REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1482/2025-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Andrej Todtling, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Todtling & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, OIB: 32206148371, kojega zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, uz umješača Republiku Hrvatsku, OIB: 52634238587, zastupanu po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Sanje Delač, odvjetnice, zamjenice punomoćnika tuženika IL, odvjetničke vježbenice i punomoćnice umješača CL, zamjenice OGDO-a, dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 198,78 EUR.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.416,99 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 65,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju da umješaču naknadi parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu liječnika specijalizanta, te da mu je rad organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. Objašnjava da radi u prvoj, drugoj smjeni, noću, od ponedjeljka do petka, zatim u prvoj, drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Plaća mu je regulirana odredbama čl. 47. (ranijeg) KU zdravstva, čl. 45. KU zdravstva, čl. 51. (ranijeg) TKU i čl. 50. TKU. Članci 51., 57. i 58. ranijeg KU i članci 49., 55., 56., 58. KU i čl. 54. TKU propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužitelja koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužitelj smatra da je u utuženom razdoblju ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima rada kako je to propisano čl. 86. Zakona o radu i čl. 94. Zakona o radu te čl. 57. KU, čl. 54. TKU i čl. 59.a Dodatka I KU, i to s osnova dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a koje dodatke mu tuženik nije isplaćivao za sve odrađene sate rada. Kako je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelja, posljedično je pogrešno isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Konačno, tužitelj navodi da mu tuženik nije platio ni sve sate redovnog i prekovremenog rada ostvarenog na dane državnog blagdana i praznika i neradnih dana. U tom smislu navodi da prema odredbama KU i TKU te čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj proizlazi da blagdan nije radni dan, pa da je jasno da mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (jer u isti ne ulaze dani blagdana s obzirom da isti nisu radni dani) u tekućem mjesecu sa osam sati.

2. U ovoj pravnoj stvari Općinski radni sud u Zagrebu donio je dana 26.2.2020. presudu kojom je naložio tuženiku da ispati tužitelju iznos od 18.741,43 kn (t. I izreke), iznos od 1.775,28 kn (t. II izreke), odbio zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (t. III izreke) i naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka (t. IV izreke). Županijski sud u Osijeku je presudom od 21.6.2021. u cijelosti potvrdio presudu prvostupanjskog suda. Rješenjem VSRH od 21.5.2025. sud je prihvatio reviziju umješača na strani tuženika i ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 198,78 EUR i u dijelu koji se odnosi na naknadu parničnog troška te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prema tome, u nastavku postupka valjalo je odlučiti o primjeni Zaključka 153. na razdoblje od 21.12.2015. nadalje, u odnosu na potraživanje s osnova razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, kao i o naknadi parničnog troška.

3. U nastavku postupka tužitelj je povukao tužbeni zahtjev.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Smatra da je plaću tužitelja pravilno obračunavao sukladno odredbama KU i TKU za zdravstvo te da dodaci kojim se uvećava osnovna plaća tužitelja s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi nisu vezani za broj ostvarenih sati rada pa da se određuju u istom iznosu. Kako je tuženik pravilno obračunavao plaću, smatra da je pravilno obračunavao i isplaćivao naknadu plaće tužitelja za vrijeme privremene nesposobnosti i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška.

5. Umješač na strani tuženika se pridružio navodima tuženika.

6. U nastavku postupka tuženik i tužitelj su se protivili povlačenju tužbenog zahtjeva.

7. Kako su se tuženik i umješač protivili povlačenju preostalog tužbenog zahtjeva u iznosu do 198,78 EUR, to je u nastavku postupka (nakon odluke VSRH) valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva za razdoblje nakon 21.12.2015. primjenom Zaključka 153. s osnova razlike plaće po osnovi prekovremenog rada u ukupnom iznosu od 198,78 EUR.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

9. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od 4.1.2017. do 31.3.2019. u kojem se primjenjuje Zaključak 153. u ukupnom iznosu od 198,78 EUR.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu liječnika i da je radio prekovremeno.

12. Među strankama je sporno ubrajaju li se dani blagdana u mjesečni fond radnih sati radi utvrđenja pripada li tužitelju razlika plaće za prekovremeni rad.

13. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

14. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

15. Člankom 94. ZR-a propisano je pravo na povećanu plaću, a prema kojem za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Odredba čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09) je istovjetna s prethodno citiranom odredbom čl. 94. ZR-a.

16. Citiranim odredbama propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daju pravo na ostvarivanje povećane plaće. Iz dikcije citiranih odredbi ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od okolnosti navedenih u toj odredbi međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati.

17. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, 29/18, dalje u tekstu: KU), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

18. Odredba čl. 91. st. 3. ZR-a propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

19. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova prekovremenog rada, valja navesti da je čl. 51. st. 9. i 10. KU određeno da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, odnosno na bazi 40-satnog radnog tjedna, s time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

20. S obzirom da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169 prema kojem zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke KU od dana stupanja na snagu KU te da izmijenjeni zaključci imaju pravnu snagu i učinke KU od dana donošenje te izmjene, kao i da je takva izmjena i izvršena Zaključkom 153 o tumačenju odredbe čl. 52. st. 10. KU/13 dana 21.12.2015., to se na konkretno utuženo razdoblje ima primijeniti tumačenje temeljem Zaključka 153.

21. Prema Zaključku 153 tek ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond radnih sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad.

22. Slijedom navedenog, tuženik nije pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, već je iste računao sukladno odredbama čl. 51. KU i Zaključku 153. pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci.

23. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Trošak se odnosi na sve radnje do presude VSRH od 21.5.2025. jer je u tom dijelu tužitelj gotovo u cijelosti uspio u sporu. Nakon toga, tužitelj nije postigao uspjeh s preostalim zahtjevom pa je valjalo u cijelosti odbiti zahtjev za priznavanjem troškova postupka koji su nastali nakon 21.5.2025.

24. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1), pristupa na ročišta 17.4.2019., 14.1.2020., 3.3.2026. – svako po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), te sastav podnesaka od 12.2.2019., 23.4.2019., 8.1.2020., 19.2.2026. – svaki po 200,00 EUR (Tbr. 8/1), pristup na ročište za objavu presude 26.2.2020. (Tbr. 9/3)

– 100,00 EUR, što uz 25% PDV-a (425,00 EUR) te trošak vještačenja u iznosu od 291,99 EUR ukupno iznosi 2.416,99 EUR.

25. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Trošak sastava podnesaka od 23.4.2019. kojim tužitelj izvješćuje sud o uplati predujma nije bio potreban jer je bilo dovoljno da tužitelj dostavi potvrdu o uplati (čl. 155. ZPP-a). Troškovi sastava podnesaka od 13.7.2021. i 3.9.2021. nisu priznati jer se radi o požurnici pa kako sud postupa po službenoj dužnosti u svakom predmetu, to isti trošak nije bio potreban. (čl. 155. ZPP-a).

27. Zahtjev tuženika za naknadom troška postupka odbijen je jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) do 21.5.2025. Nakon toga mu je priznat trošak pristupa na ročište 3.3.2026. (Tbr. 9/2) – 50,00 EUR, što uz 25% PDV-a (12,50 EUR) iznosi 62,50 EUR. Trošak objave nije priznat jer taj trošak nije nastao.

28. Zahtjev umješača za naknadom troška postupka odbijen je jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) do 21.5.2025. Međutim, priznat mu je trošak sastava revizije (Tbr. 10/5) – 75,00 EUR i nakon 21.5.2025. trošak pristupa na ročište 3.3.2026. (Tbr. 9/2) – 50,00 EUR odnosno ukupni trošak u iznosu od 125,00 EUR. Trošak objave nije priznat jer taj trošak nije nastao.

29. Tuženiku i umješaču je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Umješaču – OGDO