REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: Pr-2/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji toga suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužitelja UV iz [adresa], Ulica 1. svibnja 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Javna ustanova Vatrogasna postrojba Grada Ploča, Ploče, Primorska cesta 2, OIB: 57536374448, koju zastupa punomoćnik Goran Radonić, odvjetnik u Pločama, radi isplate, nakon održane glavne rasprave dana 14. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.857,92 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se do 31. prosinca 2022. god. određuje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. god. do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. god. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 192,59 EUR od 16. studenog 2016. god. pa do isplate;

- na iznos od 96,70 EUR od 16. siječnja 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 188,29 EUR od 16. veljače 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 69,04 EUR od 16. ožujka 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 7,50 EUR od 16. travnja 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 198,49 EUR od 16. svibnja 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 120,07 EUR od 16. lipnja 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 156,91 EUR od 16. srpnja 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 98,63 EUR od 16. kolovoza 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 122,47 EUR od 16. rujna 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 100,60 EUR od 16. listopada 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 32,01 EUR od 16. studenog 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 131,14 EUR od 16. prosinca 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 343,46 EUR od 16. siječnja 2018. god. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.113,56 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se do 31. prosinca 2022. god. određuje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. god. do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. god. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 117,70 EUR od 16. veljače 2016. god. pa do isplate;

- na iznos od 16,05 EUR od 16. ožujka 2016. god. pa do isplate;

- na iznos od 21,40 EUR od 16. svibnja 2016. god. pa do isplate;

- na iznos od 45,96 EUR od 16. lipnja 2016. god. pa do isplate;

- na iznos od 128,40 EUR od 16. kolovoza 2016. god. pa do isplate;

- na iznos od 128,40 EUR od 16. studenog 2016. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,51 EUR od 16. siječnja 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 83,69 EUR od 16. veljače 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 46,03 EUR od 16. ožujka 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 5,00 EUR od 16. travnja 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 86,30 EUR od 16. svibnja 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 40,02 EUR od 16. lipnja 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 20,92 EUR od 16. srpnja 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 65,75 EUR od 16. kolovoza 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 40,82 EUR od 16. rujna 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 67,07 EUR od 16. listopada 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 21,34 EUR od 16. studenog 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 43,71 EUR od 16. prosinca 2017. god. pa do isplate;

- na iznos od 114,49 EUR od 16. siječnja 2018. god. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 359,08 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja 2018. god. pa do isplate, a koja se do 31. prosinca 2022. god. određuje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. god. do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. god. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 705,97 EUR.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 3.150,00 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je do 15. listopada 2019. god. (prije odlaska u mirovinu) bio zaposlen kao profesionalni vatrogasac u Vatrogasnoj postrojbi Grada Ploča, i to na radnom mjestu voditelja smjene. Tužitelj podnosi ovu tužbu zbog neplaćanja prekovremenih sati iz turnusa za listopad i prosinac 2016. god. te za razdoblje siječanj – prosinac 2017. god., zatim zbog neplaćanja sati za redovan rad danju (tzv. nadopuna satnice) za određene mjesece u 2016. i 2017. god., kao i zbog pogrešno obračunate i isplaćene razlike plaće u 2016. i 2017. god. te neisplate zatezne kamate na isplaćeni iznos – a o čemu više u nastavku. Sukladno odredbama čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) iz 2013. god., odnosno čl. 38. Kolektivnog ugovora iz 2017. god., tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremene sate koji su ostvareni temeljem rasporeda radnog vremena (rad u turnusu), a koja naknada mu nije isplaćena za mjesece listopad i prosinac 2016. god. (ukupno: 2.140,51 kn) te za cijelu 2017. god. (ukupno: 11.833,77 kn) – a što sveukupno iznosi 13.974,28 kn. Prekovremeni sati iz turnusa utvrđuju se kao razlika između stvarno odrađenog broja sati i redovnog mjesečnog fonda radnih sati, koji se dobije na način da se broj radnih dana u određenom mjesecu pomnoži s 8 sati (čl. 44./38. st. 10. i 12. KU). Važno je istaknuti da je tuženik u ožujku 2019. god. dobrovoljno isplatio tužitelju naknadu za prekovremene sate iz turnusa za period siječanj-rujan 2018. god. – a iz čega nedvojbeno proizlazi da osnova tužiteljevog potraživanja uopće nije sporna. Nadalje, tužitelj ovim putem potražuje i naknadu za neisplaćene sate za redovan rad danju - tzv. nadopuna satnice, i to za 7 mjeseci (1., 2., 4., 5., 7., 10. i 12. mjesec) u 2016. god. (ukupno: 3.604,75 kn za 90 sati) te za svih 12 mjeseci u 2017. god. (ukupno 4.785,18 kn za 116 sati) – a što sveukupno iznosi 8.389,93 kn. Potrebno je naglasiti kako niti osnova ovog tužiteljevog potraživanja nije uopće sporna, budući da je tuženik u rujnu 2020. god. tužitelju dobrovoljno isplatio tu nadopunu satnice za prosinac 2018. god. i za 2019. god. Međutim, radi izbjegavanja bilo kakvih dvojbi, tužitelj će u kratkim crtama pojasniti što je to zapravo tzv. nadopuna satnice. Naime, radnici koji rade u redovnom radnom vremenu (od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno) imaju “naknadu za blagdan“, a što zapravo predstavlja svojevrsnu plaću za neodrađene sate rada. S druge pak strane, službenici i namještenici koji rade u turnusu – kao što je ovdje slučaj – nisu oslobođeni obveze rada za vrijeme blagdana, pa iz tog razloga nemaju niti mogu imati pravo na takvu naknadu. Iz tog razloga, Kolektivnim ugovorom je ugovoreno da se prekovremenim radom službenika i namještenika koji rade u turnusu smatra rad povrh redovnog mjesečnog fonda sati, a što isključuje blagdane, te oni umjesto “naknade za blagdan“ imaju plaćenu tu tzv. nadopunu satnice. Osim prethodno navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje i razliku između iznosa kojeg mu je tuženik isplatio 21. prosinca 2020. god. (20.082,30 kn bruto) i iznosa kojeg mu je bio dužan isplatiti (22.787,80 kn bruto) zbog toga što mu je za 2016. i 2017. god. pogrešno obračunao i isplatio plaće, ne uvećavši mu koeficijent za staž. Dakle, tuženik je 21. prosinca 2020. god. djelomično ispravio svoje ranije pogrešno postupanje, te je tužitelju – kao razliku zbog uvećanja koeficijenta za staž – isplatio bruto iznos od 20.082,30 kn. Međutim, tužitelj drži da je i takav obračun pogrešan, odnosno da mu je tuženik s te osnove ostao dužan 2.705,50 kn. Međutim, tužitelj se u ovom trenutku ne može decidirano izjasniti koji se dio od tog iznosa odnosi na 2016. god., a koji dio na 2017. god. – posebice iz razloga što mu je tuženik dostavio samo „zbirni“ izračun, bez specifikacije za svaki pojedini mjesec. Stoga, tužitelj zadržava pravo tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu spomenute razlike – i to u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate – urediti nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sukladno odredbi čl. 186.b. st. 4. ZPP. Pored toga, za istaknuti je da tuženik prilikom isplate naprijed navedenog iznosa od 20.082,30 kn (bruto) nije isplatio i zakonske zatezne kamate (računajući od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa), pa tužitelj ovim putem potražuje i isplatu istih. Dakle, potrebno je opetovano naglasiti da je tuženik isplatio dio glavnog duga (20.082,30 kn), zbog čega se zatezne kamate na taj dio glavnog duga “osamostaljuju“ (više nisu sporedno potraživanje; gube svojstvo akcesornosti) pa su i podložne “samostalnom utuženju“. Međutim, tužitelj u ovom trenutku ne može znati o kojem iznosu je riječ – budući da mu tuženik, kako je to već istaknuto, nije dostavio izračun po mjesecima već samo “zbirni izračun“, a osim toga tužitelj nema potrebna stručna znanja za izračun visine zakonske zatezne kamate (u apsolutnom iznosu) - pa zadržava pravo da tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu zzk uredi nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, u smislu odredbe čl. 186.b. st. 4. ZPP. Stoga je tužitelj podnio ovu tužbu i predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nema osnove za tužbu. Ističe prigovor zastare samog prava, nedostatka aktivne promašene pasivne legitimacije. Prekovremeni sati su isplaćeni, nadopuna satnice se plaćala kao redovan rad. Tužitelju je sve isplaćeno, osim tražbine iz točke 3. tužbenog zahtjeva koju će isplatiti odmah tužitelju jer je zahtjev tužitelja osnovan. Osporava se osnov i visina tražbine za ostale dijelove tužbenog zahtjeva. Tužitelj je podneskom od 29. rujna 2020. godine obaviješten da mu je isplaćena nadopuna satnice i prekovremeni sati, nakon njegovog zahtjeva od 25. rujna 2020. Iz priloga tužbe nije razvidno na koji Kolektivni ugovor se odnosi tumačenje. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tuž itelja na naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je podneskom od 9. kolovoza 2024. (list 134-136 spisa) uredio tužbeni zahtjev, kao u izreci ove presude, sve u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Srđana Kovačića.

