Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-125/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BS, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika BS, protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja K-451/2021-43, od 6. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika BS odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim okrivljenika BS, zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11 te ga je, na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Nakon toga, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 , prema okrivljenom je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da je određeno kako će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti, ako okrivljeni, u roku od 4 (četiri) godine, ne počini novo kazneno djelo (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći nakon izdržanog neuvjetovanog dijela kazne). Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom BS je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i dosadašnjeg trajanja istražnog zatvora, od 12. veljače 2020. do 8. lipnja 2020.
2. Na temelju odredbe članka 190. stavka 1., u vezi članka 190. stavka 8. KZ/11, od okrivljenog BS oduzeti su predmeti privremeno oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 12. veljače 2020., serijskih brojeva [serijski broj] i 00046435 i to dvije prozirne PVC vrećice i jedna metalna žličica s tragovima bijele praškaste materije nalik na drogu tipa amfetamin tzv. "speed" bruto težine 81,08 grama, prozirna PVC posuda s crvenim poklopcem ispunjena zelenom suhom biljnom materijom nalik na marihuanu bruto težine 87,09 grama, staklena bočica u obliku srca u kojoj se nalazi zeleni cvjetni vrh biljke nalik na drogu tipa marihuana bruto težine 257 grama, crvena PVC drobilica u kojoj se nalazi 20 sjemenki nalik na biljku kanabis (marihuana), a što je oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], bijela PVC posuda s natpisom ORBIT u kojoj se nalazi 3 PVC vrećice ispunjene bijelom praškastom materijom nalik na drogu tipa amfetamin tzv. "speed" bruto težine 68,10 grama, plava PVC posuda s natpisom CREATINE ispunjena bijelom praškastom materijom nalik na drogu tipa amfetamin, tzv. "speed" bruto težine 1414 grama, koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.
3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni BS oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točk i 1.-6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
4. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik BS, po svom branitelju Petru Vukasoviću, odvjetniku u Osijeku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači prvostupanjska presuda, na način da se okrivljenog osudi na blažu kaznu zatvora, odnosno "na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uz primjenu uvjetne osude, tako da se odgađa izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na vrijeme od 4 (četiri) godine".
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, u suglasju s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
7. Žalba okrivljenika BS je neosnovana.
8. Budući da se žalba okrivljenika odnosi samo na žalbenu osnovu odluke o kazni, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, povodom njegove žalbe, pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to obvezan napraviti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08-26, međutim nije našao da bi osporavana presuda bila opterećena bilo kojom od povreda zakona koje sadrži ta odredba.
9. U svojoj žalbi okrivljenik ističe kako je u ponovljenom postupku dobio strožu kaznu u odnosu na onu koja mu je ranije izrečena presudom istog suda poslovnog broja K 258/2020-7, od 15. lipnja 2020., kada je bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz primjenu uvjetne osude, na način da je izvršenje izrečene kazne zatvora odgođeno na vrijeme od četiri godine, a u ponovljenom postupku, za isto činjenično stanje da je dobio nepovoljniju kaznu u odnosu na ovu ranije izrečenu. Ovakva izmjena na štetu okrivljenog da nije osnovana niti u duhu odredbe članka 47. i članka 41. KZ/11 jer nije dovoljno cijenjeno priznanje okrivljenika i njegovo iskreno kajanje, kao i činjenicu da je otac troje malodobne djece, a sud da je veću važnost dao ranijoj osuđivanosti okrivljenika zbog istovrsnog kaznenog djela, "nazivajući ga specijalnim povratnikom".
10. U pogledu istaknutih žalbenih navoda potrebno je naglasiti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa je tako ispravno, kao olakotne okolnosti, cijenio njegovo priznanje kaznenog djela tijekom ranijeg prvostupanjskog postupka, izraženo kajanje zbog počinjenog te činjenicu da je u to vrijeme bio lošeg imovinskog stanja i otac troje malodobne djece. Isto tako, pravilno je okrivljeniku, kao otegotne okolnosti, cijenio njegovu osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela te činjenicu da je imao u posjedu veću količinu droge raznih vrsta. Međutim, u kontekstu utvrđivanja i vrednovanja okolnosti počinjenja ovog kaznenog djela potrebno je naglasiti, kako je u situaciji kada je okrivljenik kazneno osuđivan, što je ispravno cijenjeno kao otegotna okolnost, potpuno pogrešno, kao olakotnu okolnost, prihvatiti prekršajnu nekažnjivost. Naime, kod činjenice da je okrivljenik ranije kazneno osuđivan (k tome još i za isto kazneno djelo), što predstavlja znatno višu razinu protupravnog ponašanja i nemjerljivo veću ugrozu temeljnih društvenih vrijednosti u odnosu na prekršaje, potpuno je neosnovano neosuđivanost za blažu razinu protupravnog postupanja cijeniti kao olakotno , s obzirom da je očito kako prijašnji život okrivljenika nije bio usklađen s propisima društva u kojem živi.
10.1. Suprotno žalbenim navodima, prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud je potpuno ispravno postupio u smislu odredbe članka 47. KZ/11 te je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ispravno vrednovao sve okolnosti koje su utvrđene na strani okrivljenika tijekom postupka , kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra pa je potpuno utemeljeno okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje.
10.2. U tom kontekstu posebno se ističe okolnost da je okrivljenik do sada već bio osuđivan zbog istog kaznenog djela, što ga nije spriječilo da se još jednom pojavi kao počinitelj novog kaznenog djela, kojom prigodom je u namjeri daljnje prodaje posjedovao veću količinu različitih vrsta droga. U takvoj situaciji nikakvo blaže kažnjavanje nije dolazilo u obzir, kako to potpuno neosnovano okrivljenik ističe u svojoj žalbi, štoviše, kada se ima u vidu količina droge koja je od okrivljenika oduzeta, očito je da je u konkretnom slučaju čak je bilo prostora i za strožim kažnjavanjem okrivljenika.
10.3. Kod ovoga je također nužno naglasiti kako nije osnovan žalbeni prigovor o tome da je pobijanom presudom okrivljenik sada strože kažnjen, u odnosu na raniju ukinutu presudu, a činjenično stanje da se u međuvremenu nije izmijenilo. Istina okrivljenik se pri tome nije izrijekom pozivao na institut zabrane preinake presude na gore, sadržan u odredbi članka 13. ZKP/08-26, ali je u kontekstu ovog navoda potrebno istaknuti kako je, povodom žalbe državnog odvjetnika na odluku o kazni, ranija presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pri čemu drugostupanjski sud nije ulazio u pitanje izbora vrsta i mjere kaznenopravne sankcije. Budući da se radilo o pravnom lijeku koji nije podnesen u korist okrivljenika, prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije bio vezan zabranom iz članka 13. ZKP/08 -26 te je bio ovlašten samostalno i bez ograničenja odlučiti koju kaznenopravnu sankciju primijeniti prema okrivljeniku. Kao što je već navedeno, kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci je odgovarajuće prilagođena te je za očekivati da će se kombinacijom izvršenja dijela te kazne u trajanju od devet mjeseci i vremena provjeravanja od četiri godine u odnosu na drugi dio kazne zatvora u trajanju od devet mjeseci, za koje vrijeme okrivljenik mora biti svjestan da će njegovo ponašanje biti pod pojačanim nadzorom jer će mu u protivnom slijediti opoziv uvjetovanog dijela kazne, uspješno ostvariti svrha kažnjavanja propisna člankom 41. KZ/11 te djelotvorno postići odvraćajući učinak na okrivljenika, radi čega su neosnovani žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu.
11. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi i kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjenje povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je njegovu žalbu, sukladno članku 482. ZKP/08 -26, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 12. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
