Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: Pp-167/2026-7

Varaždin, Kapucinski trg 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Nadi Šumiga, uz sudjelovanje zapisničarke Elizabete Golec, u prekršajnom postupku protiv suokrivljenih Tonimir Transport International d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i NŽĐ iz [adresa] kao odgovorne osobe, zastupani po braniteljici Janici Plantak, odvjetnici iz Varaždina, Ul. Ljudevita Gaja 6, zbog povrede odredbe iz članka 14. stavka 5. Zakona o radu (“Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) i dr., povodom optužnog prijedloga Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostave u Šibeniku, klasa: 116-01/25-02/725, ur.broj: 443-02-03-18-26-7 od 21. siječnja 2026., u redovnom postupku, nakon održane glavne rasprave dana 07. svibnja 2026., bez nazočnosti suokrivljenika, branitelja i tužitelja, temeljem članka 179. stavak 1., 2. i 3. i članka 183. stavak 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), dana 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Suokrivljeni:

1. okr. pravna osoba: Tonimir Transport International d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 43157936253, prekršajno nekažnjavana

2. okr. odgovorna osoba: NŽĐ iz [adresa], rođ. 04..03.1975., kći N i S, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanka RH, prekršajno nekažnjavana

k r i v i s u

I. što su kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, u Varaždinskim Toplicama, sa radnikom NŽ iz [adresa]., rođ. **.**.2006.., OlB: [osobni identifikacijski broj], zaposlenim na poslovima vozača:

1. dana 13. ožujka 2025. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme od mjesec dana pri čemu da u istom ugovoru nisu naveli objektivan razlog njegovog sklapanja na određeno vrijeme

- dakle, u ugovoru o radu na određeno vrijeme nisu naveli objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme

2. dana 24. travnja 2025. god., tijelu obveznog mirovinskog osiguranja u Varaždinu, Kolodvorska 20c, podnijeli prijavu o promjeni tijekom njegovog mirovinskog osiguranja izvorno otpočelog dana 14. ožujka 2025. god., a sve to zbog promjene njegovog radnopravnog statusa sa određenog na neodređeno vrijeme od dana 14. travnja 2025. god., koju promjenu tijekom mirovi1Ŕkog osiguranja radnika da su trebali prijaviti unutar roka od 24 sata od nastale promjene

- dakle, radniku prijavili promjenu tijekom mirovinskog osiguranje nakon isteka roka propisanog odredbom čl. 112. st. 1. toč.2. Zakona o mirovinskom osiguranju

II. čime su suokrivljeni počinili pod točkom:

1. prekršaj iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o radu

2. prekršaj iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. u vezi st. 1. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, radi čega se temeljem citiranih propisa i članaka, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

III. pravnoj osobi za prekršaj pod točkom:

1. novčana kazna u iznosu od 400,00 (četiristo) eura

2. novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura

odnosno, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona ukupna novčana kazna u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura

odgovornoj osobi za prekršaj pod točkom:

1. novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura

2. novčana kazna u iznosu od 80,00 osamdeset) eura

odnosno ukupna novčana kazna u iznosu od 180,00 (sto osamdeset) eura

Suokrivljeni su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Suokrivljeni se upozoravaju sukladno čl. . 3. Prekršajnog zakona da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene kazne smatrat će se da je izrečena novčana kazna uplaćena u cijelosti. Ukoliko suokrivljeni u određenom roku izrečenu novčanu kaznu ne plate, ista će se temeljem odredbe čl. 34. Prekršajnog zakona, izvršiti prisilnim putem. Ako se novčana kazna u cijelosti ili djelomično ne naplati ni prisilno u roku od 2 godine od kad je nadležno tijelo za prisilnu naplatu primilo za to zahtjev, ista će se zamijeniti posebnim Rješenjem, a u skladu s odrednom čl. 34. Prekršajnog zakona. Suokrivljeni su dužni novčanu kaznu uplatiti putem priložene uplatnice.

IV. Trošak prekršajnog postupka za svakog okrivljenog utvrđen je u iznosu od 26,00 (dvadeset šest) eura, a temelji se na odredbi čl. . 3. u vezi čl. . 1. Prekršajnog zakona u vezi s čl. 152. ZKP-a i toč. I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka i dužni su ga platiti suokrivljeni kao i kaznu pod prijetnjom izvršenja putem priložene uplatnice.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom je Sudu podnio optužni prijedlog protiv suokrivljenih zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Na okolnosti podnijetog optužnog prijedloga, u redovnom postupku, suokrivljeni i tužitelj uredno su pozvani na glavnu raspravu, međutim isti se nisu odazvali. Suokrivljeni su po braniteljici u spis dostavili pisanu obranu u kojoj u bitnom navode kako u odnosu na prekršaj iz Zakona o radu Optužnim prijedlogom stavlja im se na teret da su s radnikom NŽ sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme od jednog mjeseca, a da u tom ugovoru nije naveden objektivni razlog sklapanja ugovora na određeno vrijeme. Okrivljenici osporavaju takav činjenični i pravni zaključak. Naime, iz ugovora o radu od 13. ožujka 2025. godine jasno proizlazi da je u članku 1. ugovoreno sljedeće: „Ugovor se sklapa na određeno vrijeme - 1 mjesec. Poslodavac i Radnik ugovaraju probni rad - 1 mjesec." Dakle, u samom ugovoru je jasno i izričito navedeno da se ugovor sklapa na rok od jednog mjeseca te da se za isto razdoblje ugovara probni rad. Navedena odredba ne može se promatrati izolirano i formalistički, već prema stvarnom sadržaju i svrsi ugovora. Probni rad predstavlja objektivno opravdanu potrebu vremenski ograničenog angažmana radi provjere radnika, što je u konkretnom slučaju materijalizirano kroz ugovor na 1 mjesec. Kod sklapanja ugovora ne treba formalistički kažnjavati formulaciju razloga ako je svrha jasna. U konkretnom slučaju probni rad je bio sadržajni razlog vremenskog ograničenja trajanja ugovora. Radnik je zaposlen na radnom mjestu vozača za međunarodni cestovni promet, odnosno za obavljanje poslova vozača teretnog vozila s prikolicom. Riječ je o radnom mjestu koje podrazumijeva visok stupanj odgovornosti, samostalnosti, povjerenja, urednog postupanja s vozilom, robom, dokumentacijom, tahografom, putnim nalozima, međunarodnim prijevozom i sigurnošću cestovnog prometa. Upravo zbog toga je poslodavac imao stvaran, objektivan i razuman razlog da prije zasnivanja trajnog radnog odnosa provjeri može li radnik samostalno i uredno obavljati navedene poslove. Taj razlog je u ugovoru naveden kroz ugovoreni probni rad u trajanju od jednog mjeseca, koji se vremenski u potpunosti podudara s trajanjem ugovora na određeno vrijeme. Prema čl. 12. st. 3. Zakona o radu, objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora na određeno vrijeme smatra se, između ostalog i rok odnosno nastupanje određenog događaja zbog kojeg je trajanje posla ili potreba za radom vremenski ograničena. U konkretnom slučaju, taj rok bio je jasno određen na jedan mjesec, a svrha tog roka bila je provjera radnika kroz probni rad. Okrivljenici posebno ističu da nije bilo nikakve zlouporabe instituta rada na određeno vrijeme. Ugovor nije sklopljen na dulje razdoblje, nije bilo višekratnog uzastopnog sklapanja ugovora na određeno vrijeme, niti je radnik bio stavljen u nepovoljan položaj. Naprotiv, nakon isteka tog jednog mjeseca, poslodavac je s istim radnikom odmah sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i to dana 14. travnja 2025. godine. Dakle, ni u jednom trenutku nije došlo do prekida radnog odnosa niti do uskraćivanja prava radniku, već je radni odnos kontinuirano nastavljen sklapanjem ugovora na neodređeno vrijeme. Slijedom toga i u slučaju drugačijeg pravnog shvaćanja, pravna posljedica takvog ugovora bila bi njegova konverzija u ugovor na neodređeno vrijeme (prema čl. 12. st. 10. Zakona o radu), a ne prekršajna odgovornost poslodavca. Takvo postupanje potvrđuje da se nije radilo o pokušaju izbjegavanja obveza iz radnog odnosa, već upravo suprotno: radnik je nakon kratkog probnog razdoblja dobio stabilniji i povoljniji radnopravni status. Stoga okrivljenici smatraju da u konkretnom slučaju nisu ostvarena obilježja prekršaja iz čl. 228. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, jer je objektivni razlog sklapanja ugovora na određeno vrijeme u ugovoru bio sadržajno naveden i razumljiv iz njegove odredbe o probnom radu. Slijedom navedenog, okrivljenici predlažu da ih sud u odnosu na ovu točku optužnog prijedloga oslobodi od optužbe. Kao dokaz prilažu uvid u cit. Ugovore o radu i prijave. U odnosu na prijavu promjene tijekom mirovinskog osiguranja, okrivljenici ne spore da promjena ugovora o radu s određenog na neodređeno vrijeme nije prijavljena u roku od 24 sata. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen je dana 14. travnja 2025. godine, dok je promjena prijavljena dana 24. travnja 2025. godine. Međutim, okrivljenici ističu da se radilo isključivo o nenamjernom administrativnom propustu. Radnik ni u jednom trenutku nije radio neprijavljen. Prvi ugovor o radu bio je uredno i pravodobno prijavljen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje već 14. ožujka 2025. godine, dakle u zakonskom roku. Nadalje, radniku nije prestao radni odnos, nije bio uskraćen u pravima, nije bilo prikrivanja rada, neplaćanja doprinosa niti bilo kakve štete za radnika ili za sustav mirovinskog osiguranja. Promjena je naknadno uredno prijavljena, a sadržajno se radilo o promjeni koja je za radnika bila povoljnija, jer je nakon ugovora na određeno vrijeme sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Okrivljenici su uredni poslodavci, do sada nisu kažnjavani za istovrsne prekršaje, poštuju obveze iz radnog i socijalnog zakonodavstva te redovito prijavljuju svoje radnike. Upravo činjenica da je prva prijava za istog radnika podnesena pravodobno pokazuje da kod okrivljenika ne postoji namjera izbjegavanja zakonskih obveza, nego je u konkretnom slučaju došlo do pojedinačnog propusta. Stoga okrivljenici mole sud da navedene okolnosti cijeni kao izrazito olakotne, osobito: da radnik nije bio neprijavljen, da je prvi ugovor uredno prijavljen u roku, da je promjena naknadno prijavljena, da nije nastupila nikakva šteta, da je radnik dobio povoljniji status radnog odnosa na neodređeno vrijeme, da okrivljenici nisu kažnjavani, da je riječ o izoliranom administrativnom propustu. Posebno se ističe da se ne radi o situaciji neprijavljenog rada niti izbjegavanja obveze doprinosa, već isključivo o zakašnjelom evidentiranju već postojećeg radnog odnosa, što u bitnome umanjuje stupanj društvene opasnosti predmetnog prekršaja. Slijedom navedenog, ako sud u odnosu na ovu točku optužnog prijedloga utvrdi prekršajnu odgovornost, okrivljenici predlažu da im se izrekne najblaža moguća sankcija, odnosno opomena ili kazna u najnižem mogućem iznosu, uz primjenu svih zakonskih mogućnosti ublažavanja. Kao dokaz predlažu saslušanje inspektora SŽ kao svjedoka na okolnost tijeka provedenog nadzora, utvrđenog činjeničnog stanja, suradnje okrivljenika te okolnosti da nije utvrđen neprijavljeni rad niti šteta za radnika ili sustav osiguranja. Slijedom svega navedenoga, okrivljenici predlažu sudu da ih u odnosu na prekršaj iz čl. 228. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu oslobodi od optužbe, da u odnosu na prekršaj iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, ako utvrdi odgovornost, primijeni najblažu moguću sankciju, imajući u vidu da se radi o nenamjernom administrativnom propustu bez štetnih posljedica.

3. U tijeku dokaznog postupka pročitan je: zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja od 06. lipnja 2025. godine, elektronski dopis o dostavi dokumentacije od 09. lipnja 2025. i od 19. siječnja 2026., obrazac e-M-1P HZMO na ime NŽ, obrazac e-M-3P od 24.04.2025., ugovor o radu na ime RŽ od dana 14.04.2025. te potvrde iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije na ime pravne osobe i odgovorne osobe iz kojih je razvidno da suokrivljenici nisu bili pravomoćno prekršajno kažnjavani.

4. Temeljem provedenog postupka, u skladu s čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona, analizirajući i ocjenjujući pisanu obranu suokrivljenih, te podnijete u spis materijalne dokaze, pojedinačno i u međusobnoj vezi, nedvojbeno proizlazi zaključak da su u ponašanju suokrivljenih ostvareni svi bitni elementi obilježja prekršaja za koje se terete.

5. Nije prihvaćena kao osnovana obrana suokrivljenika u vezi prekršaja pod točkom 1. u dijelu u kojem osporavaju terećeni prekršaj te da se isti oslobode od optužbe, navodeći da nisu ostvarena sva obilježja prekršaja, jer je objektivni razlog sklapanja ugovora na određeno vrijeme u ugovoru bio sadržajno naveden i razumljiv iz njegove odredbe o probnom radu, samim time što je u ugovoru jasno i izričito navedeno da se ugovor sklapa na rok od 1 mjeseca te se za isto razdoblje ugovara probni rad, budući da obrana suokrivljenika proturječi utvrđenom činjeničnom stanju, posebice podnijetom u spis ugovoru o radu, a iz kojeg je razvidno da u istom nije naveden objektivni razlog njegovog sklapanja na određeno vrijeme.

Naime, temeljem članka 12. stavak 1. i 3. Zakona o radu decidirano je propisano da ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kad je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena dok je u st. 3. propisano da pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra se zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja. Budući da su suokrivljeni postupili suprotno navedeno članku na način opisan u izreci stoga su svojim protupravnim postupanjem počinili prekršaj iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. Zakona o radu za koji prekršaj je za poslodavca pravnu osobu propisana novčana kazna u iznosu od 4.110,00 do 7.960,00 eura, a st. 2. za odgovornu osobu pravne osobe novčana kazna u iznosu od 530,00 do 790,00 eura.

Provođenje daljnjeg dokaznog postupka ukazuje se nepotrebnim, budući da je činjenično stanje po ocjeni suda dovoljno utvrđeno.

6. Odlučne činjenice za koje se suokrivljeni terete opisane pod točkom 1. i 2. izreke presude nalaze se dokazane temeljem podnijete u spis materijalne dokumentacije a koju je sud pročitao na ročištu iz koje se utvrđuje da su suokrivljeni protupravno postupili na način opisan u izreci, a koje protupravno postupanje je neposredno utvrđeno od strane ovlaštene službene osobe, stoga Sud nije imao razloga sumnjati u podnijete materijalne dokaze evidentirane od strane ovlaštene službene osobe – višeg inspektora rada, budući da je relevantne činjenice utvrdila osoba u čiji opis posla ulazi praćenje zakonitosti i utvrđivanje protupravnog ponašanja, stoga Sud nije imao razloga u sumnju vjerodostojnosti materijalnih dokaza samim time što odlučne činjenice u svezi prekršaja opisanog pod točkom 2. izreke presude proizlaze i temeljem podnijete u spis pisane obrane suokrivljenika.

Stoga, prijedlog suokrivljenika u dijelu u kojem navode okolnosti koje su prethodile samom protupravnom ponašanju, posebice u vezi prekršaja pod točkom 2. da se radi o nenamjernom administrativnom propustu, da radnik ni u jednom trenutku nije radio neprijavljen, da nije bilo štete za radnika ni za sustav Mirovinskog osiguranja, da se radi o izoliranom administrativnom propustu, ne mogu suokrivljene ekskulpirati za učinjene prekršaje jer navedene okolnosti nisu od bitno odlučujućeg značaja za isključenje prekršajne odgovornosti i krivnje budući da su suokrivljeni u obavljanju svoje registrirane djelatnosti bili dužni postupati u skladu sa zakonskim propisima što nedvojbeno uključuje i postupanje u skladu sa Zakonom o radu i Zakonom o mirovinskom osiguranju.

7. Protupravno djelo suokrivljenika opisano pod točkom 2. izreke presude nalazi se dokazano time što su suokrivljeni postupili protivno odredbi članka 112. stavak 1. podstav 2. Zakona o mirovinskom osiguranju u kojem je decidirano propisano da poslodavac, odnosno obveznik doprinosa kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 6.630,00 eura, a odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 1.320,00 eura ako ne prijavi ili odjavi osiguranje ili promjenu tijekom osiguranja ili to učini nakon propisanog roka. Budući da su suokrivljeni kao poslodavci – pravna i odgovorna osoba postupili suprotno navedenom na način decidirano opisano u izreci presude pod točkom 2., svojim protupravnim ponašanjem počinili su prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. u vezi stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.

Navedeni propusti rezultat su krivnje suokrivljenika, a time i prekršaji opisani u izreci ove presude.

8. Suokrivljenima se za svaki počinjeni prekršaj ne izriče ni minimalna novčana kazna propisana za pojedinu vrstu prekršaja, već se istima novčane kazne primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona ublažavaju imajući u vidu da učinjenim prekršajima nisu nastale teže posljedice, a također imajući u vidu u skladu s čl. . 2. Prekršajnog zakona sve olakotne okolnosti, a koje su sve imale utjecaja na visinu izrečene novčane kazne.

9. Kao olakotna okolnost kod suokrivljenih uzela se u obzir činjenica dosadašnjeg prekršajnog nekažnjavanja, okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, što počinjenim prekršajem nije nastala šteta za radnika a niti za sustav Mirovinskog osiguranja, dok posebno izraženih otegotnih okolnosti kod suokrivljenih nije pronađeno.

10. Kazne su individualizirane, primjerene djelima i počiniteljima, stoga se smatra da će iste postići svrhu kažnjavanja, te da se prekršaji iste ili slične vrste neće ponavljati.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. . 3. u vezi čl. . 1. Prekršajnog zakona, u svezi s čl. 152. ZKP-a i toč. I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka te su isti odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka.

U Varaždinu 12. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Elizabeta Golec, v.r.

Nada Šumiga, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, pismeno u dva istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

Suokrivljenima:

1. okr. pravna osoba: Tonimir Transport International d.o.o. sa sjedištem u [adresa]

2. okr. odgovorna osoba: NŽĐ iz [adresa]

3. Braniteljici: Janica Plantak, odvjetnica iz Varaždina, Ul. Ljudevita Gaja 6

4. Tužitelju: Državni inspektorat, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku

5. Spis, ovdje