REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-3322/2020-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DJEČJA BOLNICA SREBRNJAK, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB 03547184733, zastupanog po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz & Šuti iz Zagreba, protiv tuženika EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetničkog društva Žurić i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 15. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku dr. sc. EK dr.med, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DJEČJA BOLNICA SREBRNJAK, Zagreb, Srebrnjak 100, OIB: 03547184733, na ime naknade za pripravnost koje je stekao bez osnove isplati iznos od 29.836,67 EUR, uvećan za zatezne kamate koje teku od svakog pojedinog iznosa pa do isplate sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve kako slijedi:

- na iznos od 419,71 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 419,71 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 419,71 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.04.2015. godine pa do isplate.

- na iznos od 335,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 335,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 421,17 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 421,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 252,92 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 505,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.10.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 505,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 252,92 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.12.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 505,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.01.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 505,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 590,15 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.03.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 505,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 421,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 505,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 507,67 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 508,03 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 338,69 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.09.2016.. godine pa do isplate,

- na iznos od 508,03 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 508,03 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 508,03 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 508,03 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.01.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 518,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.02.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 518,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.03.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 518,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 518,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 518,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 519,68 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 520,43 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 353,89 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 530,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 530,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 451,21 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 541,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 541,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.02.2018.. godine pa do isplate,

- na iznos od 541,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 541,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 541,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 541,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 452,37 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 543,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 362,52 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 453,15 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 453,15 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 543,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 543,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 560,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 560,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 560,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 560,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 560,09 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 560,89 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 562,48 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 374,99 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 734,02 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 880,82 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.111,52 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.12.2019. godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku dr. sc. EK dr.med., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi tužitelju DJEČJA BOLNICA SREBRNJAK, OIB: 03547184733, Zagreb, Srebrnjak 100, parnične troškove, zajedno sa zateznim kamatama po stopi obračunatoj sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/2011, 78/2015, 29/18), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referen tno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 5.000,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od 12. svibnja 2026. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik bio ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak od 1997. do prosinca 2019. kada je razriješen s mjesta ravnatelja, a temeljem ugovora o radu od 6. kolovoza 1997., 6. srpnja 2005., 6. srpnja 2009., s Aneksom ugovora od 17. rujna 2013. Tuženiku je priznat status specijalista pedijatra iz uže specijalnosti pedijatrijske pulmologije rješenjem Ministarstva zdravstva od 10. kolovoza 2015.

2. Ministar zdravlja je 13. siječnja 2014. donio Pravilnik o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe, u kojem je čl. 19. propisano da zdravstvene ustanove su obvezne donijeti opći akt o početku, završetku i preraspodjeli radnog vremena koji je upravno vijeće tužitelja donijelo 17. veljače 2015. kao Pravilnik o početku, završetku i preraspodjeli radnog vremena i u kojem je čl. 3. propisana pripravnosti i dežurstvo.

3. Tuženik kao ravnatelj tužitelja 28. prosinca 2015. donio je odluku o dežurstvima Ur.broj 01-7536/1-15 kojom se dežurstva organiziraju kroz stariju i mlađu službu kroz 24 sata, s time da dežuraju jedan liječnik u starijoj službi (nadslužba) i jedan liječnik u mlađoj službi. Upravno vijeće tužitelja donijelo je odluku od 28. prosinca 2015. Ur.broj 017418/1-15 kojom je ovlastio ravnatelja za organiziranje svakodnevnih pripravnosti djelatnika – liječnika specijalista pedijatra sukladno potrebama službe, sukladno čl. 14. Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javnozdravstvene službe. Time je upravno vijeće reguliralo institut pripravnosti i dalo smjernice, ali i ograničenja u organiziranju pripravnosti na način da na pripravnost organizira specijalista pedijatra – jedino u slučaju kad se u nadslužbi (dežurstvu) ne nalazi liječnik specijalist pedijatar. Navedena odluka donesena kao ovlaštenje i obveza zdravstvenih ustanova koja proizlazi iz odredbe čl. 162. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 150/08, 155/09, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14) kojim je propisana obveza zdravstvenih ustanova koje obavljaju zdravstvenu djelatnost u mreži javne zdravstvene službe da neprekidno pružaju zdravstvenu zaštitu. Odredbom čl. 163. propisana je obveza zdravstvene ustanove da svojim općim aktom utvrdi pružanje zdravstvene zaštite u bolničkoj zdravstvenoj djelatnosti u jednoj ili više smjena te putem dežurstva i pripravnosti prema potrebama stanovništva i pojedinih oblika bolničkog liječenja, te mogućnostima zdravstvene ustanove. Temeljem navedene odluke ravnatelj organizira pripravnost liječnika specijalista pedijatra i podnosi izvješće o pripravnostima upravnom vijeću bolnice.

4. U provedbi odluka upravnog vijeća tuženik kao ravnatelj 31. prosinca 2015. donio je odluku o pripravnostima liječnika specijalista pedijatara Ur.br. 01- 7586/1-15 kao opći akt poslodavca kojim su određeni uvjeti pripravnosti, djelujući u granicama ovlaštenja koja su određena odlukom upravnog vijeća. Navedenom odlukom ravnatelja određena je pripravnost sukladno potrebama služba u dežurstvu liječnika specijalista, kao i liječnika na stažu u danima kada nadslužba nije liječnik specijalist pedijatar.

5. Tuženik kao liječnik pedijatar u evidenciji rada i evidenciji pripravnosti ima upisane pripravnosti i u dane kada je prema rasporedu rada liječnika u nadslužbi kao dežuran već bio liječnik pedijatar i kada tuženik uopće nije mogao i biti u pripravnosti, i takav rad u pripravnosti obračunat je i isplaćen samo dijelom u 2015., i ovom tužbom tuženik se tereti samo za neopravdan rad u pripravnosti i neosnovane isplate na takav neopravdan rad, čime je tuženik nanio štetu tužitelju i u obvezi mu je istu naknaditi. Tuženik je kao liječnik pedijatar i ravnatelj znao i bio svjestan činjenice da nema osnove i potrebe da bude u pripravnosti, kao i da ne može biti pozvan na rad iz pripravnosti u dane kada se u nadslužb i (dežurstvu) već nalazi liječnik pedijatar.

6. Na opisan način, obavljajući rad na način da je tuženik bio u pripravnosti u dane u kojima to nije mogao biti jer je u te dane u nadslužbi (dežurstvu) već bio liječnik pedijatar, te je u pripravnosti već bio drugi liječnik pedijatar, tuženik je u razdoblju od siječnja 2015. do studenog 2019. ostvario nepripadnu imovinsku korist za koju nema nikakve osnove, a na štetu tužitelja, u značajnim novčanim iznosima. Sve suprotno Općim aktima zdravstvene ustanove donesene temeljem zakonskog ovlaštenja i obveze, čiju je primjenu trebao i nadzirati kao ravnatelj, a i kao donositelj navedene odluke. Ukupno je tuženiku u 2015. na ime pripravnosti isplaćen iznos od 43.744,64 kn, od čega je opravdan iznos 7.601,04 kn, a neopravdano i bez osnove 36.143,57 kn; u 2016. isplaćen mu je ukupni iznos od 45.207,28 kn, od čega opravdano 635,21 kn, a neopravdano i bez osnove iznos od 44.572,07 kn; u 2017. isplaćen mu je neopravdano i bez osnove iznos od 45.503,09 kn; u 2018. neopravdano i bez osnove isplaćen mu je iznos od 45.657,30 kn; u 2019. neopravdano i bez osnove isplaćen je iznos od 52.931,06 kn.

7. Iz evidencije pripravnosti, evidencije radnog vremena i obračuna plaća za tuženika vidljivo je da je tuženik u određene dane u razdoblju od siječnja 2015. do studenog 2019. bio neosnovano u pripravnosti i neosnovano primio naknadu za rad u pripravnosti, jer je u te iste dane u nadslužbi (dežurstvu) već bio liječnik pedijatar. Tuženik je pozivan na rad u pripravnosti po nalogu liječnik dr. ZK – koja je i sama bila u neosnovanoj pripravnosti, u kojoj uopće nije smjela biti jer je postojao liječnik pedijatar u nadslužbi (dežurstvu), i oni su svojim potpisima na evidencijskom listu pripravnosti rada i pozivu potvrdili pripravnost i rad iz pripravnosti. Tuženik je u prosjeku pozivan na rad u pripravnost dva do četiri puta u mjesecu (uvijek vikendom kada se isplaćuje veća naknada obzirom na neradan dan), a razlog poziva bili su "pacijenti", i u vijek je bio po 8 sati. U bolničkom informatičkom sistemu (BIS) u promatranom periodu (2015. -2019.) ne nalaze se pacijenti za koje je evidentirao da ih je pregledao ili vodio tuženik. Iz navedenog proizlazi da je zamjenik ravnatelja bolnice iz neosnovane pripravnosti zvao tuženika u neosnovanu pripravnost za koju je on neosnovano primao naknadu čak pet godina.

8. Ukazuje se da tuženik kao ravnatelj tuženika dužan je sukladno čl. 14. Pravilnika podnositi upravnom vijeću tužitelja kvartalna izvješća o pripravnostima o radniku na posebnom obrascu, a što tuženik uopće nije činio (vjerojatno s namjerom kako bi prikrio nezakonitost svog postupanja u vidu neosnovanog rada u pripravnosti i neosnovane isplate za istu).

9. Obzirom na niz nepravilnosti u radu tužitelja ukazuje se i na dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 31. kolovoza 2015. kojim je Zavod upozorio sve bolničke ustanove i dao uputu za postupanje u vezi isplate nepripadajućih dodataka na posebne uvjete rada, tj. naložio je trenutnu obustavu svih nepripadnih isplata. Dakle, temeljem navoda iz navedenog dopisa proizlazi da je HZZO-u bilo poznato da je u niz bolničkih ustanova bilo manipulacije u vezi isplate nepripadajućih dodataka za posebne uvjete rada. U ovom slučaju je očito da su se isplaćivali nepripadajući dodaci na posebne uvjete rada i to osobi koja uopće nema pravo na to.

10. Iz navedenog u tužbi proizlazi da je tuženik bez ikakve osnove i na štetu tužitelja, poslodavca, čije je interese trebao zastupati kao ravnatelj, primio naknadu za rad u pripravnosti u iznosu od 224.807,09 kn od siječnja 2015. do studenog 2019., na koji je način nezakonito oštetio tužitelja i koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom.

11. Tužitelj je podneskom od 30. prosinca 2025. uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

12. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba u cijelosti neosnovana, te ističe prigovor zastare, osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj od tuženika potražuje iznose „na ime naknade za pripravnost koje je stekao bez osnove“ i to počevši od veljače 2015. do ožujka 2020., dio utuženih potraživanja u zastari je. Nema stjecanja bez osnove ako je osnova stjecanja bila odluka nadležne vlasti (ravnatelja) koja naknadno nije otpala. Naime, o stjecanju bez osnove, u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (dalje kao: „ZOO“) govorimo onda (i) kada dođe do prijelaza imovine neke osobe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u, između ostaloga, odluci nadležne vlasti ili (ii) kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za potraživanje navodno stečenog bez osnove jer je osnova postojala u trenutku stjecanja, a kasnije nije otpala.

13. U odnosu na Pravilnik ministra zdravlja o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe (dalje kao: „Pravilnik ministra“) i Pravilnik Dječje bolnice Srebrnjak o početku, završetku i preraspodjeli radnog vremena (dalje kao: „Pravilnik o početku, završetku i preraspodjeli radnog vremena“) navodi se da je ovlast ravnatelja bolnice određivati pripravnost i dežurstvo koja je predviđena i člankom 29. Statuta Dječje bolnice Srebrnjak (dalje: „Statut“) na način da: „Ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa Bolnicu i odgovoran je za zakonitost rada Bolnice.“

14. Pri tome je važno naglasiti da ni Pravilnik ministra ni Pravilnik o početku, završetku i preraspodjeli radnog vremena ne definiraju broj radnika niti njihovu medicinsku specijalnost u dežurstvu ili pripravnosti, nego je to prepušteno diskreciji ravnatelja i procjeni potreba u određenoj zdravstvenoj ustanovi. Slijedom navedenog, ravnatelj tužitelja temeljem navedenih podzakonskih propisa i internih akata zakonski je ovlaštena osoba odrediti potrebe bolnice za pripravnošću pojedinih liječnika zaposlenih kod tužitelja, te odrediti raspored njihove pripravnosti.

15. Navodi tužitelja kako je ravnatelj protivno ovlaštenjima danim od Upravnog vijeća tužitelja u odluci Ur. broj: 01- 7418/1-15 od 28. prosinca 2015. (dalje kao: „Odluka UV“) i protivno svojoj Odluci o pripravnosti liječnika spec. pedijatara Ur. broj: 01-7586/1-15 od 21. prosinca 2015. organizirao pripravnost tuženika nemaju pravne osnove, niti predstavljaju razlog protuzakonitosti pripravnosti uredno obavljene od strane tuženika.

16. Ravnatelj, ovdje tuženik, je bio slobodan, vodeći računa o kriterijima predviđenim podzakonskim propisima i internim aktima tužitelja, bez posebnih formalnosti na koje tužitelj pogrešno upućuje, odrediti liječnike koji će biti u pripravnosti, a što uključuje i samog ravnatelja kao liječnika specijalista pedijatra. Tuženik je kao ravnatelj u prosincu 2015. donio Odluku o dežurstvima Ur. broj: 01-7536/1-15 od 29. prosinca 2015. u kojoj se definira da se dežurstva organiziraju sukladno potrebama bolnice i to na način da dežura 1 liječnik u starijoj službi i 1 liječnik u mlađoj službi; Odluku o pripravnostima liječnika spec. pedijatara Ur. broj: 01-7586/1-15 od 31. prosinca 2015. u kojoj se definira da se pripravnost organizira sukladno potrebama službe i da pr ipravnost temeljem te odluke može obavljati samo liječnik specijalista pedijatar te Odluku o pripravnostima liječnika spec. anesteziologije i reanimatologije i specijalista otorinolaringologa Ur. broj 01-7587/1-15 od 31. prosinca 2015. u kojoj se definira da se pripravnost organizira sukladno potrebama službe i da tu pripravnost može obavljati samo liječnik specijalista anesteziologije i reanimatologije i specijalist otorinolaringolog.

17. Za istaknuti je da je Upravno vijeće sa sadržajem navedenih dokumenata, donesenih zadnjih 5 godina, bilo dužno upoznati se, pa je shodno tome u slučaju bilo kakvih navodnih „nezakonitosti“ moglo blagovremeno reagirati i zatražiti njihovu izmjenu. Kako Upravno vijeće, kao niti druga ovlaštena tijela tužitelja nisu imali ikakve primjedbe na ovakav način organizacije rada kod tužitelja, predmetna tužba očigledno predstavlja instrument šikane prema tuženiku.

18. Smisao i svrha pripravnosti je u tome da se osigura da, ako se u bolničkom kapacitetu ili na hitnoj službi pojave istodobno dva slučaja koji istodobno zahtijevaju liječničku skrb, jedan pacijent ne ostane bez skrbi ili, u najgorem slučaju, bez života, samo zato što je u bolnici premalo liječnika. Liječnik koji se nalazi u pripravnosti mora biti u stanju najkasnije u roku od 1 (jednog) sata od poziva doći u bolnicu i preuzeti obavljanje svoga posla – dakle, taj liječnik mora biti kod svoje kuće (ili čak i bliže, ako se radi o osobi koja živi daleko od bolnice) i biti spreman u svakom trenutku trajanja pripravnosti odazvati se pozivu za dolazak na rad. Ovdje valja istaknuti da su u bolnicama koje su po strukturi usporedive s tužiteljem (primjerice KBC Rebro) dežurstva ustrojena na način da je više od jednog starijeg liječnika u dežurstvu. Međutim, tuženik kao ravnatelj tužitelja je s ciljem uštede i racionalizacije rad organizirao tako da je 1+1 liječnik u dežurstvu, a po potrebi još 1 ili više radnika u pripravnosti.

19. Dakle, iako u skladu s Pravilnikom ministra i Pravilnikom bolnice nije bilo nikakve zapreke da ustroji dežurstvo na način da u njemu rade više od dvije osobe, tuženik kao ravnatelj je posegnuo za štedljivijom opcijom i organizirao pripravnost donošenjem dvaju gore opisanih odluka. Uostalom, nakon smjene tuženika s mjesta ravnatelja kod tužitelja je, sudeći po napisima iz medija, došlo do drastičnog povećanja broja prekovremenih sati zaposlenika, što očito govori u prilog tome da trenutno rukovodstvo bolnice očito poseže da opcijom prekovremenog (skupljeg) oblika organizacije radnog vremena, ne mareći pritom za financijsku dobrobit bolnice. Potreba za pripravnost postojala je, što je evidentno iz okolnosti što je tuženik u više navrata iz pripravnosti bio pozvan i pristupio je na rad, što znači da pripravnost nije bila „fiktivna“ nego itekako utemeljena na stvarnim činjenicama.

20. Potreba za pripravnošću nije kategorija koja se može utvrditi mjesecima unaprijed (pa da bi se, primjerice, danas moglo znati koliko će radnika morati biti pripravno u pojedinom danu u listopadu 2020.), a kamoli da bi se retroaktivno moglo tvrditi da pojedinog dana zapravo nije bilo potrebe da itko bude u pripravnosti. Okolnost da radnik pojedinog dana nije pozvan da dođe na rad iz pripravnosti ne znači da je ta pripravnost bila neosnovano raspoređena, nego samo znači da se anticipirani ishod (da bi više od jednog pacijenta u bolničkoj odnosno hitnoj službi trebalo istovremenu neodgodivu liječničku skrb) nije dogodio. Svi oni dani kada su liječnici zaista i pozvani na rad iz pripravnosti to dokazuju. Slijedom navedenoga, u onim danima u kojima je tuženik kao liječnik specijalist pedijatar bio raspoređen u pripravnost, za njegovom je pripravnošću postojala potreba, bilo iz razloga što je njegov pacijent bio u takvom zdravstvenom stanju koje bi potencijalno zahtijevalo potrebu za hitnim dolaskom, bilo iz razloga što se radilo o danu u kojem su kapaciteti bolnice bili povećano popunjeni, bilo iz razloga što su postojale indicije da će biti potrebna neka od njegovih posebnih ekspertiza.

21. Posebno je za napomenuti da iz nalaza Državnog ureda za reviziju proizlazi da nije utvrđena nikakva nepravilnost u pogledu obračunavanja naknade za pripravnost, iz objavljenog Izvješće o reviziji tužitelja iz svibnja 2018. ne navodi se da bi bile utvrđene nepravilnosti u pogledu obračunavanja naknade za pripravnost. Državni ured za reviziju postupajući u okviru svoje dužnosti ispitao je zakonitost isplaćenih plaća zaposlenika tužitelja, te zaključio u točki 5.1. Izvješća da su u tom aspektu utvrđene samo nepravilnosti u pogledu prekovremenog rada. Isplata plaća vezana za pripravnost kod tužitelja nikada nije bila predmetom utvrđenja nezakonitosti niti ikakvih sankcija. Također, ovakav način određivanja pripravnosti nikada nije bio utvrđen kao nepravilnost niti od inspekcije Ministarstva zdravlja. U odnosu na dopis HZZO-a od 31. kolovoza 2015. navodi se da je isti općenito upozorenje svim zdravstvenim institucijama pod nazivom Nepravilan obračun i isplata plaća i ne ukazuje da je riječ o postojanju nepravilnosti u slučaju poslovanja tužitelja, dokument prema svojem datiranju uopće nije niti mjerodavan za pretežiti dio razdoblja koji je predmetom ovog spora (2015-2020.).

22. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: popis liječnika (strana 48-51 spisa), Pravilnik Ministarstva zdravlja (strana 52-57 spisa), Pravilnik o početku, završetku i preraspodjeli radnog vremena (strana 58-61 spisa), Odluku o Pravilniku o početku, završetku i preraspodjeli radnog vremena (strana 62-68 spisa), Odluke Upravnog vijeća tuženika (strana 69, 70, 71 spisa), popis liječnika u pripravnosti (strana 72, 73 spisa), dopis HZZO (strana 74 spisa), raspored rada, evidencije, isplatne liste (strana 75-568 spisa), presudu Suda Europske unije (strana 591-598 spisa), Izvješće o obavljenoj reviziji (strana 599- 623 spisa), kaznenu prijavu (strana 637-640 spisa), izvješće o pripravnosti (strana 650 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (strana 687- 717 spisa), saslušani su svjedoci OK, EKI i ZK (strana 674-677 spisa), saslušan je tuženik (strana 646-469 spisa).

23. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP -a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

24. Među strankama je sporno je li tuženik na štetu tužitelja sebi isplaćivao naknadu za rad u pripravnosti u razdoblju od siječnja 2015. do studenoga 2019. na ime stjecanja bez osnove.

25. U odnosu na prigovor zastare tuženika isti je djelomično osnovan, odredbom čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu ZOO) u čl. 215. propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok u čl. 216. propisuje da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Najstarije potraživanje tužitelja dospjelo je 19. veljače 2015., a tužbu je tužitelj podnio 18. svibnja 2020., slijedom navedenog potraživanja tužitelja dospjela do 21. travnja 2015. su u zastari.

26. Nesporne su činjenice: da je temeljem Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene zaštite (Ministarstva zdravstva od 13. siječnja 2014.) tužitelj 17. veljače 2015. donio Pravilnik o početku, završetku i preraspodjeli radnog vremena koje je svojom Odlukom od 17. veljače 2015. usvojilo i Upravno vijeće; da je Upravno vijeće tek 28. prosinca 2015. svojom Odlukom ovlastilo ravnatelja - ovdje tuženika da organizira svakodnevne pripravnosti djelatnika - liječnika specijaliste pedijatara sukladno potrebama službe i sukladno čl. 14. Pravilnika (Ministarstva zdravstva, a ne Pravilnika tužitelja), a u t. IV navedeno je da se naknada za pripravnost obračunava sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja; da je tuženik Odlukom od 31. prosinca 2015. organizirao pripravnost sukladno potrebama službe u dežurstvu liječnika specijalista, kao i liječnika na stažu u danima kada nadslužba nije liječnik specijalist pedijatar, a koju pripravnost može obavljati samo liječnik specijalist pedijatar uz prilog liječnika u pripravnosti (među kojima je i tuženik, kao specijalist pedijatar).

27. Slijedom navedenog, posebice uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o Dječjoj bolnici koja obavlja specifičnu zdravstvenu pomoć, tuženik je kao ravnatelj tužitelja sukladno svojim ovlastima organizirao svakodnevnu pripravnost liječnika specijalista - pedijatra (uz pripravnost i ostalih potrebnih liječnika specijalista) prema kriterijima osiguravanja pružanja hitne medicinske pomoći, odnosno zbrinjavanju životno ugrožavajućih stanja, uzimajući u obzir kategoriju zdravstvene ustanove, vrste djelatnosti i raspoloživosti kapaciteta ustanove (čl. 14. Pravilnika Ministarstva i čl. 4. Pravilnika tužitelja).

28. Prema stavu ovoga suda, u takvoj organizaciji pripravnosti tuženik, iako je imao funkciju ravnatelja, obavljao je i poslove liječnika specijaliste - pedijatra u pripravnosti, što nije zabranjeno niti jednim aktom tužitelja, kao niti Pravilnikom i Odlukom Upravnog vijeća, da ravnatelj ne može obavljati svoje poslove liječnika specijalista - pedijatra. Nadalje, obveze ravnatelja su i organiziranje rada tužitelja na način propisan internim aktima tužitelja, na koju organizaciju sud ne može utjecati niti ocjenjivati je li ispravna ili ne budući je ista autonomno pravo poslodavca odlučivati o ustroju i rasporedu rada, slijedom čega nije posebno ocjenjivao iskaze tuženika i saslušanih svjedoka.

29. Prema odredbi čl. 210. st. 3. ZOO-a stjecanje bez osnove znači stjecanje neke koristi na štetu drugoga, kada za takvo stjecanje ne postoji pravna osnova ili pravna osnova ima neku manu zbog koje nije valjana ili je njezina valjanost kasnije prestala. Dakle, stjecanje bez pravne osnove postoji i u slučaju kada je u vrijeme ispunjenja činidbe postojala valjana pravna osnova, ali je ista naknadno otpala. Stoga zahtjev za povrat postoji uvijek kad ne postoji pravna osnova za određeno ispunjenje (čl. 210. st. 1. i 3. ZOO -a). U konkretnom slučaju, pravna osnova je postojala, gore već navedeni Pravilnici, Odluka Upravnog vijeća, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, tužitelj nije dokazao tijekom postupka da bi navedena pravna osnova otpala. Nadalje, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tuženiku isplaćena naknada za sve sate pripravnosti, evidentirane u Evidenciji pripravnosti, što je i u skladu s odredbom čl. 90. ZR-a koji propisuju da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a koja se sastoji od osnovne ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka, te da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

31. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava odgovora na tužbu 250 bodova, pristup na ročišta 19.5.2021., 9.11.2021., 5.4.2022., 2.10.2024., 12.12.2024., 15.4.2026. svako po 250 bodova, jednog obrazloženog podneska po 250 bodova, ukupno 2000 bodova, odnosno 4.000,00 eura, uvećanog za 25% PDV-a u iznosu od 1.000,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 5.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08 i 78/15).

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika