REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-681/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Sarajevo osiguranje d.d., Sarajevo, Maršala Tita 29, kojeg zastupa punomoćnik Luka Tvrdić, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26, radi isplate, nakon 23. ožujka 2026., održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja te punomoćnika tuženika, 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku "Sarajevo osiguranje" d.d., Maršala Tita 29, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 3.494,68 eur sa zateznom kamatom od 17. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je osiguranik tužitelja ŠL smrtno stradao u prometnoj nesreći 19. prosinca 1980. koju je skrivio HL, koji je upravljao osobnim vozilom "Volkswagen", registarskih oznaka [registarska oznaka], krećući se od Lamovite prema Omarskoj u Bosni i Hercegovini.

Tužitelj navodi da je pravomoćnim rješenjem tužitelja Područne službe u Zagrebu broj 301858 od **.**.1981. ĆL, udovici umrlog osiguranika EL i djeci PL i CL priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 27. prosinca 1980.

Navodeći da je tuženik priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, a odgovornost tuženika da je utvrđena ranijim presudama u omjeru od 80% na strani tuženika, a 20% na strani pokojnog osiguranika tužitelja, tužitelj smatra da je tuženik dužan isplatiti tužitelju i daljnju štetu po istom činjeničnom i pravnom osnovu, pa stoga za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2023. tužitelj potražuje daljnju naknadu štete u iznosu od 3.494,68 eur.

Tužitelj ističe da se u vrijeme nastanaka štetnog događaja primjenjivao teritorijalni princip odgovornosti – mjesto štetnog događaja najbliže sjedištu odgovara odgovarajućeg Zavoda, pa su u tom smislu Zavodi bili dužni nadoknaditi i štete koju su prouzročila stana vozila, tj. štetu je nadoknađivao onaj Zavod čije je sjedište najbliže mjestu nastanka štete.

Navodi i da naknadu štete ima pravo zahtijevati od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (čl. 162. st. 1. ZOMO). Nadalje, ističe da ima pravo zahtijevati naknadu štete i kada je šteta nastala u inozemstvu, u skladu s odredbama zakona, pravnih propisa Europske unije i međunarodnih ugovora (čl. 164. st. 4.).

Zaključno, tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu štete za isplaćene mirovine prema odredbama Zakona koji je bio ili je snazi u trenutku pojedine isplate, budući da tužitelju šteta nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom. S obzirom da tuženik u mirnom postupku nije podmirio tužiteljevo potraživanje, tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu naknadi štetu u iznosu od 3.494,68 eur sa zateznom kamatom od 17. prosinca 2023. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kojim traži naknadu isplaćenih iznosa obiteljske mirovine osobi ĆL **.**.2022. do 31. listopada 2023., zbog smrti prednika i supruga LL, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 19. prosinca 1980. s utvrđenim doprinosom nastanku štete od 20%. Tijekom postupka tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva navodeći da u konkretnom slučaju za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva treba primijeniti odredbe čl 27. Zakona obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i u tom smislu predlaže pribaviti razmjerni izračun mirovine koji je isplaćen članovima obitelji pok. ŠL, te pribaviti dokaz života korisnika obiteljske mirovine , a koje potraživanje je potpuno pravno neutemeljeno u pozitivnim propisima kojima je regulirana ova materija. Š, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva kao neosnovanu u cijelosti. Zaključno, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva kao neosnovanu u cijelosti.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 6-22 spisa), dopis HZMO od 24. studenog 2023. s povratnicom (list 23-26 spisa), dopis Okružnog suda u Banja Luci uz presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu poslovni broj P-12036/85 od 30. rujna 1986. i presudu Okružnog suda u Banja Luci broj K-100/81 od 22. lipnja 1981. (list 27-31 spisa), presudu ovog suda poslovni broj P-4101/02-33 od 28. prosinca 2012. (Iist 32- 37 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 633/2017-3 od 4. rujna 2018. (list 38-41 spisa), rješenje Područne službe u Zagrebu od 5. ožujka 1981. (list 42-45 spisa) te je izvršen uvid u spis HZMO-a poslovni broj MO-135693.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja da mu osiguratelj štetnika koji je uzrokovao nezgodu u kojoj je smrtno stradao pok. ŠL, naknadi štetu u visini 80% isplaćene obiteljske mirovine njegovoj supruzi ĆL za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. listopada 2022. u iznosu od 3.494,68 EUR.

5. Nije sporno da je tuženik osiguratelj vozila osiguranik tužitelja, pok. ŠL smrtno stradao u prometnoj nezgodi 19. prosinca 1980. koju je skrivio osiguranik tuženika i da je pravomoćnom presudom utvrđen doprinos osiguranika tužitelja u omjeru od 20 %, te da je članovima obitelji pok. ŠL tužitelj plaćao obiteljsku mirovinu.

6. Sporno je je li tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu isplaćene obiteljske mirovine supruzi pok. ŠL, ĆL koja je sukladno omjeru tuženikove odgovornosti od 80% isplaćena u iznosu od 3.494,68 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. listopada 2022.

7. U odnosu na tuženikov stav o pravu tužitelja na razmjerni dio štete prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, valja reći da je točno je da je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo pravno shvaćanje da se na potraživanje tužitelja prema osiguratelju štetnika ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kada je izdatak učinjen.

8. U konkretnom slučaju sporno je na temelju kojeg propisa tužitelj ima pravo potraživati štetu, odnosno je li tuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu nastalu isplatama obiteljske mirovine zbog smrti osiguranika tužitelja koja je posljedica štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tuženika u omjeru od 80% (ostalih 20% doprinos osiguranika tužitelja), u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine na način kako je to propisano čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), ili je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu u punom iznosu isplaćene mirovine prema čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZMO).

8.1. Uvidom u priloženu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-633/2017-3 od 4. rujna 2018. (list 38-41 spisa) utvrđeno je da je ista donesena u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (odgovornost osiguratelja za štetu tužitelju koji je uzrokovao tuženikov osiguranik upravljajući vozilom) u kojoj je sud zauzeo stav da je Zakon o mirovinskom osiguranju u toj situaciji poseban zakon koji kao takav ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe Zakon o obveznim odnosima i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

9. Prema navedenom stavu koji prihvaća i ovaj sud mjerodavni zakon i u ovom slučaju je ZMO, jer taj zakon, između ostalog, regulira pitanje naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje. Sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta, sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. U konkretnom slučaju riječ je o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik, kao njegov osiguratelj. Stoga stvarnu štetu, prema ocjeni ovog suda, predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog uzroka za koji je u utvrđenom omjeru odgovoran tuženik, kao osiguratelj, kako je to propisano čl. 161. do 165. ZMO. Osim toga, čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

11. U odnosu na primjenu propisa na temelju kojeg tužitelj ima pravo potraživati štetu u konkretnom slučaju, valja reći da ZOOP i ZMO nisu zakoni koji su u odnosu generalnog i specijalnog zakona, već se radi o međusobno konkurirajućim propisima kako to osnovano tvrdi tužitelj, koji različito reguliraju isto pitanje. Stoga je zadaća suda u pogledu učinka koji te norme stvaraju u svojem međuodnosu, ovu situaciju protumačiti na način koji će dovesti do rješenja predmetnog spora. Slijedom navedenog, zaključak je suda da je tuženik obvezan tužitelju naknaditi stvarnu štetu u punom iznosu sukladno čl. 161. st. 1. i 2. ZMO, odnosno sukladno omjeru suodgovornosti osiguranika tuženika od 80% za nastanak štete koji tuženik ne osporava, u zatraženom iznosu od 3.494,68 eur.

12. Iz priložene presude Okružnog suda u Banja Luci broj K-100/81 od 22. lipnja 1981. utvrđeno je da je ŠL smrtno stradao u prometnoj nezgodi koju je 19. prosinca 1980. skrivio HL, koji je upravljao osobnim vozilom "Volkswagen", registarskih oznaka [registarska oznaka], krećući se od Lamovite prema Omarskoj u Bosni i Hercegovini, te da je ĐL upućena da naknadu štete ostvaruje u parnici.

13. Uvidom uvid u spis HZMO, poslovni broj MO-135693 (preslika u priklopu spisa) utvrđeno je da je u upravnom postupku doneseno pravomoćno rješenje Područne službe u Zagrebu broj MO-301858 od 5. ožujka 1981. kojim je ĆL, PL i H, udovici i djeci umrlog osiguranika ŠL, priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 27.12.1980.

14. Dostavljenim obračunom isplata koje je izvršio udovici svog osiguranika, nakon umanjenje od 20% nesporne osiguranikove suodgovornosti, tužitelj je dokazao visinu predmetne tražbine. To iz razloga što je prema odredbama ZMO tužitelj javna ustanova koja se skrbi o ostvarivanju mirovinskih i invalidskih prava zaposlenika, poljoprivrednika, obrtnika i drugih osiguranih osoba te u postupku rješavanja o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja ima javne ovlasti i primjenjuje odredbe Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21), konkretno čl. 7. st. 2. Zakona. Ostvarivanje mirovinskih i invalidskih prava osiguranika uključuje utvrđivanje određenih individualnih prava osiguranika, ali i isplatu novčanih iznosa koja temeljem priznatih mirovinskih ili invalidskih prava pripadaju tim osiguranicima, pa kada Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izda potvrdu (obračun) o mirovinama isplaćenim svom osiguraniku, onda je izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja, pa takva potvrda (obračun) ima značenje javne isprave koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi odnosno potvrđuje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x 827/15-2 od 7. veljače 2017. te odluci Revt 139/16-2 od 15. veljače 2017.).

15. Tužiteljev obračun mirovine ima dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP), a tuženik nije predlagao dokaze kojima bi dokazivao da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepropisno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP).

16. Iz priložene dostavnice na listu 25 spisa proizlazi da je odštetni zahtjev za isplatu utuženog iznosa tuženik primio 1. prosinca 2023., pa s obzirom da sukladno odredbi čl. 165. st. 3. ZMO na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu, to sukladno odredbi čl. 165. st. 3. ZMO na iznos glavnice od 3.494,68 EUR (nakon umanjenja za 20% suodgovornosti i plaćene naknade za tjelesno oštećenje), osnovan je zahtjev tužitelja za zatezne kamate na taj iznos od 17. prosinca 2023. do isplate.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Sutkinja:

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.