Poslovni broj Pn-30/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima MT, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljegu, odvjetnicima u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, A. Hebranga 6, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 1. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici, a na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.070,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 26. studenog 2021. godine kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. godine prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznos od 663,61 eura koje kamate teku od 26. studenog 2021. godine do 3. prosinca 2021. godine, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici, na ime tuđe njege i pomoći, iznos od 350,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja tj. 12. svibnja 2026. pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe , dok se tužiteljica odbija sa više traženim iznosom od 170,00 eura kao i sa traženim zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos od 350,00 eura od 26. studenog 2021. do 11. svibnja 2026., kao neosnovanim.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.806,91 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 12. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se tužiteljica odbija sa više traženim iznosom od 500,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 29. listopada 2019., oko 11,30 sati, u mjestu [adresa], ispred kućnog broja 24, tuženik pristupio tužiteljici i počeo je snažno udarati otvorenim dlanom desne ruke, u predjelu lica uslijed kojeg udarca je tužiteljica izgubila ravnotežu te je leđima pala na metalno gazište koje se nalazi na stražnjem dijelu kombi vozila, uslijed kojih udaraca je tužiteljica teško ozlijeđena i to u obliku prijeloma četiri rebra desnog prsišta (od šestog do zaključno devetog rebra desnog prsišta) uz izljev desno bazalno.

1.1. Nadalje navodi da je Općinskog državno odvjetništvo u Metkoviću podnijelo optužnicu protiv tuženika, a zbog nanošenja naprijed opisane teške tjelesne ozljede, i to za kvalificirani oblik kaznenog djela protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom, a koje djelo je opisano u članku 118. stavak 1.i 2.Kaznenog Zakona RH. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću broj:K-105/2020 od 10. rujna 2021.godine tuženik je proglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom, a koje djelo je opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1.i 2.Kaznenog zakona, dakle, sud je u cijelosti prihvatio optužni akt ODO Metković, a tuženik je priznao u cijelost učinjene toga kaznenog djela, te potvrdio sve činjenice, navedene u optužnici.

