Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Posl. br. P-4187/2025-21

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Petrovac 3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Željku Gusiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupan po punomoćniku Antoniji Erdelez, odvjetnica u Sinju, protiv tuženika: 1. REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587), Zagreb, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, 2. RSD – odsutan i nepoznata boravišta, 3. RSD NS

– odsutna i nepoznata boravišta, 4. RSD ŽS – odsutan i nepoznata boravišta, 5. RSD ZS – odsutan i nepoznata boravišta, tuženici nepoznatog boravišta od 2. do 5. zastupani po privremenom zastupniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon završene glavne rasprave, 12. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e :

Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj RS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], vlasnik, za cijelo, i to :

- novoformirane nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/237 k. o. [katastarska općina], površine 12 m2, nastale od dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/144 k. o. [katastarska općina],

- novoformirane nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/238 k. o. [katastarska općina], površine 5 m2, nastale od dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/144 k. o. [katastarska općina], a sve kako je prikazano na Pravnoj karti, izrađenoj od strane društva Geoid d.o.o. od kolovoza 2025. godine, oznake361B/2025, a koja Pravna karta čini sastavni dio ove presude pa je slijedom toga tužitelj ovlašten na temelju ove presude u zemljišnim knjigama nadležnog Suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama za cijelo, na svoje ime i u svoju korist, uz istovremeni

upis brisanja prava vlasništva za cijelo s imena tužene ad 1/ Republike Hrvatske, sve to u roku od15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Utvrđuje se da je tužitelj RS (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], vlasnik, za cijelo, i to :

Obrazloženje:

1. Tužitelj je podnio ovom sudu 05. 11. 2025. tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine.

2. U tužbi se navodi da je tužitelj samostalno i putem svojih prednika u mirnom, nesmetanom i zakonitom posjedu i to:

- novoformirane nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/237 k. o. [katastarska općina], površine 12 m2, nastale od dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/144 k. o. [katastarska općina],

- novoformirane nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/238 k. o. [katastarska općina], površine 5 m2, nastale od dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/144 k. o. [katastarska općina],

- novoformirane nekretnine označene kao zk.č.br. 4043 k. o. [katastarska općina], površine 43 m2, nastale od dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 535 ZGR k. o. [katastarska općina], a sve kako je prikazano na Pravnoj karti, izrađenoj od strane društva Geoid d.o.o. od kolovoza 2025. godine, oznake 361B/2025. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, kao vlasnik nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/144 k. o. [katastarska općina] upisana je Republika Hrvatska, a na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 535 ZGR k. o. [katastarska općina], upisani su tuženi 2-5. Tužitelj je stekao predmetne nekretnine pravnim poslom. Predmetne nekretnine je tužitelj stekao Ugovorom o darovanju „Sinju, 2. listopada 2025. godine“, a kojim ugovorom je otac tužitelja ČS istome darovao nekretnine, koje su predmet ove tužbe. U naravi predmetne nekretnine predstavljaju ruševnu kuću, a koju je Darovatelj ČS naslijedio iza smrti svoga oca sada pok. R NSD temeljem Rješenja o nasljeđivanju po javnom bilježniku Josipu Bradariću pod posl.br. O-39/04 od 05.07.2004. godine. Naime, sada pok. djed tužitelja, NSD je predmetnu kuću stekao izvršenom zamjenom 1952. godine sa sada pok. PS, a koja je kasnije preselila u Slavoniju. Predmetne nekretnine tužitelj odnosno njegovi pravni prednici, koriste sukladno gospodarskoj namjeni preko 100 godina, dok treće osobe na istima nemaju nikakvih drugih vlasničkih i/ili bilo kojih drugih prava. U svom razdoblju vršenja posjeda predmetnih nekretnina nitko nije smetao tužitelja niti njegove prednike niti je itko niti osporavao posjed.

3. U odgovoru na tužbu tuženik pod 1. Republika Hrvatska ne spori kako se tužitelj sukladno čl. 186 a Zakona o parničnom postupku prethodno obratio ovom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora, a do kojeg nije došlo te da su ispunjene procesne pretpostavke za ovaj parnični postupak. Međutim, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu a sve radi sljedećeg: Tužbenim zahtjevom utemeljenim na institutu dosjelosti tužitelj predlaže da se isti utvrdi vlasnikom, za cijelo, i to : - novoformirane nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/237 k. o. [katastarska općina], površine 12 m2, nastale od dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/144 k. o. [katastarska općina], Stranica 3 od 3 - novoformirane nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/238 k. o. [katastarska općina], površine 5 m2, nastale od dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1695/144 k. o. [katastarska općina], a sve kako je prikazano na Pravnoj karti, izrađenoj od strane društva Geoid d.o.o. od kolovoza 2025. godine, oznake 361B/2025, a koja Pravna karta čini sastavni dio ove presude pa je slijedom toga tužitelj ovlašten na temelju ove presude u zemljišnim knjigama nadležnog Suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama za cijelo, na svoje ime i u svoju korist, uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva za cijelo s imena tužene ad 1/ Republike Hrvatske, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Zemljište koje je predmet ovog postupka predstavlja šumu i šumsko zemljište i dio je velike zemljišnoknjižne čestice kojom gospodare Hrvatske šume d.o.o. te je stoga potrebno ukazati na odredbu čl. 55 st. 2. Zakona o šumama prema kojoj se na šumama i šumskim zemljištima u državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću (navedeno je bilo izričito propisano i odredbom čl. 49. st. 2. Zakona o šumama SRH – NN 20/77) te da se obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I- 374/1998 od 12. siječnja 2000., kojom je ukinuta navedena odredba u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja u razdoblju od 06. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. Drugim riječima, u tim slučajevima pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću procjenjuju se po pravnim pravilima austrijskog Općeg građanskog zakonika (OGZ), odnosno posjedovanjem nekretnine 40 godina prije 06. travnja 1941.

4. Privremeni zastupnik tuženika nepoznata boravišta u odgovoru na tužbu je se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te osporio tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Provjerom kroz službenu evidenciju prebivališta i boravišta JRO MUP RH nisu utvrđene adrese prebivališta niti boravišta tuženika: 2. HS pk. N, 3. PS pk. N, 4. TS pk. N, 5. GS pk. N, pa je istima ovaj sud svojim rješenjem posl. br. P-4187/2025-4 od 26. studenoga 2025. godine postavio privremenog zastupnika u osobi Matka Bogdana, odvjetnika u Sinju, a na temelju odredbi čl. 82. st. 1. i 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.,96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u nastavku: ZPP). Predmetno rješenje je dostavljeno Hrvatskom zavodu za socijalni rad, objavljeno na e-oglasnoj ploči suda i u Narodnim novinama, a sve sukladno odredbi čl. 84. i 86. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću nekretnina.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kat. česticu [katastarska čestica] – šuma K. O. [katastarska općina] je utvrđeno da je tuženik pod 1. Republika Hrvatska upisan za vlasnički dio 1/1.

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kat. česticu zgr. [katastarska čestica] – staja 4462 K. O. [katastarska općina] je utvrđeno da su tuženici HS, PS, NSD i GS upisani kao suvlasnici.

10. Uvidom u Ugovor o darovanju sklopljen između ČS, kao darovatelja i RS, kao daroprimatelja, od 2. listopada 2025., utvrđeno je da ČS nekretnine koje su predmet spora i koje su prikazane na Pravnoj karti izrađenoj od strane društva Geoid d. o. o. od kolovoza 2025. oznake 361B/2025 daruje svom sinu RS.

11. Rješenjem o nasljeđivanju iz smrti ŽSD, umrlog 2004. godine je utvrđeno da je ostavitelja, između ostalog na nekretninama u K. O. [katastarska općina], te na nekretnini č. zgr. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina] naslijedio za cijelo njegov sin ČS.

12. Iz izvoda iz posjedovnog lista Odjela za katastar nekretnina Sinj za kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je utvrđeno da je upisan ČS i AS, svaki za 172 dijela.

13. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista Odjela za katastar nekretnina Sinj za kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je utvrđeno da su za udio 1/1 upisane Hrvatske šume d. o. o. te da se radi o Svilaja, pašnjaku, površine 35947 mm2.

14. Dakle, nedvojbeno je da su kao vlasnici i suvlasnici utuženih nekretnina upisani tuženici.

15. Na očevidu na licu mjesta održanom dana, 07. svibnja 2026. godine nakon što je punomoćnica tužitelja pokazala na terenu granice svog posjeda sudski vještak Sanja Sablić, dipl. ing. Geodezije je navela da je predmetna nekretnina u naravi kamena kuća anagrafske oznake [adresa], stepenica kojima se dolazi do terase s koje se ulazi na prvi kata kuće, te betonskog trotoara sa zapadne i istočne strane kuće. Sa sjeverne strane nalazi se prolaz između dviju kamenih kuća, a sa južne strane spojena je sa susjednom kamenom kućom. Predmetna nekretnina nalazi se na novoformiranoj č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 12 m2, nastala od dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], novoformiranoj č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 5 m2, nastala od dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i novoformiranoj č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 43 m2, nastala od dijela nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina].

16. Na ročištu održanom na licu mjesta saslušani su svjedoci: CS, ĆS i SS.

17. Svjedoci su suglasno iskazivali da se sjećaju još pokojnog VS kojega su zvali " Ž" i koji je tužiteljev djed da je on sa svojom obitelji živio u ovoj kući. Sa djedom ŽSD ovo su držali u posjedu zajedno njegova supruga Z. Točnije ovdje gdje je sada uređena kuća on je držao blago. To je tako bilo do rata, te neko vrijeme iza rata. NSD je umro 2004. godine, imao je 83 godine, a bio je 1921. godište. Kuća je bila u ruševnom stanju, pao je krov te je to ĆS počeo obnavljati i on je kuću uredio tako da se u njoj može stanovati. Uvijek su svi smatrali da je to njihovo i nikada ih u tome nitko nije ometao.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su njihovi iskazi cjeloviti, neproturječni, međusobno se nadopunjuju, a svjedocima je neposredno poznato stanje stvari s obzirom da dugi niz godina, od rođenja, žive u neposrednoj blizini sporne nekretnine i u selu u kojem je sporna nekretnina.

19. Mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 173/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – u nastavku: ZV) koji je na snazi od 01. siječnja 1997. glase:

Članak 159.

(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjedni je sposoban da bude vlasnikom stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo ih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

20. Izvorni tekst članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 s naknadnim izmjenama i dopunama, u nastavku ZVDSP) koji je bio na snazi od 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. glasi:

"(4) U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana".

21. Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenog 1999. stavio van snage stavak 4. članka 388. ZVDSP kao neustavan, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ("Narodne novine" br. 114/01) koji je stupio na snagu 20 prosinca 2001., pa novi tekst tog stavka (4) članka 388. glasi:

"U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana." Članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku: EKLJP) potvrđenih Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97) glasi:

Članak 1.

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

22. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

23. Temeljem čl. 141. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 85/2010 – pročišćeni tekst, 05/14) sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona. S obzirom da je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i objavljena u Narodnim novinama njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela, te sva tijela koja imaju javne ovlasti.

24. Dakle, kada se uzmu u obzir iskazi saslušanih svjedoka koji su potvrdili da je predmetna nekretnina, kako je pokazana na očevidu u posjedu tužiteljevih prednika još zasigurno od rođenja djeda tužitelja VS koji je rođen 1921 godine, te da se evidentno radi o staroj kamenoj kući koja je građena sigurno prije 1959 godine, ako ne i prije drugog svjetskog rata ukazuje na višegodišnje posjedovanje sporne nekretnine od strane fizičkih osoba, za zaključiti je prema svim izvedenim dokazima.

25. Stoga je tužitelj, kojem je otac ČS darovao predmetnu nekretninu preko svojih prednika u bona fide posjedu predmetne nekretnine najmanje 40 godina od 1959 godine do 1999. godine, dakle, u vrijeme kada je čl. 388. st. 4. ZVDSP iz 1996 bio u obliku u kojem je izvorno sročen, o čemu je bilo riječi, prethodno u obrazloženju, došlo je do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona – dosjelošću, odnosno vlasnik zemljišta uživa zaštitu imovine temeljem čl. 1. Protokola br. 1, uz EKLJP.

26. Ovakav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojim odukama: Trgo protiv Hrvatske – Zahtjev br. 35298/04; Radomilja i drugi protiv Hrvatske – Zahtjev br. 37685/10; Jakeljić protiv Hrvatske – Zahtjev br. 22768/12.

27. Naime, u svim tim odukama Europski sud za ljudska prava kaže: "Stoga se može zaključiti da je podnositelj zahtjeva, temeljem članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine, ex lege postao vlasnik predmetnog zemljišta 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon stupio na snagu. Ta je odredba ostala na snazi sve dok ju Ustavni sud Republike Hrvatske nije ukinuo gotovo tri godine kasnije. Sud stoga smatra da je zahtjev podnositelja zahtjeva imao dovoljno osnova u nacionalnom pravu da ga se smatra "imovinom" zaštićenom člankom 1. Protokola br. 1".

28. S obzirom da je u ovom postupku dokazano da je tužiteljica preko svojih pravnih prednika u isključivom, neprekidnom i bona fide posjedu predmetne nekretnine dulje od četrdeset godina, zajedno sa svojim prednicima tužitelj je ispunio zakonske uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću, ex lege temeljem čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996.g. Da je tužiteljev posjed pošten proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su svi potvrdili činjenicu posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljevih prednika, pa potom nje i da ništa ni njima nije ukazivalo da to ne bi bilo njihovo. Na savjesnost posjeda tužiteljevih prednika pa i tužitelja ukazuje činjenica koju su potvrdili svi svjedoci da se radi o staroj kamenoj kući koja je godinama u psojdeu obitelji te je i tužitelj nsatavio sa uređivanjem, izgradnjom i održavanjem te kuće u kojoj i živi.

29. Također, u proteklom periodu nitko od upisanih vlasnika/suvlasnika nije reagirao na niti jedan način da zaštiti svoje vlasništvo u odnosu na prednika tužitelja i samog tužitelja što su potvrdili svi saslušani svjedoci, što dodatno ukazuje na činjenicu savjesnosti posjedovanja tužitelja i njegovih prednika, odnosno da je faktično stanje kako su ga potvrdili svjedoci istinito i godinama nepromijenjeno, te da je posjed izvršavan transparentno, a ne potajno. Naime, posjednik se nije skrivao nego je stvar koristio vidljivo i redovito, što potvrđuju svjedoci, da su susjedi, vlasnik ili javnost mogli primijetiti njegovo korištenje, te su ulaganja, održavanje, obrađivanje, ograđivanje ili korištenje nekretnine bili su očiti i kontinuirani kroz najmanje 40 godina.

30. Pritom treba reći da formalna činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao suvlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o suvlasništvu te osobe, koja svakako otpada ako drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanje te nekretnine.

31. Dosjelost je, naime, u širem smislu gledano, stjecanje prava njihovim vršenjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u užem smislu, kao osnova za stjecanje vlasništva, dosjelost je stjecanje toga prava vršenjem posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Ratio pravnog instituta dosjelosti je taj da se jedno faktično stvarno stanje uskladi s pravnim, tako da se pravni nedostatak faktičnog posjednika otklanja upravo dosjelošću. Stoga, institute dosjelosti kao jedan od originarnih načina stjecanja prava nalazi svoje puno opravdanje u primjeni, jer se upravo tim institutom rješava nesklad između ekonomskog - faktičnog korištenja stvari i pravnog vlasništva.

Ovo sve, dakako, uz ispunjenje određenih pretpostavki, a to su:

a) sposobnost stvari - dakle, da je riječ o stvarima u prometu;

b) posjed određene kvalitete - pošten posjed koji se presumira,

c) rok dosjelosti - prema pravnim pravilima iznosio je uz poštenje posjeda 20 godina,

d) sposobnost uzukapijenta.

32. Dakle, zaključno je za navesti da je Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91) u članku 3. stavljena je izvan snage odredba članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima kojom je bilo propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Potom je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96) u članku 388. stavku 4. bilo određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dsojelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Odredba članka 388. stavka 4. tog Zakona ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. te je potom Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ u članku 2. dodan novi članak 388. stavak 4. koji glasi: „U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.“

33. Imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku regulativu u svezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu Vrhovni sud Republike Hrvatske je u niz svojih odluka izrazio pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona te da rizik bilo kakve greške koje su počinile državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonskih odredbi koje je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebno u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 277/2023 od 26. svibnja 2025., Rev- 1207/2020 od 23. svibnja 2023., Rev 1095/2021 od 11. listopada 2021., Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019., Rev 215/2022 od 2. ožujka 2022. i dr.)

34. Takvo pravno shvaćanje Vrhovni sud temelji na shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izražena u odlukama Trgo protiv Hrvatske broj zahtjeva 35298/04, Radomilja i drugih protiv Hrvatske broj zahtjeva 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj zahtjeva 22768/12/10 u kojima je, konkretno u presudi Trgo protiv Hrvatske koja je činjenično podudarna s ovim predmetom, izraženo shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. sv. 4. ZV, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine. Europski sud za ljudska prava u presudi Trgo protiv Hrvatske izrazio je i pravno shvaćanje (citirana točka 67): "U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtijeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebno kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

35. S obzirom da je sporna nekretnina na kojoj je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska u zemljišnoj knjizi označena kao pašnjak, te da je na istoj izgrađena kuća, ona ni u naravi ne predstavlja šumu, to se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o istinitom i poštenom posjedu tužitelja i njegovih prednika od najmanje 40 godina (kako je to prije obrazloženo u točki 31. i 32. ovog obrazloženja), tijekom kojih ni tužitelju niti njegovim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo na posjed predmetnih nekretnina.

36. Iz navedenih razloga i činjeničnih utvrđenja, te na utvrđeno činjenično stanje primjenom materijalnog prava ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica kao pošteni posjednik posjedovanjem predmetnih nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, a svakako do 17. studenog 1999. kojeg dana je Ustavni sud Replike Hrvatske ukinuo odredu članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96) ex lege stekao pravo vlasništva na tim nekretninama (članak 129. stavaka 1. ZV).

37. Potrebno je još naglasiti kako je četrdeset godina kao vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost dugo razdoblje i kao takvo dovoljno da pravne osobe imaju dovoljno vremena za brigu o nekretninama koje imaju općekorisnu svrhu, pa kako u ovom slučaju tijekom tako dugog razdoblja, a ni tijekom kasnijeg razdoblja sve do danas nije zatražena zaštita takve imovine, nema zapreke za utvrđivanje prava vlasništva u korist tužitelja i na taj način usklađivanje zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem.

38. Stoga je s obzirom na rezultate provedenog postupka tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

U Sinju, 12. svibnja 2026. godine

Sudac:

Željko Gusić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja Antonia Erdelez, odvjetnica u Sinju,

2. zz tuženika pod 1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Sinju,

3. privremeni zastupnik tuženika nepoznata boravišta Matko Bogdan,

4. Porezna uprava, Ispostava Sinj, nakon pravomoćnosti.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte