REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-1060/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na doplatak za djecu, 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: 143-02/25-01/03489561607, URBROJ: 341-99-05/3-25-002285 od 7. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi šutnje uprave navodeći da je 2. siječnja 2025. podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu putem sustava e- Građani o kojem prvostupanjsko tijelo nije odlučilo u zakonskom roku. Zbog nedonošenja odluke je 8. ožujka 2025. izjavila žalbu drugostupanjskom tijelu (tuženiku), koje je zaključkom od 12. ožujka 2025. zatražilo ispravak tiskarske pogreške u vezi datuma podnesenog zahtjeva, premda je istodobno potvrdilo da u sustavu postoji neriješen zahtjev od 2. siječnja 2025. Drugostupanjsko rješenje nije zaprimila do dana podnošenja tužbe (2. lipnja 2025.). Tužiteljica smatra da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nepravilno vodili više upravnih postupaka u vezi istog zahtjeva, mijenjali podatke o datumu podnošenja zahtjeva te joj onemogućavali učinkovito korištenje pravnih lijekova. Predlaže da sud odluči o pravu na doplatak za djecu za siječanj i veljaču 2025., naloži isplatu pripadajućih iznosa s kamatama te sankcionira postupanje tuženika protivno zakonskim odredbama, kao i naknadi štetu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (stranica 11 spisa) naveo da je postupajući po žalbi tužiteljice zbog nedonošenja rješenja u zakonskom roku donio rješenje KLASA: UP/II 143-02/25-01/03489561607, URBROJ: 341-99-05/3-25-002285 od 7. travnja 2025., a kojim rješenjem je žalba uvažena te je prvostupanjskom tijelu naloženo da u roku od 30 dana odluči o zahtjevu tužiteljice od 2. siječnja 2025. Nadalje navodi kako je prvostupanjsko tijelo potom donijelo rješenje od 6. svibnja 2025. kojim je odlučeno o predmetnom zahtjevu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da su prestale pretpostavke za vođenje upravnog spora radi šutnje uprave te je predložio obustavu spora.

3. Sukladno čl. 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP) drugostupanjsko tijelo (ovdje tuženik) rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

4. Uvidom u rješenje tuženika i povratnicu koji prileže spisu predmeta sud je utvrdio da je tužitelj rješenje od 7. travnja 2025. donio u roku kako to predviđa netom citirani čl. 121. ZUP-a, no isto je dostavio stranci nakon isteka tog roka (4. lipnja 2025.) i nakon pokretanja ovog upravnog spora.

5. Stoga je dalje u sporu odgovor na tužbu tuženika i doneseno rješenje dostavljeno tužiteljici, a koja je podneskom od 19. rujna 2025. (stranica 31-32/1 spisa) proširila tužbeni zahtjev na rješenje tuženika od 7. travnja 2025., a takvo postupanje u skladu je s odredbama čl. 100. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), tako da se spor dalje vodio radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke.

6. U razlozima proširenja tužbenog zahtjeva, odnosno osporavanja rješenja tuženika od 7. travnja 2025., tužiteljica navodi kako nije riješena upravna stvar jer su njeni postupci, uključujući i one pokrenute nakon ovog upravnog spora, još u rješavanju čime joj se onemogućuju socijalna prava. Predlaže da sud sam riješi upravnu stvar vezano uz priznavanje prava na doplatak za djecu.

7. Tuženik u odgovor na prošireni tužbeni zahtjev ističe kako je osporavano rješenje zakonito jer je njime uvažena žalba tužiteljice zbog šutnje uprave i naloženo prvostupanjskom tijelu donošenje odluke, a potom je o zahtjevu tužiteljice i odlučeno. Također je naveo da su naknadno donesena i druga rješenja o pravu tužiteljice na doplatak za djecu za pojedina razdoblja te da su žalbe protiv tih rješenja odbijene kao neosnovane, slijedom čega predlaže odbiti prošireni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Sud je spor riješio bez rasprave u skladu s odredbom čl. 98. t. 4. ZUS-a te je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja te mjerodavnih zakonskih odredaba, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev radi poništavanja osporenog rješenja nije osnovan.

10. Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da je doneseno na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 119. st. 2. ZUP-a u vezi s odredbom čl. 25. Zakona o doplatku za djecu (Narodne novine br. 94/01., 138/06., 107/07., 37/08., 61/11., 112/12., 82/15., 58/18., 156/23., 156/23.). Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tužiteljica zaključkom Središnje službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. ožujka 2025. pozvana dostaviti očitovanje, budući da spisu ne prileži zahtjev od 8. siječnja 2024., a o svim zahtjevima žaliteljice podnesenim tijekom 2024. godine već je bilo odlučeno pravomoćnim rješenjima. Tužiteljica je potom 3. travnja 2025. dostavila ispravak žalbe iz kojeg proizlazi da je žalba podnesena zbog nedonošenja odluke o zahtjevu od 2. siječnja 2025. Dalje je tuženik u postupku utvrdio da je prvostupanjsko tijelo postupalo po zahtjevu žaliteljice od 2. siječnja 2025. radi ostvarivanja prava na doplatak za djecu od 1. ožujka 2025., imajući u vidu da je o ranije podnesenim zahtjevima već bilo odlučeno pravomoćnim rješenjima. U tom postupku prvostupanjsko tijelo utvrđivalo je činjenice odlučne za ostvarivanje prava te je automatskom razmjenom podataka pribavljalo podatke od nadležnih tijela o prihodima članova kućanstva i drugim okolnostima o kojima ovisi ostvarivanje prava na doplatak za djecu. Iz obrazloženja nadalje proizlazi da nakon preuzimanja podataka od Ministarstva unutarnjih poslova te Ministarstva financija, Porezne uprave, i njihove obrade u Bazi podataka doplatka za djecu, u travnju 2025. nije još bila izvršena automatska obrada podataka potrebna za donošenje rješenja zbog čega prvostupanjsko tijelo nije donijelo odluku u zakonskom roku.

11. Slijedi dakle da je razloge za nedonošenja rješenja o zahtjevu tuženik kao drugostupanjsko tijelo ocijenilo opravdanima te je istodobno utvrdilo da, s obzirom na prirodu upravne stvari te opravdanost razloga, postoji potreba za neposrednim rješavanjem od strane prvostupanjskog tijela, zbog čega je primjenom odredbe čl. 119. st. 2. ZUP-a naloženo prvostupanjskom tijelu donošenje odluke o zahtjevu u roku od 30 dana.

12. Odredbom čl. 119. st. 1. ZUP-a propisano je da je drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo n ije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke dužno bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku. Prema st. 2. istoga članka kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud je utvrdio da je osporeno rješenje pravilno i zakonito, dok navodi tužiteljice nisu osnovani. Naime, imajući u vidu mjerodavne odredbe ZUP-a, tuženik je, odlučujući o žalbi izjavljenoj zbog šutnje uprave prvostupanjskog tijela, bio ovlašten postupiti sukladno članku 119. ZUP-a te utvrditi razloge zbog kojih o zahtjevu tužiteljice nije odlučeno u zakonskom roku. Iz spisa proizlazi da je tuženik pribavio podatke i obavijesti o postupanju prvostupanjskog tijela po zahtjevu tužiteljice od 2. siječnja 2025., uključujući podatke o tijeku utvrđivanja činjenica odlučnih za ostvarivanje prava na doplatak za djecu i pribavljanju podataka od nadležnih tijela putem automatske razmjene podataka. Uzimajući u obzir prirodu upravne stvari i potrebu provođenja daljnjeg postupka radi donošenja odluke o zahtjevu tužiteljice, pravilno je ocijenjeno da je potrebno neposredno postupanje prvostupanjskog tijela, slijedom čega je tuženik osnovano naložio donošenje rješenja o zahtjevu unutar zakonski određenog roka.

14. Predmetni upravni spor, kao i drugostupanjski upravni postupak, vodio se radi propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o podnesenom zahtjevu tužiteljice. Imajući u vidu navedeno, a prvenstveno i činjenicu da je žalba tužiteljice uvažena i prvostupanjskom tijelu naloženo postupanje, nema osnova da se u predmetnom sporu provodi postupak radi meritornog odlučivanja o zahtjevu tužiteljice i utvrđivanja pretpostavki za priznavanje prava na doplatak za djecu. Naime, nakon proširenja tužbenog zahtjeva tijekom upravnog spora na drugostupanjsko rješenje tuženika doneseno u postupku radi šutnje uprave, ono je predmet spora u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. t. 3. ZUS-a. Stoga ni navodi tužiteljice kojima osporava potrebu provođenja ispitnog postupka i koji se odnose na ispunjenost uvjeta za priznavanje prava na doplatak nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja jer prelaze granice predmeta spora određenog odredbom čl. 3. ZUS-a. Osporavanim rješenjem drugostupanjskog tijela tužiteljica nije dovedena u nepovoljniji pravni položaj. Protiv rješenja koje će biti doneseno u postupku povodom predmetnog zahtjeva tužiteljica ima pravo izjaviti pravni lijek, u kojem postupku će se moći ispitivati zakonitost i pravilnost odlučivanja o njezinom materijalnom pravu.

15. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora, osim navoda koji se odnose na rješenje tuženika od 7. travnja 2025., iznosi i prigovore vezane uz postupanje prvostupanjskog tijela u drugim upravnim postupcima, osporava zakonitost naknadno donesenih prvostupanjskih i drugostupanjskih rješenja, način vođenja evidencija i brojeva predmeta te traži da sud odluči o pravu na doplatak za djecu za pojedina razdoblja, naloži isplatu pripadajućih iznosa s kamatama i utvrdi odgovornost tuženika zbog navodno nezakonitog postupanja.

16. U odnosu na navedene prigovore sud smatra da predmet ovog upravnog spora može biti isključivo ocjena zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/II 143-02/25- 01/03489561607, URBROJ: 341-99-05/3-25-002285 od 7. travnja 2025., donesenog povodom žalbe tužiteljice zbog šutnje uprave. Stoga navodi tužiteljice koji se odnose na zakonitost drugih upravnih akata, vođenje drugih upravnih postupaka, ostvarivanje prava na doplatak za djecu za pojedina razdoblja te zahtjevi za isplatu pojedinih novčanih iznosa nisu predmet ocjene u ovom upravnom sporu, već mogu biti predmet zasebnih upravnih ili drugih odgovarajućih postupaka pod pretpostavkama propisanim zakonom. Tako i okolnosti koje se odnose na ostvarivanje ili opseg socijalnih prava tužiteljice. Iste mogu biti predmet ocjene isključivo u postupcima u kojima se odlučuje o samom pravu na doplatak za djecu, odnosno u povodu pojedinačnih rješenja donesenih u tim postupcima, a ne u okviru ovog spora u kojem se ispituje zakonitost akta donesenog u povodu šutnje uprave.

17. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje kako osporeno rješenje sadrži jasne i potpune razloge, pravilno je doneseno u skladu s odredbama čl. 119. st. 1. i 2. ZUP -a te nisu povrijeđena pravila postupka. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS -a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

18. Pri odbijanju tužbenog zahtjeva u odnosu na glavno traženje, trebalo je odbiti i uzgredni zahtjev tužiteljice za naknadu štete (čl. 118. st. 1. ZUS -a), odnosno odlučeno je kao u t. II. izreke presude. Dodatno, tužiteljica tijekom upravnog spora nije predložila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost, kao ni visina zahtijevane naknade imovinske i neimovinske štete, u smislu mjerodavnih odredaba propisa kojima je uređena naknada štete.

19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).