REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: Povrv-261/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici zgrade na adresi [adresa], MP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i dr., svi zastupani po zajedničkom upravitelju MDM upravljanje d.o.o., OIB 88645558956, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Erceg, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 30, protiv tuženika UNGER STAHLBAU d.o.o. u stečaju, OIB 54357523444, [adresa], kojeg zastupa stečajni upravitelj Zdravko Mitak, iz Zagreba, Zelenjak 53, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet: Ovrv-13888/2024, javnobilježnički predmet:

UPP/OS-Ovrv-1729/2024 koje je dana 13. siječnja 2025. donio javni bilježnik Jasna Galešić iz Vrbovca, Ulica Bubanj 33, u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 2.415,16 EUR, sa zateznom kamatom koje teku:

-na iznos od 38,20 EUR od 16. studenoga 2021.

-na iznos od 35,90 EUR od 16. studenoga 2021.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. studenoga 2021.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. prosinca 2021

-na iznos od 31,69 EUR od 16. prosinca 2021.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. siječnja 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. siječnja 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. veljače 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. veljače 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. ožujka 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. ožujka 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. travnja 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. travnja 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. svibnja 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. svibnja 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. lipnja 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. lipnja 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. srpnja 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. srpnja 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. kolovoza 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. kolovoza 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. rujna 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. rujna 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. listopada 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. listopada 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. studenoga 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. studenoga 2022.

-na iznos od 38,20 EUR od 16. prosinca 2022.

-na iznos od 31,69 EUR od 16. prosinca 2022.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. siječnja 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. siječnja 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. veljače 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. veljače 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. ožujka 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. ožujka 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. travnja 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. travnja 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. svibnja 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. svibnja 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. lipnja 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. lipnja 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. srpnja 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. srpnja 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. kolovoza 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. kolovoza 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. rujna 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. rujna 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. listopada 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. listopada 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. studenoga 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. studenoga 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. prosinca 2023.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. prosinca 2023.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. siječnja 2024.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. siječnja 2024.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. veljače 2024.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. veljače 2024.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. ožujka 2024.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. ožujka 2024.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. travnja 2024.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. travnja 2024.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. svibnja 2024.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. svibnja 2024.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. lipnja 2024.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. lipnja 2024.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. srpnja 2024.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. srpnja 2024.

-na iznos od 38,28 EUR od 16. kolovoza 2024.

-na iznos od 31,76 EUR od 16. kolovoza 2024.

do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanc iranja Europske središnje banke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  je

Utvrđuje se da je tužba povučena za dio utužene glavnice u iznosu od 5.257,74 EUR te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudskog predmeta: Ovrv-13888/2024; javnobilježnički predmet poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1729/2024 koje je dana 13. siječnja 2025. donio javni bilježnik Jasna Galešić iz Vrbovca, Ulica Bubanj 33, u odnosnom dijelu ukida.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Jasna Galešić iz Vrbovca, donijela je dana 13. siječnja 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sudski predmet: Ovrv-13888/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 1729/2024 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 7.938,90 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose te radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 288,41 EUR, također sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem je u bitnome naveo kako je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi radi naplate pričuve. Ističe, kako je razvidno da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu radi naplate mjesečnih iznosa pričuve koji sukcesivno mjesečno dospijevaju od 5. listopada 2017. do 15. kolovoza 2024. Navodi, kako je ovršnim prijedlogom istaknuto potraživanje u iznosu od 7.704,66 EUR, dok je u vjerodostojnoj ispravi navedena tražbina od 7.672,90 EUR pa tuženiku nije jasno što je uopće predmet ovršnog prijedloga. Nadalje, navodi kako zahtjev za naknadu zateznih kamata nije moguće povezati sa valutama iz izvatka otvorenih stavki. Slijedom navedenoga, navodi kako se radi o neurednom ovršnom prijedlogu. Podredno prigovara zastari utuženog potraživanja.

3. Povodom tuženikovog prigovora ovaj sud je rješenjem od 30. travnja 2025. poslovni broj Povrv-261/2025-14 izvan snage stavio javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se podneskom od 2. lipnja 2025. očitovao na prigovor tuženika. U bitnome ističe kako je tuženikov prigovor u cijelosti neosnovan. Prije svega, neosnovano se tuženik poziva u prigovoru da vjerodostojna isprava na temelju koje je pokrenut ovršni postupak ne ispunjava zakonske uvjete propisane člankom 31. Ovršnog zakona. Notorno je da javni bilježnik ne bi izdao rješenje o ovrsi i odredio ovrhu da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije podnio podobnu vjerodostojnu ispravu. Ističe, kako je tuženik suvlasnik poslovne zgrade upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, zemljišnoknjižnog odjela u [adresa], označene kao zk.č.br. 7247/5, k. o. [katastarska općina], ukupne površine 24647 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. k. o. [katastarska općina] (dalje: Zgrada). Odredbom čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( "Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZV) propisuje da su suvlasnici: ,,…dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu''. Navodi, kako su suvlasnici slobodni međusobne odnose odrediti pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom), a što su suvlasnici Zgrade u skladu sa zakonskim odredbama i učinil i te je 31. svibnja 2017. sklopljen Međuvlasnički ugovor (dalje u tekstu: Međuvlasnički ugovor), a isti je aneksiran 18. veljače 2022. (dalje: Aneks). Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici su uredili uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem Zgrade, uključujući i povjeravanje poslova upravljanja Zgradom društvu MDM – upravljanje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 88645558956 (dalje: Upravitelj), a što je sve razvidno iz članka 7. Međuvlasničkog ugovora. Temeljem odredbi Međuvlasničkog ugovora i Aneksa sklopljeni su Ugovor o upravljanju zgradom iz rujna 2017. i Ugovora o upravljanju zgradom iz ožujka 2022. (dalje: Ugovori) kojim su podrobnije uređena ovlaštenja i ovlasti Upravitelja. Iz dostavljene dokumentacije evidentno je ovlaštenje društva MDM upravljanje d.o.o. za zastupanje tužitelja. Podredno, tuženik je kao suvlasnik dužan podmirivati troškove održavanja Zgrade mjesečnim uplatama na ime doprinosa zajedničke pričuve. To proizlazi i iz odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a: ''Doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno''. Upravitelj je račune uredno izdavao i dostavljao na adresu [adresa], 10360 Sesvete, navedenu u ZK izvatku, no isti nisu podmireni sve do današnjeg dana. Pored navedenih računa koji se prema odredbi čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje: OZ) smatraju vjerodostojnom ispravom, predmetno dugovanje vidljivo je i iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 6. rujna 2024. koji također predstavlja vjerodostojnu ispravu prema istom članku. Kako tuženik i nakon opomene prije utuženja nije platio navedene račune tužitelj je bio primoran pokrenuti ovršni postupak kako bi zakonskim putem ostvario svoje pravo i pokušao naplatiti nepodmirenu tražbinu. Tužitelj ovim putem dodatno objašnjava iznose navedene u prijedlogu za ovrhu, odnosno tužbenom zahtjevu. Odlukom donesenom na 2. Sjednici uprave održanoj dana 6. rujna 2017., osnovana je zajednička pričuva za Zgradu u iznosu od 10 kuna/m2 posebnog dijela. Tuženik je vlasnik dva lokala površina 28,79 m2 i 23,88 m2, te sukladno tome izračun doprinosa zajedničkoj pričuvi iznosi 287,80 i 238,80 kuna, odnosno odgovarajući iznos u valuti EUR (prema fiksnom tečaju konverzije: 7,5345). Predlaže prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj je istim podneskom djelomično povukao tužbu za utužene iznose koji su u zastari i to za sve tražbine do dana dospijeća 16. studenoga 2021. Dakle, djelomično je povukao tužbu za utuženi iznos glavnice od 5.523,74 EUR i sada potražuje ukupan iznos glavnice od 2.415,16 EUR.

6. U odnosu na djelomično povlačenje tužbe, potrebno je istaknuti kako je tuženiku 21. lipnja 2025. zaprimio podnesak tužitelja od 2. lipnja 2025., ali se nije u roku od 15 dana očitovao o djelomičnom povlačenju tužbe pa se sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25; dalje: ZPP) smatra kako pristaje na djelomično povlačenje tužbe te je primjenom odredbe iz čl. 456. st. 1. ZPP -a o povlačenju tužbe odlučeno rješenjem.

7. Tuženik u podnesku od 12. kolovoza 2025. u bitnome tvrdi kako je netočna tvrdnja tužitelja da su suvlasnici sklopili valjani Međuvlasnički ugovor, a koji je ujedno i temelj za potpisivanje Ugovora o upravljanju zgradom, odnosno za aktivnu legitimaciju ovdje upravitelja zgrade i vođenje predmetnog postupka. Naime, prema dostavljenom Međuvlasničkom ugovoru iz svibnja 2017. očito je da isti nisu potpisali između sebe svi suvlasnici niti je bio dostavljen svim suvlasnicima radi potpisa o davanja suglasnosti na isti, već isti predstavlja pravni akt između potpisnika tzv. Uprave iz čl. 8. Ugovora i upravitelja MDM upravljanje d.o.o.. Naime u smislu ZV-a, suvlasnici potpisuju Međuvlasnički ugovor između svih suvlasnika u cilju uređenja međusobnih odnosa vezanih uz upravljanje zgradom. Dakle, predmetni Međuvlasnički ugovor da bi u svojem meritumu bio međuvlasnički ugovor, trebao je biti potpisan između svih suvlasnika koji su bili suglasni sa odredbama tog ugovora, te u dijelu onih suvlasnika koji su se suzdržali ili protivili istom, ostati nepotpisan. Ističe, kako Uprava u smislu članka 8. Međuvlasničkog ugovora koju su suvlasnici izabrali kao predstavnike suvlasnika ( pitanje, a iz ovog ugovora to ne proizlazi jer su sami sa sobom članovi uprave potpisali Međuvlasnički ugovor, tada bi nakon potpisivanja valjanog Međuvlasničkog ugovora predstavljali sve suvlasnike u odnosima sa trećim osobama, konkretno u sklapanju Ugovora o upravljanju sa upraviteljem zgrade. No, kako nije valjan Međuvlasnički ugovor koji je suprotan Zakonu i općem moralu jer su oduzeta prava svih drugih suvlasnika, te je ništetan, to ne postoji niti legitimitet da „Uprava“ u smislu članka 8. Ugovora zastupa sve suvlasnike. Sve kada bi Sud i zauzeo stav da je Međuvlasnički ugovor valjan, Međuvlasnički ugovor kao i Aneks istog, nije potpisan čak niti od svih članova uprave iz čl. 8., a kako u članku 8. nije predviđeno da Uprava odlučuje većinom članova, to je osnovano takvu odredbu tumačiti da je samo odluka / ugovor valjan ako je potpisan od svih članova. Slijedom navedenog, nesporno je da nije valjan niti Ugovor o upravljanju zgradom jer je isti potpisan od predstavnika koji su imenovani u nevaljanom, odnosno ništetnom Međuvlasničkom ugovoru. Slijedom naprijed navedenog, niti odluka predsjednika uprave o visini pričuve nije zakonita. No, u odnosu na potanje pričuve, sve da je i međuvlasnički ugovor valjan, kontradiktorne su odredbe članka 4. i 8. Ugovora, jer je pitanje odlučivanja o prihodima i naplati pričuve u nadležnosti suvlasnika ( čl.4.), a istovremeno je pravo određivanje visine pričuve dodijeljeno i Upravi u čl. 8. Ugovora. Dakle, ako suvlasnici odlučuju o prihodima, a prihodi zgrade su od naplate pričuve, tada je logično da suvlasnici su jedini ovlašteni odlučiti i o visini pričuve. S obzirom da su tako odredbe čl. 4. i 8. U koliziji odlučivanja, to je osnovano takav tekst tumačiti u zaštiti svih suvlasnika, odnosno da su o visini pričuve jedino ovlašteni odluku donositi suvlasnici. Naime, ovakva ovlast da Uprava, čak samo „predsjednik uprave“, donosi odluku o pričuvi je u nesrazmjeru za interesima pojedinih suvlasnika, te na taj način predsjednik uprave koji može imati simbolično suvlasništvo u zgradi može većini suvlasnika nametnuti sasvim proizvoljnu visinu pričuve koja ih može financijski ugroziti i učiniti njihove suvlasničke dijelove tržišno nekurentnim. Nadalje, vezano uz uopće utvrđivanje sveukupnog zbroja suvlasničkih dijelova koji čine ujedno i glasove pri donošenju odluka suvlasnika, postoji nelogičnost i nerazmjer utvrđenog zbroja od 6729/10000 dijelova. Naime, nekretnina predstavlja jedinstvo zemljišta i zgrade sagrađene na predmetnom zemljištu, te ako 6279 suvlasničkih dijelova odlučuje od 10000 dijelova, onda nije jasno što predstavlja preostali dio od 3721/10000 dijelova. Također pri pravi glasa nisu uzete u obzir odredbe članka 16. Ugovora kojima je predviđeno smanjenje koeficijenta za pojedine vrste prostora, pri čemu takvi suvlasnički dijelovi glasaju kao da imaju vrijednost koeficijenta 1 ( sa stvarnim suvlasničkim dijelom prema stanju zemljišnih knjiga) dok faktički tako uvećani glasovi za sobom povlače niži trošak održavanja i upravljanja zgradom primjenom sniženih koeficijenata na pričuvu koja im se obračunava. Slijedom navedenog tuženik prigovara da je uopće procedura donošenja odluke i održanih skupština suvlasnika nezakonita. Kako Aneksi Međuvlasničkog i Ugovora o upravljanju proizlaze iz osnovnih ugovora, to samim naprijed opisanim i isti nisu zakoniti. Nastavno na navedeno, nesporno se obračun visine i prava na obračun i naplatu pričuve zasniva na Ugovorima koji su nezakoniti, odnosno ništetni. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor ništetnosti Međuvlasničkog ugovora i Aneksa ugovora kao i Ugovora o upravljanja zgradom, te aktivne legitimacije tužitelja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tuženiku plaćanje troškova ovog postupka tuženiku.

8. Podneskom od 22. siječnja 2026. tužitelj se očitovao u odnosu na podnesak tuženika od 12. kolovoza 2025. U bitnome navodi Kako je to vidljivo iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, Suvlasnici zgrade na adresi [adresa] (dalje: Suvlasnici) su postupili sukladno relevantnim odredbama ZV-a, te su svoje međusobne odnose, sukladno čl. 375. ZV-a uredili Međuvlasničkim ugovorom sklopljenim dana 31. svibnja 2017. i Anexom broj 1 Međuvlasničkom ugovoru od dana 18. veljače 2022. Odredbom čl. 7. Međuvlasničkog ugovora, tužitelji su upravljanje predmetnom nekretninom povjerili društvu MDM upravljanje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 88645558956 (dalje: Upravitelj), dok su odredbom čl. 8. st. 2. Međuvlasničkog ugovora, definirali kako je Predstavnik suvlasnika ovlašten, između ostalog, odrediti iznos zajedničke pričuve po m2, za posebne dijelove nekretnine. Također, odredbom članka 15. Međuvlasničkog ugovora, tužitelji su definirali uvjete i načine prikupljanja i korištenja sredstava zajedničke pričuve. Odredbom čl. 375. st. 6. ZV-a definirano je kako odredbe Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike. Sukladno ovlastima iz Međuvlasničkog ugovora, Predstavnici suvlasnika su 6. rujna 2017. donijeli Odluku kojom se iznos zajedničke pričuve za posebni dio nekretnine određuje u iznosu od 10,00 kn/m2 posebnog dijela objekta, te je ujedno, istom odlukom, dana suglasnost upravitelju da organizira naplatu pričuve. Dana 6. rujna 2017., između Suvlasnika i Upravitelja sklopljen je prvi Ugovor o upravljanju, dok je 24. ožujka 2022. između Suvlasnika i Upravitelja sklopljen drugi Ugovor o upravljanju. Odredbom čl. 2. Ugovora o upravljanju definirano je kako upravitelj zastupa suvlasnike pred sudom u postupcima koji proizlaze iz upravljanja i preuzetih ovlaštenja iz Ugovora o upravljanju, dok je odredbom čl. 14. Ugovora o upravljanju definirano kako će suvlasnici uplaćivati doprinose u zajedničku pričuvu, kao i rokovi i načini uplate sredstava pričuve. Slijedom prethodno navedenog, sukladno Međuvlasničkom ugovoru, Odluci Predstavnika suvlasnika i Ugovorom o upravljanju, za suvlasnike predmetne nekretnine, definirana je pravna osnova, odnosno, obveza, način uplate i visina iznosa sredstava pričuve, kao i aktivna legitimacija Upravitelja za prikupljanje sredstava pričuve. Osim toga, obveza plaćanja pričuve je zakonska obveza koja nastaje po samom zakonu činjenicom suvlasništva nekretnine, sve sukladno članku 89. i članku 380. ZOV. Budući je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine, a što je vidljivo iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 67. Suvlasnički dio: 21,61/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-67) i 69. Suvlasnički dio: 17,93/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 69), tuženik je obveznik plaćanja sredstava pričuve za istu nekretninu. Tuženik je suvlasnik predmetne nekretnine u vidu dva lokala, jedan površine 28,79, a drugi površine 23,88 m2. Obveza plaćanja pričuve za istu nekretninu određena je u visini od 10 kn/m2, što znači da je tuženikova obveza s osnove pričuve za prvi lokal u iznosu od 38,20 EUR mjesečno, a za drugi lokal u iznosu od 31,69 EUR mjesečno, odnosno, nakon definiranja fiksnog tečaja, za prvi lokal iznos od 38,28 EUR, a za drugi lokal iznos od 31,76 EUR mjesečno. Tužitelj ovdje posebno ukazuje kako su svi tuženikovi navodi iz ovog postupka izneseni isključivo s ciljem odugovlačenja ovog postupka i izbjegavanja tuženikove zakonske i suvlasničke obveze na namirenje sredstava pričuve za premetnu nekretninu. Nikada do pokretanja ovog postupka tuženik nije dovodio u pitanje aktivnu legitimaciju Upravitelja i/ili osnovanost međuvlasničke dokumentacije. S tim u svezi, tuženik nikada nije niti inicirao bilo kakav postupak u kojem bi osporavao Međuvlasnički ugovor i/ili bilo koji drugi suvlasnički ugovor ili odluku. Također, tuženik nikada nije prigovarao načinu rada Upravitelja, niti utrošku sredstava pričuve. Sve to ukazuje kako tuženik samo želi odugovlačiti s ispunjenjem svoje zakonske i suvlasničke dospjele obveze. Osim toga, odredbom čl. 380. st. 2. ZV-a je propisano kako su suvlasnici dužni iznos pričuve plaćati godišnje najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihovog suvlasničkog dijela. S obzirom tuženik, iako neosnovano, osporava Upravitelja i cjelokupnu međuvlasničku dokumentaciju, tužitelj poziva tuženika neka dostavi u spis dokaz kako je kao suvlasnik ispunio svoju zakonsku obvezu definiranu odredbom članka 380. stavak 2. ZV-a. Uz prethodno navedeno, a u pogledu aktivne legitimacije Upravitelja, tužitelj ovim podneskom pojašnjava i proces izbora društva MDM upravljanje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 88645558956, kao upravitelja tužitelja, kao i što čini razliku od 6.730/10000 suvlasničkih omjera koji su upisani u zemljišne knjige do ukupno 10000/10000 suvlasničkih omjera koji nisu upisani u zemljišne knjige. Upravitelj je voljom većine suvlasnika Poslovnog objekta Trgovačkog centra Sesvete-Tržnica Sesvete (dalje: Poslovni objekt), zakonito izabran za upravitelja Poslovnog objekta. Da je tome tako,vidljivo je upravo iz Zapisnika o potvrđivanju (posvjedočenju) činjenica sa skupštine suvlasnika od 31. svibnja 2017. (dalje: Zapisnik), gdje je u točki 6. Zapisnika navedeno: “… i utvrđuje da su za prijedlog odluke glasovali punomoćnici BP za PRIGORKA d.d. u stečaju i ŠPORT SESVETE d.o.o. u stečaju, ŽP za SABLIĆ d.o.o., ČP za B1L1Ć-ER1Ć d.o.o. i KAPA ŠPORT d.o.o., zatim suvlasnici OP i FP, što ukupno predstavlja 3.851,87/10.000 vlasničkih udjela, odnosno 57,33 % glasova od ukupnih 6.729/10.000 vlasničkih udjela posebnih dijelova objekta. Predsjedavajuća nakon provedenog glasovanja objavljuje da je donesena Odluka Novi upravitelj objekta TRGOVAČKI CENTAR - TRŽNICA SESEVETE, [adresa] je trgovačko društvo MDM-upravljanje d.o.o. [adresa], OIB 88645558956.” Kako bi otklonio bilo kakvu dvojbu da je Upravitelj izabran potrebnom većinom i da je za izbor Upravitelja glasala potrebna većina svih suvlasnika Poslovnog objekta, tužitelj ističe sljedeće. Prema stanju u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete (k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica]), Poslovni objekt ima ukupno upisanih 6.730/10000 suvlasničkih dijelova temeljem kojih se utvrđuje broj glasova i temeljem čega suvlasnici tih suvlasničkih dijelova čine Skupštinu Poslovnog objekta. Kako je to vidljivo iz Zapisnika, Upravitelj je izabran voljom suvlasnika čiji suvlasnički omjeri iznose 3851,87/10000, što čini 57,33% svih upisanih suvlasničkih omjera Poslovnog objekta. Dakle, Upravitelj je izabran potrebnom većinom, odnosno, za izbor Upravitelja glasali su suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi premašuju polovinu svih suvlasničkih dijelova Poslovnog objekta. Da je prethodno izneseno relevantno i točno, potvrđuje i Financijsko vještačenje provedeno na okolnost izračuna suvlasničkih dijelova i dr., izrađeno po Ručević vještačenja d.o.o., dana 12. veljače 2025., a iz čega proizlazi kako: ukupna površina upisanih suvlasničk ih dijelova iznosi 8.963,07 m2, svi upisani suvlasnički dijelovi ukupno iznose 6.730,74 (u 10.000), te većinu (iznad 50 %) suvlasničkih dijelova čini 3.365,38 (u 10.000). Uz prethodno navedeno, tužitelj u nastavku pojašnjava što čini razliku od 6.730/10000 suvlasničkih omjera koji su upisani u zemljišne knjige do ukupno 10000/10000 suvlasničkih omjera koji nisu upisani u zemljišne knjige. Naime, preostali suvlasnički dijelovi (od 6.730 do 10000) predstavljaju parkirališta u Sektoru 2 (Etažno vlasništvo (E-250.) suvlasnički dio: 114,15/10.000 - povezano s vlasništvom posebnog dijela - ured br. 1- 12 II. kat poslovne zgrade površine 152,05 m2 povezano s vlasništvom parkirališta površine 3.545,00 m2 na situaciji označeno "Sektor 2" - u vlasništvu društva BILIĆ- ERIĆ d.o.o., OIB: 68580128211 (ranije u vlasništvu društva Sablić d.o.o., OIB: 58102480116), kao i parkirališta u Sektoru 3 (Etažno vlasništvo (E-28.) suvlasnički dio: 114,14/10.000-povezano s vlasništvom posebnog dijela - ured br. 1-12 III. kat poslovne zgrade površine 152,04 m2 i povezano s vlasništvom parkirališta površine 4.518,00 m2 na situaciji označeno "Sektor 3" – u vlasništvu društva TC Sesvete d.o.o., OIB: 03781787462 (ranije u vlasništvu društva Prigorka d.d. u stečaju). Kako je to vidljivo iz prethodno opisanog, prilikom upisa Poslovnog objekta u zemljišne knjige, parkirališta u Sektoru 2. i Sektoru 3. nisu upisana zasebno, a niti su im zasebno, sukladno površini, određeni suvlasnički omjeri. Parkirališta u Sektoru 2. upisana su u sklopu Etaže 250., dok su Parkirališta u Sektoru 3. upisana u sklopu Etaže 28., a da pri tome suvlasnički omjer tih etaža nije povećan za površinu parkirališta. Dakle, razlika od 6.730/1000 do 10000/10000 predstavlja površina parkirališta u Sektoru 2. i Sektoru 3. koja nisu zasebno upisana u zemljišne knjige, i za koju površinu nije određen suvlasnički omjer. Kada bi se parkiralištima upisanim u Etažu 28., u površini od 3.545,00 m2 odredio suvlasnički omjer on bi iznosio 1.437/10000, dok bi suvlasnički omjer parkirališta upisanih u Etažu 250. u površini od 4.518,00 m2, iznosio 1.833/10000. S tim u svezi, kada se u zemljišnim knjigama upisanim suvlasničkim omjerima 6.730/10000 dodaju suvlasnički omjeri parkirališta (1.437/10000 i 1.833/10000) dobije se ukupan suvlasnički omjer 10000/10000. Slijedom svega prethodno navedenog, svi upisani suvlasnički omjeri Poslovnog objekta u zemljišnim knjigama iznose 6.730/10000. U skladu s tim, da bi se donijela odluka natpolovičnom većinom, potrebno je da za odluku glasaju suvlasnici čiji suvlasnički omjeri iznose 3.365/10000. Kako je to vidljivo iz Zapisnika, Upravitelj je izabran voljom suvlasnika čiji suvlasnički omjeri iznose 3851,87/10000, što čini 57,33% svih upisanih suvlasničkih omjera Poslovnog objekta. Dakle, Upravitelj je izabran potrebnom većinom, odnosno, za izbor Upravitelja glasali su suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi premašuju polovinu svih suvlasničkih dijelova Poslovnog objekta. Također, bitno za istaknuti je i kako su za izbor Upravitelja glasali i vlasnici Etaže 28. i Etaže 250. u čijem vlasništvu su i parkirališna mjesta u Sektoru 2. i Sektoru 3. U tom slučaju, ukoliko bi se kao relevantan broj glasova uzela ukupna površina Poslovnog objekta u vlasništvu svih suvlasnika, a ne suvlasnički omjeri koji su upisani u zemljišnim knjigama, tada bi za Upravitelja situacija bila još povoljnija jer bi se u tom slučaju smatralo kako su za izbor Upravitelja glasali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi iznose 7.121,87/10000, što čini 71,22 % svih suvlasničkih omjera. Dakle, bez obzira na koji način se utvrđivala visina suvlasničkih omjera i površina Poslovnog objekta u suvlasništvu vlasnika koji su glasovali za izbor Upravitelja, Upravitelj je u svakoj od opcija izabran zakonito, odnosno, potrebnom većinom. Tužitelji napominju i kako je Poslovni objekt ozakonjen, odnosno, legaliziran, te u prilog tome dostavljaju Rješenje o izvedenom stanju od 10. srpnja 2023.

9. Tijekom postupka sud je pregledao izvatke iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve (str. 113 – 122 spisa), izvatke iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve (str. 305 – 312 spisa), Ugovor o upravljanju centrom (str. 313 – 318 spisa), izvatke iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve (str. 497 – 504 spisa), Ugovor o upravljanju centrom (str. 505 – 510 spisa), račune za zajedničku pričuvu (str. 533 – 620 spisa), Odluku od 6. rujna 2017. (str. 621 spisa), Aneks broj 1. Međuvlasničkog ugovora (str. 623 – 625 spisa), Ugovor o upravljanju centrom (str. 626 – 637 spisa), Međuvlasnički ugovor (str. 638 – 645 spisa), popis uknjiženih vlasnika posebnih dijelova zgrade (str. 646 – 660 spisa), izvadak iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 661 – 734 spisa), popis suvlasnika (str. 744 – 762 spisa), Rješenje o izvedenom stanju od 10. srpnja 2023. (str. 764 – 767 spisa), zapisnik sa 2. Sjednice uprave (predstavnika suvlasnika) objekta (str. 768 – 772 spisa), zapisnik sa 4. Sjednice predstavnika suvlasnika (uprave) objekta (str. 773 – 775 spisa), zapisnik o potvrđivanju (posvjedočenju) činjenica od 31. svibnja 2017. (str. 776 – 75 spisa), zapisnik sa izvanredne Skupštine suvlasnika objekta Trgovački centar – Tržnica Sesvete održane 15. veljače 2022. do 17. veljače 2022. elektroničkim putem, s početkom u 12,00 sati (str. 786 – 794 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-5776/16-24 od 24. rujna 2018. (str. 797 – 800 spisa) te rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2763/16 od 7. travnja 2015. (str. 805 – 808 spisa).

10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na glavno potraživanje, dok je djelomično osnovan u odnosu na troškove ovršnog postupka.

11. Predmet ovog spora je konačno postavljeni zahtjev tužitelja za isplatu pričuve u iznosu od 2.415,16 EUR i to za predmetnu Zagradu na adresi [adresa] u razdoblju od studenoga 2021. do kolovoza 2024.

1 0

12. Između stranaka je najprije sporno pitanje zastare utuženog potraživanja te je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev za utuženo potraživanje u zastari. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, ovaj sud ocjenjuje kako je istaknuti prigovor zastare neosnovan, budući da je ovršni prijedlog u ovoj pravnoj stvari podnesen 25. listopada 2024., a prvo utuženo pojedinačno potraživanje dospjelo je 15. studenoga 2021., dakle ovršni prijedlog je podnesen unutar trogodišnjeg zastarnog roka koji se primjenjuje na povremena potraživanja, čime je tijek zastare prekinut. Dakle, tužitelj je djelomično povukao tužbu za dio potraživanja u odnosu na kojeg je istaknuti prigovor zastare osnovan.

13. Neosnovan je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, budući da je zajednički upravitelj ovlašten zastupati suvlasnike zgrade, a tužitelj je iscrpno podneskom od 22. siječnja 2026. obrazložio na koji način je imenovan zajednički upravitelj, a tuženik navode u istome ničime nije doveo u pitanje, dok je na pripremnom ročištu 30. siječnja 2026. samo paušalno ostao kod svih istaknutih prigovora, a na pripremno ročište 30. ožujka 2026. nije niti pristupio.

14. Neosnovan je i istaknuti prigovor ništetnosti Međuvlasničkog ugovora i Aneksa ugovora i Ugovora o upravljanju zgradom. Naime, tužitelj se detaljno očitovao o načinu donošenja istih, a sud je i uvidom u iste utvrdio kako su isti valjano doneseni. Pored toga tuženik nije pokrenuo bilo kakav postupak za osporavanje tih ugovora, niti je dostavio dokaze u spis da je ranije iznosio prigovore u odnosu na valjanost istih tako da ovaj sud ocjenjuje da se radi o prigovorima koji su isključivo usmjereni ka izbjegavanju obveze plaćanja pričuve i ka odugovlačenju predmetnog postupka.

15. Pored toga obveza plaćanja pričuve je zakonska obveza koja proizlazi iz ZV-a i tuženik je svakako kao suvlasnik obvezan plaćati pričuvu za predmetnu zgradu, a ako smatra da prethodno navedeni ugovori nisu valjani mora pokrenuti odgovarajuće postupke u kojima će isto i dokazati, međutim, isto ne utječe na njegovu zakonsku obvezu plaćanja zajedničke pričuve koja je definirana odredbom čl. 380. ZV-a.

16. Slijedom navedenoga, tužitelj osnovano konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje na ime pričuve za razdoblje od studenoga 2021. do kolovoza 2024. ukupan iznos od 2.415,16 EUR te je prihvaćen konačno postavljeni tužbeni zahtjev te je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP -a djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika (točka I. izreke presude).

17. Slijedom navedenoga, tužitelj je djelomično uspio u predmetnom sporu (djelomično je povukao tužbu u dijelu u kojem je osnovan istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja) pa treba glede odluke o troškovima postupka primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a u kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih

1 1

troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. S obzirom na to da je tužitelj uspio u omjeru od 31,48% svog glavnog zahtjeva, a da je tuženik uspio u omjeru od 68,52%, primjenom prethodno citirane odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik ima pravo na 37,04% ukupnih troškova koji su mu bili potrebni za vođenje postupka.

18. Međutim, s obzirom na to da tuženik nije podnio zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka (točka II. izreke presude).

U Sesvetama 12. svibnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, to jest ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po odvjetniku Mateu Ercegu uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku po stečajnom upravitelju Zdravku Mitaku