Poslovni broj Gž-94/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ON OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NN OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. UN OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. IN OIB: [osobni identifikacijski broj] i

5. KN OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tužitelji na adresi [adresa], zastupani po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica Split I, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka, podnesene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1340/2018 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1340/2018 od 21. listopada 2024. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1340/2018 od 21. listopada 2024. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od ukupno 58.769,66 eur / 442.800,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po preciziranoj kamatnoj stopi, od čega:

- tužiteljima 1. ON i 2. NN svakome po iznos od 16.059,46 eur / 121.000,00 kn na ime duševnih boli zbog smrti sina sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 14.599,51 eur / 110.000,00 kn od 11. travnja 2017. do isplate, a na iznos od 1.459,95 eur / 11.000,00 kn od 17. lipnja 2020. do isplate te svakome iznos od 66,36 eur / 500,00 kn na ime crnine i odjeće sa zateznom kamatom od 11. travnja 2017. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1. i 2. za isplatom svakome iznosa od 13.139,56 eur / 99.000,00 kn na ime duševnih boli zbog smrti sina i svakome iznosa od 99,54 eur / 750,00 na ime crnine i odjeće, kao i za više zatraženu zateznu kamatu na iznos od 1.459,95 eur / 11.000,00 kn od 11. travnja 2017. do 16. lipnja 2020.,

- tužiteljima 3. PN i 4. IN svakome po iznos od 10.451,92 eur / 78.750,00 kn na ime duševnih boli zbog smrti brata, sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 9.954,21 eur / 75.000,00 kn od 11. travnja 2017. do isplate, na iznos od 497,71 eur / 3.750,00 kn od 17. lipnja 2020. do isplate, nadalje svakome po iznos od 46,45 eur / 350,00 kn na ime crnine i odjeće sa zateznom kamatom koja teče od 11. travnja 2017. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 3. i 4. za isplatom svakome iznosa od 4.545,76 eur / 34.250,00 kn na ime duševnih boli zbog smrti brata i svakome iznosa od 19,19 eur / 150,00 na ime crnine i odjeće, kao i za više zatraženu zateznu kamatu na iznos od 497,71 eur / 3.750,00 kn od 11. travnja 2017. do 16. lipnja 2020.,

- tužitelju 5. KN 5.474,82 eur / 41.250,00 kn na ime duševnih bolova zbog smrti brata, sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 4.977,11 eur / 37.500,00 kn od 11. travnja 2017. do isplate, na iznos od 497,71 eur / 3.750,00 kn od 17. lipnja 2020. do isplate, nadalje iznos od 46,45 eur / 350,00 kn na ime crnine i odjeće sa zateznom kamatom koja teče od 11. travnja 2017. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 5. za isplatom iznosa od 4.612,12 eur / 34.750,00 kn na ime duševnih boli zbog smrti brata i iznosa od 19,19 eur / 150,00 na ime crnine i odjeće, kao i za više zatraženu zateznu kamatu na iznos od 497,71 eur / 3.750,00 kn od 11. travnja 2017. do 16. lipnja 2020.

1.1. U točkama II. i III. izreke naloženo je tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljima 1. ON i 2. NN zatezne kamate svakome na iznose od 14.765,41 eur / 111.250,00 kn sa tijekom od 11. travnja 2017. do 19. veljače 2019., po preciziranoj kamatnoj stopi.

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke dopuštena je preinaka tužbe izvršena podneskom od 17. lipnja 2020. dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu 14.405,27 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 21. listopada 2024. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi.

2. Protiv presude i rješenja žale se obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP).

2.1. Tužitelji žalbom pobijaju odbijajući dio presude iz točke I. izreke u pogledu odbijene glavnice naknade štete i kamata za svakog od tužitelja te odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja (koji se izričito ne navodi u izreci), s prijedlogom da se uvaženjem žalbe u cijelosti prihvate tužbeni zahtjevi svih tužitelja kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, podredno da se pobijani dio odluke ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja te potražuju troškove žalbe.

2.2. Tuženik žalbu podnosi protiv dosuđujećeg dijela točke I. izreke presude te dosuđujućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja, predlažući da se u tom dijelu pobijana odluka preinači te tužbeni zahtjev odbije a tuženiku dosude troškovi postupka uključujući i trošak žalbe, podredno da se ukine.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. U donošenju pobijanog dijela presude i rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbama stranaka budući da pobijana odluka nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale tužiteljima zbog smrti bliske osobe pok. ŽN - sina tužitelja pod 1. i 2 te brata tužitelja pod 3., 4. i 5. , koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.

7. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija, postojanje štetnog događaja kao niti činjenica da je tuženik nadoknadio tužiteljima 1. ON i 2. NN s osnova neimovinske štete zbog smrti sina iznos od po 14.599,51 eur / 110.000,00 kn svakome, naknadu žalobne odjeće/crnine u iznosu od po 165,90 eur / 1.250,00 kn svakome, te tužitelju 5. KN (bratu) s osnova naknade štete iznos od 4.977,11 eur / 37.500,00 kn.

8. Tijekom postupka bio je sporan te je u fazi žalbenog postupka i dalje sporan stupanj krivnje pojedinog sudionika za dešavanje prometne nezgode te pravilna primjena materijalnog prava iz članka 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. , 156/22. i 115/23. – dalje: ZOO), odnosno sporno je postojanje te stupanj suodgovornosti pok. ŽN u dešavanju prometne nezgode. Sporna je okolnost zajednice života tužitelja pod 3. i 4. sa pok. bratom te je sporan utjecaj preinake tužbe povećanjem tužbenog na zastaru potraživanja i tijek kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

9. Vezano za okolnost dinamike dešavanja prometne nezgode, opsežnim prometno-tehničkim vještačenjem provedenim po dvojici sudskih vještaka za promet i motorna vozila ŠN (po dokaznom prijedlogu tužitelja) i MN (po dokaznom prijedlogu tuženika), zajedničkog usuglašavanja vještaka, iskaza svjedoka i priložene pisane dokumentacije, sud prvog stupnja je utvrdio:

- da se prometna nezgoda dogodila 6. rujna 2015. oko 20,05 sati u Splitu, na raskrižju Vukovarske ulice, Vinkovačke ulice i ulice Alojzija Stepinca, koje raskrižje je pregledno-četverokrako, da se kolnik Vukovarske ulice od smjera zapada do samog raskrižja prostire kao ravni cestovni pravac u dužini od preko 200,00 m, da raskrižjem upravljaju svjetlosni prometni znakovi - semafori koji su tom prilikom bili ispravni, da je promet bio rijedak, vrijeme vedro i toplo, a vidljivost noću dobra uz rasvjetna tijela postavljena uz sjevernu i južnu stranu,

- da ograničenje brzine kretanja na prometnici Vukovarske ulice gledano iz smjera zapada i istoka nije ograničeno prometnim znakom te se primjenjuje zakonsko ograničenje brzine kretanja od 50 km/h za naseljeno mjesto,

-da je osiguranik tuženika VN upravljao vozilom marke „Citroen C4 Picasso”, reg. oznake i broja [registarska oznaka], Vukovarskom ulicom iz smjera zapada skretanjem ulijevo prema Vinkovačkoj ulici,

-da je pok. HN upravljao motociklom „Yamaha FZR R6", reg. oznake i broja [registarska oznaka], da nije imao položen vozački ispit A kategorije niti bilo koje druge kategorije, te da se kretao Vukovarskom ulicom iz smjera istoka prema zapadu, zadržavajući smjer kretanja, brzinom od 78 km/h,

- da je tom prilikom došlo do sudara prednjeg središnjeg dijela automobila «Citroen» s prednjim dijelom motocikla «Yamaha», te da se oba vozila 1,1 sekundu prije sudara nalaze na međusobnoj udaljenosti od 28,8 m,

-da u situaciji da je vozač motocikla intenzivno kočio na raspoloživom putu od 23,9 metara, odnosno u vremenu od početka mogućeg uočavanja radnje prelaska automobila «Citroen» na sjeverni kolnički trak, mogao je izbjeći sudar kod svake brzine kretanja koja je manja od granične brzine izbjegavanja sudara od 52 km/h,

-da zaustavni put motocikla „Yamaha“ pri brzini kretanja od 78 km/h iznosi 49,3 m,

-da vozilo «Citroen» nije bilo zaustavljeno na poziciji ispred pune crte zaustavljanja, koja označuje mjesto pred ulazom u raskrižje na kojem je vozač bio dužan zaustaviti automobil i omogućiti prednost prolaska svim vozilima koja se kreću Vukovarskom ulicom u smjeru zapada,

- da je pok. AN u prometnoj nezgodi zadobio teške i po život opasne ozljede, uslijed kojih je preminuo **.**.2015. u KBC-u Split,

- da je kazneni postupak pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem K-1312/2015, vođen protiv osiguranika tuženika VN zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. Kaznenog zakona/11, obustavljen zbog činjenice smrti optuženika VN, koji je preminuo **.**.2022.

10. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika upravljajući vozilom marke Citroen, na način da je na pregledom raskrižju obavljao radnju skretanja u lijevo sa južne kolničke Vukovarske ulice u pravcu sjevera u Vinkovačku ulicu, te da je u fazi skretanja ušao u putanju kretanja motociklu Yamaha, kojim je upravljao pok. AN te da je na taj način osiguranik tuženika postupio protivno članku 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. - dalje: ZSPC), tako što prije skretanja ulijevo nije propustio motocikl koji se kretao iz suprotnog smjera zadržavajući smjer svojeg kretanja te da je uslijed oduzimanja prednosti prolaska motociklu došlo je do sraza vozila i motocikla. Sud dalje utvrđuje da je s druge strane pok. HN upravljajući motociklom Yamaha protivno članku 53. stavak 1. ZSPC-a, koja propisuje da se na cesti u naselju vozač ne smije kretati brzinom većom od 50 km/h, neposredno prije sraza s vozilom upravljao motociklom brzinom od 78 km/h, dakle kretao se nedopuštenom brzinom kroz naselje te da je mogao izbjeći sudar intenzivnim kočenjem kod svake brzine kretanja koja je manja od granične brzine od 52 km/h.

10.1. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da, kada se uzmu u obzir sve okolnosti nastanka prometne nezgode i mogućnosti pod kojima se ista mogla izbjeći, tada da doprinos pok. ŽN nastanku predmetne prometne nezgode iznosi 30% a osiguranika tuženika pok. ...%.

11. Ovaj zaključak prvostupanjskog suda žalbama osporavaju obje stranke. Tužitelji pritom smatraju da postoji 100%-na odnosno isključiva odgovornost i krivnja osiguranika tuženika jer da je isti upravo svojom krivnjom pokrenuo odnosno stvorio opasnu situaciju protupravno kršeći prometna pravila i to članak 43. stavak 1. ZSCP- a kada je prije početka radnje skretanja propustio dužnost uvjeriti se može li to učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, zatim članak 57. stavak 2. ZSCP-a prema kojoj je imao obvezu propustiti vozilo koje dolazeći iz suprotnog smjera zadržava svoj smjer kretanja te članak 78. ZSPC-a kada nije poduzeo radnju zaustavljanja, smanjenja brzine ili pak prekidanja radnje koju je započeo a sve kako vozača motocikla ne bi prisiljavao na nagle radnje u prometu. Smatraju tužitelji da brzina kretanja motocikla nije u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom jer bez obzira koliko iznosila brzina kretanja motocikla, pok. prednik tužitelja bi prošao raskrižje neometano da mu prednost nije oduzelo vozilo osiguranika tuženika protupravnim ponašanjem. S druge strane tuženik u žalbi ustaje kod tvrdnje koju je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da postoji obostrana odgovornost sudionika prometne nezgode od 50%-50%. Smatra da je protupravna i neprilagođena brzina kretanja pok. prednika tužitelja odlučna premisa za nastanak nesreće a svakako i za povećanje štete. Po prvi puta u žalbi tuženik navodi da sud nije cijenio činjenicu da u trenutku nezgode pok. AN nije imao položen vozački ispit ikakve kategorije te da nije mogao biti sudionik u prometu.

11.1. Izneseni žalbeni navodi stranaka nisu osnovani. Prvostupanjski je sud pri prosudbi odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja uzeo u obzir ponašanje oba sudionika predmetnog štetnog događaja te ocijenio da su i tužitelj i osiguranik tuženika, počinili propuste koji su doveli do štetnog događaja, međutim da je propust na strani osiguranika tuženika puno veći. Pravilno prvostupanjski sud uvažava da je zajedničkim i usuglašenim nalazom i mišljenjem imenovanih vještaka prometne struke nedvojbeno utvrđeno da je raskrižje na kojem se dogodila nezgoda pregledno, da je kolnik Vukovarske ulice od smjera zapada prema mjestu događaja ravni pravac u dužini od preko 200 m, da su se sudionici nezgode 1,1 sekundu prije sraza mogli uočiti na udaljenosti od 28,8 metara, te da se nezgoda mogla izbjeći da je osiguranik tuženika odustao od sretanja ulijevo na raskrižju, dok se pok. AN niti uz intenzivno kočenje u trenutku uočavanja vozila Citroen ne bi mogao zaustaviti do mjesta sraza jer njegov zaustavni put pri brzini od 78 km/h iznosio 49,3 metra a tek da se motocikl kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h, isti je mogao uz intenzivno kočenje izbjeći sudar.

11.2. Prvostupanjski je sud kod utvrđivanja postojanja doprinosa i omjera u kojem je svaki od sudionika doprinio nastanku prometne nezgode u smislu članka 1072. stavak 2. ZOO-a, razmatrao mogućnosti pod kojima se nezgoda mogla izbjeći. Pritom je pravilno utvrdio da je osiguranik tuženika koji je u raskrižju prilikom skretanja ulijevo vozilom oduzeo prednost prolaska motociklu koji je zadržavao smjer kretanja, mogao izbjeći sudar da je zaustavio vozilo i propustio motocikl s prednošću prolaza jer je za navedenu radnju, prema utvrđenju vještačenja, objektivno imao vremena. Stoga je prema stajalištu ovoga suda protupravnim postupanjem osiguranika tuženika stvorena opasna prometna situacija koja je u direktnoj uzročno

– posljedičnoj vezi s nastankom nezgode jer u slučaju da nije bilo tog prvog primarnog protupravnog djelovanja osiguranika tuženika – oduzimanja prednosti vozilu koje se kreće pravcem s prednošću prolaza, do prometne nezgode ne bi došlo bez obzira na brzinu kretanja motocikla koje bi u toj situaciji neometano prošlo (drugo je pitanje eventualne prekršajne odgovornosti prekoračenja brzine).

11.3. S druge strane, pok. AN upravljajući motociklom brzinom znatno većom od dozvoljene doprinio je nastanku nezgode jer je brzina njegova nailaska na raskrižje svakako utjecala na vremenski ograničenu mogućnost uočavanja kritične situacije i reagiranja osiguranika tuženika. U slučaju da se je kretao brzinom unutar zakonom dopuštene pok. prednik tužitelja mogao je izbjeći sudar u datoj situaciji uz intenzivno kočenje. Pritom treba reći da je tuženik isticao prigovor suodgovornosti pok. ŽN samo u pogledu neprilagođene i prekoračene brzine kretanja dok tijekom postupka nije činjenično isticao da bi nedostatak dozvole za upravljanje vozilom u tom smislu bio relevantan (to prvi puta ističe u žalbi) niti su rezultati vještačenja utvrdili da bi ova okolnost bitno utjecala na dinamiku dešavanja prometne nezgode, iako je vještacima prometne struke ovaj podatak bio poznat.

12. Osnovanost i visina dosuđene naknade štete i odbijenog dijela zahtjeva iz točke I. izreke prvostupanjske presude, žalbama stranka dovodi se u pitanje samo u vezi sa utvrđenim omjerom odgovornosti za prometnu nezgodu. U tom pravcu tužitelji smatraju da im pripada naknada u 100% iznosu a tuženik da je treba umanjiti uvažavajući suodgovornost 50%-50%. Naprijed u obrazloženju izneseni su razlozi zbog kojih ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda o utvrđenom omjeru suodgovornosti 30% - 70% Stoga je, protivno žalbenim navodima stranaka, sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da je došlo do povrede prava osobnosti i duševnih boli tužitelja zbog smrti bliske osobe - sina i brata radi čega tužiteljima pripada pravična novčana naknada u smislu članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a i članka 1101. stavak 1. i 2. ZOO-a te da im je nastala imovinska šteta na ime žalobne odjeće prema članku 1093. stavak 1. ZOO-a, uvažavajući pritom orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, sudoprinos pok. prednika tužitelja u smislu članka 1092. i članka 1106. ZOO-a te visinu nesporno isplaćenih iznosa naknade štete pojedinim tužiteljima.

13. Bez uporišta tuženik u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano za karakter zajednice života tužitelja 3. UN i 4. IN i njihovog brata pok. ŽN te s tim u svezi utvrđenje suda da ovi tužitelji pripadaju krugu ovlaštenika koji imaju pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti prema članku 1101. stavak 2. ZOO-a. Tuženik svoje osporavanje u žalbi i dalje temelji prvenstveno na činjenici da tužitelji pod 3. i 4. u trenutku smrti brata nisu imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi te osim toga tuženik osporava vjerodostojnost iskaza stranaka i svjedoka ČN i ĐN.

13.1. Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani jer je pravilno sud prvog stupnja na temelju dokaza provedenih radi utvrđivanja ove sporne činjenice, cijeneći pri tome izvedene dokaze, na način kako je propisano člankom 8. ZPP-a, otklonio ovaj prigovor tuženika. U tom je pravcu utvrdio da su svi tužitelji, uključujući i pok. ŽN, živjeli zajedno, da su u trenutku njegove smrti živjeli kao podstanari na adresi [adresa] u [adresa], bez obzira formalno na prijavljeno prebivalište tužitelja pod 3. i 4. kod djeda u [adresa], čemu je razlog bilo učestalo seljenje i podstanarstvo, da je postojala trajnija zajednica života, da su isti skupa stanovali s roditeljima i braćom, da ih je u početku uzdržavao otac - tužitelj pod 1., a kasnije su počeli raditi i pridonositi u kućanstvo, imajući pritom u vidu da su u vrijeme smrti brata tužitelji pod 3. i 4. bili u vrlo mladoj životnoj dobi te da još uvijek nisu bili oženjeni niti su imali vlastitu djecu. Pritom pravilno prvostupanjski sud uvažava da trajnija zajednica života ne podrazumijeva nužno stanovanje na istoj adresi, odnosno zajednički život u određenom prostoru, već se ista ocjenjuje kroz to je li između braće postojala čvrsta emocionalna povezanost i bliskost, međusobna upućenost jednih na druge, osjećaj pripadnosti toj zajednici, da se često viđaju, uzajamno pomažu i vode brigu u svim životnim situacijama, koje je okolnosti u konkretnom slučaju prvostupanjski sud našao ispunjenim.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika vezano za objektivnu preinaku tužbe te s tim povezane prigovore zastare i početka tijeka zakonske zatezne kamate u odnosu na preinačeni dio tužbe, valja reći slijedeće.

14.1. Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji podneskom od 17. lipnja 2020. preinačili tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete zbog promijene orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH, koju preinaku je pravilno sud prvog stupnja dopustio primjenom članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a (VSRH Rev- 1024/2023 od 3. siječnja 2024., Rev-389/2023 od 17. listopada 2023.).

14.2. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja preinačenog / povećanog dijela tužbenog zahtjeva. To stoga što su tužitelji tužbu preinačili tako da su iz iste činjenične i pravne osnove zatražili veći novčani iznos naknade štete zbog izmijenjenih Orijentacijskih kriterija VSRH. U takvoj situaciji za ocjenu nastupa zastare potraživanja na koji se odnosi preinaka odlučan je dan podnošenja tužbe jer u pogledu razlike u kojoj je zahtjev preinačen, treba uzeti da je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a došlo već podnošenjem tužbe (tako VSRH u Rev- 134/2024 od 5. lipnja 2024., Rev-54/2023 od 10. travnja 2024.). Ovo je sukladno i pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 27. svibnja 2024., na koje se sud prvog stupnja i pozvao, pa iako navedeno stajalište o „nepravoj preinaci“ za prvostupanjski sud nije obvezujuće, djeluje snagom autoriteta te je izraženo u brojnim revizijskim odlukama kojima VSRH ispunjava svoju zadaću ujednačavanja sudske prakse.

14.3. Međutim, preinaka tužbe od utjecaja je na početak tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni / povećani dio tužbe, što je prvostupanjski sud pravilno cijenio budući je na povećani zahtjev naknade pravične novčane naknade tužiteljima dosudio zakonske zatezne kamate tek od dana preinačenja tužbe 17. lipnja 2020. do isplate. S preostalim razdobljem tijeka zatezne kamate tužitelji su pravilno odbijeni budući da tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (VSRH Rev-50/22 od 24. siječnja 2023.). Stoga je u tom dijelu žalba tužitelja neosnovana.

15. Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 2. ZPP-a (očitom omaškom se navodi stavak 1.) u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.), pri čemu je uvažen djelomičan uspjeh tužitelja u sporu.

15.1. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odlučivanja o visini dosuđenih troškova i s tim u svezi primijenjene vrijednosti boda za poduzete radnje punomoćnika tužitelja. Naime, odredbom Tbr. 52. Tarife, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur pa imajući u vidu da je pobijana odluka donesena 21. listopada 2024., to je suprotno žalbenim navodima tuženika, o visini troškova postupka pravilno sud prvog stupnja odlučio isključivo primjenom Tarife/23 i vrijednosti boda od 2,00 eur. Nadalje, neosnovano tuženik osporava pravo tužitelja na trošak za zastupanje na ročištima od 20.11.2019., 21.03.2022., 05.09.2022. i 10.09.2024. prema Tbr. 9/1 Tarife, budući da se prema sadržaju zapisnika iz spisa radi o ročištima na kojima se raspravljalo o meritumu spora, dok se u pogledu ročišta od 04.05.2021. radi o očitoj omašci u pisanju kada je sud prvog stupnja naveo 2020. godinu, te je opravdan i trošak za ročište od 03.11.2022. na kojem su stranke očitovale na nalaz i mišljenje vještaka.

15.2. Protivno žalbi tužitelja, pravilno je tužiteljima za sastav podnesaka od 20.07.2020., 06.12.2022., 08.11.2023. i 19.04.2024. priznata nagrada punomoćniku prema Tbr. 8/4 Tarife, uvažavajući da su tužiteljima za četiri druga obrazložena podneska priznati troškovi u punom tarifnom iznosu prema Tbr 8/1 Tarife.

16. Slijedom izloženog žalbe stranaka su ocjenjene neosnovanim te je odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a.

17. Prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke te prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke, kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić