R1-4/2018-78

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S KE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici, u izvanparničnom postupku predlagateljice ND, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu, protiv predloženika pod 1 ZD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Borko Bebić, odvjetnik u Splitu, pod 2 BD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 3 GD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, izvanraspravno, dana 12. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice konobe i tavana kuće u [adresa], položene na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

II Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

O b r a z l o ž e nj e

1. Dana 18. svibnja 2010. zaprimljen je prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u kojem se navodi kako su predlagateljica i predloženik ZD suvlasnici za po ½ dijela konobe i potkrovlja kuće u [adresa], izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

2. U svom odgovoru od 17. studenog 2010. predloženik ZD predložio je da mu fizički pripadne ½ dijela konobe, dok bi suvlasnički dio predlagateljice za ½ dijela potkrovlja kupio.

3. U tijeku postupka pregledane su sve isprave i pismena koji su priloženi spisu, dana 11. ožujka 2011. na licu mjesta je održan očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo Roka Mijanovića, pregledan je njegov nalaz i mišljenje od 18. ožujka 2011., pisano očitovanje od 13. lipnja 2011. i usmeno očitovanje od 5. lipnja 2012.

4. Rješenjem broj R1-295/10 od 26. srpnja 2012. odbijen je prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon čega je Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gžo-467/2012 od 28. ožujka 2014. ukinuo pobijanu prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno postupanje.

5. U daljnjem tijeku postupka na ročištu održanom 6. svibnja 2015. zaprimljeno je usmeno očitovanje sudskog vještaka za graditeljstvo Roka Mijanovića, a sud 24. veljače 2016. rješenjem broj R1-230/14 donio odluku o razvrgnuću suvlasničke zajednice na način da predlagateljici na ime suvlasničkog ½ dijela pripadne u isključivo vlasništvo i posjed konoba u prizemlju kuće, a predloženiku pod 1 ZD na ime njegovog suvlasničkog ½ dijela pripadne isključivo vlasništvo tavana kuće uz obvezu naknade predlagateljici dijela troškova u iznosu od 1.564,38 kn.

6. Rješenjem broj Gž-1803/2016 od 8. prosinca 2017. Županijski sud u Splitu uvažio je žalbe stranaka i ukinuo gore označeno prvostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovni postupak.

7. Nakon drugostupanjske odluke sud je 6. studenog 2020. održao novi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo Josipa Šituma, pregledao njegov nalaz i mišljenje od 4. lipnja 2021. te očitovanja od 28. kolovoza 2022. i 8. lipnja 2023. Na kraju je 4. srpnja 2025. održan treći očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo Ivice Vuke i pregledan njegov nalaz od 16. siječnja 2026.

8. Podneskom od 17. studenog 2023. predlagateljica je proširila predmetni prijedlog u subjektivnom smislu na način da je pored ZD označila predloženike pod 2 BD i pod 3 GD, koji su se u očitovanjima od 22. listopada 2014. i 21. listopada 2024., odnosno izjavi od 2. veljače 2015. izjasnili kako ne polažu nikakva prava u odnosu na konobu i tavan kuće.

9. Pregledom vlasničkog lista od 26. svibnja 2021. razvidno je kako su predlagateljica ND za 32/100 dijela, predloženik pod 1 ZD za 45/100 dijela, predloženica pod 2 BD za 6/100 dijela i predloženik pod 3 GD za 17/100 dijela, upisani suvlasnici kuće oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina], a nije sporno da su predlagateljica i predloženik pod 1 stvarni vlasnici kuće za po ½ dijela.

10. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 11. ožujka 2011. pregledana je kuća stranaka položena u [adresa] na otoku Šolti, anagrafske oznake [adresa], a sudski vještak za graditeljstvo Roko Mijanović u svom je vještvu od 18. ožujka 2011. utvrdio kako se radi o stambenom objektu etaža prizemlja u kojoj je konoba, dva kata i potkrovlja do kojeg se pristupa unutarnjim stubištem kroz otvor u stropnoj konstrukciji iznad drugog kata. Površina konobe u prizemlju je 23,11 m2, a njezina tržišna vrijednost iznosi 18.488,00 eur, dok je tavan površine 55,74 m2, a njegova tržišna vrijednost iznosi 27.370,00 eur, što znači da je ukupna tržišna vrijednost ovih etaža 45.858,00 eur, tako da bi prema suvlasničkih ½ dijela svakom od suvlasnika pripadala vrijednost u iznosu od 22.929,00 eur. Slijedom toga, vještak smatra kako bi jednom od suvlasnika na ime ½ idealnog dijela od 22.929,00 eur pripala nekretnina čija je procijenjena vrijednost 18.488,00 eur, dok bi drugom od suvlasnika na ime ½ idealnog dijela od 22.929,00 eur pripala nekretnina čija je procijenjena vrijednost 27.370,00 eur, tako da bi suvlasnik vrjednijeg dijela nekretnine trebao drugom suvlasniku do njegovog suvlasničkog dijela namiriti iznos od 4.441,00 eur. U svom očitovanju od 13. lipnja 2011. vještak ustraje u iznesenom izračunu i dodaje kako prostori konobe i tavana predstavljaju samostalne uporabne cjeline koje nisu djeljive, osim u slučaju sporazuma stranaka, ali bi i u tom slučaju trebalo ishoditi dozvolu i naknadno obaviti etažiranje novo izvedenog stanja. U odnosu na pripajanje prostora tavana stanu na drugom katu, navodi kako bi to bilo moguće pod pretpostavkom rekonstrukcije objekta u skladu s ishođenom građevinskom dozvolom ili potvrdom glavnog projekta. Na ročištima održanim 5. lipnja 2012. i 6. svibnja 2015. vještak pojašnjava kako bi u slučaju dogovora stranaka oko podjele predmetnih dijelova nekretnine na dva dijela trebalo izraditi plan etažiranja objekta, a dijelove podijeljene konobe označiti kao pripatke svakom od stanova stranaka, pri čemu bi svakako trebalo obaviti građevinske i zanatske radove. Mišljenja je kako bi u slučaju podijele konobe svaki dio postigao širinu od oko 1,70 m, što drži ekonomskim neisplativim, a osim toga takva dva uska prostora ne bi mogla predstavljati niti garažu niti dvije ostave i pored svega bi joj se umanjila tržišna vrijednost, stoga smatra kako bez suglasnosti suvlasnika geometrijska dioba nije moguća.

11. Sudski vještak za graditeljstvo Josip Šitum pregledao je predmetnu nekretninu prilikom drugog očevida na licu mjesta 6. studenog 2020., nakon čega je 4. lipnja 2021. dostavio vještvo iz kojeg proizlazi da je vrijednost prizemlja 27.855,64 eur, a kako je potkrovlje nelegalno izgrađeno, ne može biti predmet procjene, stoga predlaže samo diobu prizemlja koje predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu i prema kojoj bi jedna stranka na ime suvlasničkog dijela isplatila drugoj iznos od 13.927,82 eur. Dodaje kako bi u slučaju podijele prizemlja na dva dijela, odnosno ostave kao pripatke stanovima na prvom i drugom katu, njihova vrijednost iznosila 13.927,82 eur, što znači da bi svakoj od stranaka pripala ostava vrijednosti od 6.963,91 eur. U svom očitovanju od 28. kolovoza 2022. vještak ističe izmjene u pogledu predmetne nekretnine i zaključuje kako za dograđeni dio kuće, odnosno balkona, nisu priložene lokacijska, građevinska i uporabna dozvola, a procjenjuje tržišnu vrijednost predmetnih prostora u iznosu od 86.665,71 eur, tako da konoba vrijedi 32.305,55 eur, a potkrovlje 54.360,16 eur, što znači da prema suvlasničkim dijelovima svakoj od stranaka pripada vrijednost u iznosu od 43.332,86 eur. Dopušta mogućnost podijele na način da se jednom od stanova, kao samostalnoj uporabnoj cjelini, dodijeli jedan od pripadaka, odnosno konoba ili tavan koji ne predstavljaju samostalne uporabne cjeline, a mogli bi prestati biti suvlasništvo stranaka ukoliko bi se etažiranjem pripojili stambenim prostorima na prvom ili drugom katu. Pod tom pretpostavkom smatra kako bi stranka, koja bi dobila tavan u potkrovlju, dobila veću vrijednost u iznosu od 11.027,30 eur, koji bi trebala nadoknaditi drugoj stranci. U očitovanju od 8. lipnja 2023. dodaje kako je za rekonstrukciju tavana i podruma potrebno izraditi zakonom propisanu projektnu dokumentaciju kao temelj za ishođenje akta na osnovu kojeg bi se mogao provesti potreban zahvat. Mišljenja je kako izrada elaborata etažiranja s prijedlogom podijele predmetne nekretnine nema smisla dok stranke ne postignu sporazum o podijeli.

12. Konačno, nakon trećeg očevida održanog 4. srpnja 2025. svoj nalaz i mišljenje na okolnost razvrgnuća suvlasničke zajednice dao je sudski vještak za graditeljstvo Ivica Vuko u vještvu od 16. siječnja 2026. Prije svega je potvrdio kako objekt stranaka nije etažiran te istaknuo kako prema stanju u katastru proizlazi da je kuća položena na više čestica i to kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok se kat. čest. [katastarska čestica] koristi kao dvor koji funkcionalno pripada objektu. S tim u vezi drži kako je nužno prethodno urediti katastarsko i zemljišnoknjižno stanje izradom i provedbom geodetskog elaborata uplane građevine, jer bez toga nije moguće zakonito niti tehnički pristupiti izradi elaborata etažiranja, a slijedom toga ni razvrgnuti suvlasničku zajednicu. Smatra kako prema postojećem stanju nije moguće procijeniti tržišnu vrijednost potkrovlja kao samostalne nekretnine, jer nema samostalan ulaz, već mu se pristupa isključivo unutarnjim stubištem koje vodi do drugog kata, a potom pomoćnim ljestvama koje vode kroz horizontalni otvor u međukatnoj konstrukciji. U odnosu na prizemlje, drži kako bi taj prostor načelno mogao predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu, ali bi i za tu ocjenu trebalo obaviti uvid u snimak izvedenog stanja izrađenog u postupku ishođenja rješenja o izvedenom stanju, kao i provesti već ranije navedeno uređenje katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja, uključujući izradu i provedbu geodetskog elaborata uplane građevine, prije eventualnog etažiranja. U skladu s iznesenim okolnostima mišljenja je kako se geometrijska dioba predmetnih prostora može provesti uvjetno, uz prethodno ispunjenje navedenih tehničkih i pravnih pretpostavki, a ne može se provesti ni civilna dioba, jer prostori u prizemlju i potkrovlju ne predstavljaju samostalne uporabne cjeline, stoga se ne može utvrditi njihova pouzdana tržišna vrijednost. Za razliku od vještava Roka Mijanovića i Josipa Šituma, koji su očito percipirani kao dijelom nedosljedni i nepotpuni, stranke nisu iskazale primjedbe niti prigovore na nalaz i mišljenje Ivice Vuke, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao stručno, detaljno i objektivno.

13. Odredbama iz čl. 47. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) propisano je kako svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, a može ga zahtijevati u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih. Prema odredbama iz čl. 50. ZVDSP sud provodi razvrgnuće djeljive nekretnine geometrijski, a ukoliko ona nije moguća bez znatnog umanjenja vrijednosti, može i civilnom diobom, dok je prema odredbama iz čl. 51. ZVDSP dioba moguća i isplatom.

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra kako prijedlog radi razvrgnuća suvlasništva u odnosu na konobu i tavan kuće položene na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije osnovan. Naime, prije svega je za navesti kako bi prema mišljenju vještaka Vuke objekt stranaka bio položen na više čestica i to na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a ne samo na predmetnoj kat. čest. [katastarska čestica], o čemu je govorio i predloženik pod 1, ali u tijeku postupka nije predloženo sudjelovanje vještaka mjernika radi identifikacije čestica na kojima je objekt položen, niti je na tu okolnost predlagateljica naknadno angažirala geometra, radi čega joj je udijeljen primjereni rok i odgođeno ročište održano 31. ožujka 2026. Nadalje, izostao je bilo kakav sporazum stranaka o načinu diobe, ali je prema nalazu vještaka Vuke razvidno kako predmetni prostori konobe i tavana nisu samostalne uporabne cjeline, a spisu ne prileži isprava koja bi ukazivala na suprotno. Pod pretpostavkom da između predlagateljice i predloženika pod 1 postoji sporazum o diobi na jednake dijelove, geometrijska dioba podruma i tavana ne može se provesti bez prethodno uređenog katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja izradom i provedbom geodetskog elaborata uplane građevine, a potom izradom elaborata etažiranja, kao preduvjeta razvrgnuću. U takvoj situaciji ostvarene su pretpostavke propisane odredbom iz čl. 73. st. 3. ZVDSP prema kojoj se vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može uspostaviti dok nadležna vlast ne potvrdi da je određena prostorija u zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Dakle, predmetne konoba i potkrovlje nisu samostalne uporabne cjeline, stoga im se ne može utvrditi točna tržišna vrijednost, kako to navodi vještak Vuka, radi čega se ne može provesti ni civilna dioba ovih prostora. Kod takvog stanja stvari, dioba nije dopuštena ni moguća, što znači da prijedlog radi razvrgnuća suvlasništva nema valjanog činjeničnog i zakonskog uporišta, radi čega je odbijen u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke rješenja.

15. Što se tiče zahtjeva predloženika pod 1 za naknadom troška postupka, za navesti je kako je u ovom slučaju valjalo primijeniti paragraf 20. st. 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku (Službene novine Kraljevine Jugoslavije broj 45/1934 i Narodne novine broj 73/91 i 59/23, dalje ZSVP), koji se primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 1 Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91). Prema označenom pravnom pravilu troškove snosi stranka u čijem je interesu postupak proveden, a u ovom slučaju proveden je u interesu suvlasnika nekretnine, odnosno predlagateljice i predloženika pod 1, kao suvlasnika istovjetnih 1/2 suvlasničkih dijelova, tako da bi trošak snosili na iste dijelove. Doduše, prema paragrafu 20. st. 4. ZSVP sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da joj nadoknadi troškove, uključujući i trošak punomoćnika, ukoliko ih je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom. Međutim, sud smatra kako se pokretanje ovog izvanparničnog postupka razvrgnuća suvlasništva ne može okvalificirati kao neosnovan prijedlog ili gruba krivnja, kakve je imao na umu zakonodavac prilikom donošenja citiranog pravnog pravila, pogotovo kada se uzme u obzir da se predloženik pod 1 nije protivio prijedlogu iz razloga zbog kojih ga je sud na kraju odbio ovim rješenjem. Suprotno tome, u prvom očitovanju na ročištu održanom 17. studenog 2010., ali i nakon toga (ročište od 17. svibnja 2011., podnesak od 17. siječnja 2012., ročište od 28. ožujka 2012. i dalje), predloženik je iskazivao spremnost postupak riješiti mirnim putem, ali u svakom slučaju diobom, bez spomena njezine nedopuštenosti ili nemogućnosti. Slijedom toga, o trošku je odlučeno u skladu s pravnim pravilom iz paragrafa 20. st. 1. ZSVP, a pri tome je valjalo cijeniti kako je predloženik pod 1 sudjelovao u podmirenju troška vještačenja Josipa Šituma i njegove dopune u iznosu od 765,45 eur, prema uplatama od 1. lipnja 2020. u iznosu od 265,45 eur (2.000,00 kn) i 10. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 eur, dok je predlagateljica podmirila sve ostale troškove postupka (sudske pristojbe, troškove očevida, vještačenja Josipa Šituma i Ivice Vuke), a nije zatražila njihovu naknadu, radi čega svaka stranka snosi svoj trošak, kako je odlučeno u točki II izreke rješenja.

Split, 12. svibnja 2026.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

- pun. predlagateljice

- pun. predloženika pod 1

- predloženicima pod 2 i 3