1.2. Tužiteljica navodi da je istoga dana žurno prevezena u Klinički bolnički centar Split, Klinika za kirurgiju, na kojem odjelu je boravila, liječeći se, od 29. listopada 2019. do zaključno, 7. studenog 2019., kada je otpuštena na kućnu njegu, i nakon što je izvršila sve pretrage, te joj je naloženo kako će se ponašati kod kuće, uz izričiti nalog da provodi tzv. vježbe disanja i strogo mirovanje, a nakon toga da se javi na kontrolu u navedenu bolnicu i obavi preglede kod specijaliste psihijatra. S obzirom na težinu i vrstu ozljeda, naprijed opisanih, tužiteljica je bila potpuno nemoćna više tjedana, te joj je 24 sata dnevno bila potrebna tuđa njega i pomoć. Kako tužiteljica živi u obiteljskom domu sa suprugom, koji je potpuni invalid(amputirana jedna noga, zbog teškog oblika dijabetesa od kojega boluje dugi niz godina) to je morala angažirati treću osobu, koja joj je pružala tuđu njegu i pomoć. Tužiteljica je, posljedično i zbog opisanog ponašanja tuženika pretrpjela znatnu neimovinsku štetu i to u obliku: pretrpljenih duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih bolova, te pretrpljenog straha, ali i imovinsku štetu u obliku troškova pružanja tuđe njege i pomoći. Osim što je trpjela fizičke bolove, tužiteljica je trpjela duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te strah, koji strah je trpjela kao primarni, i to visokog stupnja i znatnijeg trajanja, sekundarni strah u trenutku i nakon samog događaja, kao i zbog zabrinutosti za ishod liječenja, a i dan danas osjeća strah od tuženika kada ga sretne, a s obzirom na blizinu stanovanja, sreće se sa tuženikom više puta dnevno. Tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to za slijedeće oblike štete: za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah, za pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, sve to u ukupnom iznosu od 45.000,00 kuna, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 7.500,00 kuna, odnosno ukupno na ime naknade štete iznos od 52.500,00 kuna. Tužiteljica je pokušala sa tuženikom riješiti nastali prijepor mirnim putem, pa mu je u tom pravcu uputila i pismo, međutim, do mirnog rješenja nije došlo, uslijed čega je tužiteljica bila primorana podnijeti tužbu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje osnov odgovornosti za naknadu štete, a to je pravomoćna presuda Općinskog suda u Metkoviću K -105/2020 od 10. rujna 2021. Ne spori se da je tužiteljica dana 29. listopada 2019.g. pretrpjela tjelesne ozljede u vidu prijeloma četiri rebra desnog prsišta (od šestog do devetog) uz izljev desno bazalno, a to proizlazi i iz Otpusnog pisma KBC Split od 7. studenog 2021.. No, osporava način na koji tužiteljica opisuje sam štetni događaj. Tužiteljica pokušava prikazati sudu da je tuženik bez ikakva razloga istoj pristupio i počeo je snažno udarati otvorenim dlanom desne ruke u predjelu lica, uslijed kojih udaraca je izgubila ravnotežu i pala na metalno gazište kombi vozila. Ovakav opis događaja po tužiteljici je suprotan i činjeničnom opisu optužnice K-DO-483/2019 od 18. prosinca 2019., ali i presudi kaznenog suda K-105/2020. od 10. rujna 2021.. I u optužnici ali i u presudi se jasno navodi kako je tužiteljica negodovala jer je tuženik prilikom ulaska u garažu slomio plastičnu lopaticu. No, nije samo negodovala, već je nasrnula na tuženika, te time velikim djelom doprinijela nastanku predmetne štete. Tijekom kaznenog postupka je davala svoj iskaz, a saslušani su svjedoci VT i NT. Kada se analiziraju iskazi tužiteljice (oštećene – žrtve u tom kaznenom postupku) i službena zabilješka PGP Vrgorac od 29. listopada 2019., iskaz tužiteljice dan na zapisnik ODO Metković od 11. prosinca 2019., iskaz njezina supruga VT, u komparaciji sa med. dokumentacijom i to baš otpusnim pismom KBC Split 7. studenog 2019.) tuženik ističe da su tužiteljica (oštećena – žrtva) i njezin suprug VT davali različite iskaze. Tako imamo situaciju (prema iskazu HT i VT) da je tuženik udarao otvorenim dlanom u predjelu lica, a potom šakom u predjelu glave uslijed kojeg je udarca ona pala i zadobila tjelesne ozljede navedene u optužnici. Ovakva verzija događaja je sasvim pogrešna, a i državni odvjetnik je u optužnici sasvim drugačije opisao događaj. Nadalje iz Otpusnog pisma KBC Split proizlazi kako je HT prilikom bolničkog prijema iskazala kako je dobila udarac u predjelu vrata, a uopće ne spominje udarac otvorenim dlanom i šakom u glavu. Zbog toga tuženik smatra da je doprinos tužiteljice ovom štetnom događaju najmanje 50%. U odnosu na tvrdnje da bi tužiteljica bila potpuno nemoćna više tjedana, te da joj je 24 sata bila potrebna tuđa njega i pomoć, tuženik se protivi jer tužiteljica u tužbi nije prezentirala relevantne dokaze u tom pravcu. Tuženik ne spori da je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i ne protivi se prijedlogu da se glede intenziteta i trajanja tih bolova provede medicinsko vještačenje sukladno prijedlogu tužiteljice. Što se tiče straha, po mišljenju tuženika, tužiteljica preuveličava strah, pogotovo kada navodi kako i dan danas osjeća strah prilikom susreta sa tuženikom. Impozantan je broj posjeta tužiteljice psihijatru nakon štetnog događaja, međutim, tužiteljica je po spoznajama tuženika i ranije posjećivala psihijatra. Kako je uvodno iskazano, tuženik je priznao osnov odgovornosti, te je odmah nakon dostave ove tužbe na račun punomoćnika tužiteljice uplatio svotu od 5.000,00 kuna. Tuženik drži da tužiteljica nakon provedenog vještačenja neće dokazati štetu u višem iznosu, jer je postavljeni tužbeni zahtjev previsoko naznačen i suprotan okvirnim kriterijima Vrhovnog suda RH, ali i relevantnoj sudskoj praksi. No, to će imati za posljedicu da će biti osuđena na plaćanje troškova postupka tuženiku . Naposljetku tuženik ističe da će uplatom ovog iznosa tužiteljica biti u cijelosti obeštećena sa svojim zahtjevom za naknadu štete.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sve priložene isprave, odnosno cjelokupnu dokumentaciju i to Pravomoćnu presudu Općinskog suda u Metkoviću K- 105/2020 (list spisa 6-11), otpusno pismo KBC Split (list spisa 16), medicinske nalaze (list spisa 17-38), službena bilješka PGP Vrgorac (list spisa 57-58), psihijatrijske nalaze Opće bolnice Dubrovnik (list spisa 71-72), saslušani su svjedoci VT ( list spisa 338-339) i NT ( list spisa 339-340) kao i parnične stranke (list spisa 340-342), zdravstveni karton tužiteljice (list spisa 89-336), nalaz i mišljenje vještaka Igora Borića (list spisa 351-354), te je saslušao imenovanog vještaka (list spisa 366).

3.1. S obzirom na stanje spisa, sud smatra da je činjenično stanje stvari dovoljno raspravljeno i dokazano priloženim ispravama i dokazima, a i sud je omogućio izvođenje svih dokaza koje su stranke predložile.

4. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14.,dalje u tekstu: ZPP-a), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Dakle, predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu kao posljedicu štetnog događaja od 29. listopada 2019.

5.1. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, štetni događaj, kao ni činjenica da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesnu ozljedu. Također nije sporno da je tuženik u mirnom postupku nakon pokretanja ovoga postupka tj. 3. prosinca 2021. isplatio tužiteljici 5.000,00 kuna tj. 663,61 EUR-a.

6. Naime, nakon provođenja vještačenja, podneskom od 16. siječnja 2026. (list spisa 360-362) tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da na ime naknade neimovinske štete potražuje daljnjih 5.070,00 EUR-a, zakonske zatezne kamate na naknadno plaćenih 663,61 EUR-a, te naknadu za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 520,00 EUR-a.

6.1. Na navedene iznose, tužiteljica potražuje i zakonsku zateznu kamatu tekuću od 26. studenog 2021. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate.

7. S obzirom na stanje spisa sud zaključuje da je u ovom parničnom postupku sporna:

- cjelokupna odgovornost tuženika za sporni slučaj, tj. poviše priznatih 50 %,

- visina neimovinske štete poviše plaćenih 663,61 EUR-a, do 5.070,00 EUR-a koliko još potražuje tužiteljica,

- visina naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu,

- tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku odnosno imovinsku štetu.

8. Iz odgovora na tužbu i tijekom postupka tuženika sud zaključuje i da su sporne težine ozljede pa samim time i njihova uzročna veza sa neimovinskom štetom, imovinskom štetom s osnova tuđe pomoći i njege, budući tuženik smatra da je tužiteljica izvan sudskim isplatama u cijelosti namirena.

9. Sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Igoru Boriću, a koji je u svom nalazu i mišljenju od 16. prosinca 2025. te dopune na ročištu za glavnu raspravu od 1. travnja 2026. naveo da je tužiteljica HT zadobila prijelom šestog, sedmog, osmog i devetog rebra desno uz izljev u prsištu desno bazalno te oguljotinu kože desnog lakta. Navedene ozljede mogle su nastati padom u predmetnom događaju te su s njim direktno uzročno posljedično povezani. Liječenje je provedeno konzervativno te dovršeno oko dva mjeseca od ozljeđivanja uz zaostale posljedice, kada je i zdravstveno stanje tužiteljice vezano uz predmetno ozljeđivanje stabilizirano. Druga stanja navedena u medicinskoj dokumentaciji rezultat su bolesti, a ne predmetnog ozljeđivanja. Tužiteljica od ranije boluje od depresivnog poremećaja, a predmetno ozljeđivanje moglo je privremeno dovesti do pogoršanja stanja. Uzimajući u obzir bolove koje je imenovana trpjela prilikom ozljeđivanja i liječenja proizlazi da je ukupno osjećala bolove: jakog intenziteta koji su trajali 3-4 dana, srednjeg intenziteta oko 1-2 tjedna, slabog intenziteta i trajnog karaktera 3-4 tjedna, bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati su u smanjenje životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta, primarnog karaktera trajao je koliko i događaj ozljeđivanja. Zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je ukupno bio: jakog intenziteta oko 3-5 dana, srednjeg intenziteta oko 1-2 tjedna, slabog intenziteta oko 4 tjedana.

9.1. Vještak navodi i da su nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice stanja nakon serijskog prijeloma četiri rebra te kod imenovane postoji smanjenje životne aktivnosti za oko 10% (deset) zbog čega trpi duševnu bol. Također navodi da kod imenovane ne postoji naruženost vezana uz predmetno ozljeđivanje.

9.2. Naposljetku navodi da je nakon izlaska iz bolnice tužiteljici zbog bolova i otežane pokretljivosti bila potrebna tuđa njega i pomoć tjedan dan po četiri sata dnevno, dva tjedna po dva sata dnevno, te oko dva tjedna po sat dnevno.

10. Tužitelj nije imao primjedbi ni prigovora na vještačen je dr. Igora Borića, te sukladno nalazu i mišljenu uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 16. siječnja 2026., a po kojem uređenom tužbenom zahtjevu se tuženik upustio u raspravljanje .

11. Svjedok VT (suprug tužiteljice) je pred sudom iskazao:

- da su 29. listopada 2019. on i njegova supruga su nešto čistili oko garaže kada je njegov brat sa kombijem dolazio da se parkira u svoju garažu te je prešao kombijem preko njihove lopatice,

- da je nakon toga njegova supruga istoga upitala zašto je pregazio lopaticu, a on joj je opsovao majku te ju udario nogom u stražnjicu i rukom u predjelu glave nakon čega je ista udarila u kombi i pala na zemlju,

- da je on odmah tu priskočio te je njegova supruga malo bila i u nesvijesti te ju je stavio u automobil i odveo u Dom zdravlja u Vrgorcu,

- da je njegova supruga bila u bolnici 10-ak dana, a o povredama iste ima i medicinska dokumentacija,

- da je nakon izlaska iz bolnice ista još 2 mjeseca ležala kod kuće te joj je on pomagao,

- da je lopatica bila klasična mala sa plastičnom drškom,

- da mu se čini da ju je CT udario otvorenim dlanom te se ne sjećam kojom ju je nogom udario,

- da sa svojim bratom nema komunikacije,

- da je dva mjeseca što je supruga bila kući najviše istoj pomagao on na način da bi kuhao i istoj pomagao otići do toaleta dok bi povremeno dolazila i kćer koja bi pomogla isto oko hrane i robe za presvući,

- da što se tiče događaja od 29. listopada 2019. na istom su bili prisutni samo on, njegova supruga i brat,

- da što se tiče ulaza u garažu njega i brata radi se istoj kući samo imaju 2 ulaza,

- da se njegova supruga od nesretnog događaja još uvijek boji njegovog brata CT, a osjeća strah kad god čuje njegov glas,

- da njegova supruga kada je vidjela da je njegov brat pregazio lopaticu nije ništa opsovala već je samo pitala zašto je pregazio lopaticu.

12. Svjedokinja NT (supruga tuženika) je pred sudom iskazala:

- da je na predmetni dan bila sa suprugom na groblju te su se vraćali kući, kada su izašli iz kombija koji su parkirali u garaži došla je gosp. HT te upitala njezinog supruga zašto joj je pregazio lopaticu,

- da joj je on i odgovorio da vozeći kombi nije ništa osjetio ali da ako je to učinio da mu da lopaticu te će joj kupiti drugu,

- da mu je gosp. HT rekla "šta ćeš ti meni kupovat, đava ti sriću odnija, gubo- jado" te je zamahnula lopaticom prema njemu,

- da ju je njen suprug VT uhvatio za ruku i povukao nakon čega je ista udarila u kombi i pala na zemlju,

- da nakon izvjesnog vremena, po njenoj procjeni cca 1-1 i pol sat je vidjela da ista ide negdje, pretpostavlja u bolnicu,

- da je sve ovo što je ispričala dobro vidjela i čula jer je bila udaljena nekih 20- ak metara,

- da je H bila plastična i imala je veću dršku cca jedan metar,

- da ona i njen suprug CT od smrti svekra i svekrve nemaju nikakvih odnosa sa njegovim bratom VT i njegovom suprugom HT,

- da imaju problema i oko imovine tj. oko puta do njihovih garaža,

- da nakon što je gosp. HT zamahnula lopaticom prema CT, isti ju je uhvatio za ruku, ali njezin suprug VT ju je isto uhvatio za ruku i povukao natrag nakon čega je ista udarila u kombi i pala na zemlju,

- da njen suprug nije nikakve postupke pokretao prema ovdje prisutnoj tužiteljici,

- da je HT više puta zamahnula lopaticom prije već što je CT istoj uhvatio ruku nakon čega ju je VT povukao i nakon čega je pala na zemlju,

- da je lopatica pukla pri dnu ali gosp. HT je istu držala za držač , a kojom rukom je mahala prema CT zbog proteka vremena se ne može sjetiti,

- da je njen muž nesretnog slučaja bio okrenut leđima prema njoj, a HT licem,

- da je u trenutku mahanja lopaticom gosp. HT bila udaljena cca 1 metar od CT.

13. Tužiteljica HT je pred sudom iskazala:

- da su spornog dana ona i njen suprug čistili garažu te je bila svoju lopaticu odložila uza zid kada je kombijem na istu nagazio CT kada je prolazio do svoje garaže, a da je što se tiče prolaza isti mogao bez problema doći do svoje garaže pa ga je nakon izlaska iz kombija upitala zašto im je pregazio lopaticu jer se i prije znalo desiti da im pregazi neke stvari,

- da je nakon toga njoj CT rekao da mu dade lopaticu da će joj on kupiti takvu, na što mu je odgovorila da ne treba jer joj ni do sada nije kupovao stvari koje bi gazio,

- da joj je na isto odgovorio "mrš u p. materinu" te ju je udario nogom u stražnjicu a ona nije tada pala pa ju je udario otvorenim dlanom u predjelu glave nakon čega je zateturala i udarila od njihov kombi koji je tu bio parkiran i pala na zemlju,

- da je malo izgubila svijest, ali kada je progledala već je bio dotrčao njen suprug koji ju je pokušao dignuti nakon čega je osjetila jake bolove u predjelu desne strane rebara te je skupa sa suprugom otišla u bolnicu u Vrgorac na hitnu,

- da ju je suprug nekako uspio stavit u automobil i odvesti na hitnu,

- da je bila 10 dana u bolnici u Splitu i primala injekcije u trbuh zbog odljeva krvi na pluća,

- da je nakon puštanja iz bolnice 2 mjeseca ležala kući nosajući steznik te je samo išla na kontrolu u doktora i ležala u krevetu,

- da što se tiče brige o njoj dok je ležala najviše se brinuo njen suprug koji joj je kuhao i spremao te pomagao odlasku na wc,

- da joj je također i kćer pomagala kada nije bila na poslu,

- da joj je nakon proteka 2 mjeseca koja je preležala i dalje trebala pomoć jer više nikada nije niti će biti ista osoba kao što je bila prije nesretnog slučaja,

- da i dan danas osjeća strah od CT, ne može spavat i boji se sama izaći vanka,

- da je imala držak lopatice u ruci taj dan jer je tuženiku pokazivala štetu koju je napravio,

- da u trenutku udarca CT nije imala lopaticu u svojim rukama jer joj je istu CT prethodno otrgnuo iz ruke kada je rekao da će joj on tu lopaticu kupiti,

- da je njen suprug VT bio tu blizu cijelo vrijeme,

- da u kući tj. u domaćinstvu živi skupa sa suprugom, kćerkom, zetom i dvije unuke.

14. Tuženik CT je pred sudom iskazao:

- da se predmetni dan sam vraćao sa groblja skupa sa suprugom te kada je parkirao svoj kombi do njega je došla gosp. HT te ga upitala zašto joj je slomio lopaticu koju je držala u ruci i koja je zaista pri dnu malo bila napukla,

- da je tom prilikom je rekla "đava ti sriću odnija tebi i svakom tvom što si mi slomio lopaticu",

- da joj je na to odgovorio da mu da tu lopaticu jer je bila samo napukla a da će joj kupiti novu, a na što je ona odgovorila "šta ću ja tebi kupovat đava ti sriću odnija gubo i šugo nisi ti meni nikad ništa kupovao pa nećeš ni lopaticu" te je tri puta istom zamahnula prema njemu nakon čega ju je uhvatio za ruku,

-da dok su se držali njen suprug VT je prišao te je povukao za rame nakon čega je HT pala,

- da je zatim otišao u svoju kuću dok su HT i VT bili tu još sat i pol te su zatim otišli u Dom zdravlja Vrgorac,

- da je svom bratu prošle godine amputirana noga, sigurno nakon 29.10.2019., a da on brat imaju imovinskih problema, a ponajviše zbog puta jer se tu nazida svega pa se ne može proći,

- da se ovaj događaj dogodio na zajedničkom putu ispred Stojanove garaže ,

- da je njegova supruga u trenutku i tijekom ovoga događaja bila na ćoši odnosno kantunu kuće.

15. Vještak Igor Borić je u usmenom iskazu izjavio da u cijelosti ostaje pri danom pisanom nalazu i mišljenju. Na prigovor da je citirao kompletnu medicinsku dokumentaciju uvrštenu u spis, navodi da isto mora napraviti jer je kao vještak dužan zabilježiti sve što opazi ili nađe. Međutim, u svom mišljenju je naveo da tužiteljica od ranije boluje od depresivnog poremećaja, dakle to je stanje od prije postojeće, i sve ovo liječenje se odnosi na taj poremećaj. Kako je naveo u svom mišljenu zdravstveno stanje tužiteljice vezano uz predmetno ozljeđivanje stabilizirano je za oko 2 mjeseca dok su tegobe vezane uz depresivni poremećaj koje su evidentirane u medicinskoj dokumentaciji i godinama kasnije rezultat od prije postojećeg stanja a ne predmetnog ozljeđivanja. Također navodi da nije pregledao tužiteljicu, a s obzirom na predmetni slučaj i medicinsku dokumentaciju smatra da isto nije potrebno. Stavio je da je zabrinutost za ishod liječenja jakog intenziteta od 3-5 dana iz razloga jer su u tužiteljice bila ozlijeđena 4 rebra (6-9), te sa svakim disanjem je tužiteljica osjećala bol, a da ne govori kada bi e trebalo nakašljati ili kihnuti. Također se je vrlo teško naštimati kod uobičajenog sjedenja ili ležanja pa je tužiteljica sa svakim tim bolom doživljavala strah i zabrinutost za ishod svoga liječenja. Inače sama rebra zacjeljuju za 6 -8 tjedana u prosjeku i tada prestaje bol i strah. Vezano za postojeće depresivno stanje tužiteljice nije primijetio da bi ista nakon ovoga događaja povećala uzimanje lijekova, niti bi imala potrebe uzimati dodatnu vrstu lijekova, a ako jest ti novi lijekovi se ne bi mogli dovesti u svezu sa ovim događajem. Što se tiče tuđe pomoći i njege što se tiče duljine potrebe naveo je da se isto odnosi na uobičajene potrebe tipa higijena, oblačenje, hranjenje i sl. jer tužiteljica nije mogla niti ustati s početka bez bolova i bez pomoći a s vremenom su ti bolovi i pomoć bili manji.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je uvjerljiv i objektivan, dan savjesno i u skladu s pravilima znanosti i struke, te u granicama naloga-zadatka suda. Primjedbe tuženika su u potpunosti otklonjene nepristranim, stručnim i okolnosno vrlo detaljnim usmenim očitovanjem vještaka na ročištu od dana 1. travnja 2026.. Dakle, iako nema stručnog znanja potrebnog za razjašnjenje određenih okolnosti dane situacije, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer smatra da izneseni stavovi mogu odoljeti kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja i iskustva, osim toga, u mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka, niti se (unatoč kritičkoj analizi tuženika) pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja.

17. Dakle, nakon ovako provedenog postupka sud ustanovljuje sljedeće:

17.1. Da je za predmetni događaj u cijelosti odgovoran tuženik, i to jer je pored pravomoćno osuđujuće kaznene presude K-105/2020 osuđen da je počinio predmetno kazneno djelo (teško ozlijedio tužiteljicu), kao i da je kako u kaznenoj presudi, tako i u iskazima ovdje tužiteljice i svjedoka VT isti nakon negodovanja tužiteljice počinio predmetno kazneno djelo, a koje je u cijelosti vezano za uzročno -posljedičnu vezu sa nastankom neimovinske i imovinske štete tužiteljice, pa sud smatra da je nesporno dokazana odgovornost tuženika za štetu u cijelosti tj. da tužiteljica negodovanjem niti na koji način nije izazvala niti doprinijela upotrebi ovakve fizičke sile prema njoj (da li ju je tuženik udario otvorenim dlanom, šako ili sl. nije relevantno za utvrđivanje odgovornosti i uzročno posljedične veze između štete i štetne radnje tuženika). Dakle, iskaze ovdje tuženika i svjedoka NT u dijelu gdje navode da je ista prva fizički nasrnula na tuženika, zamahivala lopaticom, te da je istu povukao njen suprug ovdje svjedok VT za rame, nakon čega je ista pala i zadobila predmetne ozljeda, sud smatra konstruiranim za potrebe ovoga parničnog postupka jer se iste ne poklapaju sa kaznenom osudom i tamo utvrđenim činjeničnim stanjem , a za što je ovaj parnični sud vezan.

17.2. Zatim, nakon utvrđenja odgovornosti tuženika sud smatra s obzirom na medicinsku dokumentaciju u spisu i zaključke imenovanog vještaka da je predmetnog dana tužiteljica zadobila prijelom šestog, sedmog, osmog i devetog rebra desno uz izljev u prsištu desno bazalno te oguljotinu kože desnog lakta, a sve ozljede je dobila u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa radnjom tuženika, te:

- da je zbog predmetnog događaja tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta koji su trajali 3-4 dana, srednjeg intenziteta oko 1-2 tjedna, slabog intenziteta i trajnog karaktera 3-4 tjedna,

- da su bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati u smanjenje životne aktivnosti.

- da je strah jakog intenziteta, primarnog karaktera trajao koliko i događaj ozljeđivanja,

- da je zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je ukupno bio jakog intenziteta oko 3-5 dana, srednjeg intenziteta oko 1-2 tjedna, slabog intenziteta oko 4 tjedna,

- da su nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice stanja nakon serijskog prijeloma četiri rebra te kod imenovane postoji smanjenje životne aktivnosti za oko 10% (deset) zbog čega trpi duševnu bol

- da kod tužiteljice ne postoji naruženost vezana uz predmetno ozljeđivanje

- da je nakon izlaska iz bolnice tužiteljici zbog bolova i otežane pokretljivosti bila potrebna tuda njega i pomoć tjedan dan po 4 sata dnevno, dva tjedna po dva sata dnevno, te oko dva tjedna po sat dnevno.

18. Ovako utvrđene činjenice je trebalo podvesti pod materijalno pravo.

19. Prije svega valja napomenuti da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske, koje se primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO.

20. Kako je utvrđena odgovornost tuženika u cijelosti oslonom i na čl. 12. st. 3. ZPP-a, tužiteljica osnovano zahtijeva od tuženika naknadu štete temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi s odredbom čl. 1049. ZOO-a.

20.1. Cijeneći medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje liječnika vještaka, dr. Igora Borića, ovaj sud smatra utvrđenim da je tužiteljica u štetnom događaju bila ozlijeđena i da je time povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi sa čl. 1046. ZOO-a).

20.2. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, odnosno da je trpjela fizičke bolove, strah, te duševne boli zbog zaostalih trajnih posljedica ozljeda, a koje činjenice su kriteriji odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a.

20.3. Utvrđena težina ozljede i okolnosti konkretnog slučaja, pogotovo jer je istim i počinjeno kazneno djelo, po mišljenju ovog suda opravdavaju tužiteljici dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a), a temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te naknadu štete za tuđu pomoć.

20.4. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje liječenja, potrebu uzimanja analgetika, provođenja dugotrajne fizikalne terapije, te kontrole kod liječnika, intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli koje tužiteljica trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, utvrđeno je da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete.

20.5. Pri ovome valja napomenuti da iznos (visina) dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti ne mora biti matematički određena u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. U tim je Orijentacijskim kriterijima naveden i zaključak da u primjeni rečenog propisa valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, pogotovo što i sami vještaci medicinske struke ne mogu bolove i strahove iskazati/izračunati toliko precizno-subjektivno, a uostalom sami strahovi i bolovi ovise o spolu, dobu, karakteru i drugim okolnostima svakog slučaja, pa se sud u svome izračunu pravične naknade držao postavljenih donjih i gornjih granica izračuna bolova i straha po danima.

21. Sud je stoga tužiteljici HT za fizičke boli po svim osnovama prije svega dosudio iznos novčane naknade za pojedine vidove štete po važećim Orijentacijskim kriterijima, iz razloga jer je vještak naveo da je liječenje provedeno konzervativno uz zaostale trajne posljedice, pa je visinu štete za pretrpljene bolove valjalo dosuditi na način za jake bolove 80,00 EUR-a*4 dana = 320,00 EUR-a, srednje bolove po 45,00 EUR-a*14 dana = 630,00 EUR-a i slabe bolovi 15,00 EUR-a * 28 dana=420,00 EUR-a, odnosno ukupno 1.370,00 EUR-a.

21.1. Pravična naknada za pretrpljeni strah koji je primarno intenzivan u času ozljeđivanja, a potom je jakog intenziteta bio 3-5 dana, srednjeg intenziteta 1-2 tjedna i slabog intenziteta 4 tjedna kao zabrinutost za ishod liječenja, po stavu suda iznosi 1.370,00 EUR-a, odnosno u istom iznosu kao i za pretrpljene bolove jer je intenzitet i trajanje istih bilo u gotovo identičnom trajanju.

21.2. Nadalje, pravična novčana naknada po osnovu duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti ustanovljena je od 10%, pa po stavu suda pravična naknada iznosi 2.500,00 EUR-a.

21.3. Naime, kod provođenja vještačenja medicinske struke, imajući u vidu i ekonomičnost samog postupka, sud smatra da su zaključenja suda vezano za neimovinsku štetu dovoljno dokazana da se mogu izraziti u novčanoj vrijednosti.

21.4. Obzirom na navedeno, vodeći računa o svim gore navedenim okolnostima, sud je utvrdio da tužiteljici HT kao pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu koju je pretrpjela pripada ukupan iznos 5.733,61 EUR-a tj. sada traženih iznos od 5.070,00 EUR-a pored isplaćenih 663,61 EUR-a. Sud je strogo matematički izračun (bolova, straha i duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti) od 5.240,00 EUR-a, dodatno povisio do 5.733,61 EUR- a iz razloga što je tužiteljica zbog posljedica spornog događaja trpjela strah od tuženika, a koji je pak brat od njenog supruga te koji živi neposredno do njene kuće te su time strah i nelagoda jače i više izraženi već u slučaju povreda od strane treće osobe koja ne živi u blizini oštećene, te što je zbog spornog događaja ista provela u bolnici bez svoje obitelji 9 dana (svjedok VT i tužiteljica su iskazivali 10 dana, dok je iz otpusnog pisma (list spisa 16) razvidno da je ista bila 9 dana na bolničkom liječenju), a sam tip ozljede rebara je takve naravi da se vrlo teško naštimati i kod uobičajenog sjedenja ili ležanja pa je tužiteljica sa svakim tim bolom doživljavala strah i zabrinutost za ishod svoga liječenja.

21.5. Međutim, kako je tuženik isplatio ovdje tužiteljici nakon pokretanja parnice dio štete u iznosu od 663,61 EUR-a, to je tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 5.070,00 EUR-a, jer sud smatra da je štetnom radnjom tuženika tužiteljica s osnova neimovinske štete pretrpjela ukupnu štetu u iznosu od 5.733,61 EUR-a, čime joj je sada u potpunosti reparirana pretrpljena neimovinska šteta kako je i odlučeno u točki I. izreke ove presude.

21.6. Kako je tuženik iznos od 663,61 EUR-a tužiteljici isplatio tek 3. prosinca 2021. ista na taj iznos ima i pravo na zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe tj. 26. studenog 2021. do te isplate, pa je i odlučeno kao u točki II. presude.

22. Nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da je tužiteljici HT nakon predmetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 4 sati dnevno, te još 14 dana po 2 sata dnevno, 14 dana po 1 sat dnevno, dakle ukupno 70 sati. Ovo utvrđenje je iznio dr. Igor Borić, a sud isto prihvaća kao životno i logično da osoba s tim utvrđenim ozljedama treba tuđu pomoć i njegu.

22.1. Sud je sukladno čl. 223 ZPP-a, tužiteljici za pretrpljenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu dosudio iznos od 350 EUR-a (70 sata * 5 eura), a budući smatra cijenu sata tuđe pomoći od 5 EUR-a primjerenom cijeni koštanja sata rada osobe koja je prema svojim kvalifikacijama bila u mogućnosti tužiteljici pružiti pomoć kakva joj je bila potrebna, imajući na umu mjesne prilike, domicil tužiteljice, trajanje i frekvenciju potrebe za tuđom pomoći kod tužiteljice, kao i raspoloživost radne snage za ovu vrstu posla, a i jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, dok je među strankama nesporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali članovi obitelji, a sve temeljem odredbe čl. 1095. st. 1 i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO- a.

22.2. Slijedom navedenog tužiteljicu je valjalo odbiti za više zatraženi iznos poviše dosuđenih 350,00 EUR-a do traženih 520,00 EUR-a tj. za iznos od 170,00 EUR- a, kao neosnovanim, pa je i odlučeno kao u točki III. presude.

23. Kako je tužiteljica zakonske zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu tražila od podnošenja tužbe, isto joj je i dosuđeno oslonom na čl. 1103. ZOO-a koji propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

23.1. Istovremeno, pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu na ime tuđe njege i pomoći dosuđena je počev od dana presuđenja jer je naknada po tim vidovima zatražene štete dosuđena prema cijeni sata tuđe njege i pomoći u vrijeme presuđenja (satnica određena prema cijenama na dan presuđenja čl. 1089. st. 2. ZOO -a), pa je valjalo tužiteljicu odbiti za tijek kamata na dosuđeni iznos od 26. studenog 2021. do 12. svibnja 2026.

24. U odnosu na troškove postupka.

24.1. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st.2. ZPP-a).

24.2. Konačni zahtjev tužiteljice je glavnično potraživanje iznosa od ukupno 5.590,00 EUR-a.

24.3. U konkretnom slučaju tuženik je odmah u odgovoru na tužbu osporavao i osnovu potraživanja tj. doprinos tužiteljice od 50 %, i stupanj i obim ozljeda tužiteljice, te visinu tužbenog zahtjeva, stoga prema stavu ovoga suda tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu (170,00 eura) te je stoga sud odlučio prema čl. 154. st. 4. ZPP-a koji propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, odnosno da tuženik istoj namiri cjelokupne troškove postupka.

24.4. Prema čl. 155. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

24.5. Ti troškovi se odnose na zastupanje stranka po odvjetnicima, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi ("Narodne novine" br. 138/2023-dalje Tbr) gdje je vrijednost boda 2,00 EUR-a.

24.6 Slijedom navedenog tužitelju je (Tbr 7-9 Tbr) odmjereno:

- za sastav tužbe od 26. studenog 2026.- 100 bodova,

- za pristup na ročište na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 7. listopada 2022., 7. studenog 2022. i 1. travnja 2026. po 100 bodova, dakle ukupno 300 bodova,

- za podnesak 16. siječnja 2026. – 100 bodova (8.1. Tbr)

- dakle ukupno 500,00 bodova tj. 1.000,00 EUR-a,

- plus PDV25% (Tbr 42.) tj. 250,00 EUR-a,

- pa je tužiteljici valjalo priznati trošak od 1.250,00 EUR-a.

24.7. Ovom iznosu treba pridodati i trošak za vještačenja koji je tužiteljica platila i to iznos od 556,91 EUR-a za vještačenje dr. Borića, pa joj je taj iznos valjalo priznati u cijelosti.

24.8. Članak 151. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke.

24.9. Slijedom navedenog valjalo je naložiti tuženiku kao u izreci točke IV. te naložiti tuženiku podmirenje troška od 1.806,91 EUR-a sa zakonskim kamatama.

25. Tužiteljici u troškove postupka nisu priznati podnesci od 8. prosinca 2021. i 16. veljače 2022. jer je tamo iznesene navode mogla navesti već u tužbi, kao i dodatno se očitovati na pripremnom ročištu, a iste je i dostavila samoinicijativno, pa je istu valjalo odbiti za traženi iznos od 100 bodova * 2 *2,00 EUR-a tj. 400,00 eura plus PDV 25% na taj iznos odnosno ukupno 500,00 EUR-a.

26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metkoviću, 12. svibnja 2026.

S u d a c :

Gabriel Stanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici putem punomoćnika-putem e-Oglasne ploče

2. Tuženiku putem punomoćnika-putem e-Oglasne ploče