REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 Povrv-124/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja Luxury Real Estate Investment d.o.o., OIB 57718861103 sa sjedištem u [adresa], zastupanog po zakonskoj zastupnici SL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a ona po punomoćniku Loranu Milanoviću, odvjetniku u Rovinju-Rovigno, Driovier 31, protiv tuženika ML, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u ovosudnom rješenju, poslovni broj: Povrv- 124/2025-2 od 28. kolovoza 2025., te odbija tužbeni zahtjev tužitelja Luxury Real Estate Investment d.o.o., kojim je naloženo tuženiku UL isplatiti iznos 12.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. travnja 2025. pa do isplate te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu 292,50 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u cijelosti.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u visini 583,23 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 23. travnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave – računa, broj: 01/2025 od 31. ožujka 2025. radi naplate novčane tražbine u iznosu 12.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2025. pa do isplate te ovršnog troška u iznosu od 292,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate. Naknadno je tužitelj, na glavnoj raspravi održanoj 3. travnja 2026., potražio isplatu dodatnog troška u iznosu 300,00 EUR.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Hrvatin, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-392/2025, Ovrv-4303/2025 od 28. svibnja 2025., naloženo je tuženiku da tužitelju namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu na ime glavnice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana dostave, kao i trošak postupka u iznosu od 292,50 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od dana dostave pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tuženik pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, osporavajući kako osnovu tako i visinu tražbine ovrhovoditelja. Navodi da je ugovor o kupoprodaji nekretnine, za čije posredovanje tužitelj potražuje proviziju, sklopljen još 2022. Nadalje, ističe da je već izvršio djelomična plaćanja članici uprave tužitelja, SL, i to u iznosima od 6.000,00 EUR i 3.000,00 EUR, ukupno 9.000,00 EUR, u prisutnosti svjedoka.

4. Rješenjem ovog suda od 28. kolovoza 2025., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.000,00 EUR na ime posredničke naknade u prometu nekretnina, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji zahtjev tužitelj temelji na računu broj 01/2025 od 31. ožujka 2025.

7. Prema odredbi članka 15. stavka 2. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina („Narodne novine“ broj: 107/07., 144/12., 14/14., 32/19.; dalje u tekstu: ZPPN), ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa se u pisanom obliku i na određeno vrijeme. Iz iste zakonske odredbe, u vezi s člankom 15. stavkom 6. istoga Zakona, proizlazi da takav ugovor mora sadržavati bitne podatke o posredniku, nalogodavcu, vrsti i sadržaju posla za koji se posreduje, posredničkoj naknadi te eventualnim dodatnim troškovima. Stoga pisani oblik ugovora o posredovanju nije propisan samo radi dokazivanja postojanja ugovornog odnosa, nego radi pravne sigurnosti stranaka i preciznog utvrđenja sadržaja njihovih međusobnih prava i obveza. U takvom odnosu upravo pisani ugovor predstavlja temelj na kojem se zasniva eventualno pravo posrednika na naknadu.

8. U konkretnom slučaju takav ugovor nije priložen niti je njegovo postojanje na drugi način dokazano. U spisu se nalazi tek primjerak nesklopljenog ugovora na stranom jeziku, bez potpisa stranaka, pa isti ne može predstavljati dokaz da je između tužitelja i tuženika nastao valjan ugovorni odnos u smislu citiranih zakonskih odredbi. Sama okolnost da je tužitelj eventualno sudjelovao u određenim kontaktima, komunikaciji ili pripremnim radnjama u vezi kupoprodaje nekretnine ne može nadomjestiti izostanak ugovora sklopljenog u zakonom propisanom obliku.

9. Prema članku 28. stavku 1. ZPPN, posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako je ugovoreno da pravo na naknadu nastaje već sklapanjem predugovora. Međutim, i ta mogućnost pretpostavlja prethodno postojanje samog ugovora o posredovanju između posrednika i nalogodavca.

10. Drugim riječima, pravo na posredničku naknadu ne nastaje samom činjenicom da je posrednik poduzimao određene radnje, nego tek ako su stranke prethodno zasnovale obveznopravni odnos ugovorom o posredovanju, i ako su ispunjene pretpostavke predviđene tim ugovorom i zakonom. Kako u ovom postupku nije utvrđeno da su stranke sklopile ugovor o posredovanju u pisanom obliku, nije nastao ni pravni temelj za potraživanje posredničke naknade. Slijedom toga, tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati isplatu iznosa od 12.000,00 EUR samo pozivom na činjenicu da je kupoprodaja nekretnine između tuženika i treće osobe u konačnici realizirana.

11. Na tužitelju je bio teret dokazivanja postojanja pravne osnove predmetne tražbine, sukladno članku 219. ZPP, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je između stranaka sklopljen ugovor o posredovanju u prometu nekretnina u zakonom propisanom pisanom obliku.

12. Sud pritom ima u vidu i odredbu članka 15. stavka 4. ZPPN, prema kojoj se na obvezni odnos između posrednika i nalogodavca primjenjuju odredbe općeg propisa obveznog prava samo ako nije drukčije propisano tim Zakonom.

13. To znači da se na pravni odnos posredovanja u prometu nekretnina prvenstveno primjenjuje posebni zakon, dok se opća pravila Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje u tekstu: ZOO) primjenjuju samo podredno, i to u dijelu koji posebnim zakonom nije uređen. Budući da ZPPN izričito uređuje oblik ugovora i pretpostavke za stjecanje prava na naknadu, te se odredbe ne mogu zaobići pozivanjem na opća načela obveznog prava. Sudionici obveznih odnosa mogu slobodno uređivati svoje odnose, ali ne protivno prisilnim propisima. Slijedom toga, u situaciji kada posebni zakon propisuje da se ugovor o posredovanju sklapa u pisanom obliku, a pravo na naknadu veže uz takav ugovor, sud ne može samo na temelju općih pravila o obvezama zaključiti da je tužitelju ipak nastalo pravo na proviziju. Takvo bi tumačenje bilo protivno smislu i svrsi posebnog zakonskog uređenja.

14. Sud posebno ističe da zakonom propisani pisani oblik ugovora nije moguće nadomjestiti usmenim dogovorom stranaka, njihovim naknadnim ponašanjem, elektroničkom korespondencijom, eventualnim posredovanjem u pregovorima ili drugim faktičnim radnjama. Naime, kada zakon za određeni ugovor propisuje poseban oblik, tada pravni učinci takvog ugovora mogu nastati samo ako je forma poštovana. U protivnom ne postoji pravni posao iz kojeg bi proizlazila obveza druge strane. U konkretnom slučaju to znači da ni eventualno utvrđenje da je tužitelj doveo tuženika u vezu s prodavateljicom nekretnine, da je sudjelovao u razgledavanju nekretnine, u kontaktima među stranama ili u razmjeni podataka o nekretnini, samo po sebi ne bi bilo dovoljno za nastanak obveze tuženika na plaćanje provizije. Takve radnje mogu imati poslovni ili faktični značaj, ali bez valjano sklopljenog ugovora o posredovanju ne mogu proizvesti učinak nastanka tražbine za posredničku naknadu.

15. Tužitelj svoju tražbinu temelji na računu, broj: 01/2025 od 31. ožujka 2025., kojim je tuženiku zaračunata posrednička provizija u iznosu od 12.000,00 EUR za nekretninu ukupne kupoprodajne cijene 400.000,00 EUR. Međutim, sam račun nije izvor obveze, nego može imati značaj vjerodostojne isprave samo ako odražava stvarno postojeću i pravno osnovanu tražbinu. Kako u ovom postupku nije utvrđeno postojanje ugovora o posredovanju, nije utvrđena ni pravna osnova temeljem koje bi tužitelj bio ovlašten izdati predmetni račun. Stoga taj račun ne potvrđuje postojanje tražbine, nego samo jednostrano izražava tvrdnju tužitelja da tražbina postoji. Iz istog razloga račun priložen uz prijedlog za ovrhu ne može se prihvatiti kao podobna osnova za prisilno ostvarenje potraživanja koje nije proizašlo iz valjanog obveznopravnog odnosa. Javnobilježničko rješenje o ovrsi doneseno je upravo na temelju tog računa, uz nalog ovršeniku da u roku od osam dana namiri tražbinu i trošak postupka u iznosu od 292,50 EUR. No, kako je u parničnom postupku utvrđeno da tražbina nije osnovana, otpada i osnova na kojoj je bio izdan platni nalog sadržan u tom rješenju.

16. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio i osnovu te visinu tražbine te naveo da je ugovor o kupoprodaji sklopljen još 2022., kao i da je članu uprave tužitelja u dva navrata predao gotov novac u ukupnom iznosu od 9.000,00 EUR. Sud smatra da za odluku u ovoj pravnoj stvari nije bilo potrebno posebno raspravljati jesu li navedena plaćanja doista izvršena, niti u kojem točnom opsegu, jer je prethodno utvrđeno da tužitelj nije dokazao samu pravnu osnovu svoje tražbine. Kad ne postoji valjan ugovor o posredovanju, tada već iz tog razloga ne postoji ni obveza tuženika na plaćanje posredničke naknade, pa pitanje eventualnog djelomičnog ispunjenja takve obveze nije odlučno za ishod spora. Drugim riječima, i neovisno o tuženikovim tvrdnjama o djelomičnom plaćanju, tužbeni zahtjev nije osnovan već zato što nije dokazan nastanak samog obveznog odnosa iz kojeg bi tražbina mogla proizići.

17. Sud nalazi da se tužiteljev zahtjev ne može održati ni na nekoj drugoj mogućoj pravnoj osnovi izvan ugovora o posredovanju. Obveze, prema ZOO, mogu nastati na osnovi pravnih poslova, prouzročenja štete, stjecanja bez osnove, poslovodstva bez naloga i drugih zakonom predviđenih izvora. Međutim, tužitelj u ovom postupku nije iznio niti dokazao činjenice koje bi upućivale na postojanje neke druge osnove potraživanja. Nije tvrdio niti dokazao postojanje štete, nije postavio zahtjev po osnovi stjecanja bez osnove, niti su ostvarene pretpostavke za primjenu pravila o poslovodstvu bez naloga. Osim toga, prihvaćanje zahtjeva za isplatu provizije mimo izričitih pretpostavki iz posebnog zakona značilo bi zaobilaženje prisilnih odredaba kojima je zakonodavac uredio upravo ovu vrstu pravnog odnosa. Sud stoga ne nalazi pravni prostor da bi tužitelju priznao pravo na naknadu na temelju neke opće, neodređene ili posredne osnove.

18. Prema tome, valjalo je na temelju članka 451. stavka 3. ZPP ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marije Hrvatin, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 392/2025, Ovrv-4303/2025 od 28. svibnja 2025.

19. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

20. Sud nije proveo predložene dokaze saslušanjem tuženika, zakonske zastupnice tužitelja SL te svjedokinje SLT, jer isti nisu od utjecaja na odluku u ovom postupku. Naime, predmet spora ovisi o postojanju ugovora o posredovanju sklopljenog u zakonom propisanom pisanom obliku, a koji u ovom postupku nije dokazan, pa izvođenje navedenih dokaza ne bi moglo utjecati na drugačiji ishod spora.

21. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP u svezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT).

21.1. Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a imajući u vidu da vrijednost predmeta spora iznosi 12.000,00 EUR, priznat je trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika od 6. lipnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 11/1. OT) te trošak pristupa na ročište od 3. travnja 2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), odnosno 200 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 400,00 EUR. Istom je priznat trošak PDV od 25 % (Tbr. 46. OT) koji iznosi 100,00 EUR, odnosno 500,00 EUR te trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu 83,23 EUR na temelju Tbr. 1/1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.).

21.2. Prema tome, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 583,23 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. svibnja 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO uvećanoj za tri postotna poena.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Pazinu, 12. svibnja 2026.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.