REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-1631/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi šutnje uprave i poništavanja rješenja, 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-07/25-01/51, URBROJ: 524-11-01/1-25-4 od 10. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 27. kolovoza 2025. podnijela ovom sudu tužbu radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o žalbi izjavljenoj 9. lipnja 2025. radi propuštanja prvostupanjskog tijela Agencije za osiguranje radničkih tražbina da u zakonom propisanom roku odluči o zahtjevu za privremeno uzdržavanje mlt. djeteta podnesenom 12. veljače 2025. Tužbom zahtjeva da sud naloži prvostupanjskom tijelu postupanje, utvrdi da zahtjev za dopunom dokumentacije nije zakonit te zaštiti prava maloljetnog djeteta u skladu s Obiteljskim zakonom i Zakonom o privremenom uzdržavanju.

2. Tuženik je uz odgovor na tužbu (stranica 15-18/1 spisa) dostavio rješenje KLASA: UP/II-551-07/25-01/51, URBROJ: 524-11-01/1-25-4 od 10. prosinca 2025. kojim je odlučeno o žalbi tužiteljice na način da je ista usvojena kao osnovana te je naloženo prvostupanjskom tijelu donošenje rješenja povodom zahtjeva za priznavanje prava na uzdržavanje.

3. Odgovor na tužbu tuženika i doneseno rješenje dostavljeno je tužitelj ici, a koja je podneskom od 10. veljače 2026. (stranica 24/1 spisa) proširila tužbeni zahtjev na rješenje tuženika od 10. prosinca 2025. doneseno tijekom spora, a takvo postupanje u skladu je s odredbama čl. 100. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), tako da se spor dalje vodio radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke.

4. U razlozima proširenja tužbenog zahtjeva, odnosno osporavanja rješenja tuženika od 10. prosinca 2025., tužiteljica navodi kako nije riješena upravna stvar, kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo po nalogu tuženika i osporava potrebu provođenja ispitnog postupka u situacijama. Predlaže da sud bez održavanja rasprave sam riješi upravnu stvar vezano uz priznavanje prava na uzdržavanje uz naknadu štete.

5. Tuženik u odgovor na prošireni tužbeni zahtjev ističe kako je prvostupanjsko tijelo postupilo po uputi i donijelo i dostavilo rješenje o zahtjevu od 15. prosinca 2025.

6. Sud je spor riješio bez rasprave u skladu s odredbom čl. 98. t. 4. ZUS-a te je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja te mjerodavnih zakonskih odredaba, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev radi poništavanja osporenog rješenja nije osnovan.

8. Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da je doneseno na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 119. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP). Iz obrazloženja proizlazi da je, povodom tužbe izjavljene radi šutnje uprave, tuženik pribavio očitovanje prvostupanjskog tijela Agencije za osiguranje radničkih tražbina od 17. studenoga 2025., u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZUP-a. Iz tog očitovanja proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po zahtjevu tužiteljice od 10. veljače 2025. jer je tužiteljica pozvana na dostavu potvrde banke o uplatama koje se odnose na privremeno uzdržavanje zaključcima od 12. ožujka i 23. svibnja 2025., a po kojima tužiteljica nije postupila te je zahtjev odbijen. Navedene razloge je je tuženik kao drugostupanjsko tijelo ocijenilo opravdanima te je istodobno utvrdilo da, s obzirom na prirodu upravne stvari te je naloženo prvostupanjskom tijelu donošenje odluke o zahtjevu u roku od 30 dana.

9. Odredbom čl. 119. st. 1. ZUP-a propisano je da je drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo n ije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke dužno bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku. Prema st. 2. istoga članka kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana.

10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, utvrđeno je da je rješenje pravilno i zakonito, a razlozi kojima tužiteljica prigovora navedenom rješenju neosnovani. Naime, imajući u vidu mjerodavne odredbe ZUP-a, tuženik je, odlučujući o žalbi izjavljenoj radi šutnje uprave prvostupanjskog tijela, bio ovlašten postupiti sukladno čl. 119. ZUP-a, odnosno pribaviti očitovanje prvostupanjskog tijela o razlozima nedonošenja rješenja. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo iznijelo razloge zbog kojih nije odlučilo o zahtjevu tužiteljice, a koje je tuženik ocijenio opravdanima. Prema mišljenju ovog suda, pravilno je ocijenjeno da je s obzirom na prirodu upravne stvari za rješavanje potrebno neposredno postupanje prvostupanjskog tijela. Slijedom navedenog, tuženik je osnovano naložio prvostupanjskom tijelu donošenje rješenja o zahtjevu unutar zakonski određenog roka.

11. Predmetni upravni spor, kao i drugostupanjski upravni postupak, vodio se radi propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o podnesenom zahtjevu tužiteljice. Imajući u vidu navedeno, a prvenstveno i činjenicu da je žalba tužiteljice uvažena i prvostupanjskom tijelu naloženo postupanje, nema osnova da se u predmetnom sporu provodi postupak radi meritornog odlučivanja o zahtjevu tužiteljice i utvrđivanja pretpostavki za priznavanje prava na privremeno uzdržavanje. Naime, nakon proširenja tužbenog zahtjeva tijekom upravnog spora na drugostupanjsko rješenje tuženika doneseno u postupku radi šutnje uprave, ono je predmet spora u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. t. 3. ZUS-a. Stoga ni navodi tužiteljice kojima osporava potrebu provođenja ispitnog postupka i koji se odnose na ispunjenost uvjeta za priznavanje prava na uzdržavanje nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja jer prelaze granice predmeta spora određenog odredbom čl. 3. ZUS-a. Osporavanim rješenjem drugostupanjskog tijela tužiteljica nije dovedena u nepovoljniji pravni položaj. Protiv rješenja koje će biti doneseno u postupku povodom predmetnog zahtjeva tužiteljica ima pravo izjaviti pravni lijek, u kojem postupku će se moći ispitivati zakonitost i pravilnost odlučivanja o njezinom materijalnom pravu.

12. Sud dodatno ističe da u ovom upravnom sporu nije nadležan odlučivati o žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 15. prosinca 2025., koju je tužiteljica dostavila u sudski spis, budući da se takva žalba podnosi nadležnom upravnom tijelu koje o njoj odlučuje u zakonom propisanom postupku. Kako je riječ o novim upravnim aktima donesenima nakon pokretanja ovoga upravnog spora, njihova zakonitost i pravilnost ne mogu biti predmet ocjene u ovom postupku, već isključivo u zasebnom postupku pokrenutom povodom izjavljenih pravnih lijekova (uz propisanu iznimku u slučaju proširenja tužbenog zahtjeva iz čl. 100. ZUS-a). U okviru toga postupka tužiteljici će biti osigurana odgovarajuća sudska zaštita te mogućnost ispitivanja zakonitosti i pravilnosti odluka nadležnog tijela.

13. U odnosu na navode koji se odnose na primjenu Zakona o privremenom uzdržavanju, sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari navedeni zakon nije mjerodavno materijalno pravo na temelju kojeg se odlučuje o predmetu spor, već su to citirane odredbe ZUP-a. Slijedom toga, pitanja eventualne suglasnosti pojedinih odredbi toga zakona s Ustavom Republike Hrvatske nisu od utjecaja na odluku u ovom postupku.

14. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje kako osporeno rješenje sadrži jasne i potpune razloge, pravilno je doneseno u skladu s odredbama čl. 119. st. 1. i 2. ZUP -a te nisu povrijeđena pravila postupka. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

15. Pri odbijanju tužbenog zahtjeva u odnosu na glavno traženje, trebalo je odbiti i uzgredni zahtjev tužiteljice za naknadu štete (čl. 118. st. 1. ZUS -a), odnosno odlučeno je kao u t. II. izreke presude. Dodatno, tužiteljica tijekom upravnog spora nije predložila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost, kao ni visina zahtijevane naknade imovinske i neimovinske štete, u smislu mjerodavnih odredaba propisa kojima je uređena naknada štete.

16. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).