Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P Ob-32/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sucu toga suda Vesni Jug– Blažin, u pravnoj stvari tužitelja AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnica u Varaždinu, protiv tužene ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , radi bračne stečevine, izvan ročišta, 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o uređenju imovinskih odnosa između izvanbračnih drugova sklopljen dana 17. rujna 2025. između tužitelja, AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužene, ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a na kojem su potpisi stranaka ovjereni po javnom bilježniku Petru Kvakanu iz Čakovca istog dana pod posl.br. OV-3759/2025.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 2.000,00 EUR koji je primila osnovom Ugovora opisanog točkom I/ izreke ove presude, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na isti iznos od 18. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 439,69 eura, sve sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Sud je zaprimio 22. siječnja 2026. tužbu tužitelja u kojoj se navodi da su stranke ovog postupka sklopile Ugovor o uređenju imovinskih odnosa između izvanbračnih drugova dana 17. rujna 2025. Potpisi na navedenom ugovoru ovjereni su po javnom bilježniku Petru Kvakanu iz Čakovca istog dana pod posl.br. OV-3759/2025. Predmetnim ugovorom definirano je kako su stranke bivši izvanbračni ugovori koji sklapanjem ugovora uređuju svoje imovinske odnose nakon prestanka izvanbračne zajednice. Predmetnim ugovorom nije definirana imovina koja bi ulazila u bračnu stečevinu – obzirom da ista niti ne postoji, međutim definirana je obveza tužitelja da s osnove podjele takve (nepostojeće) bračne stečevine izvrši isplatu iznosa od 10.000,00 EUR. Tužitelj je po istaknutoj osnovi isplatio tuženoj iznos od 2.000,00 EUR, dok se preostalih 8.000,00 EUR obvezao platiti unutar godinu dana.
2. Naime, tužitelj i tužena živjeli su u nekretnini na adresi [adresa], suvlasništvo tužitelja i njegove majke. Tužitelj je svoj suvlasnički udio u predmetnoj nekretnini stekao nasljeđivanjem, tako da isti predstavlja posebnu imovinu i isključivo vlasništvo tužitelja. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužitelja i tuženika nisu vršena apsolutno nikakva ulaganja u predmetnu nekretninu koja bi bila financirana sredstvima tužitelja ili tuženika. Stranke čak nisu stekle niti nikakve pokretnine, izuzev spavaće sobe koju su kupili zajednički.
Kao vlasništvo tužene bio je evidentiran traktor marke Case, tipa IH5140, broj šasije JJF1003973, međutim isti je predstavljao posebno vlasništvo tužitelja i njegove majke, obzirom da je kupljen sredstvima dobivenim od prodaje dva starija traktora koje su isti stekli nasljeđivanjem iza oca i supruga. Činjenica da traktor nije bračna stečevina potvrđena je i u samom Ugovoru opisanom točkom I/ ove tužbe.
Netočno je da su stranke za vrijeme trajanja braka sklapale više kreditnih zaduženja, kako se to generalno navodi u točki VIII. Ugovora. Isključivo je tužena podigla kredit, međutim radilo se o nenamjenskom kreditu za koji tužitelj niti ne zna da li je i kako potrošen, međutim svakako nije za potrebe (izvan)bračne i obiteljske zajednice, te stoga niti ne predstavlja obvezu koja bi proizlazi iz (izvan)bračne zajednice. Stoga, stranke nisu imale, niti imaju bračne stečevine po osnovi koje bi tužitelj osnovano i zakonito preuzeo obvezu isplate tužene iz te iste imovine.
3. Nastavno, Ugovor o uređenju imovinskih odnosa između izvanbračnih drugova dana 17. rujna 2025. predstavlja ništetan pravni posao, obzirom da nema temelje u zakonu.
Naime, Obiteljskim zakonom propisano je bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 36. Obiteljskog zakona). Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. Obiteljskog zakona. Za obveze koje je jedan bračni drug samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug (čl. 43. Obiteljskog zakona).
Dakle, stranke nemaju, niti su imale imovinu koja se smatra bračnom stečevinom, pa stoga nije niti na zakonu osnovana preuzeta obveza tužitelja na isplatu iznosa od 10.000,00 EUR tuženoj. Takav ugovor protivan je i moralu društva.
Tužitelj je u to vrijeme bio vrlo narušenog psihičkog stanja, o čemu svjedoči činjenica da je isti bio na privremeno radno nesposoban u periodu od 1. do 26. rujna 2025. zbog anksioznosti i depresivnog stanja, uslijed čega je koristio i lijekove za smirenje. Tužena je uprava iskoristila takvo zdravstveno stanje tužitelja, ne bi li istoga prisilila na potpisivanje ugovora kojim isti preuzima obvezu prema njoj, premda takva obveza nema zakonito uporište u činjenicama i pravu.
Dakle, sklopljeni ugovor nema uporište u zakonu, a izuzev toga protivan je i moralu pa se predlaže da se utvrdi da je ništetan i da se naloži tuženoj isplata iznosa od 2.000,00 eura koji je primila temeljem tog Ugovora zajedno sa kamatama od 18. rujna 2025. pa do isplate.
4. Tužba je dostavljena tuženoj na odgovor 9. veljače 2026., međutim u danom roku tužena nije podnijela odgovor na tužbu.
5. Kako tužena nije u određenom roku od 30 dana dostavila svoj pismeni odgovor na tužbu, te budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj dostavio, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tužen ika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud po osnovi odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22), u svezi sa odredbom članka 346. Obiteljskog zakona (NN 103/15,98/19), donio presudu kao u izreci kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, pa tužitelju koji je u cijelosti uspio u skladu s VPS 8.000,00 eura pripada trošak sastava tužbe 200,00 eura + PDV 25%, trošak sudske pristojbe na tužbu 63,23 eura, trošak sudske pristojbe na presudu 126,46 eura, što je ukupno 439,69 eura i u skladu je sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Varaždinu 12. svibnja 2026.
S U D A C
Vesna Jug–Blažin, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
Dostaviti:
1. punom. tužitelja Jasmina Tot Solina, odvjetnica u Varaždinu
2. tužena ZČ, [adresa]
