Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-51/2026-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-915/2025-10 od 19. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se prihvaća te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-915/2025-10 od 19. prosinca 2025. preinačuje u točki III. i VI. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.985,09 eura bruto sa zateznim kamatama koje, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i iznos prireza na taj porez, teku:

- na iznos od 36,16 eura počevši od 16.03.2018. pa do isplate,

- na iznos od 109,52 eura počevši od 16.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 102,92 eura počevši od 16.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od 116,13 eura počevši od 16.06.2018. pa do isplate,

- na iznos od 114,18 eura počevši od 16.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 117,84 eura počevši od 16.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 119,52 eura počevši od 16.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 118,02 eura počevši od 16.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 123,30 eura počevši od 16.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 120,40 eura počevši od 16.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 113,80 eura počevši od 16.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 129,60 eura počevši od 16.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 103,94 eura počevši od 16.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 110,32 eura počevši od 16.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 120,50 eura počevši od 16.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 120,82 eura počevši od 16.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 126,53 eura počevši od 16.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 115,19 eura počevši od 16.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 141,57 eura počevši od 16.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 110,27 eura počevši od 16.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 120,12 eura počevši od 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 102,75 eura počevši od 16.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 137,23 eura počevši od 16.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 127,80 eura počevši od 16.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 118,87 eura počevši od 16.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 108,81 eura počevši od 16.04.2020. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 678,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj VK temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 17.5.2017. sa tuženikom Zagrebačkim električnim tramvajem d.o.o. obavljao poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta „VOZAČ AUTOBUSA III“.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. da tužitelju VK isplati iznos od ukupno 1.416,96 eura bruto sa zateznim kamatama koje teku: - na iznos od 106,77 eura počevši od 16.05.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 112,53 eura počevši od 16.06.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 112,70 eura počevši od 16.07.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 120,81 eura počevši od 16.08.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 126,16 eura počevši od 16.09.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 116,68 eura počevši od 16.10.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 126,16 eura počevši od 16.11.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 117,72 eura počevši od 16.12.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 135,05 eura počevši od 16.01.2021. godine pa do isplate, - na iznos od 123,59 eura počevši od 16.02.2021. godine pa do isplate, - na iznos od 109,10 eura počevši od 16.03.2021. godine pa do isplate, - na iznos od 109,69 eura počevši od 16.04.2021. godine pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja VK za isplatu iznosa od 2.985,09 eura bruto sa zateznim kamatama koje teku: - na iznos od 36,16 eura počevši od 16.03.2018. godine pa do isplate, - na iznos od 109,52 eura počevši od 16.04.2018. godine pa do isplate, - na iznos od 102,92 eura počevši od 16.05.2018. godine pa do isplate, - na iznos od 116,13 eura počevši od 16.06.2018. godine pa do isplate, - na iznos od 114,18 eura počevši od 16.07.2018. godine pa do isplate, - na iznos od 117,84 eura počevši od 16.08.2018. godine pa do isplate, - na iznos od 119,52 eura počevši od 16.09.2018. godine pa do isplate, - na iznos od 118,02 eura počevši od 16.10.2018. godine pa do isplate, - na iznos od 123,30 eura počevši od 16.11.2018. godine pa do isplate, - na iznos od 120,40 eura počevši od 16.12.2018. godine pa do isplate, - na iznos od 113,80 eura počevši od 16.01.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 129,60 eura počevši od 16.02.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 103,94 eura počevši od 16.03.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 110,32 eura počevši od 16.04.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 120,50 eura počevši od 16.05.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 120,82 eura počevši od 16.06.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 126,53 eura počevši od 16.07.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 115,19 eura počevši od 16.08.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 141,57 eura počevši od 16.09.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 110,27 eura počevši od 16.10.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 120,12 eura počevši od 16.11.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 102,75 eura počevši od 16.12.2019. godine pa do isplate, - na iznos od 137,23 eura počevši od 16.01.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 127,80 eura počevši od 16.02.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 118,87 eura počevši od 16.03.2020. godine pa do isplate, - na iznos od 108,81 eura počevši od 16.04.2020. godine pa do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja VK za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima pod toč. II. izreke, kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. naknaditi tužitelju VK trošak parničnog postupka u iznosu 322,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja VK za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 678,00 eura, kao neosnovan.“

2. Protiv citirane presude u odnosu na točku III. izreke te sadržajno u odnosu na odbijajući dio parničnog troška iz točke VI. izreke, tužitelj pravovremeno podnosi žalbu iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio početak tijeka petogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom članka 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; dalje ZOR) u svezi članka 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO). Ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je Sporazum sklopljen 29.8.2014. između tuženika i nekoliko sindikata, a temeljem kojeg je tuženik svim zaposlenicima pa tako i tužitelju, za vrijeme njegovog važenja do njegovog proglašenja ništetnim 21.10.2020. pravomoćnom sudskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5028/2018 od 5.4.2019., protupravno umanjivao osnovni koeficijent temeljem kojeg se određuje plaća. Tužitelj žalbom ukazuje da je prvostupanjski sud propustio primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetog na sjednici Građanskog odjela broj: Su-IV-47/2020-2 održanoj 30.1.2020. kao i presudi tog suda poslovni broj: Rev-2245/2017 od 20.3.2018. te odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, koja propisuje da su u slučaju ništetnosti ugovora sve ugovorne strane dužne jedna drugoj vratiti sve ono što su primile na temelju takva ništetnog ugovora i da se pritom primjenjuje zastarni rok od 5 godina koji počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke. Stoga žalitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda o (djelomičnoj) osnovanosti prigovora zastare jer da od pravomoćnosti odluke o ništetnosti Sporazuma 21.10.2020. do podnošenja tužbe sudu 15.5.2025. nije protekao zastarni rok, a time niti nastupila zastara utuženog potraživanja. Posljedično navedenom tužitelj osporava i odluku suda o parničnom trošku jer da je u cijelosti uspio u postupku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koju je tužitelj ostvario radeći kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa , a koja mu je isplaćena primjenom umanjenog koeficijenta od 2,20 prema ništetnom Sporazumu u razdoblju od 16.3.2018. do 16.4.2021.

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda propisanih odredbom članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. U žalbenoj fazi postupka sporna je osnovanost prigovora zastare potraživanja tužitelja koje je dospjelo prije 15. svibnja 2020.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu "Vozač autobusa I" te da mu je tuženik u razdoblju od veljače 2018. do ožujka 2021. obračunavao i isplaćivao plaću temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,20,

- da su sukladno Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj, Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova navedeni: „Vozač autobusa I“ s koeficijentom složenosti poslova 2,20; „Vozač autobusa II“ s koeficijentom složenosti poslova 2,30 i „Vozač autobusa III“ s koeficijentom složenosti poslova 2,40,

- nije sporan niti matematički obračun potraživanja koji je sačinio tuženik u iznosu od 4.402,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove identične poslovima zaposlenih vozača autobusa III kojima se plaća obračunavala prema koeficijentu 2,40 dok je tužitelju za identičan rad plaća obračunata po koeficijenti 2,20.

8.1. Pozivom na odredbe članka 91. ZOR-a prvostupanjski sud zaključuje da iako tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o radu za poslove „Vozač autobusa III“, u situaciji kada je tužitelj u utuženom razdoblju od studenog 2019. do veljače 2023. faktično obavljao iste poslove za radno mjesto Vozača autobusa III tuženik je kao poslodavac dužan isplatiti tužitelju plaću za konkretno obavljen faktični rad za to radno mjesto, dakle obračunatu temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,40.

8.2. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud zauzima stav da u konkretnoj pravnoj stvari nije primjenjivo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 30.1.2020. već da petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 139. ZOR-a, a u vezi s člankom 215. stavak 1. ZOO-a, počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze odnosno po dospijeću mjesečnog iznosa plaće, pa kako je tužitelj podnio tužbu 15.5.2025. da su potraživanja dospjela prije 15.5.2020. u zastari.

8.3. Slijedom izloženog, budući da nije sporan izračun visine razlike plaće, prvostupanjski sud djelomično usvaja tužbeni zahtjev za iznos od 1.416,96 eur sa pripadajućim kamatama za razdoblje od svibnja 2020. do travnja 2021., dok ga u preostalom dijelu za iznos od 2.985,09 eur odbija kao neosnovan zbog nastupanja zastare.

8.4. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud donosi primjenom odredbe članka 154. stavak 2. u svezi članka 155. ZPP-a, utvrđujući da je tužitelj imao trošak zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 7.1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 3.9.2025. u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife, za sastav obrazloženog podneska od 22.9.2025. u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife i za zastupanje na ročištu od 21.11.2025. u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife, dakle u ukupnom iznosu od 1.000,00 eur (uračunat PDV), pa prema uspjehu tužitelja u sporu od 32,2% obvezuje tuženika da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 322,00 eur dok u preostalom dijelu za iznos od 678,00 eur zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

9. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o (djelomičnoj) osnovanosti prigovora zastare nije pravilno.

9.1. Naime, tužitelj zahtijeva isplatu razlike plaće koju mu je tuženik trebao isplaćivati obračunatu prema koeficijentu 2,40 prema valjanom Temeljnom kolektivnim ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. (dalje: TKU), umjesto ugovorene plaće prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 prema Sporazumu između Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnice ZET (dalje Sporazum) i sindikata koji djeluju u Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnici ZET, a koji Sporazum je utvrđen ništetnim presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5028/2018-15 od 5.4.2019., koja je postala pravomoćna 21.10.2020. kada je odbijena žalba tamo tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. jer stranke tog Sporazuma nisu bile ovlaštene mijenjati TKU. Stoga se radi o potraživanju iz radnog odnosa koje u smislu članka 139. ZR-a zastarijeva za pet godina.

9.2. Nadalje, u skladu s člankom 215. stavkom 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze odnosno kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (članak 214. stavak 2. i članak 216. ZOO-a). Iako je ugovorom o radu od 19.2.2018. na određeno vrijeme i ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.4.2021., plaća tužitelja dospijevala najkasnije desetog u mjesecu za protekli mjesec, tužitelj nije mogao zahtijevati ispunjenje razlike plaće prvog dana nakon primitaka pojedinih plaća koje su mu ugovorom o radu nezakonito umanjene na temelju ništetnog Sporazuma. Navedeno iz razloga jer je Sporazum, na temelju kojeg je njegov koeficijent složenosti radnog mjesta ugovorom o radu, protivno odredbama TKU-a, nezakonito umanjen za 0,20, utvrđen ništetnim sudskom presudom koja je postala pravomoćna 21.10.2020. Iz toga slijedi da je tužitelj mogao zahtijevati isplatu razlike plaće koja je ugovorena odredbama TKU-a tek 22.10.2020. pa zastara prije toga u smislu članka 215. stavka 1. ZOO-a nije počela teći.

9.3. S obzirom na to da je zahtjev za isplatu razlike plaće podnesen 15.5.2025. kada je u smislu članka 241. ZOO-a prekinuta zastara, dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 139. ZR-a, prigovor zastare nije osnovan pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je potraživanje tužitelja za razdoblje od ožujka 2018. do travnja 2020. u ukupnom iznosu od 2.985,09 eur s pripadajućim kamatama odbio kao zastarjelo.

10. Iz navedenih razloga, uz primjenu odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo je preinačiti točku III. izreke prvostupanjske presude te usvojiti zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 2.985,09 EUR sa zateznim kamatama koje su tužitelju (iako mu pripadaju najkasnije do jedanaestog u mjesecu) uz primjenu članka 2. stavka 1. ZPP-a dosuđene od zatraženog kasnijeg datuma po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i iznos prireza na taj porez.

11. Odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom odredbe članka 166. stavak 2. u svezi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to mu je pravilno odmjerenu visinu ukupnih parničnih troškova po prvostupanjskom sudu prema odredbama Tarife za poduzete radnje valjalo priznati u ukupnom iznosu, dakle pored dosuđenih troškova u točki V. izreke prvostupanjske presude i daljnji trošak od 678,00 eur sa zakonskim kamatama sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

12. Slijedom navedenoga te primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti u odnosu na točke III. i VI. izreke i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

13. Budući da je tužitelj uspio u žalbenom dijelu postupka to mu je primjenom članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. i članka 166. stavak 1. ZPP-a valjalo priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur po Tbr. 10. točka 1. Tarife (uračunat PDV) te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

14. Prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena u točki I., II.,

IV. i V. izreke.

U Rijeci 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić