REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U LABINU
G. Martinuzzi 2, 52220 Labin
Poslovni broj: P-436/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Jovanoviću, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika LS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Pavičić, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja ugovora ništetnim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. godine u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i punomoćnice tuženika, 12. svibnja 2026. godine, objavio je i
p r e s u d i o je
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju, od dana 02.03.2004. godine, sklopljen između ĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ovjeren od strane Javnog bilježnika Udovičić Rite, Labin, pod posl. brojem OV. 1064/2004, o darovanju nekretnine, i to 11. Suvlasnički dio: 1/27 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -11), s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine – stan koji se nalazi na drugom katu zgrade u [adresa], 9/1, 9/2, 9/3, 9/4 i 9/5, sagrađene na k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, ukupne površine 56,67 m2, ništetan i ne proizvodi pravne učinke,
2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, zemljišnoknjižni odjel Labin, uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja koje je prethodilo u zemljišnim knjigama prije provedbe ugovora iz st. 1.,
3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka, a sve to u roku od 15 (petnaest) dana.“
II. Tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u roku od 15 dana u iznosu od 1.750,00 EUR, zajedno sa zakonskom kamatom počev od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je sudu dostavila tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja ugovora ništetnim. U tužbi navodi da su tuženik i pravni prednik tužiteljice, pok. suprug tužiteljice VS, **.**.2004. godine, sklopili Ugovor o darovanju nekretnine, temeljem kojeg je VS, darovao tuženiku, svojem sinu, nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, zemljišno-knjižni odjel [adresa], kao 11. Suvlasnički dio: 1/27 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine – stan koji se nalazi na drugom katu zgrade u [adresa], 9/1, 9/2, 9/3, 9/4 i 9/5, sagrađene na k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, ukupne površine 56,67 m2. Tužiteljica navodi da je njezin suprug, pok. VS, u međuvremenu preminuo, te da je tužiteljica njegov nasljednik. Tužitelj ističe da je navedeni Ugovor o darovanju nekretnine, od dana 02.03.2004. godine, ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke, a budući je isti u suprotnosti sa pozitivnim pravnim propisima, odnosno nije sklopljen u zakonom propisanom obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a predmetna nekretnina nikada nije stvarno predana u posjed tuženiku. Naime, na predmetnom Ugovoru o darovanju nekretnine, od dana 02.03.2004. godine, kod javnog bilježnika Udovičić Rite, [adresa], pod posl. brojem OV-1064/2004, „samo“ je ovjeren potpis darodavatelja, odnosno pok. VS ŽS, dok predmetni ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili u obliku solemnizirane privatne isprave, a što predmetni ugovor, sukladno odredbi čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (ranije pravno pravilo iz paragrafa 943. bivšeg OGZ-a), čini ništetnim, a budući predmetni stan nikada nije predan u posjed tuženiku, već u istom stanu oduvijek žive danas pok. VS, zajedno sa svojom suprugom, odnosno tužiteljicom. Tužiteljica pojašnjava da oduvijek, od dana stjecanja prava vlasništva na predmetnom stanu od strane pok. VS ŽS, pa do današnjeg dana, živi u predmetnom stanu, dok tuženik, već u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju, nije živio u predmetnom stanu, već duži niz godina kao podstanar živi na adresi u [adresa], pa kasnije i na adresi iz tužbe, odnosno u [adresa].
2.
„Da bi ugovor o darovanju bez prave predaje stvari u neposredan posjed daroprimca bio valjan, potrebno je da bude sklopljen u obliku javnobilježničkog akta“ – Vrhovni sud, Rev-676/08, od 26.10.2011. godine. Da predmetni stan nikada nije predan u posjed tuženiku, proizlazi i iz činjenice da je čl. V. predmetnog Ugovora o darovanju, od dana 02.03.2004. godine, ugovoreno pravo osobne služnosti – prava doživotnog stanovanja u korist majke tuženika, i to tužiteljice JS, a koje pravo doživotnog stanovanja je i upisano u zemljišnim knjigama, a iz čega proizlazi da su pok. VS i njegova supruga, odnosno tužiteljica, nastavili živjeti u predmetnom stanu i nakon zaključenja Ugovora o darovanju, odnosno da nije bilo prave predaje stana u posjed tuženiku. „Kad darovatelj ugovorom o darovanju za sebe zadrži pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja darovane nekretnine, i nakon sklapanja tog ugovora nastavi u njoj živjeti, riječ je o ugovoru o darovanju bez prave predaje za čiju je pravnu valjanost potreban oblik javnobilježničkog akta ili potvrđene (solemnizirane) privatne isprave – ŽS Bjelovar, Gž-1267/13, od 10.10.2013. godine. Da je predmetni ugovor o darovanju ništetan pravni posao, govori i činjenica da je pok. VS, raspolagao predmetnom nekretninom u korist tuženika, a bez suglasnosti drugog bračnog druga, odnosno tužiteljice, a što ima za posljedicu ništetnost pravnog posla i sudska je praksa u ovom slučaju dala prednost odredbama Obiteljskog zakona u odnosu na odredbe Zakona o vlasn ištvu i drugim stvarnim pravima koje proklamiraju načelo zaštite povjerenja treće poštene osobe u zemljišne knjige. “Ukoliko se radi o imovini koju su stranke kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada činjenica da se na imovinu uknjižio tuženik kao vlasnik u 1/1 dijela, ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine niti dovodi u pitanje suvlasnički udjel tužiteljice na toj imovini, ako stranke nisu drugačije ugovorile.“ – Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 577/08-2, od 1. travnja 2009. Naime, nije sporna činjenica da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i pok. VS ŽS, te nije sporno da je bračna stečevina suvlasništvo bračnih drugova. U slučaju primjene Obiteljskog zakona, tada je predmetna nekretnina suvlasništvo stranaka na jednake dijelove. Kako su bračni drugovi suvlasnici na jednake dijelove, tada niti jedan od njih ne bi mogao bez suglasnosti drugog poduzeti nikakav posao u svezi s tom imovinom. Kako su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, tada niti jedan od njih ne bi mogao bez suglasnosti drugog bračnog druga poduzeti bilo koji posao redovite uprave jer nema većinu. „Kad postoji suvlasništvo u jednakim dijelovima tada se ovi poslovi redovitog upravljanja ne smiju poduzimati bez suglasnosti obaju suvlasnika.“ Ako se primjeni načelo argumentum a contrario, proizlazi da za poslove izvanredne uprave nad stvarima bračne stečevine, kao i za raspolaganje, svaki bračni drug mora imati pristanak drugog bračnog druga i to pod prijetnjom ništetnosti. Nadalje, i u slučaju primjene Zakona o braku i porodičnim odnosima, radi se o nedopuštenom raspolaganju zajedničkom imovinom bračnih drugova, što je protivno odredbi čl. 277. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima i zbog toga takav ugovor ništav u smislu odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima. Takvo pravno shvaćanje o potrebi postojanja pisane suglasnosti bračnog druga za valjano raspolaganje nekretninom upisanom na ime drugog bračnog druga, koja imovina je njihova zajednička, kao zakonsku pretpostavku za valjanost tog pravnog posla, Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio u svojoj presudi Rev 616/04 od 27. travnja 2005. godine. Zbog svega navedenog, a kako je razvidno da je predmetni Ugovor o darovanju, ništetan pravi posao, i da ne proizvodi nikakve pravne učinke, to tužiteljica predlaže prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva, uz obvezu tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ugovor o darovanju, za koji tužitelj tvrdi da je ništetan, sadrži sve stavke koje ga čine pravno valjanim prema mjerodavnim propisima. U čl. 4. predmetnog ugovora stipulirano je kako daroprimac od tog dana snosi sve poreze i druge obveze vezane uz vlasništvo, posjed te korištenje tih nekretnina. Budući da se daroprimac pridržavao toga, nije valjan argument tužitelja da ugovor ne proizvodi pravne učinke. Tuženik je imao prijavljenu adresu u [adresa], sve do 2020. godine, gdje živi tužiteljica. Navodi tužitelja da predmetni stan nikad nije predan u posjed tuženiku nisu istiniti. Tuženik, je vršio posjed kontinuirano sve godine prije i poslije darovanja - u tom stanu živio je godinama, a i nakon darovanja, često je boravio u stanu te pomagao svojim roditeljima, vozio ih doktoru, došao bi podići naslovljenu poštu na njega te je često znao i prespavati tamo, ručati u svom stanu. Također, samo vršenje posjeda nad stanom očituje se kroz činjenicu da je tuženik dugi niz godina imao ključ od navedenog stana, nikad nije kucao niti je pitao za dozvolu smije li ući u stan te je otvarao stan svojim ključem i nije se najavljivao prilikom dolaska u stan. Nadalje, tuženik je vršio radove u predmetnom stanu - postavio je klupčice, skinuo pločice u kuhinji, gletao je zidove i slično. Osim toga, često je zbog dugogodišnje bolesti supruge, radi njenog mira i spavao u tom stanu, na način da bi došao, ušao u stan otključavši vrata i/ili bez kucanja ako su vrata bila otvorena, pozdravio se s ukućanima i išao leći, dakle ponašao je kao vlasnik stana, što i jest. Također, osim tuženika, stan su redovno koristili njegova vanbračna supruga J i sin FS. Isti su također često znali prespavati u tim stanu. Sve navedeno potvrdili su svjedoci u predmetu Pn-7/2020, OS Pazin, dole navedeni pod dokaze, na koju okolnost ćemo ih predlažemo kao svjedoke i u ovom predmetu. Sudska praksa Ustavni sud, U-III/409/2011, cit: „ a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi tada taj nedostatak može nadomjestiti prava predaja stvari..“ Navodi da je pok. VS raspolagao predmetnom nekretninom bez suglasnosti tužiteljice nisu istiniti te su kontradiktorni. Naime, obiteljski je bilo dogovoreno kako će se predmetni stan darovati tuženiku, a njegovoj sestri da će roditelji dati novce. U predmetnom ugovoru o darovanju, u čl.5. stipulirano je kako je L (tuženik) suglasan da JS iz [adresa], u ovom slučaju tužiteljica, majka Ć, zadrži pravo doživotnog korištenja navedene nekretnine. Osim činjenice obiteljskog dogovora, suglasnost tužiteljice na navedeno darovanje očitava se kroz činjenicu da joj je upisano pravo doživotnog korištenja nekretnine, tako da nema govora da ista nije bila suglasna a kamoli da nije znala za darovanje- na ročištu 28.05.2021 u predmetu smetanja posjeda Pn-7/2020, pred OS Pazin, st služba [adresa], gdje je LS, ovdje tuženik, tužio za smetanje posjeda JS, ovdje tužiteljicu, tužiteljica je među ostalim izjavila „Ne sjećam se kada sam zaključila darovni ugovor za stan, a tim darovnim ugovorom sam darovala sinu LS stan s tim da mi pomaže“ Sestra tuženika, PS, na ročištu 11.12.2020.g. u predmetu smetanja posjeda Pn-7/2020, pred OS Pazin, stalna služba Labin, izjavila je da su “roditelji darovali stan LS, ovdje tuženiku“ čime je potvrdila obiteljski dogovor. Vrhovni sud u presudi Rev 616/045 od 27.04.2005. godine, koju navodi tužitelj kao primjer, u svom obrazloženju ne zauzima stav da je u to vrijeme bila nužno potrebna pisana suglasnost drugog bračnog druga kao zakonska pretpostavka za valjanost tog pravnog posla, već činjenica što se u konkretnom predmetu radilo o pisanoj suglasnosti olakšava dokazivanje volje drugog bračnog druga. Upravo u citiranom predmetu je tužitelj također pokušao utvrditi ništavnost u predmetu sličnom ovom i odbijen mu je tužbeni zahtjev pravomoćno a revizija je odbijena. Nadalje, istovrsnu tužbu protiv tuženika LS, već je bio podnio pok. VS, otac tuženika, pred ovim sudom, te je Sud donio rješenje, posl.br. 26 P-2352/2019 od 16. veljače 2023.g. u kojem je utvrđena raspravna nesposobnost tužitelja, odnosno oca tuženika. Samim time, vidljiv je veliki interes obitelji, koja je pod utjecajem tuženikove sestre da se tuženiku protupravno oduzme stan koji je stekao na temelju valjanog ugovora o darovanju. Presuda Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1267/2013 nigdje ne postoji, tu činjenicu smo isticali i u prvom postupku P-2352/2019, OS Pazin, kada je tužitelj bio otac tuženika. U najnaprednojoj verziji IUS INFA te presude nema, tako da se ne može očitovati na predmet čije konkretne činjenice se ne znaju, već mogu biti izvučene iz konteksta stoga jedna kratka sentenca iz vjerovatno neke pravne knjige na ovaj način u ovoj situaciji nema nikakav značaj. Osim toga, tuženik raspolaže s upravo suprotnom praksom Županijskog suda u Splitu, Gžx-263/2010, cit;“ Sva ova utvrđenja prema stajalištu ovog žalbenog suda govore u prilog činjenice da bi između darovatelja i daroprimatelja došlo do prave predaje stana sa zadržavanjem korištenja stana od strane darovatelja i njegove supruge, da je to bila želja darovatelja kao i prihvat te želje i realizacija te želje od strane daroprimatelja.. .. Ukoliko ugovor o darovanju nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta tada nedostatak tog oblika nadomješta prema sudskoj praksi prava predaja stana obdarenicima u konkretnom slučaju tuženima u ovom postupku. „Dakle, prema ugovoru o darovanju nekretnina danom 6. kolovoza 1996. kada je i zaključen taj ugovor došlo bi do predaje u posjed darovanih nekretnina. Nije sporno u ovoj žalbenoj fazi postupka da su darovatelji sada pok. A. D. pok. L. i M. D. pok. A. djed i baka tuženih ostali u faktičkom posjedu stana i nakon što je zaključen ugovor o darovanju. Međutim, prema sudskoj praksi koja se je razvila u odnosu na ugovor o darovanju čak i onda kad stranke zajednički koriste darovane nekretnine, faktično i pravno je ispunjen uvjet „prave predaje“, zbog čega se valjanost ugovora o darovanju nekretnina bez forme javnobilježničkog akta ne može osporavati. To stajalište je na tragu pravnog pravila OGZ-a constitutium possessorium, sporazumna očitovanja da vlasnost prelazi, a bivši vlasnici ostaju držalac stvari, u konkretnom slučaju zajedno sa daroprimateljima, tuženima u ovoj parnici.“ I novija praksa ide u korist tuženiku, također je Vrhovni sud u odluci Revd 4025/2020, u predmetu u kojem je odbacio prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja koji je pravomoćno odbijen sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju nekretnine, kazao, cit; „Naime, obrazloženje presude se temelji na utvrđenju da je predmetni ugovor o darovanju nekretnine sklopljen uz predaju nekretnine u samostalan (su)posjed daroprimatelju, pa za valjanost takvog ugovora nije potrebna posebna forma javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave u smislu odredbe čl. 53. st. 1. toč. 3. ZJB. ….Odlučno je utvrđenje da je po sklapanju ugovora daroprimatelj stupio u samostalan posjed, uz volju ugovornih strana da on od tada izvršava vlasnički (su)posjed nekretnine.“ Vrhovni sud Revd 2341/2021- „Naime, u pobijanoj odluci je utvrđeno da je pokojni V. O. stanovao s tužiteljicom u stanu ko ji je bio predmet darovanja do sklapanja braka s tuženicom 17. studenoga 1993., a nakon toga je stanovao s tuženicom u njenom stanu, iako je ostao formalno prijavljen na ranijoj adresi do 7. kolovoza 2002., te je nakon sklapanja braka s tuženicom pokojni V . O. mogao slobodno dolaziti u stan u kojem je stanovala tužiteljica i koji je bio predmet ugovora o darovanju jer je zadržao ključeve tog stana, pa je tako i dolazio u predmetni stan iako u njemu nije stanovao. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da se u konkretnom radi o ugovoru o darovanju s pravom predajom, za valjanost kojeg je dovoljna pisana forma koja je ispoštovana, slijedom čega je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju predmetne nekretnine odbijen kao neosnovan.“ Jasno je dakle, da nema apsolutno nikakvog pravnog razloga za ništavost Ugovora o darovanju stana, kojeg je od tuženika otac, dobrovoljno, uz suglasnost majke-ovdje tužiteljice te ostalih članova obitelji, darovao sinu-tuženome, te da je došlo do predaje u posjed. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troška tuženiku.
4. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u rješenje o nasljeđivanju (str. 5-7 spisa), zk izvadak (str. 8-9 spisa), P-2352/19, ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (str. 24-27 spisa), rješenje Policijske uprave Istarske od 19.03.2020. (str. 28-29 spisa), uplatnice (str. 30-33 spisa), Psp-7/20, ugovor o darovanju (str. 62-64 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka CS, PS, ŠS, HS, AS, FS, MS, SS, ES, te je proveden dokaz saslušanje tužiteljice JS te tuženika LS.
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Svjedok CS, susjed stranaka, je iskazao da je sa pok. ocem tuženika VS bio prijatelj, i da mu je on rekao da su sačinili ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sinom LS, koji se trebao o njima brinuti. Poznato mu je da je bilo svađa između roditelja i tuženika, da su roditelji kupili predmetni stan za vrijeme braka, da roditelji stranaka žive u predmetnom stanu više od 40 godina, , da da mu je JS Majka tuženika znala govoriti da tuženik ne plaća režije, da on nije vidio da bi tuženik nešto donosio roditeljima, nije vidio da im nešto popravlja, ali da je znala dolaziti Franjina supruga, koja je znala biti u stanu, te mu je poznato da je tuženik ulazio sam u stan te da ga je otključavao.
7. Svjedok HS, prijatelj tužiteljice, navodi da je bio u Njemačkoj do 2018., ali da je dolazio godišnje po 3-4 tjedna, da je posjećivao roditelje tuženika, te da od 2018., živi ovdje. Poznato mu je da su predmetni stan kupili roditelji tuženika za vrijeme njihovog braka, da otac tužitelja, sada pok. ŽS radio u rudniku, te su mu pokazali 2018., darovni ugovor, i to zbog toga što su htjeli izm ijeniti ugovor. Navodi da nije čitao ugovor, ali misli da se tuženik trebao brinuti o roditeljima,, a što tuženik nije ispoštovao. Do 2018., su između njih postojale sitne nesuglasice, s tim da su se nakon toga pojačale. Majka tuženika mu je ispričala, da je pok ŽS, koji je bolovao od epilepsije jednom joj pao, te da je zvala u pomoć tuženika, koji joj je rekao da zove susjeda. Navodi da je on osobno vozio roditelje na liječničke preglede, i to najmanje jednom mjesečno, a da je to prije njegovog povratka radio ĐS. Navodi da je i tuženik vozio ali da on ne vjeruje da je to bilo često. Nije vidio da bi tuženik promijenio prozore, tuženik nije živio u stanu, dolazio bi samo po poštu. Svjedok navodi da su mu sve to pričali roditelji tuženika, i da bi on bio zadovoljan da se ugovor raskine jer bi tada tužiteljica dala stan unucima. Navodi da je tužiteljica, majka tuženika JS, imala uvijek glavnu riječ u braku, te da ona i danas živi u predmetnom stanu.
8. U svom iskazu svjedokinja ŠS, unuka tužiteljice i nećakinja tuženika, u svom iskazu navodi da je saznala za ugovor kad je sve bilo "gotovo", i da ima od toga više od 20 godina, i da je njezina majka, sestra tuženika TS, bila jako razočarana kad je saznala za taj ugovor. Poznato joj je da odnosi djeda i bake sa tuženikom nisu nikada bili dobri, te da joj nije poznat razlog zbog čega su mu darovali stan. Tuženik nije mario za roditelje, nezahvalan je 40 godina, i nije poštivao svoje roditelje, te su zbog toga odlučili poništiti ugovor. Tuženik iznosi neistine, nije ništa radio, nije ulagao u stan, i sve što je radio je radio sa novcem od bake. Baka je oduvijek vodila glavnu riječ u kući, te je baka odlučila da se tuži LS jer ne vodi brigu o njima. Djed se držao po strani, te navodi da koliko ona zna da se radilo o Ugovoru o darovanju i da LS, odnosno tuženik nije imao obvezu brinuti se o roditeljima. Koliko je njoj poznato djed nije ni znao što je potpisao. Nakon što je njezina majka saznala za darovni ugovor, ona i baka nisu jedno vrijeme pričale, te navodi da joj je poznato da su djed i baka dali njezinoj majci iznos od 8.000 dem, da si nešto kupe. Navodi da je ona osobno zainteresirana za ishod ovog spora, a sve kako bi baka bila mirna. Koliko je njoj poznato tuženik je jedanput odvezao baku u bolnicu u Zagreb u posjetu njezinoj majci.
9. Svjedokinja PS, kćerka tužiteljice i sestra tuženika, navodi da su predmetni stan otkupili njezini roditelji, da je stan otkupljen u njihovom braku, da je tuženik natjerao oca da potpiše darovni ugovor, da je majka govorila da se boji tuženika, da je tuženik znao tući roditelje, da ona nije znala za navedeni ugovor, već je za isti saznala od susjeda. Navodi da ni otac nije znao što potpisuje, te da je prilikom sređivanja mirovine kada je trebao izvaditi z. k. izvadak saznao da nije vlasnik stana, da je otac bio šutljiv. Ni njezina majka nije znala za darovni ugovor. Problemi su počeli ikada je brat, tuženik htio dovesti novu suprugu u predmetni stan, a što majka nije dozvolila. Majka joj je poklonila 8.000 DEM radi kupnje stana. Navodi da u tom stanu živi njezina majka, tužiteljica, da je majka ranije kuhala za tuženikovu obitelj, i da koliko je njoj poznato da tuženik nije nikada prespavao u tom stanu. Njoj bi bilo drago da tuženik ne dobije stan, jer bi stan trebao pripasti nekome drugom. Kako je otac dobio moždani, njezina kćerka je bila par dana u stanu , kako bi pomogla njezinoj majci, te je tuženik zabranio njezinoj kćerci dolazak, te ju je i ošamario. Njezina majka nije bila suglasna da se potpiše ovaj ugovor, a osim toga majka je znala pričuvati i tuženikovu suprugu koja je jako bolesna, dok je tuženik izlazio vani i nije brinuo o supruzi.
10. U svom iskazu svjedok AS, zet tužiteljice navodi, kako JS (tužiteljica), a i ŽS, su tajili postojanje darovnog ugovora, radi PS (svoje kćerke, njegove supruge), i da je saznao za ugovor možda nakon 10 godina od njegova zaključenja. Koliko mu je poznato tužiteljica nije htjela potpisati ugovor jer u ugovoru nije unijeto ono što su se njih troje ili četvero (supruga tuženika) dogovorili, a kako mu je rekla punica, trebalo se unijeti u ugovor da je tuženik dužan obeštetiti svoju sestru , kao i rok u kojem je dužan obeštetiti svoju sestru, a zbog čega je ugovor potpisao samo ŽS, a koji nije znao ni što potpisuje. ŽS je saznao da je potpisao darovni kada je jedne prilike otišao u gruntovnicu podignuti zemljišno knjižni izvadak. Prema pričanju punice ideju za sastav ugovora dao je tuženik jer nije imao smještaja . Po njegovom saznanju LS nije pomagao roditeljima, možda je jedanput dvaput odvezao roditelje na neki pregled. Svjedok navodi da je od punice dobio 8.000,00 DEM za kupnju stana.
11. Svjedok FS, sin tuženika, unuk tužiteljice, u svom iskazu navodi da mu je poznato da je pok. djed darovao stan njegovom ocu, da su odnosi bili uvijek normalni između svih njih, da je s ocem i majkom slobodno dolazio kod bake i djeda, i da je on znao biti kod bake, kad bi majka bila u bolnici, a tata na poslu. Navodi da su imali i svoju sobu u stanu te navodi da je čuo od bake kako je rekla da je stan od njegovog oca jer da je tatina sestra dobila stan kojeg su financirali baka i djed. Tata, tuženik je imao cijelo vrijeme ključ od stana, sve do prije 5-6 godina kada je baka promijenila bravu. Tata je primao poštu na adresi ovog stana. Bez obzira što su oni bili podstanari, znali su često dolaziti u stan, nisu se trebali najavljivati , dolazili su najmanje tri puta tjedno, tata je pomagao svoje roditelje.
12. Svjedok SS, susjed tužiteljice, navodi da mu je poznato da je tuženik živio sa svojom suprugom jedno vrijeme u predmetnom stanu, i da je tuženik dolazio. Tuženik živi kao podstanar, te mu je osobno pomogao oko preseljenja na Kature i Starce. Svjedok nije pomagao tuženiku u stanu gdje su živjeli njegovi roditelji, nije mu poznato da li je tuženik imao ključeve od stana. Jedne prilike je sa tužen ikom došao u stan i zatekao majstore kako postavljaju pločice, ali svjedoku nije poznato tko je financirao radove, , te navodi da je viđao tuženika da ide u trgovinu, da posjećuje roditelje, i da mu nije poznato tko je plaćao režije za taj stan.
13. Svjedok MS, susjed stranaka, u svom je iskazu naveo da je živio u susjedstvu, od 1971.-1982. godine te se u to vrijeme družio se je sa LS i poznavao je njegove roditelje. Tek je 2007., kad se zaposlio u poduzeću Maling, sreo LS i tada su nastavili sa druženjima. Na tom zajedničkom radnom mjestu mu je LS rekao, ne zna da li se htio pohvaliti ili samo reći, ali zna da mu je rekao da mu je tata darovao stan, te ga je zamolio da mu nešto pomogne oko renoviranja stana i svjedok mu je osobno pomogao kao kolega. Sjeća se da je htio obnoviti blagovaonu, da su zidove strugali, da su zamijenili pločice, ravnali zidove, LS je s drugim majstorom postavljao pločice, svjedok je osobno radio špalete, prozore. Nitko ga nije za to platio, LS ga je prijateljski zamolio da mu pomogne. Ne sjeća se da su njegovi roditelji bili prisutni kad su to radili. LS je živio kao dijete u tom stanu. Svjedoku je poznato da je LS živio kao podstanar, ali da je bio i kod svojih roditelja. Svjedoku je poznato da je tuženikova supruga bolesna dugo vremena i samo može reći da je davao prioritet roditeljima jer je oca morao voziti na kontrole dok je njegova supruga bila bolesna. LS je često bio na bolovanju jer je morao brinuti za svoju bolesnu suprugu kao i svoje roditelje. Zbog toga su ga zvali K. U to vrijeme kad se LS pohvalio da su mu roditelji darovali stan svjedok misli da nije živio sa roditeljima već misli da je bio u iznajmljenom stanu na Katurama. Nije mu poznato da li je LS svoje roditelje financijski pomagao, nije mu poznato niti da li im je bilo potrebno, niti mu je poznato da li je LS plaćao režije za taj stan.
14. Svjedok ES u svom je iskazu navodi da LS poznaje od malih nogu kao i njegovu cijelu obitelj, te navodi da su bili susjedi, jer da je on živio zgradi udaljenoj 50ak metara od zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan. Oni su se družili kao djeca, i dan danas su ostali dobri prijatelji. Svjedok se točno sjeća situacije kad je ugovor sastavljen. Sjeća se da je Franjina sestra, PS, bila u vezi sa AS i nije još bila u braku s njim nego samo u vezi. Od strane Franjine mame, JS bilo je dosta neodobravanja te veze i to zbog nacionalnih razloga, te ga je znala i pogrdno zvati. Nakon toga su se vjenčali, situacija se sredila, nisu imali sređen stambeni status pa su iznajmili stan i to u peterokatnici kod stadiona. U to vrijeme je LS bio sa roditeljima. AS je nakon toga imao namjeru kupiti stan ali nije bio financijski stabilan. Svjedok navodi da iz prve ruke zna cijelu situaciju jer je sa AS tada bio dobar prijatelj, te mu je AS i to osobno govorio. Svjedok se sjeća da je Franjina sestra, može reći, nekako ucjenjivala roditelje da im moraju kupiti stan, njoj i AS, te su AS i PS dobili od roditelja PS novac kojim su mogli otplatiti polovicu stana i koliko mu je poznato kupljen je taj stan. Nije prošlo, ni godinu dana kada je LS darovnim ugovorom stekao stan od oca i mame. Tuženikov otac nije smio ništa napraviti bez saznanja majke. LS mu jednom prilikom rekao da je dobio stan darovanjem. Svjedok je bio jako dobar sa ocem LS, sa majkom nije baš puno diskutirao i tuženikov otac mu je rekao da su on i žena odlučili darovati stan LS, jer je u to vrijeme Franjina supruga bila trudna, a što je bio jedan od razloga, kao i to što su njegovoj sestri pomogli za kupnju stana. LS je uvijek imao ključ od stana, ulazio je u stan bez kucanja, svjedok je osobno bio prisutan kad je ulazio na taj način, te navodi da je bezbroj puta bio prisutan kad je majka zvala LS da joj pomogne nabaviti neke stvari, a kako LS nije imao auto, to ga je on vozio i osobno pomagao donositi stvari u stan od roditelja. Površina predmetnog stana je 57 m2 te u tom stanu po njegovom mišljenju ne mogu živjeti, dvije obitelji. LS je cijelo vrijeme imao ključ od stana, sve dok Franjina nećakinja nije počela živjeti u tom stanu. LS je imao svoju sobu u tom stanu, roditelji su spavali u jednoj sobi, a druga soba je bila namijenjena za LS. Zbog posla, kada je LS trebao biti odsutan znali su njegova supruga i sin živjeti u ovom stanu. Supruga od LS je jako bolesna, svjedok to zna od samih početaka njihove veze. Razboljela se u trudnoći, bolest je eskalirala. Teško je bolesna i ne želi o tome pričati. Svjedok navodi da on jako dobro poznaje AS i može reći da je on veliki materijalista, da iza svega ovog problema stoji Ifetova nakana da predmetni stan pripadne njegovoj kćerki, odnosno nećakinji LS koja je imala i namjeru useliti u stan, a sve u dogovoru sa svojim ocem, po njegovom mišljenju. AS i PS imaju svoj stan i htjeli su da njihova kćerka dobije stan od bake i djeda. Kad su počeli problemi , svjedok navodi da je tu najveću ulogu imala JS, jer su najprije počeli skrivati tuženikovu poštu, a zbog čega je tuženik imao problema sa nekom pismenom od policije. Svjedok se sjeća jedne prilike kada su bili on i LS na kavi, i kad se LS vratio iz stana, te mu se potužio na neki događaj kada mu je nećakinja svašta rekla. U toj cijeloj priči JS je podržavala svoju unuku. To što se pričalo da je LS našao drugu djevojku, to nije istina, jer bi on to znao. To su izmišljotine. Razlog je samo Ifetova nakana i useljenje njegove kćerke u stan. Navodi da on nije mogao nije mogao vjerovati kako se JS okrenula prema AS i PS, i da je došlo do svega ovoga. Pretpostavlja da je u ono vrijeme dok je nećakinja živjela sa JS, nećakinja "pumpala glavu" baki i to je razlog svemu. AS i PS su znali za taj darovni ugovor, jer se sve događalo u roku od godine dana. Novac je dan AS i PS za kupnju stana , te je sačinjen i darovni ugovor LS upravo iz ovih razloga koje je iskazivao. AS mu nikad nije rekao za saznanje tog ugovora, a ni PS. Ta igra sa Daničinom unukom, Franjinom nećakinjom, je trajala par mjeseci, jer je svjedok primijetio da nećakinja tamo spava i rekao je to LS da zaštiti sebe i svoj stan, jer su njihove namjere drugačije po njegovom mišljenju, i to se desilo na kraju. LS je mislio da nećakinja dolazi u posjet baki, međutim nije znao da se zadržava i spava, nije očekivao tako podlu igru. Svjedok je upozoravao LS, LS mu je rekao da nisu toliko ludi, misleći za roditelje, da to naprave, i na kraju se to dogodilo. ŽS je govorio da je Franjin stan. Riječi od Franjinog oca su sljedeće: Dok smo mi živi taj stan pripada nama, međutim kad umremo stan je od LS, i zato smo napravili darovni ugovor. LS je ulagao u taj stan, pločice, prozori, klupčice i sl. Naime, svjedok se sjeća jedne prilike kada je zajedno sa svojih 4-5 prijatelja sjedio u slastičarni, kad je sjeo AS i pohvalio se i rekao da časti pićem, da mu je punica napokon dala novac za stan. To svjedok može osobno posvjedočiti suočenjem sa AS. Odnosi između LS i oca su bili normalni, korektni, nije bilo nikakvih svađa, fizičkih konflikata, svjedok nema saznanja za to. Naime, svjedok osobno zna za jednu situaciju da je JS, pretpostavlja sa kćerkom, smjestila ŽS u Dom bez konzultacije sa LS. LS nije znao gdje je otac, te je nakon duljeg vremena preko drugih kanala saznao gdje je otac, te otišao u dom gdje ga je otac molio da ga uzme doma. LS je imao dosta svojih problema. ŽS je imao jedan problem što se ne bi znao vratiti kući. Mnogo puta je svjedok bio prisutan kad bi majka zvala LS da je tata otišao od kuće, našli bi ga negdje dalje, na Katurama, te ga odveli kući. Sjeća se jedne prilike kad je bio sa LS u slastičarni, da je JS zvala sina da ide po oca, AS je bio 10ak metara od njih, ali njega nikad nije zvala jer on to ne bi nikad učinio. Kad se svjedoka pita zašto je osobno ljut na AS, iskazuje da zna AS od dana kad je došao u [adresa] , i da je ljut, jer zna da je od JS dobio sve što je tražio i ljut je na njegove podle zahtjeve, odnosno njegove materijalne ambicije. Još je teže zbog toga, jer se to događalo dok je Franjina supruga bila jako bolesna i bolesna je i dan danas, a u to vrijeme je i LS obolio. Sve se počelo dešavati u tom momentu. Poznato mu je da je jedne prilike tuženik pod tolikim pritiskom pao u nesvijest dok je radio u ABS u Barbanu. Navodi da mu se AS više nije obraćao, samo iskazuje da kao čovjek ne može cijeniti takve ljude, a kamoli komunicirati s njime. ŽS, otac Franjin je umro, a JS i dalje živi u stanu. Da ŽS nije bio u tom domu, možda bi i dan danas bio živ. Ova situacija im je bila ciljana: „ ŽS ćemo smjestiti u dom, u stan ćemo smjestiti kćerku PS, koja će se brinuti o baki“. Sjeća se jedne situacije i to kad je bila promijenjena brava te je savjetovao LS da se o svemu obavijesti policija što je i učinio. LS je započeo, svoju vezu sa svojom suprugom negdje 2000. godine jer su bili dosta u vezi prije nego se rodio FS. Od tada pa do danas je LS promijenio 2-3 stana, jedan kod stadiona, jedan na Starcima, i jedan sada. Možda eventualno još jedan. Sjeća se da su jedno vrijeme J i LS živjeli kod Franjinih roditelja, po njegovom sjećanju, to je možda bilo kad je J bila trudna. Ne sjeća se da li je LS živio u podstanarstvu ili kod JS za vrijeme sklapanja ugovora. JS je dominantna osoba, te on misli da ŽS ne bi mogao ništa učiniti bez njezinog saznanja. LS je snosio dosta troškova u vezi stana, kad nije bio financijski sposoban, pozajmio bi novac i koristio za financiranje stana. Radove o kojima je iskazivao, je sve financirao LS, da je nalazio radnike, te mu je poznato da Danica nije ništa financirala u vezi tih radova, jer bi LS pozvao prijatelje i to bi se odradilo.
15. Iz iskaza tužiteljice JS, proizlazi da je sa suprugom, sada pok. DS bila u braku 56 godina, odnosno do 2022. kada je umro. Istina je da su ona i suprug zaključili „nešto“ sa tuženikom, sa njihovim sinom. Ona nije ništa potpisala, ali je bilo ugovoreno da tuženik mora uzdržavati nju i supruga, dok su živi i da će zauzvrat dobiti stan. Nije joj je poznato gdje je tuženik našao ŽS, supruga, i kad ga je odvezao da „to“ potpiše, i da li je „to“ potpisao, međutim, nakon 3 dana se vratio tuženik pokazujući ugovor, te u njemu nije ništa pisalo onako kako su se dogovorili. On nisu odmah htjeli tužiti sina, jer su mislili da će se popraviti. Međutim, kad je suprug otišao pogledati zk stanje, dogodio se rusvaj u kući i svašta je bilo. Ona i suprug od 70.-ih žive u predmetnom stanu, a u njemu su živjeli njihov sin, tuženik, i kćerka PS. Navodi da je darovala kćerki PS 8.000,00 maraka kad je ona kupovala stan, a što je kćerka htjela vratiti, te on i suprug to nisu htjeli, a LS je također znao za to. Oni su bili sigurni u LS da će ih on pomoći i da će brinuti o nama do kraja, ali on ama baš ništa, ni jedne lipe nije uložio u stan. Naime, kad su vidjeli da LS neće poštivati njihovu odluku i kad se podijelio od žene, tada su ga zvali da se dogovore i on je rekao da je to njegov stan i da se on neće dogovarati. Navodi da je njezin suprug slučajno pokvario bravu, te je ona nazvala ovlaštenog ključara da izvadi cilindar, ali joj on to nije promijenio, već joj je bravu promijenio susjed, odnosno to je bilo prvi put. Drugi put je isto mijenjala bravu i nije htjela više davati ključeve LS, jer je imala razlog, a koji razlog je poznat LS i ona ne bi komentirala taj razlog, jer želi da taj razlog ostane u tajnosti. Ona bi pristala povući tužbu, kad bi LS dao pola stana svome sinu, a pola stana njezinoj drugoj unuci BS, ali on to ne želi. LS je konstantno od zaključenja ugovora dolazio u stan, a nakon ove tužbe više nije dolazio. LS je imao ključ od prve brave a poslije kako su mu promijenili bravu nije imao ključ. Naime, LS je ranije imao ključ, nekad je pokucao, a nekad je slobodno ušao. Navodi da su se ona i suprug dobro slagali, te su suglasno donosili odluke. Navodi da je bila suglasna da se zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju na način da će ih LS uzdržavati, ali LS ju nije uzdržavao, još je ona njemu pomagala. Ona njega ne mrzi samo ga žali, što je takav postao. Navodi da je sobu netko drugi kupio, odnosno da je ona namještaj kupila sa svojim novcima, a u njoj su nekad znali prespavati LS i njegova djevojka J. Stanovali su u toj sobi mjesec i pol, i poslije su išli u podstanare, da bi i nakon toga, povremeno, nevjesta i unuk znali prespavati jer ju je LS pitao za dozvolu, i to onda kad on je odlazio od kuće na feštu ili kad ga nije bilo. Suprug joj umro **.**.2022. ali zadnju godinu i pol prije smrti bio je dementan. ŽS je bio smješten u dom zadnjih godinu i pol, te je ona plaćala dom 6.000,00 kn mjesečno, te nije mogla odlaziti kod njega jer je i ona bila ozbiljno bolesna, narušenog zdravlja, imala je velikih problema sa srcem, bila je 10 dana na aparatima, a samo su TS i AS posjećivali ŽS. Ne može se sjetiti u kojem domu je bio ŽS. LS nije nju zvao da pita za oca, već je zvao neke njihove prijatelje. Po njezinom saznanju bio je 5 puta kod oca. ŽS je tražio da vidi unuka FS, ali LS ga je samo jednom doveo. Ona smatra da je ugovor ništetan iz razloga što nije sastavljen kako su se dogovorili, a za što je saznala tek poslije. Ona i suprug su primili rješenje od suda, po kojem je tuženik uknjižen kao vlasnik, temeljem darovnog ugovora, ali koliko se sjeća na tom rješenju je bio naveden i ostatak koji je trebao platiti kao za otkup stana po mjesečnim obrocima, a koje obroke su ona i suprug plaćali, dok LS nije platio ni jedan. LS je imao prijavljenu adresu na predmetnom stanu do prije 2-3 godine. LS ništa nije ulagao u stan. Kad je nabavila nove prozore, sjeća se da je tom prilikom LS obradio okolo prozora i da mu je za to dala 300 kuna. Nije istina da bi donosio hranu. Jedino od svjedoka koji su saslušani poznaje SS , dok druge ne poznaje a niti su bili u njezinom stanu. Ne sjeća se kad je darovni ugovor sklopljen, moglo bi biti 2004. godine. LS nije bio na sastanku suvlasnika, te navodi da ona još plaća fasadu po 65 eura mjesečno. LS nije nikad ništa sudjelovao u ničemu, niti je pitao da li on može i kako može plaćati obveze. Na kraju navodi da ima želju da joj na njezin pogreb ne dođe ni sin ni unuk. Na upit tuženika, sina, tko je sjedio onog dana kad su se dogovarali za stan osim njega, tužiteljice i oca, tuži teljica iskazuje da nitko drugi nije sjedio s njima i da nije istina da bi sjedila sestra TS jer da joj je tuženik zabranio da dolazi u kuću. LS nije dao da PS dolazi u stan, te se ona sa kćerkom znala viđati vani ili je sama odlazila kod nje u posjetu. PS nije dolazila dosta dugo u stan, odnosno 15-16 godina, sve dok ona nije tužila sina. Nije htjela dolaziti jer joj LS nije dao, a i ona joj je rekla da ne dolazi jer da je LS spreman sve učiniti. Čak je i udario Katinu kćerku BS i i nju je udario. Opalio joj je šamar ali ona nije zvala policiju radi sramote. LS nikoga ne pozdravlja u zgradi, a ima ih 27 stanara i to mu zamjera, iz razloga što se ponaša kao da nikada nije živio u stanu. Kad je otac umro, LS je zvao V i NS da pita da li je otac umro. LS nju nije pitao u kojem domu je otac, ali ona je rekla Ž, te su mu oni prenijeli. Navodi da je istina da je promijenila broj telefona prije 6 godina, i da LS nema tog broja i da mu ga nitko nije dao, ali ona nije nikome zabranila da mu daju taj broj, a i ona nema broj od LS.
16. Iz iskaza tuženika, KS, proizlazi da su jedne prilike bili svi zajedno, on, majka-tužiteljica, pok. otac i sestra te su razgovarali, i kada je majka rekla sestri „tebi sam dala 8.000,00 maraka“ te želim stan dati LS“, i da je sestra burno reagirala, da se nije slagala s time, te da je on tada rekao da ne želi da mu se daruje stan, i da stan mogu darovati sestri, te da ukoliko roditelji žele njemu darovati stan da on želi da sve bude „crno na bijelo“ odnosno da se sastavi darovni ugovor. Sestra je bila ljuta i otišla. Po dogovoru sa roditeljima, ugovor im je sastavio OS, te je on taj ugovor donio kući, pročitali su ga svi i otac ga je potpisao kod bilježnika, misli, kod Rite Udovičić. Koliko se može sjetiti, misli da je ugovor i pročitan. Iskazuje da je cijelo vrijeme od zaključenja ugovora, a sve do nedavno, do kada je drugi put promijenjena brava imao ključ od stana, slobodno dolazio. Imao je i prijavljenu adresu. Te prilike kod javnog bilježnika bila je prisutna i majka, da se nije, kao što se ni dan danas ne protivi da majka živi do svoje smrti u stanu, te daje obećanje, da je nikada neću smetati. Sjeća se da su donijeli ugovor u gruntovnicu, on i otac, i da su rješenje dobili iz gruntovnice o tome da je uknjižen kao vlasnik. Što se tiče građevinskih radova, navodi da je sudjelovao u renoviranju stana, a što se tiče ostalih troškova, nije bio u mogućnosti snositi te troškove. Bio je podstanar, imao je kredit, bivša supruga mu je bila jako bolesna, te ju je morao voziti u Zagreb. Imao je ključ od stana i prije potpisivanja ugovora o darovanju. Sestra je i dalje znala dolaziti, nikad joj nije branio. Sestra je imala saznanja da je stan njegov, odnosno da je upisan kao vlasnik. Nije bio uvjetovan da mora uzdržavati majku i oca, jer su oni znali da on to nije u mogućnosti. Nakon zaključenja ovog darovnog ugovora, rodio mu se sin nakon 2-3 mjeseca. Majka je znala da ja čeka dijete. Tvrdi da mu je bila namjera da zaključe ugovor, da je on realiziran, da je stupio u posjed darovane mu nekretnine, te da se ponaša kao vlasnik istog od samog početka. Mirovina od oca je iznosila 5.800,00 kuna, a sestra odnosno tužiteljičina kćerka PS se hvalila po [adresa] da ona plaća dom. Navodi da on sada plaća jedan dio režija, a o čemu ima i uplatnice o pričuvi. Struju i vodu plaća tužiteljica, s obzirom da ne živi u stanu, te smatra da to ne može ni plaćati. Nije mu poznato tko plaća fasadu, jer je on bio protiv toga da se radi fasada, te je nije htio ni plaćati. Iskazuje da se nije razgovaralo, niti dogovaralo oko uzdržavanja roditelja, prilikom potpisivanja ugovora. Sjeća se da je zamolio oca da mu prijavi suprugu na adresi, i da on nije o tome razmišljao da je vlasnik stana, te da su on i otac otišli po zk izvadak, odnosno da je otac otišao, i da mu je rečeno da ne može dobiti izvadak jer nije vlasnik, nakon čega se malo ljutio, ali ne onako kako je to iskazivala tužiteljica. Ne sjeća se kad je to bilo, možda 2013. ili 2014. godine. Nije mu poznato zašto se otac ljutio. Na pitanje da li je ikada prespavao u stanu nakon sklapanja ugovora, tuženik iskazuje da je.
17. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju sklopljenog 02. ožujka 2004., sklopljenog između sada pok. ĆS i njegovog sina, tuženika KS, i to glede stana, 11. Suvlasnički dio: 1/27 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine – stan koji se nalazi na drugom katu zgrade u [adresa], 9/1, 9/2, 9/3, 9/4 i 9/5, sagrađene na k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, ukupne površine 56,67 m2, posljedično tome njegov zahtjev da navedeni darovni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke, te da se naloži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.
18. Tužbeni zahtjev, tužiteljica, temelji na odredbi čl. 482. i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22i155/23- dalje: ZOO) u vezi odredbe čl. 53. st. 1. točke 2. i 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09,120/16,i57/22-dalje:ZJB).
19. U ovom postupku, nije sporno da je 02. ožujka 2004., sada pok. ŽS, otac tužitelja i tuženik LS, sklopili darovni ugovor i to glede stana, 11. Suvlasnički dio: 1/27 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine – stan koji se nalazi na drugom katu zgrade u [adresa], 9/1, 9/2, 9/3, 9/4 i 9/5, sagrađene na k. č. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, ukupne površine 56,67 m2, (stranica 62-64 spisa), a koji ugovor je ovjeren kod Javnog bilježnika Rite Udovičić, pod posl. brojem OV.1064/2004.
- Nije sporno da predmetni ugovor nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta
- Nije sporno da je predmetnim ugovorom o darovanju tužiteljici ostavljeno pravo doživotnog stanovanja u predmetnom stanu ( čl. 5 predmetnog ugovora), i da i dan danas tužiteljica u njemu živi, a što tuženik i ne osporava i ne brani joj, a što proizlazi iz samog iskaza tuženika
- Nije sporno da je VS umro **.**.2022., i da je iza njegove smrti proveden ostavinski postupak, te da je rješenjem o nasljeđivanju posl. broj O- 728/2022, UPP-OS-95/22 od 16. rujna 2022. ( stranica 5-7 spisa), utvrđena ostavinska imovina (korištenje grobnog mjesta, i pokretnine), za njegovu nasljednicu proglašena tužiteljica.
- Nije sporno da je tuženik imao prijavljeno prebivalište na adresi navedenog stana do 2020., kada je Rješenjem MUP-a Policijska uprava istarska Broj: 511- 08-18-UP/I-333/1-20 od 19. ožujka 2020., odjavljen, zbog toga što je utvrđeno da tuženik ne živi na navedenoj adresi predmetnog stana ( stranica 28- 29 spisa).
- Nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik predmetnog stana (z.k.izvadak na stranici 8-9 spisa), sa adresom [adresa]. Odredbom čl. 479. st. 1. ZOO propisano je da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati, dok je odredbom čl. 482. navedenog Zakona propisano da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku i da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne, isprave.
21. Odredbom čl. 482. st. 2. ZOO je propisano da Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave a također i čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu , da je javno bilježnički akt potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredni posjed daroprimca.
22. Uz primjenu navedenih odredbi, te utvrđenje da predmetni stan nije ovjeren u formi javnobilježničkog akta, uz uvjet da nije predan u neposredni posjed predmetni, to bi predmetni Darovnu ugovor bio, ništetan i ne bi proizvodio pravne učinke, zbog nedostatka forme, te bi slijedom toga trebalo i naložiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja temeljem čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/08, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) s obzirom da je uknjižba izvršena na temelju pravnog posla koji uopće nije nastao, dakle na temelju nevaljane pravne osnove.
23. Dosadašnja sudska praksa je takva da se smatra da ukoliko predmetni stan nije predan tužitelju u neposredan posjed, te da ukoliko Ugovor o darovanju, nije zaključen u formi javnobilježničkog akta, kao u konkretnom slučaju , a sukladno odredbi čl. 482. i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22i155/23- dalje: ZOO) u vezi odredbe čl. 53. st. 1. točke 2. i 3. Zakona o javnom bilježništvu, da je ugovor ništetan i da isti ne proizvodi pravne učinke, zbog nedostatka forme.
24. Međutim, ovaj sud je u konkretnom slučaju, razmotrio ovaj pravni odnos, sukladno uputi koju je Županijski sud u Splitu dao nižem sudu, izraženoj u odluci posl. broj Gž-1640/2024-2 od 7. ožujka 2024., u kojoj navodi da ne postoji zakonska definicija prave predaje stvari, te da formulaciju „prava predaja“ treba tumačiti kao nešto više od obične tradicije. Način ili modus na koji se stječe neposredan posjed tradicijom može biti fizička predaja i predaja znacima ili simbolička tradicija, dok pod pravom predajom očitovanjem dolaze u obzir traditio brevu manu (ustupanje u posjed, moguće i u vlasništvo, stvari koju je netko do tada držao kao detonator) i/ili constitutum possesorium (dogovor o posjedu, slučaj kad posjednik prenosi posjed na drugog, ali i dalje ostaje detonator stvari).
25. Odredbom čl. 14 st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 52/14, 81/15 i 94/17 dalje ZV) propisano je kako se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstava kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Odredbom čl. 15 st.1. ZV-a, određeno je kako samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.
26. Analizirajući i uspoređujući iskaze saslušanih svjedoka, kao i iskaze samih stranaka, u dijelu izvršavanja posjeda predmetnog stana, to sud zaključuje, da se isti u tom dijelu podudaraju, kao i sa iskazom stranaka, iz kojih proizlazi da je tuženik sa svojom obitelji od zaključenja darovnog ugovora, dakle od 2004., živio kao podstanar sa svojom obitelji u drugim stanovima u [adresa], da nije živio sa roditeljima, da su on, njegova supruga i sin, znali boraviti u predmetnom stanu, zajedno sa njegovim roditeljima, kraće vrijeme, i to kada je trebalo tuženikovu suprugu čuvati, jer je bolesna, u vrijeme kad bi tuženik bio odsutan, i da su imali svoju sobu u kojoj bi boravili. I sama tužiteljica, majka tuženika navodi da je tuženik nakon što mu se rodio sin (FS rođen **.**.2004.), mjesec i pol sa suprugom živio u predmetnom stanu u sobi, dakle odmah po zaključenju predmetnog darovnog ugovora (ugovor je zaključen 2. ožujka 2004.) , te da su otišli nakon toga u podstanare, i da je tuženik i nakon preseljenja, konstantno dolazio u stan, da bi i nakon toga, povremeno, nevjesta i unuk znali prespavati u stanu. LS je dolazio u stan sve dok se njihovi odnosi nisu narušili, a to je bilo početkom 2020. LS je imao prijavljenu adresu na predmetnom stanu do prije 2-3 godine. Tužiteljica je osim toga iskazala da je tuženik zabranio sestri TS da dolazi u kuću. LS nije dao da PS dolazi u stan, te se ona sa kćerkom znala viđati vani ili je sama odlazila kod nje u posjetu. PS nije dolazila dosta dugo u stan, odnosno 15-16 godina, sve dok ona nije tužila sina. I sama svjedokinja ZS je iskazala da nije htjela dolaziti jer joj LS nije dao, a i ona joj je rekla da ne dolazi jer da je LS spreman sve učiniti.
27. Rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-1/2025 od 3. ožujka 2025., potvrđeno je rješenje ovog suda posl. broj Psp-7/2020-29 od 22- veljače 2022, kojom je utvrđeno da su ČS i JS (ovdje tužiteljica), smetali LS (ovdje tuženika), u posljednjem suposjedu, predmetnog stana, na način da su 21. siječnja 2020., neovlašteno promijenili bravu na ulaznim vratima predmetnog stna, i da su spriječili ovdje tuženika da promjeni bravu na ulaznim vratima stana, te im se nalaže da uspostave prijašnje stanje posjedovno stanje, na način da mu predaju jedan primjerak ključa i da mu omoguće nesmetan ulaz u stan.
28. Da je tuženik bio u suposjedu predmetnog stana proizlazi, kako iz navedenog pravomoćnog rješenja, tako i iz iskaza svjedoka koji su iskazivali o posjedu stana, kao i iz samih iskaza stranaka. Tako iz iskaza svjedoka GS, susjeda stranaka, proizlazi da mu je otac tuženika, rekao za ugovor, da je viđao Franjinu suprugu koja je znala biti u stanu, i da je tuženik ulazio u stan i da ga je otključavao. Svjedok HS znao je za darovni ugovor, kojeg su mu pokazali 2018., tužiteljica i suprug. Unuka tužiteljice BS je iskazala da je saznala za ugovor prije 20 godina kada je sve bilo „gotovo“, zbog čega njezina majka ZS, kćerka tužiteljice i sestra tuženika nije pričala sa tužiteljicom. Svjedok FS, sin tuženika je u svom iskazu naveo da su oni slobodno dolazili kod bake, najmanje tri puta tjedno, da je otac, tuženik imao ključeve sve dok nije promijenjena brava.
29. Na temelju provedenog dokaznog postupka, na temelju utvrđenih činjenica i to da je tuženik zajedno sa svojom obitelji povremeno stanovao u stanu, da je imao prijavljeno prebivalište, primao poštu, imao ključ od predmetnog stana, slobodno je dolazio bez najavljivanja, da je sestri zabranio dolazak u stan, a čega se ona, kao i tuženikovi roditelji pridržavali toga dulje od 15 godina, a što je iskazala i sama tužiteljica, to sud smatra da je tuženik došao u položaj da može efektivno izvršavati faktičnu vlast u svezi s darovanim stanom, i da je samim time stekao položaj neposrednog posjednika. To što je tužiteljici priznato pravo doživotnog stanovanja, ne mora značiti da nije izvršena prava predaja stana, jer je tuženik dobrovoljno pristao da majka, tužiteljica, ostane živjeti u stanu u trenutku zaključenja ugovora, kao i što pristaje i dan danas, jer je isti dao obećanje da ju neće smetati i da može živjeti u predmetnom stanu do svoje smrti.
30. Iskaz tužiteljice sud ocjenjuje kontradiktornim i u većoj mjeri neistinitim, jer je ista u prvom dijelu iskaza navela da joj je poznato da je „nešto“ zaključeno sa tuženikom, ali da ona nije ništa potpisala, ali da je bilo ugovoreno da tuženik mora uzdržavati nju i supruga, dok su živi i da će zauzvrat dobiti stan, i da kako se tuženik nije pridržavao i kako ih nije uzdržavao to su odlučili poništiti ugovor, te je promijenila bravu i nije htjela više davati ključeve LS. Iako su svjedoci, PS, kćerka tužiteljice i njezin zet AS iskazivali, da je tuženik imao obvezu uzdržavati roditelje, a njezin zet je osim toga i naveo da je tuženik imao dogovor sa roditeljima da obešteti svoju sestru PS, njegovu suprugu, kao i da to nije učinio, sud je ocijenio njihove iskaze neistinitim i pristranim jer je sud stekao dojam da su isti neposredno zainteresirani za predmetni slučaj, a napose zbog toga što je svjedokinja PS kćerka tužiteljice iskazala da bi stan trebao pripasti nekome drugom, a ne tuženiku.
31. Tužiteljica kao razlog ništetnosti ističe i činjenicu da je darodavatelj, njezin pok. suprug VS darovao predmetni stan, a kojeg su ona i pok. VS stekli u bračnoj zajednici, i da ona nije znala, niti dala suglasnost da se predmetni stan daruje tuženiku, odnosno da je pok. ŽS raspolagao predmetnim stanom koja je njihova zajednička bračna stečevina, bez njezina znanja. Nije sporno da je predmetni stan čini bračnu stečevinu tužiteljice i njezinog pok. supruga, ĆS, s obzirom da navedenu činjenicu nije nitko ni osporavao u ovom postupku. Iz iskaza saslušanih svjedoka HS, prijatelja tužiteljice, BS, unuke tužiteljice i RS, prijatelja tuženika, proizlazi da je tužiteljica imala glavnu riječ u braku i da otac tuženika nije ništa mogao bez njezina znanja i odobrenja učiniti. Sud je iskazima svjedoka u tom dijelu povjerovao, a napose zbog toga što je to iskazala unuka tužiteljice koja neposredno najbolje poznaje situaciju. Na temelju njihovih iskaza sud zaključuje da je tužiteljica znala, i htjela, odnosno da je njezina volja bila ta da se predmetni stan daruje tuženiku, a koji zaključak sud dokazuje činjenica da je tuženik zabranio dolazak svojoj sestri u stan i da ista nije dolazila, kao i s obzirom na iskaz unuke tužiteljice da njezina majka PS, zbog darovnog ugovora dugo nije razgovarala sa majkom, tužiteljicom, dulje od 14-15 godina.
32. Da se nije radilo o ugovoru o uzdržavanju, je iskazala unuka BS, koja je u svom iskazu navela da se radilo o „čistom“ darovnom ugovoru bez obveze uzdržavanja. Slijedom navedenog, a kako je temeljem dokaznog postupka utvrđeno da je tužiteljica u dobrim odnosima sa kćerkom i njezinom obitelji, nelogično je i neživotno da tužiteljici nije poznato da se radilo o Darovnom ugovoru, kad su oni svi to znali, a zbog čega kćerka PS i nije jedno vrijeme razgovarala sa njom, upravo zbog saznanja za navedeni ugovor. Tužiteljica je oduvijek znala da je tuženik u lošoj imovinskoj situaciji, i da isti ima bolesnu suprugu, te je logično i životno da nije mogla od njega očekivati da je uzdržava.
33. Dakle, temeljem provedenog dokaznog postupka, sud zaključuje da je tužiteljica znala za sklapanje darovnog ugovora, da nije ugovorena obveza uzdržavanja, da je njezina volja, kao i volja sada pok. ŽS bila ta da se daruje stan tuženiku, i da je tuženik stekao položaj neposrednog posjednika, jer je došao u položaj da može efektivno izvršavati faktičnu vlast u svezi s darovanim stanom . Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev.
34. Dokaze, koje je sud izveo a nije ih posebno obrazlagao, po mišljenju ovog suda nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
35. Punomoćnici stranaka su dostavili troškovnike.
36. Tužiteljica potražuje troškove postupka i to za sastav tužbenog zahtjeva od 28.03.2024. u iznosu od 200,00 eura, za pristup ročištu 7.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 12.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, za pristup ročištu 30.06.2025. u iznosu od 200,00 eura, za pristup ročištu 10.09.2025. u iznosu od 200,00 eura te za pristup ročištu 20.11.2025. u iznosu od 200,00 eura, odnosno ukupno 1.400,00 eura uvećano za iznos PDV-a od 350,00 eura. Tužiteljica potražuje ukupne troškove u iznosu od 1.750,00 eura. Također, tužiteljica potražuje troškove sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu u iznosu od 200,00 Eur. Dakle, tužiteljica ukupno potražuje iznos od 1.950,00 eura.
37. Tuženik potražuje troškove postupka i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, pristup ročištu 7.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 12.02.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup ročištu 20.03.2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 3.04.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup ročištu 30.06.2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 1.09.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup ročištu 10.09.2025. u iznosu od 200,00 eura kao i pristup ročištu 20.11.2025. u iznosu od 200,00 eura, odnosno sveukupno 1.800,00 eura uvećano za iznos PDV-a od 450,00 eura. Tuženik potražuje sveukupne troškove u iznosu od 2.250,00 eura, uvećane za sudske pristojbe po odluci suda.
38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154 st.1. ZPP-a., a kojom odredbom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu da je dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove vođenjem postupka. Budući je tužiteljica, u cijelosti uspjela u ovom postupku, sud je u povodu zahtjeva stranaka za naknadu troškova postupka odlučivao o njegovom zahtjevu.
39. Osnovanost zatraženih troškova sud je utvrđivao temeljem čl. 155. ZPP- a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, u daljnjem tekstu: Tarifa) i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora koja iznosi 1.500,00 eura slijedom čega tuženiku pripada iznos od 100 bodova po radnji, odnosno 200 eura, po radnji.
40. Sud je u skladu s tarifom utvrdio da punomoćniku tuženika pripada trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.8.t.1), trošak pristupa ročištu 7.11.2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.t.2), sastav podneska od 12.02.2025. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.8.t.1), za pristup ročištu 20.03.2025. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.9.t.1), pristup ročištu 30.06.2025. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 10.09.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.t.1) kao i pristup ročištu 20.11.2025. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr.9.t.1), odnosno sveukupno 1.400,00 eura uvećano za iznos PDV-a od 350,00 eura, odnosno sveukupno iznos od 1.750,00 EUR, a koji i iznos je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku na ime troškova ovog postupka, u skladu s odredbom čl. 154 st.1 ZPP-a, sve u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s odredbom čl. 29 ZOO-,a u roku od 15 dana.
41. Zatražene troškove za sastav podnesaka od sastav podneska od 3.04.2025. i za sastav podneska od 1.09.2025. sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim za ovaj postupak.
42. S obzirom da je tužiteljica izgubila ovaj postupak, to sud nije odlučivao o njezinim troškovima.
43. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Labinu 12. svibnja 2026.
Sutkinja
Zdenka Raguž Zupičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- Tužiteljici putem punomoćnika
- Tuženiku putem punomoćnice
