REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-1732/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi ponovnog određivanja vojne mirovine, 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141- 02/25-01/03068685149, URBROJ: 341-99-05/3-25-003622 od 8. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/25-01/03068685149, URBROJ: 341-99-05/3-25-003622 od 8. kolovoza 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Puli - Pola, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03068685149, URBROJ: 341-13-05/3- 23-15147 od 10. travnja 2025., a kojim rješenjem je odbačen zahtjev tužitelja da mu se ponovno odredi starosna mirovina.

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika. Tvrdi da je mirovina pogrešno izračunata jer se temelji na netočnim podacima o činu i plaći dostavljenima od strane Uprave za obranu Pazin iz 2006 . Ukazuje na razliku između čina (mornar) i ustrojbenog mjesta (ronitelj) te ističe kako nije bio obični mornar, već mornar-ronitelj, što prema odluci Predsjednika Republike iz 1995. povlači pravo na povećanje plaće za 50% zbog posebnih uvjeta službe. Navodi da je takvu plaću primao kontinuirano do umirovljenja te da to proizlazi iz rješenja iz 1997. i drugih dokaza. Prilaže potvrdu Glavnog stožera OS RH, Hrvatske ratne mornarice, Vojne pošte 6031 Pula od 1. srpnja 1999., rješenje Ministarstva obrane od 18. kolovoza 1997. (kojim je retroaktivno vraćen na skrb i isplaćeni zaostaci), te potvrde Uprave za obranu Pazin od 27. ožujka 2006. i 12. siječnja 2007., za koje isprave smatra da predstavljaju osnovu za drugačiji izračun mirovine Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog akta. Ističe da su potvrde iz 1999. i 2006. bile temelj pravomoćnih rješenja iz 2007., da su te potvrde već razmatrane u postupku te da tužitelj potvrdama priloženim uz zahtjev od 28. ožujka 2023. i žalbu ne dokazuje nove činjenice koje od ranije nisu bile poznate. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu ni imale.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelju pravomoćnim rješenjem od 14. rujna 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je određena sukladno tada važećim odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i Zakona o mirovinskom osiguranju, pri čemu je dio mirovine utvrđen prema činu vojnika - mornara na temelju potvrde nadležnog tijela Ministarstva obrane od 27. ožujka 2006. Rješenjem od 21. rujna 2007. mirovina je prevedena prema činu vojnika. Tužitelj je 28. ožujka 2023. podnio zahtjev za ponovno određivanje mirovine, koji je pravilno ocijenjen kao prijedlog za obnovu postupka. Uz zahtjev je priložio Potvrdu Glavnog stožera OS RH, Hrvatske ratne mornarice, Vojne pošte 6031 Pula od 1. srpnja 1999 . (dalje: Potvrda GS 1999.) i potvrdu Ministarstva obrane, Ureda za obranu Pula, Klasa: 034-04/06- 01/168, Ur.broj: 512M2-175-06-2 od 14. lipnja 2006. (dalje: Potvrda Pazin 2006.). o razdobljima sudjelovanja u Domovinskom ratu. Uvidom u mirovinski spis, prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da Potvrda GS 1999. i Potvrda Pazin 2006. već prileže spisu te da tužitelj nije dostavio nikakve druge nove dokaze ni činjenice. Na temelju toga zahtjev je odbačen pozivom na odredbu čl. 126. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09., 110/21.; dalje: ZUP).

8. Odredbom čl. 123. st. 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojemu je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci. Odredbom čl. 124. ZUP-a propisano je da je stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge na kojima temelji prijedlog za obnovu te da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

9. Odredbom čl. 126. st. 1. ZUP-a propisano je da je nadležno tijelo, po primitku prijedloga za obnovu, dužno ispitati je li prijedlog pravodoban, je li izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se temelji učinjena vjerojatnom; ako ti uvjeti nisu ispunjeni, prijedlog će se odbaciti rješenjem.

10. Odredbom čl. 134. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO), koji se primjenjuje kao lex specialis u konkretnoj vrsti predmeta, propisano je da se postupak može obnoviti, iznimno od uvjeta i rokova iz ZUP-a, ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da prava utvrđena u obnovljenom postupku počinju teći od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu.

11. Dakle, u skladu s citiranim odredbama ZUP-a i ZOMO-a obnova postupka može se dopustiti samo ako stranka učini vjerojatnim postojanje novih činjenica ili dokaza koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja, a koji nisu bili poznati niti su mogli biti korišteni u ranijem postupku.

12. Sud utvrđuje da se tužitelj u svom zahtjevu od 28. ožujka 2023. poziva na dokumentaciju koja je postojala u vrijeme donošenja prvotnog rješenja, uključujući Potvrdu GS 1999. i Potvrdu Pazin 2006.. Iz spisa proizlazi da su ti dokumenti već bili predmet razmatranja u ranijem upravnom postupku. Slijedom toga, isti ne predstavljaju nove činjenice niti nove dokaze u smislu relevantnih zakonskih odredbi.

13. Pojašnjenje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Uprave za obranu Pazin, od 12. siječnja 2007., priloženog uz žalbu u upravnom postupku, ne predstavlja dokaz o postojanju novih činjenica ili novih dokaza. Naime, iz istoga proizlazi da je tužitelju izdana potvrda za traženo razdoblje prema pripadajućoj plaći ustrojbenog čina vojnika, iako mu je poznata razlika između čina i ustrojbenog mjesta („…utvrđivanjem potrebitih činjenica prema podacima VP 6031 Pula o obnašanju dužnosti mornar-ronitelj...“). Time se ne mijenja sadržajno prvotno izdana potvrda iz 2006.

14. S druge strane, Pojašnjenje Ministarstva obrane od 15. lipnja 2011. nije bilo sastavni dio spisa upravnog postupka niti je bilo priloženo uz zahtjev od 28. ožujka 2023., zbog čega nije moglo ni biti predmet ocjene upravnih tijela te stoga ne može biti odlučno za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja u ovom sporu. Međutim, sadržaj navedenog Pojašnjenja, koje se poziva na očitovanje Zapovjedništva Vojno - pomorskog sektora Sjever od 27. studenoga 2003. kao temelja za izdavanje Potvrde Uprave za obranu Pazin od 27. ožujka 2006., prema kojem je tužitelj obnašao dužnost mornara-ronitelja, dok mu za vrijeme mobilizacije nije isplaćivan mornarički dodatak, može upućivati na određene neusklađenosti u podacima kojima su upravna tijela raspolagala u ranijem postupku. Sud pritom ne ulazi u ocjenu točnosti tih podataka niti u pitanje bi li navedene okolnosti mogle biti od utjecaja na drukčije utvrđenje mirovinskog prava jer to nije predmet ovog upravnog spora, već eventualno može biti predmet ocjene u drugom upravnom postupku.

15. Slijedom utvrđenog, sud ocjenjuje da tužitelj u zahtjevu za obnovu postupka nije učinio vjerojatnim postojanje novih činjenica niti novih dokaza u smislu čl. 124. ZUP-a i čl. 134. ZOMO-a koji bi mogli dovesti do drukčijeg rješenja u stvari. Stoga javnopravna tijela svojom odlukom nisu povrijedila zakon na štetu tužitelja .

16. Navodi tužitelja koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno na način utvrđivanja njegove plaće i dodataka po osnovi posebnih uvjeta službe, mogli su biti predmet pravne zaštite u redovnom upravnom postupku i upravnom sporu protiv prvotnih rješenja. Međutim, pravomoćnost tih rješenja sprječava njihovo ponovno preispitivanje izvan zakonom propisanih iznimnih razloga, među kojima u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka.

17. Sud je također razmotrio navode tužitelja o povredi prava na pravičan postupak, međutim nije utvrđeno postojanje takvih nepravilnosti koje bi imale za posljedicu nezakonitost osporavanog rješenja u smislu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda niti relevantne prakse Suda Europske unije, budući da je tužitelju bilo omogućeno sudjelovanje u postupku i korištenje pravnih sredstava.

18. Budući nisu ispunjene pretpostavke za obnovu postupka niti za izmjenu pravomoćnog rješenja, a osporeno rješenje je doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava, sud je na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS -a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

19. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe jer je oslobođen plaćanja na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).