REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-1394/2020-21

U I M E  R E P U B LI K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Bosmattom d.o.o. Dugopolje, Kraljice Jelene 19, OIB: 81681479354, zastupan po punomoćniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu, utvrđenja neutemeljenosti fiducijarnog vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2026. u nazočnosti zz tužitelja osobno uz punomoćnika i tuženika osobno uz punomoćnika, na ročištu za objavu presude 12. svibnja 2026., p r e s u d i o  j e

i

r i je š i o j e

I. Vrijednost predmeta spora utvrđuje se u iznosu od 38.000,00 eura

II. Utvrđuje se da je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. veljače 2003., između tuženika EI i ĐI, izvorne vlasnice nekretnine – stana na IX. (devetom) katu zgrade u [adresa], sagrađne na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) u površini od 57,00 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, i hodnika, upisan u knjizi položenih ugovora, [broj poduloška], kojim je ugovorom, njegovim člankom 3., prijebojem u cijelosti otplaćen dug ĐI prema EI, te je prestala osnova fiducijarnog vlasništva EI na toj nekretnini, kao i upisa – uknjižbe toga prijenosa.

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da u zk [broj poduloška], u vlastovnici, izvrši brisanje upisa prijenosa vlasništva stana opisanog u odjeljku A II, s imena ĐI na ime EI, izvršenog radi osiguranja tražbine, te uspostavi vlasničko stanje koje je postojalo prije trenutka na koji se odnosi taj fiducijarni prijenos vlasništva, to jest vlasništvo ĐI.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.956,81 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 8. svibnja 2020., tužitelj navodi kako je tuženik na temelju Ugovora o zajmu i osiguranju od 17. prosinca 2002., a koji je sklopio sa ĐI kao zajmoprimcem 2002. zatražio zabilježbu i upis fiducijarnog vlasništva na nekretnini zajmoprimca ĐI i to stana na IX. katu površine 57,00 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] (novi broj 1770/12) KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] upisan u poduložak broj: 2160 KO [katastarska općina]. Zabilježba zatraženog upisa da je odmah i provedena. Nadalje, tužitelj da je dana 30. kolovoza 2007. predložio ovrhu protiv ĐI, a radi naplate svog zajma i to ovrhu predajom i naplatom njezine nekretnine anagrafske oznake [adresa] te je Trgovački sud u Splitu, rješenjem poslovni broj Ovr-518/07 od 28. rujna 2007. predloženu ovrhu i odredio. Tuženik da je u navedenom ovršnom postupku istaknuo prigovor treće osobe te pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Istovremeno da je kod Zemljišnoknjižnog odjela suda urgirao na donošenju rješenja o fiducijarnom vlasništvu zabilježenom još 2002. godine. Godine 2008.da je Zemljišnoknjižni sud donio rješenje o upisu fiducijarnog vlasništva i to od trenutka upisa i provedbe zabilježbe 2002. godine. Međutim, takvo postupanje tuženika da je bilo prijevarno i u dogovoru sa ĐI jer je tražbina tuženika prema ĐI koja je bila osnovom fiducijarnog prijenosa njezina vlasništva na tuženika prestala već početkom 2003. prijebojem, sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. veljače 2003. kojim je bio u cijelosti otplaćen dug ĐI prema tuženiku. S obzirom da tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi prestanak tuženikova prava na fiducijarno vlasništvo predmetne nekretnine jer je ona elementarni potencijalni objekt ovršnog namirenja njegove tražbine prema ĐI, to predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je najprije prigovorio previsoko označenoj vrijednosti predmeta spora. Nadalje, istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer isti nije stranka Ugovora o kratkoročnom zajmu od 15. srpnja 2004. godine niti je dokazao prijenos te tražbine. Nadalje, da je netočna tvrdnja da je tuženik sudjelovao u bilo kakovom dogovoru s gospođom ĐI, ovršenicom u postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu posl. br. Ovr-2882/2007 ulagao bilo kakovi prigovor kao treća osoba. Spominjani postupak da se nije vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu nego pred Općinskim sudom u Splitu i ima gore navedeni poslovni broj u kojem tuženik da nije sudjelovao. Također, da je netočna tvrdnja i da je tražbina, koja je bila osnovom fiducijalnog prijenosa sa gđe. ĐI prestala početkom 2003. sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine 06.veljače 2003. god., te da tuženik sudjeluje u bilo kakvim dogovorima s gospođom ĐI. Tuženik da cijelo vrijeme, ni kriv ni dužan pokušava zaštititi svoju tražbinu od raznih vjerovnika prema ĐI, koja ga je prevarila kao i ostale vjerovnike, pritom ulazeći u razne sudske postupke i troškove, te cijelo vrijeme da ne uspjeva naplatiti svoja potraživanja. Tuženik da nije mogao nikako doći niti mirnim, niti sudskim putem do svojih sredstava, pa da je bio prisiljen se upletati u razne sudske postupke kako bi zaštitio svoja potraživanja. Najnovija da je ova tužba, te je tuženik da bi zaštitio svoju tražbinu 06. prosinca 2019. bio prisiljen tužiti Erste & Steiermarkische bank d.d., kao i uputiti dopis Općinskom državnom odvjetništvu za brisovnim očitovanjem naspram Porezne uprave.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvatka iz knjige položenih ugovora, ugovora o kratkoročnom zajmu, rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-518/07 od 28. rujna 2007., prigovora treće osobe, ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju prijensom vlasništva nekretnine, ugovora o kupprodaji neketnine, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 8114/2014-2 od 18. veljače 2019., bjanko zadužnice izdana 5. srpnja 2004., pročitan je spis Trgovačkog suda u Splitu,poslovni broj Ovr-518/2007 te spis ovog suda poslovni broj Ovr-2882/07, izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ĐI te saslušanjem zz tužitelja i tuženika.

4. Na ročištu od 26. ožujka 2026. stranke su suglasno predložile vrijednost predmeta spora utvrditi u iznosu od 38.000,00 eura.

4.1. Stoga je, a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022 od 6. lipnja 2022., sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP, odlučeno kao u točki 1. izreke.

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kao vjerovnika fiducijanta ĐI (potonje vlasnice) za utvrđenjem prestanka fiducijarnog vlasništva prethodnog vlasnika, ovdje tuženika, na nekretnini i to stana na IX. katu površine 57,00 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] (novi broj 1770/12) KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] upisan u poduložak broj: 2160 KO [katastarska općina].

5.1. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik temeljem Ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju prijenosom vlasništva nekretnine solemniziranim u uredu javnog bilježnika u Trogiru pod brojem OU-465702 od 17. prosinca 2002 ishodio upis fiducijarnog vlasništva na predmetnj nekretnini, a sporno je, je li fiducijarno vlasništvo tuženika prestalo te je li tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku.

6. Čitanjem bjanko zadužnice (list 81-82 spisa preslik, izvornik list 4-5 spisa trgovačkog suda Ovr-518/07 koji je priklopljen ovom spisu) sud je utvrdio kako je ĐI, kao vlasnica obrta za računovodstvene knjigovodstvene usluge [obrt], radi naplate tražbine u iznosu od 285.000,00 kuna sa kamatom koja na taj iznos teče od 1. rujna 2004., ovdje tužitelju dana 5. srpnja 2004. izdala bjanko zadužnicu. Navedena zadužnica ovjerena je od strane javnog bilježnika Slobodana Zlokića pod brojem ovjere OV-10 972/2004 dana 5. srpnja 2004.

6.1. Nadalje, čitanjem bjanko zadužnice utvrđeno je kako je po istoj izvršena djelomična naplata i to za iznos glavnice od 4.076,72 kune.

7. Čitanjem rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr-518/07 od 28. rujna 2007. sud je utvrdio kako je na temelju bjanko zadužnice navedene pod točkom 6., a radi prisline naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, u iznosu od 280.923,28 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2004. pa do isplate, određena ovrha na nekretnini ovršenika- ĐI i to nekretnina upisana u knjizi položenih ugovora, broj [broj poduloška] KO [katastarska općina], stan na devetom katu, površine 57 m2, na adresi [adresa], a koja zgrada je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] (novi broj 1770/12).

7.1. Daljnjim čitanjem predmetnog ovršnog spisa sud je utvrdio kako je rješenjem od 2. svibnja 2019. obustavljena predmetna ovrha i ukinute sve provedene ovršene radnje. Odluka o obustavi ovrhe donesena je primjenom odredbe čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona jer je treća osoba, ovdje tuženik pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koja je okončana presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-8114/2014-2 od 18. veljače 2019. kojom je predmetna ovrha utvrđena nedopuštenom.

8. Čitanjem Ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju prijensom vlasništva nekretnine sud je utvrdio kako je isti sklopljen 17. prosinca 2002. između tuženika, kao zajmodavca i fiucijarnog vjerovnika, društva [obrt], kao zajmoprimca, te ĐI kao solidarnog i fiducijarnog dužnika.

8.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (str. 16-17 spisa) utvrđeno je da je nekretnina upisana u [broj poduloška] oznake zgrada u [adresa], kućni broj 21, sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] kat. čest. [katastarska čestica]) stan na IX katu u površini od 57m2, uknjižena kao vlasništvo tuženika uz zabilježbu da je prijenos vlasništva s imena ĐI na ime tuženika izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 350.000,00 kuna uvećano za kamate, troškove ovrhe te eventualne druge sudske troškove.

9. Čtanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 18-20 spisa) sud je utrdio kako je isti sklopljen između [obrt] koje je zastupano po zz ĐI kao prodavatelju, RI, kao kupca te ovdje tuženika kao sudionika. Predmet ugovora je bio stan položen u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1407 KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], stan na prvom katu označen br. 2. u površini od 65,89m2 koji se nalazi u objektu E-888/A-1 ulaz II, kao i pripadajuće drvarnice.

9.1. Daljnjim čitanjem ugovora sud je utvrdio kako je kupoprodajna cijena iznosila 506.911,16 kuna te da je među strankama utvrđeno da bi prodavatelj i sudionik-ovdje tuženik, bili stranke Ugovora o zajmu i sporazuma o prijenosu vlasništva nekretnine solemnizirane u uredu javnog bilježnika u Trogiru pod poslovnim brojem OU-465/02 od 17. prosinca 2002., a kojim ugovorom je sudionik-ovdje tuženik dao na zajam prodavatelju iznos u visini od 350.000,00 kuna s rokom vraćanja od 60 dana. Nadalje, da su stranke složene da se naprijed navedeni iznos zajma u visini od 350.000,00 kuna ima smatrati isplatom dijela kupoprodajne cijene za nekretninu koja je predmet ovog ugovora , a preostali iznos od u visini od 156.911,16 kuna kupac da je dužan isplatiti prodavatelju najkasnije do 31. kolovoza 2003 (čl. 3. Ugovora).

10. Iz iskaza svjedokinje proizlazi kako joj je tuženik 2002. isplatio iznos 350.000,00 kuna s osnove zajma. Taj zajam da je bio osiguran osnivanjem fiducijarnog prava na nekretnini anagrafske oznake [adresa] i ovjeren u uredu javnog bilježnika pod brojem Ou-46502 od 17. prosinca 2002. Nadalje da je 2003. godine s RI kao kupcem i ovdje tuženikom kao sudionikom u svojstvu člana uprave direktora tvrtke [obrt] sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine na adresi [adresa]. Na upit suda može li istumačiti članak 3. tog ugovora koji prileži listu 18 spisa, svjedokinja je kazala kako ga ona tumači na način da je ovdje tuženiku i RI dužna iznos od 156.911,16 kuna. Taj stan anagrafske oznake [adresa] da je prodan, a prodali su ga Đirlići (RI i tuženik). Od kupoprodajne cijene tog stana da nije dobila ništa. Kazala je i da je točno da je sa ŠI, zz tužitelja sklopila ugovor o kratkoročnom zajmu na iznos od 200 i nešto tisuća kuna međutim te novce da ona nije dobila niti od zz tužitelja niti od tvrtke Bossmatom d.o.o., a ne sjeća se da je tužitelju izdala bjanko zadužnice. Kada joj je sud predočio bjanko zadužnicu s lista 80 spisa, kazala je kako je to bio stereotipni obrazac kojim se zz tužitelja služio u poslovanju. S tužiteljem da je vodila postupak oko plaćanja njene naknade za pružene knjigovodstvene usluge te postupak radi pobijanja ugovora o kratkoročnom zajmu, ali te postupke da je izgubila. Zaključno, kazala je kako živi u stanu anagrafske oznake [adresa].

11. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je ĐI upoznao po preporuci te mu je vodila knjigovodstvo za njegovu obiteljsku tvrtku. Sa ĐI da je 2002. sklopio ugovor o zajmu i sporazum o fiduciji te joj isplatio iznos od 350.000,00 kuna. Rok za povrat da je bio 60 dana, ali novac mu u tom roku nije vraćen. Štoviše, ĐI se kod njega još dodatno zadužila. Do sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine na [adresa] da je došlo jer je shvatio o čemu se radi, da mu se novci neće vratiti te je na taj način pokušao spasiti dio novca. Kazao je kako je ĐI isplatio 100.000,00 eura, ali papirnato pokriće da ima samo za 350.000,00 kuna po prvom ugovoru o zajmu. Na upit suda kako tumači članak 3. iz ugovora o kuporodaji, te da li to znači da je sklapanjem tog ugovora prebijen dug koji je imao prema ĐI s osnove ugovora iz 2002, tuženik je odgovorio potvrdno, da bi taj dug bio prebijen, ali da nije prebijen za onaj ostatak za koji nije imao papirnato pokriće. Nadalje, naveo je kako su on i supruga (RI) stan anagrafske oznake [adresa] prodali, ne sjeća se za koju cijenu, a ĐI da su putem bankovnog računa isplatili iznos ostatka kupoprodajne cijene u iznosu od 156.911,16 kuna. Smatra kako mu je ĐI i dalje dužna za ono što nije pokriveno papirima, ali da mu nije dužna po ugovoru o zajmu iz 2002. godine. Nije u posjedu stana anagrafske oznake [adresa], već na njemu ima fiduciji. Fiduciji da još nije realizirao jer mu je savjetovano da bi se prvo trebao izvršiti izbris hipoteke, radi čega da je i pokrenuo postupak protiv Erste banke koja ima upisan zalog.

12. Iz iskaza zz tužitelja proizlazi kako je ĐI upoznao sedam godina prije sklapanja ugovora o kratkoročnom zajmu. Ona da mu je bila preporučena kao osoba za poslove knjigovodstva u njegovoj tvrtci. Godine 2004. ĐI da mu se obratila i kazala kako ima financijskih problema, bio joj je potreban novac da bi isplatila kredit Splitskoj banci na stanu anagrafske oznake [adresa]. U srpnju 2004. da joj je pozajmio novac, a ona da mu je, kao osiguranje izdala zadužnicu i dvije mjenice. Također solidarni dužnik da je bio njen obrt [obrt]. Smatrao ja kako mu neće biti potrebno aktivirati zadužnice i mjenice jer je rok vraćanja bio ugovore do kraja kolovoza iste godine. Međutim ĐI mu nije vratila novce te je bio prisiljne poslati zadužnicu na njezin osobni račun. Nakon toga da je krenuo su naplatu na nekretnini anagrafske oznake [adresa]. Prijedlog za ovrhu da je bio usvojen, ovrha je bila određen i krenula je ovršna prodaja. Tada da se u postupak umiješala i treća osoba, ovdje tuženik. On da je prezentirao ugovor o zajmu i osiguranju tražbine o osnivanju fiducijarnog vlasništva te je u konačnici ovrha proglašena nedopuštenom i obustavljena. Kako se još do danas nije naplatio od ĐI, preko odvjetnika da je pregledom zemljišnih knjiga saznao za postojanje ugovora o kupoprodaji od 6. veljače 2003.godine čitanjem kojeg proizlazi da bi ovdje tuženik s tvrtkom ĐI sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine anagrafske [adresa] te da je u tom ugovoru među strankama dogovoreno da se isplata dijela od kupoprodajne cijene vrši prijebojem dugovanje ĐI tuženiku iz ugovora od 17. prosinca 2002. Nadalje, da je bio zaprepašten kad je shvatio da su ove radnje izvršene četiri godine prije nego što je treća osoba stavila prigovor u ovršnom postupku i nakon što je taj predmetni stan već prodan trećoj osobi. ĐI je po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 15. srpnja 2004. isplatio iznos od 285.000,00 kuna, a ona mu zajam nije vratila. Uspio je ovršiti samo manji iznos od 1.000,00 i nešto sitno kuna koliko je imala na računu. Kazao je i to kako mu je ĐI tada bila osoba od povjerenja te da je ona sastavila ugovor o kratkoročnom zajmu te ispunila bjanko zadužnicu i dvije mjenice. Ne zna da li je postojao ugovor o cesiji između njega i tvrtke Bosmattom d.o.o., to rješavaju financijske računovođe, ali zna da je pozajmnica ĐI Zović knjigovodstveno riješena na tužitelja- tvrtku Bosmattom d.o.o.

13. Slijedom gore navedenog nesporno je da je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 6. veljače 2003. došlo do prestanka obveze potonje vlasnice ĐI po ugovoru od 17. prosinca 2002. Naime, navedeno proizlazi iz čl. 3. ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. veljače 2003., kao i iz iskaza tuženika koji je kazao kako je sklapanjem tog ugovora izvršen prijeboj potraživanja koja je imao po ugovoru od 17. prosinca 2002. te da po tom ugovoru prema ĐI nema daljnjih potraživanja.

14. Prema odredbi članka 297. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.- dalje: ZV) što je određeno za založno pravo primjenjivat će se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako zakonom nije što drugo određeno. Odredbom članka 346. ZV je propisano da založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno.

15. Odredbom čl. 195. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), kao jedan od načina prestanka obveza propisan je prijeboj (kompenzacija). Do prijeboja može doći voljom jedne ili obje stranke, po sili zakona ili na osnovu sudske odluke, pa s obzirom na to razlikujemo: jednostranu, ugovornu, zakonsku i sudsku kompenzaciju. Međutim, valja naglasiti da, bez obzira na to kako je do nje došlo, kompenzacija dovodi uvijek do prestanka obveza.

15.1. Dakle, kada se iste osobe pojavljuju u nekim od međusobnih obveznih odnosa u svojstvu vjerovnika, a u nekima od njih u svojstvu dužnika, postoji mogućnost da neke ili sve te obveze prestanu iako nisu ispunjene. Do utrnuća tih obveza može doći ako su ostvarene određene pretpostavke i prijebojem (kompenzacijom) tj. kroz međusobno obračunavanje potraživanja koje dužnik ima prema vjerovniku s vjerovnikovim potraživanjem prema dužniku. Potraživanja koja se prebijaju moraju u trenutku izjavljivanja prijeboja a) faktično postojati (egzistirati); b) biti istovrsna i c) biti dospjela (član 195. ZOO). Dospjelim se smatra ono potraživanje čije ispunjenje vjerovnik već može zahtijevati od dužnika (kada su rokovi za dobrovoljno ispunjenje postojećih obveza već nastupili). Tek u slučaju ako su ispunjene ove pretpostavke izjava o prijeboju ima konstitutivan učinak i smatra se da je prijeboj nastao onog časa kad su se stekli uvjeti za to.

15.2. S druge strane načelo slobodnog uređivanja obveznih odnosa (članak 2. ZOO- a) omogućava sudionicima pravnog prometa slobodno uređivanje obveznih odnosa, ali ih ne mogu uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. U skladu s navedenim načelom stranke mogu sklopiti ugovor o prebijanju tražbina. Kod ovakog dobrovoljnog načina prebijanja tražbina stranke nisu dužne obaviti prebijanje nego to čine svojom voljom radi čega nema određenih ograničenja koja postoje kod građanskopravnog prijeboja koji nastaje jednostranom izjavom volje. Tako tražbine ne moraju biti istorodne, niti dospjele, a mogu se prebijati i zastarjele tražbine. Ugovorni oblik prebijanja tražbina se primjenjuje i kad tražbine prebija više sudionika. U tom slučaju riječ je o višestranoj (multilateralnoj) kompenzaciji kod koje tražbine nisu uzajamne jer sudjeluje više subjekata tako da svaki od sudionika ne mora biti istodobno i vjerovnik i dužnik ostalih sudionika. Ovaj oblik nastaje suglasnošću volja sudionika prijeboja i bez suglasnosti svih sudionika nema prijeboja. Učinci ugovornog prijeboja ne nastupaju od trenutka kad su se ostvarile pretpostavke za nj, već od časa koji stranke odrede u svom sporazumu (pactum de compensando), a ako u njemu nisu ništa o tome odredile, kompenzacija proizvodi učinke od momenta sklapanja sporazuma

16. U konkretnom slučaju sklapanjem ugovora o kuporodaji nekretnine od 7. veljače 2003. prestala je tražbina osigurana prijenosom vlasništva predmetne nekretnine sa fiducijarnog dužnika na fiducijarnog vjerovnika, te je stoga sukladno članku 297. stavak 2. u vezi s člankom 346. ZV prestalo i fiducijarno vlasništvo na predmetnoj nekretnini.

16.1. Naime, fiducijarno vlasništvo podrazumijeva svoju ograničenost raskidnim uvjetom, odnosno ako fiducijaru (fiducijarnom vjerovniku) tražbina osigurana prijenosom prava vlasništva stvari bude ispunjena, pravo vlasništva te stvari vraća se fiducijantu (fiducijarnom dužniku), a upravo navedeno u postupku je i utvrđeno.

17. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ovo jer je čitanjem bjanko zadužnice od 5. srpnja 2007. te rješenja o ovrsi koje je donio Trgovački sud u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-518/07 utvrđeno da bi upravo tužitelj bio vjerovnik ĐI, potonje vlasnice predmetne nekretnine, koja mu je radi osiguranja naplate potraživanja izdala bjanko zadužnicu na temelju koje je i određena ovrha u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem Ovr-518/07.

18. Slijedom svega navedenoga, prema stajalištu ovog suda, tužitelj kao vjerovnik potonje vlasnice nesporno ima pravni interes da se utvrdi prestanak fiducijarnog vlasništva te da se predmetna nekretnina vrati u imovinu tužiteljeve dužnice-potonje vlasnice ĐI.

19. Stoga je, odlučeno kao pod točkom II i III izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.

21. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

22. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife),

- sastav podneska od 14. kolovoza 2020. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 15. studenog 2023. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 19. siječnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 26. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9/1)

- pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/4 Tarife).

22.1. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 6.100,00 eura valjalo je uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost (1.525,00 eura) što ukupno daje iznos od 7.625,00 eura.

22.2. Nadalje, tužitelju pripada i trošak uplaćene pristojbe tužbe u iznosu od 331,81 euro.

23. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki IV izreke ove presude.

U Splitu, 12. svibnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis