostojanstvo,

- da je nakon toga tužiteljica imala još veće probleme s nadređenim VR koji je tužiteljici dodjeljivao sve veći opseg poslova kojeg niti vremenski niti fizički nije mogla obaviti, često joj je mijenjao zadatke pred kraj radnog vremena, te joj je stalno zadavao dodatne poslove, a na sličan način je postupao i prema kolegi LR koji je dao izjavu u vezi podnesene pritužbe tužiteljice,

- da je navedeno postupanje kod tužiteljice izazvalo veliki stres tako da joj je postalo jako teško na poslu i zbog posla i zbog komentara, te se osjećala depresivno, više nije mogla spavati ni jesti, imala je želučane tegobe, teško joj je bilo dolaziti na posao, pa je završila na bolovanju i kod psihijatra kod kojeg nikada prije nije bila, a zbog svega se i danas osjeća loše,

- da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu od 22. ožujka 2022., a kojeg je tužiteljica pobijala u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1646/2022, te je u tom predmetu pravomoćno utvrđeno da je otkaz nedopušten,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. psihijatra proizlazi da se kod tužiteljice kao izravna posljedica navedenog postupanja VR i MR ZR prvotno razvila klinička slika akutne stresne reakcije te nastavno poremećaja prilagodbe. Navedene okolnosti su u sebi sadržavale stresogeni i frustrativni potencijal koje su kumulativnim učinkom imale za posljedicu razvoj psihičkog poremećaja, te je kod tužiteljice, zbog subjektivnog osjećaja povrijeđenosti i osujećenosti i posljedičnog razvoja psihičkih poremećaja došlo do povrede duševnog zdravlja. Tužiteljica je tijekom spornog razdoblja trpjela povremeni oscilirajući strah umjerenog intenziteta kumulativno 4 tjedna, te slabijeg intenziteta kumulativno 8 tjedana. Tužiteljica je trpjela duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno za vrijeme rada kod tuženika u visini od 10%, te je u tom omjeru morala ulagati pojačane napore. Po navedenom razdoblju, duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti cijeni 3% trajno, te će tužitel jica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

12. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava .

13. Kako tuženik u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Neosnovano tuženik osporava prvostupanjsku presudu smatrajući da je sud prvog suda odluku utemeljio na iskazu tužiteljice i njezinih bližnjih Prvostupanjski sud je ocjenu provedenih dokaza izvršio sukladno članku 8. ZPP-a, a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, pri čemu je pravilno ocijenio iskaze nepristranih svjedoka LR i ER, kao i dokumentaciju iz koje proizlazi da je Odlukom tuženika utvrđeno da je tužiteljica uznemiravana na radnom mjestu.

15. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 7. st. 5. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14 - dalje: ZR) utvrdio da je tužiteljica navedenim postupanjem nadređene osobe i kolege kod tuženika uznemiravana na radnom mjestu.

16. U smislu odredbe članka 7. st. 5. ZR poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

17. Prema pravnom shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda tužitelj ica je u konkretnom slučaju dokazala da je bio izložena mobingu na radnom mjestu čime joj je povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast.

18. Mobing je svako fizičko ili psihičko zlostavljanje na radnom mjestu bez obzira na diskriminacijsku osnovu. Mobingom se ugrožava dostojanstvo osobe u sferi komuniciranja, održavanja socijalnih odnosa i kvalitete profesionalnog statusa.

19. Polazeći od okolnosti konkretnog slučaja da je tužiteljica bila izložena kontinuiranim seksističkim komentarima od strane VR i ZR na račun tužiteljičinog fizičkog izgleda, provokacijama da je tužiteljica imala spolne odnose s pojedinim kolegama, da je tužiteljica radila u kolektivu sa muškim kolegama, da su takvi komentari bili pred drugim kolegama pa su ju neki izbjegavali, te su za njih čuli i njeni roditelji tužiteljice, imajući u vidu da takvi postupci prelaze razinu primjerene poslovne komunikacije, kao i da je nadređeni DR nakon podnesene pritužbe, tužiteljici dodjeljivao radne zadatke koje ona objektivno nije mogla obaviti, te je na taj način koristeći svoj nadređeni položaj iz osvete postupao na način kako on to želi i kako mu odgovara, ovaj sud smatra da je tužiteljica sustavno u razdoblju od ožujka 2018. do travnja 2022. bila izložena mobingu u svim sferama koje karakteriziraju mobing i na opisani način je prema ocjeni ovog suda povrijeđeno dostojanstvo tužiteljice.

20. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da ne postoji uzročno -posljedična veza između postupanja tuženika prema tužiteljici i nastale štete, jer je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je oboljenje tužiteljice koje je na nju ostavilo trajne posljedice u uzročnoj vezi sa postupanjem nadređenih prema tužiteljici. Kvalifikacija postupanja tuženika kao mobing je pravno pitanje, a nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je nad tužiteljicom postupanjem nadređenog i kolege kroz duže vremensko razdoblje vršen mobing.

21. Pravilnom primjenom odredbe čl. 19. st. 2., čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), koje odredbe se primjenjuju temeljem čl. 111. st. 1. ZR prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio naknadu u iznosu od 5.000,00 eur na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, odnosno povrede dostojanstva tužiteljice.

22. Tužiteljica osnovano u žalbi prigovara visini dosuđenog iznosa neimovinske štete, jer je prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda odmjerena preniska naknada.

23. Prema ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti tužiteljice za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi 8.000,00 eur vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja, jačini i trajanju duševnih boli, te imajući u vidu i cilj kojemu služi dosuđena naknada.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, te žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te pod točkom II. izreke za odbijajući dio naknade štete od 5.000,00 eur, dok je uvažavajući žalbu tužiteljice prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP i dosudi tužiteljici daljnji iznos naknade štete od 3.000,00 eur.

25. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe čl. 166 st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 2. ZPP. Nakon donošenja ove drugostupanjske odluke stranke su djelomično uspjele u postupku i to tužiteljica u omjeru od 81% (s osnovnom je uspjela 100% a s visinom 62%), a tuženik u omjeru od 19%, što konačno čini uspjeh tužiteljice u omjeru od 62 %.

26. Primjenom Tbr. 7., 8. i 9.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 148/09, 148/09, 142/12), sud je tužiteljici dosudio trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav za sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe zastupanje na ročištima 7.11.2023., 23.1.2024., 8.5.2024., 20.11.2024., 4.3.2025., 16.9.2025. i 20.1.2026. sastav podnesaka od 9.5.2023. i 12.12.2025. za svaku radnju po 100 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 2.200,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.750,00 eura. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa 62%, to trošak tužiteljice iznosi 1.705,00 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 2.005,00 eur.

27. Slijedom navedenog odluku o trošku pod točkom III. izreke valjalo je djelomično potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, te djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP i tužiteljici dosuditi daljnji trošak postupka u iznosu do 660,00 eur.

28. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije usp io sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić