Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-466/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin , predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Jaklin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2506/2018-74 od 10. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2506/2018-74 od 10. listopada 2023., u točki I. izreke i sudi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, da u roku od 15 dana tužiteljici ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske novčane naknade isplati iznos od 38.755,06 eur/ 292.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

na iznos od 28.535,40 eur / 215.000,00 kn od 6. listopada 2017. i na iznos od 10.219,66 eur/ 77.000,00 kn od 3. srpnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje citirana presuda u točki II. izreke.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje citirana presuda u točki IV. izreke do iznosa od 5.252,00 eur.

IV. Prihvaća se žalba tuženika i citirana presuda preinačuje u točki IV. izreke preko iznosa od 5.252,00 eur i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 5.252,00 eur do iznosa od 7.201,40 eur.

V. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje citirana presuda u točki V. izreke.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

VII. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u

iznosu od 146,00 eur, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.1.Citiranom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku (točka I. izreke) i imovinsku štetu (točka II. izreke), te da joj isplaćuje novčanu rentu (točka III. izreke) i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 7.201,40 eur (točka IV . izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška (točka V. izreke).

1.2. Citiranim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe i utvrđeno djelomično povlačenje tužbe.

2. Protiv citirane presude žalbu su podnijele obje stranke (tuženik protiv točke I., II. i IV. izreke, a tužiteljica protiv točke V. izreke) iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.588,09 eur (tuženik), odnosno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tužiteljica).

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu iz štetnog događaja od 18. prosinca 2016.

6.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića prvostupanjski sud utvrđuje da je do utužene nesreće došlo izvan kolnika sa južne strane na makadamskoj podlozi u visini kolnog izlaza iz dvorišta kbr. ... ; da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tuženika lakše naletjelo stražnjim lijevim vrhom na prednji desni bočni dio bicikla tužiteljice prilikom izlaska iz dvorišta kbr. ... vožnjom unatrag prema kolniku; da se u trenutku nesreće tužiteljica kretala na biciklu po makadamskom području skretanjem udesno, zatvarajući kut sa uzdužnom osi vozila osiguranika tuženika od oko 105 stupnjeva; da se prilikom izlaska iz dvorišta i prilikom zaustavljanja vozilo osiguranika kretalo brzinom od oko 5 km/h; da se tužiteljica na biciklu kretala brzinom od oko 10 km/h te da je do naleta vozila osiguranika tuženika na bicikl tužiteljice došlo na makadamskoj površini sjeverno od kolnog ulaza u kbr. ... za oko 0,7 m. U trenutku kada se tužiteljica našla u položaju od 4,7 m od mjesta naleta , odnosno 1,7 sekundi prije naleta, a istovremenog položaja osiguranika tuženika od 2,4 m južnije od mjesta naleta (a u kojem trenutku je vozilo osiguranika tuženika još uvijek bilo unutar svog dvorišta, kretalo se unatrag i nije predstavljalo neposrednu opasnost), kada se počeo stražnji dio krova vozila pojavljivati u vidnom polju tužiteljice, ona da je mogla kočenjem izbjeći nalet vozila osiguranika tuženika, dok u trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika izašlo iz dvorišta i predstavljalo neposrednu opasnost tužiteljica više nije mogla izbjeći nalet vozila osiguranika tuženika. U trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika bilo u položaju od 1,2 m ili 1 sekundu od m jesta naleta, a tužiteljica u položaju od 2,5 m zapadno od mjesta naleta, u kojem trenutku mu je bila vidljiva tužiteljica u desnom retrovizoru vozila, osiguranik tuženika da je mogao kočenjem izbjeći nalet na tužiteljicu.

6.2. Polazeći od mišljenja sudskog vještaka da bi tužiteljica uspjela zaustaviti svoj bicikl prije mjesta sudara u slučaju da je počela kočiti u trenutku kada je ugledala vozilo osiguranika tuženika kako se kreće unatrag približavajući se ogradi dvorišta u smjeru priključivanja na cestu i to u trenutku kada je tužiteljica bila udaljena od mjesta nesreće (naleta) za 4,7 m, a tuženik 2,4 m od mjesta nesreće (naleta), a istodobno cijenivši da je osiguranik tuženika mogao u retrovizoru vidjeti tužiteljicu i to u trenutku kada je bio udaljen 1,2 m odnosno 1 sekundu od mjesta nesreće (naleta), a tužiteljica 2,5 m od mjesta nesreće (naleta), prvostupanjski sud utvrđuje da postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja i pretrpljenoj šteti u omjeru od 30%.

6.3.1. Na temelju nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Božidara Šebečića i dr. KŽ, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila višestruke teške tjelesne ozljede i to natučenje čeonog dijela glave, potres mozga, nagnječenje mozga, edem mozga, krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, krvarenje ispod tvrde moždane ovojnice čeono-sljepoočno lijevo, prijelom baze lubanje, prijelom sljepoočne kosti s krvarenjem iz lijevog zvukovoda, prijelom potiljične kosti, prijelom prvog članka petog prsta desnog stopala, a kao posljedica teške ozljede mozga da se javila posttraumatska epilepsija te kronični psihoorganski sindrom, dok je tijekom liječenja došlo do jatrogenog pnaumotoraksa desno, koji da je riješen drenažom prsišta (te u odnosu na njega nema trajnih posljedica). Kao posljedice ozljeda kod tužiteljice da se razvio kroničan sindrom radi kojeg tužiteljica pati od niza tegoba iz neuroloških komplikacija (glavobolje, gubitak okusa i mirisa, vrtoglavice, simptomatske epilepsije), kognitivnih poremećaja (smetnji pamćenja, psihomotorne usporenosti), afektivnih simptoma (anksioznosti, depresije i apatije) i oslabljenog sluha, a koje se promjene imaju smatrati trajnima zbog proteka vremena. Tužiteljica da je nakon zadobivenih ozljeda trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, te manjeg intenziteta 2 mjeseca (kumulativno), dok zaostali kronični bolovi manjeg intenziteta i povremenog karaktera ulaze u smanjenje životne aktivnosti; da je pretrpjela tzv. sekundarni strah (koji je proistekao iz zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna, te manjeg intenziteta i povremeni strah narednih 12 tjedana (kumulativno); kod tužiteljice da je zbog zadobivenih ozljeda došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 60%; tužiteljici da je nakon ozljeđivanja bila potrebna pomoć druge osobe i to prvih 6 sati dnevno 2 tjedna, 4 sata dnevno 2 tjedna i 2 sata dnevno 3 mjeseca, te da joj je potrebna daljnja trajna tuđa pomoć u opsegu od 1,5 sata dnevno.

6.3.2. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje dr. Jelene Kovačić, otorinolaringologa, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila tešku povredu glave s posljedičnim vrtoglavicama i obostranim teškim oštećenjem sluha i šumovima u ušima uslijed čega je tužiteljici otežana komunikacija, što je dovelo do trajnih posljedica oštećenja sluha, odnosno smanjene životne aktivnosti od 15-18%.

6.3.3. Vještaci dr. Šebečić, dr. Klepac i dr. Kovačić da su se usuglasili da je ukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice 72% objedinjeno (60% sa kirurško- neurološke strane i 16% sa ORL strane), te su potvrdili da je tužiteljici potrebna trajna pomoć i njega u trajanju od 1,5 sat dnevno.

6.4.1. Imajući u vidu intenzitet i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 72%, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica temeljem čl. 1100. ZOO-a ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 67.688,63 eur / 510.000,00 kn, a budući da joj je tuženik već isplatio iznos od 8.627,00 eur / 65.000,00 kn, da joj je dužan isplatiti još 59.061,65 eur / 445.000,00 kn, pa je navedeni iznos valjalo umanjiti za doprinos tužiteljice od 30%, pa je stoga tuženik obvezan isplatiti tužiteljici naknadu na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 41.343,15 eur / 311.500,00 kn.

6.4.2.Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljici pripada naknada na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 934,36 eur / 7.040,00 kn, da renta za trajnu tuđu pomoć i njegu iznosi 131,40 eur / 990,00 kn mjesečno, da troškovi liječenja tužiteljice iznose 300,00 eur / 2.260,35 kn, s trošak prijevoza da iznosi 106,18 eur / 800,00 kn. Tako utvrđene iznose prvostupanjski sud je umanjio za doprinos tužiteljice od 30%, pa je stoga obvezao tuženika isplatiti tužiteljici naknadu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 654,05 eur / 4.928,00 kn, na ime troškova liječenja tužiteljice iznos od 210,00 eur / 1.582,25 kn, na ime troškova prijevoza iznos od 74,32 eur / 560,00 kn, te na ime rente za trajnu tuđu pomoć i njegu iznos od 92,00 eur / 693,00 kn mjesečno.

7.Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Neosnovani su žalbeni navodi stranaka o postojanju bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Kako u ovom predmetu postoje žalbe obiju parničnih stranaka, u nastavku obrazloženja ovaj će se sud odvojeno očitovati o žalbenim navodima stranaka.

8.1. Tužiteljica u žalbi osporava utvrđenu suodgovornost od 30%, smatrajući da nije suodgovorna za utuženi štetni događaj. Ti žalbeni navodi su neosnovani jer je prvostupanjski sud, prihvativši mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića, pravilno utvrdio suodgovornost tužiteljice od 30%. Naime, prilikom usmenog pojašnjavanja nalaza i mišljenja vještak je iskazao da je tužiteljica mogla kočenjem bicikla, u trenutku kada je uočila stražnji lijevi gornji dio vozila osiguranika tuženika u kretanju unatrag, izbjeći nesreću. Iako je vještak pojasnio da je riječ o graničnoj situaciji, ne može se samo zbog toga zanemariti taj dio mišljenja vještaka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica suodgovorna za utuženi štetni događaj u omjeru od 30%.

8.2. Nadalje, tužiteljica neosnovano navodi da tuženik nije iznio nikakve činjenice u prilog njezinoj suodgovornosti. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu činjenično naveo zbog čega smatra da postoji suodgovornost tužiteljice, pozvavši se pri tome na mišljenje prometnog vještaka iz kaznenog postupka (koje je tada jedino egzistiralo) i predloživši na tu okolnost provođenje prometnog vještačenja, a detaljno se o suodgovornosti tužiteljice tuženik očitovao nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje prometnog vještaka podneskom od 25. siječnja 2023.

8.3. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava glede visine dosuđenog iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a na način da joj je dosuđen prenizak iznos. Ti navodi nisu osnovani. Naime, vodeći računa o mišljenjima vještaka dr. Šebečić, dr. KŽ i dr. Kovačić, kao i o svim okolnostima konkretnog slučaja, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a prilikom dosuđivanja naknade s osnove povrede prava osobnosti, te su neosnovani žalbeni navodi tužitelj ice kojima tvrdi suprotno.

9.1. Osnovano navodi tuženik u žalbi da je prvostupanjski sud koristio pogrešan redoslijed uračunavanja već isplaćenog iznosa naknade štete. Naime, ukupno utvrđen i iznos naknade štete od 510.000,00 kn trebalo je prvo umanjiti za 30% (153.000,00 kn), koliko predstavlja doprinos tužiteljice, i onda je od iznosa od 357.000,00 kn trebalo odbiti isplaćeni iznos tužiteljici od 65.000,00 kn i dosuditi joj preostali iznos od 292.000,00 kn, odnosno 38.755,06 eur. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev preko iznosa od 38.755,06 eur.

9.2.1. Vrhovni sud RH je u više svojih odluka (primjerice odluke broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev 376/2023-2 od 9. svibnja 2023., Rev- 1050/2024, Rev-1050/2024, Rev-50/2022) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbe i povišen tužbeni zahtjev. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. ZOOP-a. Kako je prvostupanjski sud na dosuđeni iznos naknade štete dosudio zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva tuženiku sukladno odredbi čl. 12. ZOOP-a, nije uzeo u obzir citirano pravno shvaćanje da na povećani dio tužbenog zahtjeva kod preinake tužbe zatezne kamate mogu teći od dana te preinake pa do isplate. Dakle, tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbe i povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kad je isti postavljen u postupku, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete i tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni i povišeni dio tužbenog zahtjeva.

9.2.2. Tužiteljica je tužbom potraživala naknadu neimovinske štete u iznosu od 215.000,00 kn, dok je podneskom od 3. srpnja 2020. preinačila tužbu i povećala tužbeni zahtjev potražujući iznos od 460.000,00 kn. Kako je tužiteljici dosuđen iznos od 292.000,00 kn, osnovano navodi tuženik u žalbu da tužiteljici na preinačeni iznos (292.000,00-215.000,00) od 77.000,00 kn, odnosno 10.219,66 eur, pripadaju zatezne kamate od dana izvršene preinake, a ne od podnošenja zahtjeva tuženiku.

9.2.3. Stoga je u tom smislu trebalo prihvatiti žalbu tuženika i odbiti zahtjev tužiteljice za plaćanjem zateznih kamata na povećani iznose naknade neimovinske štete za razdoblje od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pa do dana preinake tužbe i povećanja tužbenog zahtjeva.

9.3. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek kamate na na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu. Naime, tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13) na temelju koje tužiteljica, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Navedeno shvaćanje u skladu je sa shvaćanjem Vrhovnog suda RH prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (Rev-550/14, Rev-934/2014).

9.4.1. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika koji se tiču odluke o parničnom trošku.

9.4.2. S obzirom da je došlo do preinačenja presude, to posljedično utječe i na uspjeh u stranaka postupku. Tužiteljica je u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva uspjela sa 70%, dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 63%, što znači da njezin uspjeh u postupku iznosi 66,50%. Tuženik je u odnosu na pravnu osnovu uspio sa 30%, dok je u odnosu na visinu uspio sa 37%, tako da njegov uspjeh u postupku iznosi 33,50%. Kada se od postotka tužiteljičinog uspjeha u parnici (66,50%) oduzme postotak tuženikova uspjeha (33,50%), proizlazi da je tužiteljica uspjela u postupku sa 33%. Kako se uspjeh u postupku određuje u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, tako je i prvostupanjski sud pravilno odredio parnični trošak za svaku radnju računajući prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva. Da je prvostupanjski sud odredio parnični trošak kako to navodi tuženik u žalbi (prema uspjehu u odnosu na vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje), tada bi taj trošak bio viši nego što ga je dosudio prvostupanjski sud jer je uspjeh tužiteljice do 3. srpnja 2020. iznosio 70% (85% uspjeh tužiteljice umanjen za 15% uspjeha tuženika), a ne 33% kao od tada.

9.4.3. Prema članku 151. stavku 1. ZPP-a, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Tužiteljica je podnijela odštetni zahtjev tuženiku u skladu s odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojima je propisan postupak mirnog rješavanja spora, pa troškovi tužiteljice za sastavljanje tog zahtjeva po odvjetniku predstavljaju njezin izdatak učinjen u povodu ove parnice. Dakle, za zastupanje u postupku koji se prije pokretanja sudskog postupka vodi po zahtjevu protiv osiguravajućeg društva odvjetniku pripada pravo na nagradu za podnesak kojim je podnesen odštetni zahtjev (Rev-147/2010). Stoga su neosnovani žalbeni navod i tuženika da tužiteljici ne pripada navedeni trošak.

9.4.4. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici naknadu za zastupanje na ročištima dana 19.11.2018. i 17.6.2021., te su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno. Također, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o parničnom trošku primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u trenutku odlučivanja o parničnom trošku.

9.4.5. Vodeći računa o naprijed navedenom (pod 9.4.2.), valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku zbog izmjene uspjeha tužiteljice u postupku. Puni iznos parničnog troška tužiteljice je 14.085,20 eur, pa kako je tužiteljica uspjela sa 33%, pripada joj 33% od navedenog iznosa, odnosno 4.648,12 eur, uvećano za trošak vještačenja od 603,89 eur, ukupno 5.252,00 eur.

10. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, pa je odbijen njezin zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka. Tuženik je uspio u žalbenom postupku u cijelosti u odnosu na glavnu stvar (jer je pobijao presudu za iznos od 2.588,09 eur), pa mu je dosuđen trošak žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 147,00 eur koji se odnosi na sudsku pristojbu na žalbu (iako je tuženik podmirio sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 885,70 eur). Za određivanje uspjeha u žalbenom postupku irelevantno je što je tuženik djelomično uspio u odnosu na sporedno potraživanje (zatezne kamate i parnični trošak).

11. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

12. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. i 373. točka 3. ZPP-a.

13. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke i rješenje, kao nepobijani, ostaje neizmijenjeni.

U Rijeci, 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin