Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-2168/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja CČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Duje Žagaru, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Fast Start Car d.o.o., Rijeka, C [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Fast Start Car d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 22.628,21 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 1.034,10 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. prosinac 2025. navodi da je s društvom Otp Leasing d.d. dana 28. listopada 2024. sklopio Ugovor o leasingu broj 1094504 za rabljeno vozilo Land Rover Velar, broj šasije [broj šasije], kupljeno od društva Fast Start Car d.o.o., ovdje tuženika. Nakon obavljenog redovitog servisa kod ovlaštenog servisera Auto Benussi d.o.o. dana 12. kolovoza 2025., na povratku iz Zagreba prema [adresa], došlo je do iznenadnog totalnog kvara na vozilu koje od tog trenutka više nije u voznom stanju. Nakon spomenutog kvara vozilo je putem vučne službe prvotno dopremljeno u [adresa], a potom je ponovno putem vučne službe dopremljeno u ovlašteni servis Auto Benussi d.o.o. radi utvrđenja troškova popravka vozila. Ponudom od ovlaštenog servisera utvrđen je kvar na vozilu čiji popravak iznosi 22.628,21 EUR, odnosno da je potrebna zamjena cjelokupnog motornog bloka vozila. Djelatnici ovlaštenog servisera su upozorili tužitelja da prema elektroničkoj bazi podataka vozilo nije bilo uredno održavano, odnosno da je vozilo na održavanje, prije redovitog servisa 12. kolovoza 2025., bilo dopremljeno 2021. te da je uzrok kvara na motoru neredovito servisiranje u periodu od 2021. do 2025., Sukladno članku 64. stavku 1. Zakona o leasingu, ukoliko objekt leasinga ima materijalni nedostatak, primatelj leasinga, ima prema dobavljaču objekta leasinga prava koja bi, prema propisima kojima se uređuju obvezni odnosi, imao da je ugovorna strana s dobavljačem objekta leasinga. Tužitelj, kao primatelj leasinga, je dana 11. rujna 2025. ishodio od OTP Leasing d.d. suglasnost da od dobavljača, ovdje tuženika, može zatražiti sniženje cijene ili zamjenu vozila, sve sukladno odredbi članka 64. stavka 2. Zakona o leasingu. Člankom 401. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. točkom 4. Zakona o obveznim odnosima propisano je da nedostatak postoji ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji, ili kako je oglašavano od strane prodavatelja. Sukladno članku 400. stavku 2. i 9. Zakona o obveznim odnosima prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga, a predmnijeva se da je svaki nedostatak stvari koji se pokazao u roku od jedne godine od trenutka prijelaza rizika postojao i u trenutku prijelaza rizika, osim ako prodavatelj dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka. Tužitelj smatra da je kvar na vozilu posljedica uzroka koji je postojao prije prijelaza rizika na primatelja leasinga, a koji se očituje u vidu neredovitog održavanja vozila u periodu od 2021. do kupoprodaje, iako je vozilo bilo oglašavano kao uredno servisirano. Navedeno predstavlja materijalni nedostatak u smislu Zakona o obveznim odnosima za koji da odgovara tuženik kao prodavatelj. Tužitelj da je dana 9. rujna 2025. obavijestio tuženika o materijalnom nedostatku te pozvao istoga na popravak predmetnog vozila. Tuženik da se dana 18. rujna 2025. očitovao na dopis tužitelja, na način da neće pristupiti otklanjanju nedostataka na vozilu, a sve s obzirom da je prošlo skoro godinu dana od prijenosa rizika na tužitelja te da je do kvara došlo uslijed eksploatacije i korištenja vozila od strane tužitelja. Prema članku 410. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka, zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka, zahtijevati razmjerno sniženje cijene i izjaviti da raskida ugovor. Budući da je tuženik odbio ukloniti nedostatak popravkom predmetnog vozila, unatoč tome što je uredno obaviješten o istome, tužitelj ostvaruje pravo na sniženje cijene sukladno članku 410. stavku 5. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom članka 420. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se cijena snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora. Stoga, sukladno citiranoj odredbi tužitelj smatra da se cijena predmetnog vozila ima sniziti za iznos od 22.628,21 EUR, a koji iznos predstavlja trošak potreban za otklanjanje nedostatka, odnosno za popravak vozila. Predlaže se da sud donese presudu sadržaja kao u točki I. izreke, uz nadoknadu tužitelju troškova postupka.

2. Tuženik kojem je uredno uručena tužba od 30. prosinca 2025. s prilozima sve uz upozorenje o zakonskim posljedicama za slučaj ogluhe nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Sud je izvršio uvid u Ugovor o leasingu, servisnu knjižicu, ponudu ovlaštenog servisa, oglas, e-mail korespondenciju s OTP Leasing d.d., suglasnost OTP Leasing d.d., dopis i očitovanje Fast Car d.o.o., e-mail korespondenciju s Fast Car d.o.o., a tužitelj je predložio i uviđaj na adresi [adresa], uz vještačenje po vještaku strojarske/prometne struke na okolnost visine, opsega i uzroka kvara na vozilu, kao i saslušanje tužitelja.

4. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Iz naprijed navedene dokumentacije ovaj sud utvrđuje da je tužitelj dokazima priloženim uz tužbu dokazao kako je s društvom Otp Leasing d.d. 28. listopada 2024. sklopio Ugovor o leasingu broj 1094504 za rabljeno vozilo kupljeno od ovdje tuženika Fast Start Car d.o.o. (list spisa 5), da je u mjesecu kolovozu 2025. došlo do iznenadnog kvara na rabljenom vozilu Land Rover Velar, broj šasije [broj šasije], kao i da se radi o nedostatku koji se pojavio unutar roka od godine dana od kupoprodaje, te da je cijena popravka i otklanjanja kvara 22.628,21 eura prema ponudi Benussi od 2. rujan 2025. ( list spisa 13), za koji iznos je tužitelj zatražio sniženje cijene sukladno čl. 420 ZOO-a. Dokazao je i da je tuženik odbio otkloniti nedostatak iako je uredno obaviješten o tome od tužitelja (list spisa 25), a na navedene okolnosti predlagao je i izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, kao i vještačenje po vještaku strojarske/prometne struke na okolnost visine, opsega i uzroka kvara na vozilu.

6. Tuženik nije osporio činjenične navode iz tužbe, niti da je došlo do kvara na vozilu, cijenu popravka i otklanjanja kvara, a niti da bi izvršio plaćanje zatraženog novčanog iznosa tužitelju, a niti kada.

7. Uvidom u naprijed navedenu materijalnu dokumentaciju, utvrđena je osnovanost i dospijeće tražbine tužitelja, a tuženik iako mu je uredno uručena tužba, nije osporio osnovanost niti visinu tužbenog zahtjeva, nije dostavio dokaz o tome da je utuženi iznos podmirio, a niti osporio niti jednu od činjenica koje tužitelj iznosi u historijatu tužbe.

8. Iz navedene dokumentacije ovaj sud utvrđuje da je tužitelj na strani tuženika dokazao postojanje odgovornosti za materijalne nedostatke , pri čemu tuženik ne osporava niti jednu iznesenu činjenicu u tužbi. Stoga sud prihvaća sve činjenične navode iz tužbe kao dokazane.

9. Odredbom čl. 404 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja.

10. Odredbom čl. 410. ZOO-a st. 5 propisano je da kupac ima pravo na sniženje cijene ili na raskid ugovora tek ako prodavatelj nije uklonio nedostatak, ili je to odbio učiniti ili nije uklonio nedostatak u skladu s člankom 410.a stavcima 2. i 3. ovoga Zakona, ako nedostatak postoji unatoč pokušaju prodavatelja da ga ukloni odnosno ako je prodavatelj izjavio da neće ukloniti nedostatak ili iz okolnosti očito proizlazi da neće ukloniti nedostatak u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za kupca te ako je nedostatak tako ozbiljan da opravdava trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora.

11. Čl. 420 ZOO-a propisuje da se cijena snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora.

12. Odredbom čl. 64. st 1 Zakona o leasingu ( Narodne novine br. 141/2013), propisano je da ako dobavljač objekt leasinga ne isporuči primatelju leasinga, ako ga isporuči sa zakašnjenjem ili ako objekt leasinga ima materijalni nedostatak, primatelj leasinga ima prema dobavljaču objekta leasinga prava koja bi, prema propisima kojima se uređuju obvezni odnosi, imao da je ugovorna strana s dobavljačem objekta leasinga, a st 2 da iznimno od stavka 1. ovoga članka, primatelj leasinga nema pravo sniženja cijene ili zamjene bez suglasnosti davatelja leasinga.

13. Kako tuženik nije osporio činjenične navode iz tužbe, a tužitelj iste potkrijepio materijalnim dokazima, to je sud prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 22.628,21 eura na ime sniženja kupoprodajne cijene, i presudio kao u točki I. izreke presude zbog ogluhe.

14. Odredbom čl. 2 st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su u postupku stavljeni.

Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. Odredbom čl. 10 st. 1 ZPP-a propisano je da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

16. Tužitelju je temeljem odredbe čl. l54. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u cijelosti uspio u sporu, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 250), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), sve uvećano za pdv 25 %, (125,00 eura), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 272,73 eura i sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 136,37 eura, odnosno sveukupno parnični trošak u iznosu od 1.034,10 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude zbog ogluhe.

U Rijeci 12. svibnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku