REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-11/2021-45

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T SK E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice HN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Hrvoju Bićanicu, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženika AN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Silviji Đerek Matković, odvjetnici u Imotskom, radi sporova iz bračne stečevine, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026., dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica, za 1/2 dijela, vlasnica nekretnine označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], površine 828 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]-Glavina, pa je tužiteljica ovlaštena, temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], površine 828 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]-Glavina na svoje ime za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje upisanog prava vlasništva na nekretnini označenoj kao: k. č. br. [katastarska čestica], površine 828 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]-Glavina s imena tuženika za 1/2 dijela, a što je tuženik dužan trpjeti.

II. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 50.914,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku predati tužiteljici u suposjed nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], površine 828 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]-Glavina te joj predati ključeve ulaznih vrata kuće izgrađene na toj nekretnini, sve u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.114,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 5. siječnja 2021. navodi da je bila u braku s tuženikom od 27.08.2006. do 22.09.2020. Ističe da su sagradili kuću sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, koja kuća je izgrađena na nekretnini označenoj kao: k. č. br. [katastarska čestica], površine 828 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]-Glavina. Dakle, opisana nekretnina da predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima, sukladno čl. 36. Obiteljskog zakona. Tužiteljica ističe da je tuženik u posjedu predme tne nekretnine i da joj ne dozvoljava pristup u kuću koju su zajedno u braku izgradili.

1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužiteljica je u spis dostavila zk izvadak koji se odnosi na predmetnu nekretninu, vjenčani list parničnih stranaka, presuda ovog suda pod posl. br. P Ob-24/2020 od 22. rujna 2020.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je naveo da je jedini točan navod iz narativnog dijela tužbe onaj prema kojem su stranke bile u braku u kojem je rođeno dvoje djece, te je taj brak razveden presudom ovog Suda broj Pob - 24/2020., a koja činjenica da nije sporna. Ističe da je netočan i navod da su stranke u braku izgradile predmetnu kuću sredstvima stečenim radom za trajanja bračne zajednice iz razloga što je je predmetna nekretnina isključivo vlasništvo tuženika, njegova vlastita imovina, koja da predstavlja njegovu djedovinu i očevinu, koju da mu je darovao otac ĆN, te je tuženik upisan kao takav u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Makarskoj. Naime, stranke da su nakon vjenčanja, odnosno nakon sklapanja braka 2006.godine, živjeli u kući Mariovih roditelja 7 godina, a Mariov otac pomaže zatim u renoviranju ove kuće koju je darovao tuženiku, koja predstavlja njihovu starinu- djedovinu, te AN da podiže hipotekarni kredit za adaptaciju i dovršenje stambenog objekta kod OTP banke d.d. 2009. kako bi mogao dovršiti kuću i useliti se s obitelji. Po predmetnom Ugovoru o kreditu, tužiteljica da je tuženiku bila jamac te je čl.9.toč .14. ista kao" supružnik zalogodavca izričito izjavila da je suglasna sa zasnivanjem založnog prava u korist Banke na nekretnine iz st.9.3.članka, te da se odriče prava utvrđivanja svog udjela, odnosno suvlasničkog dijela po osnovi zajedničke imovine stečene u braku. Činjenicu da je predmetna nekretnina tužiteljevo isključivo vlasništvo, koju je stekao darovanjem od oca ĆN, a njegov otac nasljedstvom iza smrti svog oca pok. IN. Tuženik navodi i da je tužiteljica, nakon što je s djecom odselila iz kuće u [adresa], u kojoj da su do tada živjeli kao obitelj, sve,ali doslovno sve stvari-pokretnine koje je ona kupila u kući za trajanje braka, odnijela, i to: mašinu za posuđe, mašinu za robu, frižider, sve uređaje,kompletnu spavaću sobu, pokućstvo, lustere, zavjese, a da je tuženik i taj trošak prijevoza platio. Neposredno prije razvoda braka, tužiteljica da je od tuženika potraživala da joj kupi automobil, što je tuženik i učinio te kupio Golf V.2.0.TDI, u Zagrebu, kojeg da je platio 30.000,00 kn i darovao ga tužiteljici. Isto tako sve stope predmetnog kredita od trenutka podizanja kredita 2009.g. da plaća isključivo i samo tuženik, što ne bi trebalo biti sporno te je isti za vrijeme trajanja braka plaćao i sve režijske troškove stanovanja i sve ostalo za potrebe njihove obitelji.

2.1. Uz odgovor na tužbu dostavljeno je i rješenje o nasljeđivanju iza pok. IN, ugovor o kreditu od 20. ožujka 2009. kao i dodatak br. 1. tom ugovoru od 21. travnja 2009., rješenje Državne geodetske uprave, područnog ureda za katastar Split, Ispostave Imotski, uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. od 11. ožujka 2015..

3. Predmet spora je najprije zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava suvlasništva u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], površine 828 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]-Glavina, te njezin supsidijarni zahtjev za isplatu ulaganja u tu nekretninu u iznosu od 63.015,48 eura sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2019. do isplate, kao i zahtjev da joj se navedena nekretnina preda u suposjed.

3.1. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao dokumentaciju navedenu u točki 1.1. i 2.1. ovog obrazloženja, pokušan/obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka građevinarske struke Željka Jelinića, saslušani su svjedoci NN, ĆN, BN, JN i CN , uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Željka Jelinića, a vještak je i saslušan na raspravi pred sudom.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio kako je stvarnopravni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica na nekretnini s tuženikom na jednake dijelove neosnovan, dok je osnovan njezin eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da joj tuženik isplati ulaganja u nekretninu.

6. Na raspravi održanoj 19. siječnja 2026. saslušane su parnične stranke. Tužiteljica je navela da su u početku njihovog braka parnične stranke živjele u kući tuženikovih roditelja, a da su se 9. prosinca 2010. preselili u kuću koja e predmet ovog postupka. Ta kuća da je izgrađena od temelja nakon što se srušila stara kuća. S prvim kreditom koji je glasio na iznos od 15.000,00 eura da su se radili „grubi“ radovi, a s drugim kreditom u iznosu od 52.000,00 eura da je renovirana kuća. Roditelji tuženika da nikada nisu radili probleme prilikom gradnje i nadogradnje kuće, niti su se protivili useljenju stranaka. Predmetna kuća da je napravljena za zajednički život parničnih stranaka i za njihovu djecu. Okoliš kuće na kojem su sagrađene kamene kocke i ogradni zidovi da su također tuženikovo i njezino vlasništvo i da su to oni sami financirali. Njezina majka da je također financijski pomagala, da bi nakon „sezone“ slala cca 10.000,00 kuna, a od te financijske potpore da je kupila dječju i svoju spavaću sobu. Napominje da je kredit (52.000,00 eura) podignut 20. ožujka 2009. iz čega da se može zaključiti da su još ranije digli manji kredit za grube radove. Tužiteljica ističe da je predmetna nekretnina zajednička jer da su je tuženik i ona napravili od temelja sa zajedničkim sredstvima. Otac tuženika da je bio vlasnik cijele parcele i da je tuženiku darovao polovicu, a da je druga polovica trebala pripasti bratu tuženika. Nadalje je navela da je u trenutku darovanja između oca tuženika i tuženika na terenu bila stara ruševna kuća koja je pripadala djedu tuženika pok. IN. NN da joj je dovezao u njezin novi dom perilice za suđe i robu, ukrasni kamen, spavaću sobu i odjeću.

6.1. Tuženik AN naveo je da je predmetna nekretnina pripadala njegovom djedu pok. IN. Predmetnu kuću da je gradio njegov otac, a ne firme kako je to iskazivala tužiteljica. Kredit da on plaća osobno i da nikada nije bilo potrebe da tužiteljica urgira kao jamac. Kada je tužiteljica „otišla“, ona da je ponijela sa sobom spavaću sobu, dječju sobu i „još dosta toga…“ Ništa njezino da nije ostalo u kući. Na fotografiji kuće koju je priložila tužiteljica (list 131 spisa) da se nalazi kuća upravo u onakvom stanju kakva je bila u trenutku darovanja. „Manji kredit“ da su potrošili na mijenjanje otvora, kvarove na vozilu i tekuće životne troškove, a „veći kredit“ je uložen isključivo u kuću. Njegov otac da je bio prijevoznik i da je imao ušteđevinu koju je uložio u predmetnu kuću. Prije zaključenog darovanja s ocem, da je srušena stara kuća i da je otac započeo s gradnjom nove, dakle prije 2007. Nova kuća da je građena za njega i njegovu obitelj. Kocke da su sagrađene iz sredstava kredita, a zidovi puno ranije. Također navodi da su tužiteljica i on bili zaposleni za vrijeme trajanja braka, a da je on dodatno radio i „bauštelu.“ Prije nego su se tužiteljica i on uselili u predmetnu kuću, da su živjeli u kući njegovih roditelja, a koja se nalazi u istom dvorištu. Svjestan je da mora nešto isplatiti tužiteljici jer da su imali neka zajednička ulaganja. Njegov otac da je sudjelovao u potpunosti prilikom gradnje kuće, tj. kod svih radova vezanih za struju, vodu, grijanje, krov, fasade. Poznato mu je da je njegova bivša punica davala neki novac tužiteljici i djeci, ali da se s tim novcem nije ulagalo u kuću niti mu je poznat o kojim iznosima je riječ. U odnosu na „manji kredit“, te novce da je uložio u renovaciju kuće svojih roditelja, popravak automobila, smanjenje minusa i tekuće troškove.

6.2. Svjedok NN naveo je da je prije 5-6 godina kombijem prevezao stvari iz kuće UN tužiteljici. S tuženikom da je dogovorio taj prijevoz i da mu je on za to platio.

6.3. Svjedok ĆN navodi da je 2005. zajedno sa svojim sestrama naslijedio cjelokupno imanje na kojem se nalazi i predmetna nekretnina. Živi u kući koja se nalazi pored predmetne i da su u njegovoj kući živjele parnične stranke do 2013./2014. nakon čega su se preselili u predmetnu. Ističe da je riječ o staroj kući koja da je bila u lošem stanju i da je morao u potpunosti renovirati i nadograditi, a da je upravo on bio izvođač radova i investitor. U tu kuću da je uložio svu svoju ušteđevinu. Bavio se prijevozom i imao svoj kamion, a uz to je radio i građevinske radove. U životu da je sagradio 3 kuće. Pri izgradnji kuće da su mu pomagali i prijatelji i rodbina. Potvrdio je da je tuženik podigao 2 kredita i da je on imao "odriješene ruke" s "većim" kreditom. S tim novcima da je kupovao građevinski materijal za nadogradnju predmetne kuće. Novci dobiveni "manjim" kreditom iskorišteni su dijelom za otvore na njegovoj kući, a kupljen je i automobil. Potvrdio je navode tužiteljice da je njezina majka radila sezonu i navodi da je od tog novca kupljena spavaća soba stranaka koja je kasnije rastavljena i poslana tužiteljici. Predmetnu nekretninu da je darovao sinu kako bi ovaj dobio kredit. Grubi radovi oko predmetne kuće da su bili završeni (do krova) 2006./2007. Svjedok također ističe da je imao dobra primanja, da u vrijeme gradnje nije bio u mirovini , da je imao ušteđevinu od cca 50.000,00 eura koju je potpuno uložio u kuću, a i kasnije bi većinu zarade utrošio na troškove gradnje. Naveo je gdje je kupovao građevinski materijal . Gradnja predmetne kuće da je započela 2005. i u trenutku sklapanja braka parničnih stranaka kuća da nije bila dovršena. Stranke da su kod njega počele zajednički živjeti 2005./2006. Predmetna kuća da je imala sve potrebne priključke, a budući da je stara kuća građena prije 1960., do podizanja kredita nije imao nikakve papire. Njemu da su predmetnu nekretninu ustupili svi sunasljednici nakon smrti oca IN zvanog H. Djeca parničnih stranaka da su se rodile u njegovoj kući.

7. Tijekom postupka određeno je izvesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke kako bi se utvrdila eventualna ulaganja u predmetnu kuću.

7.1. Izlaskom na lice mjesta, otac tuženika je zabranio sudskoj komisiji i vještaku pristup na predmetnu nekretninu koje je tuženik opravdao navodeći da sudska komisija nema što raditi na njegovoj djedovini. Štoviše, isti se pita da zašto sud nije pozvao policiju da ga zaštiti u njihovu poslu ukoliko se tu već nalazio u skladu sa zakonom. Nadalje, sama odluka o izlasku na lice mjesta izazvala je u najmanju ruku oštru reakciju tuženika koji je samo iz sebi poznatih razloga zaključio da se radi o pristranosti suda i prejudiciranju. Međutim, unatoč svemu navedenom, vodeći računa da se izvedu sve dokazne radnje, da se objektivno i profesionalno provede postupak, naloženo je vještaku izraditi nalaz i mišljenje prema dokumentaciji kojom je raspolagao i prema opisu predmetne nekretnine od strane tužiteljice. Osim neprimjerenih komentara na rad suda i vještaka, tuženik nije predlagao novo vještačenje, drugog vještaka i ponovni izlazak na lice mjesta. S obzirom na sve navedeno, uzet je u obzir nalaz predmetnog vještaka kao stručan i logičan u odnosu na procjenu vrijednosti zgrade i zemljišta .

7.2. Vještak je procijenio da je vrijednost zgrade 101.828,06 eura, vrijednost zemljišta 39.189,24 eura, a da bi uzgredni troškovi iznosili 24.202,90 eura.

7.3. Metoda procjenjivanja je odabrana temeljem karakteristika nekretnine, načina korištenja, analize korištenja okolnih građevina i razvojnih mogućnosti premetne nekretnine. Također je izvršena analiza općih uvjeta na tržištu, analiza lokalnih tržišnih uvjeta na području predmetne nekretnine, kao i tržišna pozicija procjenjivane nekretnine.

7.4. Tužiteljica je u odnosu na predmetni nalaz i mišljenje imala primjedbu samo u smislu činjenice da u procjenu vrijednosti nekretnine nije ušao okoliš jer po njenom kazivanju su parnične stranke zajedno u cijelosti uredili okućnicu te postavili kamene kocke i betonske zidove.

7.5. Tuženik na raspravi održanoj 21. studenog 2025. nije birao riječi kada je osporavao predmetni nalaz i mišljenje, ali isti gubi iz vida da je isključivo njegovim ponašanjem, odnosno postupanjem njegovog oca nalaz i mišljenje napravljen na ovaj način. Napominje se da stranke u postupku predlažu dokaze koje sud provodi, da se radi o njihovim pravnim interesima, ali uz očito protivljenje da se pristupi na djedovinu tuženika, sudu nije preostalo ništa nego se osloniti na stručnu procjenu vještaka i metodu izrade nalaza i mišljenja kako je sam vještak naveo. Posebno se navodi da je tuženik na istoj raspravi naveo da ne predlaže niti novi očevid niti vještačenje. Uz nabrajanje nepravilnosti rada suda i vještaka, tuženik je usput naveo i konkretnu primjedbu ističući da je nejasno na što bi se odnosili uzgredni troškovi, a ukoliko se isti odnose na odgovarajuće dozvole i sličnu dokumentaciju, istaknuo je da je u spis priložena uporabna dozvola od 11. ožujka 2015 iz kojeg je razvidno da je predmetna nekretnina građena prije 15. veljače 1968. Također, ne može se uzeti kao nesporan zaključak vještaka o datumu izgradnje kuće budući da isti to nije mogao znati osim iz kazivanja tužiteljice.

7.6. U skladu s dostavljenim nalazom i mišljenjem, tužiteljica je podneskom od 25. listopada 2025. precizirala tužbeni zahtjev u točki II. tužbenog zahtjeva.

7.7. Zaključno, nalaz je uporabljiv za procjenu okvirne vrijednosti ulaganja jer je dopunjen iskazima stranaka, svjedoka, fotografijama i stanjem na terenu. Zakon o parničnom postupku dopušta dokazivanje ispravama, svjedocima, vještacima, očevidom i saslušanjem stranaka, a sud odlučuje prema slobodnoj ocjeni svih dokaza zajedno.

8. Analizirajući iskaze parničnih stranaka, najviše se razilaze u dijelu oko početka gradnje kuće. Prema kazivanju tužiteljice, stranke su se uselile u predmetnu kuću 9. prosinca 2010., a "manji" kredit su koristili za grube radove, dok se "veći" potrošio na renovaciju. Tuženik je naveo da je predmetnu kuću u cijelosti izgradio njegov otac . Stara kuća da je bila u istim gabaritima kao i predmetna, a što se tiče samog kredita, on da ga je digao u svoje ime kako bi završio renovaciju kuće budući da mu je otac već potrošio cijelu svoju ušteđevinu na izgradnju. Posebno napominje da je prije zaključenja darovnog ugovora srušena stara kuća i da je je prije toga njegov otac započeo s gradnjom predmetne kuće, dakle prije 2007. Sve što je vidljivo ispred i iza kuće da je također gradio njegov otac, a kocke da su sagrađene iz sredstava kredita, dok su zidovi napravljeni puno ranije.

8.1. Tužiteljica je prigovarala iskazu svog bivšeg supruga navodeći nelogičnost kada je ovaj naveo da je njegov otac gradio kuću sa svojim novcima, a u spisu da nema nijedan dokument o tome niti dokument o njegovom stanju računa.

8.2. Nastavno na prethodnu točku obrazloženja, ističe se ni da tužiteljica nije dostavila nijedan dokument kojim dokazuje svoje tvrdnje da je kopanje izvodila firma D&M Bašić, da je stolariju radila firma iz Makarske niti da je u završnoj fazi izgradnje dignula dva kredita (111.000,00 kuna i 11.500,00 eura). Navodi da je cjelokupna dokumentacija ostala u kući su paušalni, jer su se računi od navodnih izvođača mogli zatražiti izravno od njih kao što se može tražiti dokaz o kreditu kod banke.

8.3. Podneskom od 20. siječnja 2026. tužiteljica je navela da u pogledu pitanja tko je ulagao novac tuženik kaže da je otac gradio kuću, zatim kaže i da otac nije davao novac te kaže da je otac imao ušteđevinu, ali da nema nijedan dokaz, ne zna iznos, ne zna kada, ne zna je li otac bio u mirovini. Ističe drugu kontradikciju u odnosu na kredite, tuženik priznaje da su oba kredita podignuta u braku, priznaje da je 52.500 eura uloženo u kuću, ali tvrdi da kuća nije bračna stečevina. Pravno nelogično: ako bračni novac ide u nekretninu – nastaje bračna stečevina ili barem pravo na naknadu ulaganja. Treća kontradikcija da se odnosi na darovanje 2007. godine, gdje tuženik tvrdi da je kuća “u tim gabaritima” postojala prije 2007. Ali tuženik priznaje da ne zna kad su temelji dignuti, priznaje da je gradnja trajala i u braku, priznaje da su se u kuću uselili kao bračna obitelj. Čak i da je darovana stara kuća, ukazuje se kako nova kuća sagrađena u braku = nova vrijednost. Dakle, tuženik je priznao zajednička ulaganja, priznao je da će morati platiti, ne zna ključne činjenice, poziva se na oca bez dokaza, dok su krediti, svrha gradnje i zajednički život nepobitni.

8.4. Nastavno na prethodnu točku, ističe se da je tuženik rekao da će na sve što on ne zna odgovor dati njegov otac budući da je on i gradio kuću. S obzirom na protek vremena od 2006. do danas, nije relevantno je li poznato tuženiku kada mu je otac išao u mirovinu. Tuženik tvrdi da predmetna kuća nije bračna stečevina, a koji stav je zauzeo i ovaj sud i što će se u nastavku obrazložiti. I sam tuženik navodi da mu je jasno da će morati neki iznos uplatiti tužiteljici. Istina je da tuženik ne zna kada su temelji kuće dignuti, da priznaje da je bilo radova na kući za vrijeme trajanja braka.

9. Člankom 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15 i 98/19, dalje OB) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

10. Naime, člankom 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) propisano je da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava (stavak 2.).

10.1.Ova je odredba u svakom slučaju primjenjiva u odnosu na ulaganja tužiteljice u spornu nekretninu, neovisno od toga jesu li odnosna ulaganja bila tolika i takva da su eventualno promijenila sućanstvo (samu bit) stvari, odnosno nakon toga svako takvo stjecanje, odnosno "povećanje" suvlasničkog dijela ulaganjem u suvlasničku nekretninu više nije bilo moguće. Drugim riječima, ako je između vlasnika nekretnine ili suvlasnika i onoga tko ulaže postignut sporazum da će budućim ulaganjem on postati vlasnik nekretnine, onda je opravdan zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini u koju je ulagano, a u protivnom je neopravdan.

10.2. Za razliku od zajedničke imovine koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine , imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, kao i imovina koju za trajanja bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), kao što je to jasno propisano člankom 39. stavkom 2. OB-a.

10.3. Ako je pak u navedenim pretpostavkama s vlasnikom nekretnine ugovoreno stjecanje (su)vlasništva, bila bi riječ o stjecanju na temelju pravnog posla, a ne stjecanju ugrađivanjem, ulaganjem i sl. (tako i VSRH u odluci Rev-3018/2015 od 2. listopada 2019.).

11. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio stvarnopravni dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje prava suvlasništva za 1/2 dijela predmetne nekretnine i ovlaštenje na uknjižbu toga prava, kao ni točku III. tužbenog zahtjeva kojim se traži predaja nekretnine u suposjed. Dakle, zahtjev za suvlasništvo i suposjed je odbijen jer je formalna i izvorna osnova stjecanja nekretnine na strani tuženika, a tužiteljica više ne živi u kući. Pravična zaštita tužiteljice u konkretnom slučaju ostvaruje se novčanom naknadom, a ne upisom suvlasništva.

11.1. Naime, iz izvedenih dokaza, osobito zemljišnoknjižnog izvatka, ugovora o darovanju, ostavinske dokumentacije te iskaza stranaka i svjedoka, proizlazi da je pravni temelj stjecanja predmetne nekretnine na strani tuženika darovanje, odnosno prethodno nasljednopravno stjecanje u njegovoj obitelji. Takav način stjecanja, prema članku 39. Obiteljskog zakona, ne predstavlja stjecanje radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, nego vlastitu imovinu bračnog druga. Sud je pritom imao u vidu da su stranke tijekom trajanja braka koristile predmetnu kuću za zajedničko stanovanje te da su tijekom bračne zajednice na toj nekretnini izvedeni određeni građevinski radovi i ulaganja. Međutim, sama činjenica zajedničkog stanovanja, kao ni činjenica ulaganja bračnih drugova u nekretninu koja je po svojem pravnom temelju vlastita imovina jednog bračnog druga, ne dovodi automatski do stvarnopravnog preoblikovanja te nekretnine u bračnu stečevinu. Drugim riječima, ulaganje u tuđu odnosno vlastitu nekretninu jednog bračnog druga može osnovati obveznopravni zahtjev za naknadu vrijednosti ulaganja ili povećanja vrijednosti nekretnine, ali samo po sebi ne dovodi do stjecanja suvlasničkog dijela na nekretnini, osim ako je dokazano da su stranke imale izričitu ili prešutnu suglasnu volju da se time stekne suvlasništvo, odnosno ako su ispunjene pretpostavke za stvarnopravno stjecanje. U konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da bi između stranaka postojao sporazum o stjecanju suvlasništva na predmetnoj nekretnini, niti je dokazano da bi pravni temelj stjecanja nekretnine bio rad bračnih drugova, a ne darovanje tuženiku. Naprotiv, iz provedenih dokaza proizlazi da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana na tuženika, da je pravni temelj upisa darovanje, te da tužiteljica nije raspolagala ispravom podobnom za uknjižbu prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnine. Sud stoga zaključuje da predmetna nekretnina kao zemljišnoknjižno tijelo ne predstavlja bračnu stečevinu u stvarnopravnom smislu.

11.2. Što se tiče pozivanja tužiteljice na stjecanje stvaranjem nove stvari, prema stavu ovog suda, prema provedenim dokazima proizlazi da se nije radilo o zahvatima kojima je postojeća stvar izgubila identitet i postala nova stvar pa očito nije došlo do zakonskog stjecanja po tom osnovu. Naime, tužiteljica nije dokazala da je nova zajednička kuća sagrađena "od nule" tijekom braka, budući da iz analiziranih iskaza svjedoka i priležećoj dokumentaciji proizlazi da je otac tuženika prije sklapanja braka parničnih stranaka započeo s rušenjem stare kuće i izgradnjom predmetne koju gradi za tuženika.

12. Međutim, to ne isključuje pravo tužiteljice da, ako su za to ispunjene pretpostavke, potražuje novčanu naknadu s osnova ulaganja bračne stečevine u vlastitu imovinu tuženika.

13. Otac tuženika ĆN dao je vrlo detaljan, logičan i životno uvjerljiv iskaz. Činjenica jest da on ima pravni interes da mu sin uspije u sporu, ali nije paušalno proturječio navodima tužiteljice, već je detaljno kronološki naveo pravni slijed stjecanja, način financiranja, naveo je gdje je kupovao materijal, što je i kako je radio, na koji načine je zarađivao, kako je organizirao radove, iz kojeg razloga je darovao sinu predmetnu nekretninu, tko mu je pomagao, obrazložio je faze gradnje, čak i pojedinosti o skeli, kamionu, betonu, trgovinama i radnicima.

13.1. S njegovim iskazom bili su suglasni iskazi svjedoka BN i CN koji su mu pomagali prilikom izgradnje predmetne kuće.

13.2. BN potvrđuje da se kuća gradila od početka 2006., da je ĆN bio pravi menadžer prilikom gradnje, da je ĆN plaćao materijal, da su radovi krenuli prije braka, odnosno da je kuća praktički građena kao projekt oca. Njih dvojica uzajamno su si pomagali prilikom izgradnje kuća.

13.3. Svjedok CN, koji je na terenu bio u nekoliko navrata dok se kuća gradila, sudjelovao je prilikom nalivanja ploča. Naveo je da je ocu tuženiku stalno pomagao BN.

14. Prilikom analize naprijed saslušanih svjedoka, nije nađeno bitnih kontradiktornosti ili nelogičnosti u njihovim iskazima, a proizlazi kako je otac tuženika bio angažiran u svim radovima na kući i oko kuće, posebno angažmanom poznanika s kojima ili u kojih je radio, koje troškove je tužitelj podmirivao dijelom kompenzacijom, a dijelom novčanim sredstvima iz svoje ušteđevine. Sasvim je logično da je za renovaciju i konačno uređenje predmetne kuće tuženik digao kredite na svoje ime budući da je otac tu nekretninu njemu darovao kako bi tu živio sa svojom obitelji.

15. Sud prihvaća da su tijekom trajanja bračne zajednice izvršena znatna ulaganja u predmetnu nekretninu te da su ista djelomično financirana kreditnim sredstvima podignutima tijekom braka. Međutim, sud ocjenjuje da izvedeni dokazi ne upućuju na zaključak da bi predmetna nekretnina izgubila karakter vlastite imovine tuženika i postala nova stvar u stvarnopravnom smislu. Naime, iz iskaza svjedoka, stranaka i materijalne dokumentacije proizlazi da je na predmetnoj lokaciji i prije sklapanja braka postojao objekt koji je pripadao obitelji tuženika, kao i da je zemljište bilo u vlasništvu pravnih prednika tuženika te kasnije darovano upravo njemu. Iako je tijekom trajanja bračne zajednice objekt adaptiran, dograđivan i dovršavan, sud ne nalazi dokazanim da bi došlo do takve potpune fizičke i pravne transformacije nekretnine koja bi opravdavala zaključak o nastanku nove stvari i posljedično stjecanju suvlasništva tužiteljice na nekretnini. Po ocjeni suda, u konkretnom slučaju ulaganja bračnih drugova, iako značajna, nisu dovela do prestanka identiteta izvorne nekretnine kao posebne imovine tuženika. Također, nije se moglo sa sigurnošću utvrditi da je izvorni objekt u cijelosti prestao postojati niti u kojem je opsegu nova gradnja predstavljala novu nekretninu, a teret dokazivanja tih činjenica bio je na tužiteljici sukladno čl. 221.a ZPP-a.

16. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu da je po predmetnom Ugovoru o kreditu, tužiteljica tuženiku bila jamac te je čl.9.toč.14. ista kao" supružnik zalogodavca izričito izjavila da je suglasna sa zasnivanjem založnog prava u korist Banke na nekretnine iz st.9.3.članka, te da se odriče prava utvrđivan ja svog udjela, odnosno suvlasničkog dijela po osnovi zajedničke imovine stečene u braku, navodi se da ugovor o kreditu nije bračni ugovor kojim su stranke regulirale pitanje bračne stečevine, već ta odredba postoji kako bi banka osigurala svoju tražbinu.

17. Što se tiče uzgrednih troškova koje je vještak procijenio u iznosu od 24.202,90 eura, nije detaljno navedeno na što se odnose i kako su izračunati, a općepoznata činjenica je da se to odnosi na troškove poreza na prometa (u konkretnom slučaju nekretnina darovana otac-sin), troškovi javnog bilježnika, odvjetnika, upisa u zemljišne knjige, procjene nekretnine, troškovi kredita, energetski certifikat i sl. Vještak je prilikom saslušanja naveo da nije u nalaz i mišljenje ukalkulirao radnje koje se odnose na rušenje starog objekta i izgradnju zidova oko dvorišta kao i uređenje okoliša. Stranke da mu nisu dostavile ništa od dokumentacije.

17.1. Budući da vještak ni parnične stranke nisu dostavile u spis nijedan dokument koji bi "opravdao" uzgredne troškove, sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir navedeni trošak s obzirom da nije potkrijepljen dokumentacijom, a u spisu se nalazi samo uporabna dozvola iz 2015. godine.

17. 2. S obzirom da je predmetna kuća nadograđivana i renovirana tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, a vještak je procijenio vrijednost iste u iznosu od 101.828,06 eura, ovaj sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da s osnova ulaganja u predmetnu kuću za vrijeme trajanja bračne zajednice nadoknadi tužiteljici iznos od 50.914,03 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 5. siječnja 2021. do isplate, a sukladno čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,) kao polovinu ulaganja u nekretninu za vrijeme trajanja bračne zajednice.

17.3. Bez obzira što je vještak naveo da u svojoj procjeni nije ukalkulirao vrijednost okoliša, sud je prilikom donošenja odluke o usvajanju obveznopravnog zahtjeva uzeo u obzir vrijednost predmetne nekretnine upravo kako je to navedeno u nalazu i mišljenju budući da tužiteljica nije dokazala zajedničko ulaganje u okoliš za vrijeme trajanja braka.

18. Tužiteljici s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. ZPP -a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a i u konkretnom slučaju 158. st. 1. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023). Uvažavajući u granicama postavljenog zahtjeva tužiteljici je određen trošak zastupanja po opunomoćeniku u granicama postavljenog zahtjeva uvažavajući konačno postavljeni tužbeni zahtjev i to za sastav tužbe 500 bodova, za zastupanje na ročištima dana 15.05.2024., 05.06.2024., 04.07.2024., 21.11.2025., 19.01.2026., 26.02.2026.- sve po 500 bodova, za sastav podneska 13.06.2024., 25.10.2025., 26.11.2025., 21.01.2026. - sve po 500 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 17.187,50 eura. Uvažavajući činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku uspjela u omjeru od 57 % (34%osnov+80%visina/2) – tuženik - 43 % (66%osnov+20%visina/2)), to je istima trebalo obistiniti iznos od 2.406,25 eura. Sud je tužitelju obistinio i materijalne troškove, i to za sudske pristojbe tužbe (544,16 eura) i presude (663,61 eura), kao i trošak predujma za očevidu iznosu od 500,00 eura, što u zbroju s naprijed navedenim daje ukupni iznos od 4.114,02 eura. Za više zatraženo, zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan.

Imotski, 12. svibnja 2026..

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Hrvoje Bićanić, Ogulin

2. odvj. Silvija Đerek Matković, Imotski