4. Tuženik je u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev istaknuo da se protivi tijeku zateznih kamata iz preciziranog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da tijek kamata nije u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

5. Ovaj sud je presudom poslovni broj Pr-110/2021-35 od 13. studenog 2024. prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-586/2024-3 od 21. siječnja 2026. i predmet vraćen na ponovno suđenje.

6. Izvedeni su dokazi uvidom u sve priložene isprave: Ugovor o radu od 14. studenoga 2008., Ugovor o radu od 3. ožujka 2016., Izračuni plaće, evidenciju prisutnosti na radu tužitelja, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Srđana Kovačića iz listopada 2023., dopuna nalaza i mišljenja iz prosinca 2023. i iz lipnja 2024. , saslušanjem svjedoka BV te saslušanjem tužitelja.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate bruto iznosa od iznos od 1.857,92 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, za listopad i prosinac 2016. te za razdoblje od siječnja do prosinca 2017., na ime razlike plaće na temelju ostvarenih prekovremenih sati iz turnusa, kao i razliku plaće (tzv. nadopuna satnice) za redovan rad za mjesece siječanj, veljaču, travanj, svibanj, srpanj, listopad i prosinac 2016. te za svaki mjesec 2017. godine, u odnosu na onu plaću koja mu je isplaćena, u iznosu od 1.113,56 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 359,08 EUR za razliku koeficijenta te iznosa od 705,97 na ime zatezne kamate na isplaćeni iznos.

9. Među strankama nije sporno, a i proizlazi iz priloženih ugovora o radu da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen ugovor o radu na radno mjesto vatrogasac – voditelj smjene sa utvrđenim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta od 1,10.

10. Na prijedlog tužitelja sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Srđanu Kovačiću, a vještaku je naloženo da na temelju podataka u spisu izradi nalaz i mišljenje u kojem će se očitovati pripada li tužitelju razlika plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati iz turnusa za listopad i prosinac 2016. te za razdoblje od siječnja do prosinca 2017., kao i razlika plaće (tzv. nadopuna satnice) za redovan rad za mjesece siječanj, veljaču, travanj, svibanj, srpanj, listopad i prosinac 2016. te za svaki mjesec 2017. godine, u odnosu na onu plaću koja mu je isplaćena, a sve pojedinačno za svaki mjesec.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka Srđana Kovačića iz listopada 2023. proizlazi kako je obradom raspoložive dokumentacije izradio po mjesecima izračun neobračunate i neisplaćene bruto plaće za prekovremene sate iz turnusa za zaposlenika UV koji za 2016. godinu iznose 2.179,65 HRK protuvrijednosti 289,29 EUR i za 2017. godinu iznose 11.818,87 HRK protuvrijednosti 1.568,63 EUR ili sveukupno 13.998,52 HRK, protuvrijednosti 1.857,92 EUR. Nakon toga je izradio izračun razlike plaće za zaposlenika UV po osnovu tzv. nadopune satnice, po mjesecima za 2016. i 2017. godinu i u odnosu na isplaćene iznose po ovom osnovu potrebno je još isplatiti, za 2016. godinu 3.604,55 HRK protuvrijednosti 478,41 EUR i za 2017. godinu 4.785,54 HRK protuvrijednosti 635,15 EUR ili sveukupno po ovom osnovu treba još isplatiti 8.390,09 HRK protuvrijednosti 1.113,56 EUR. Sveukupno, za neisplaćeni iznos prekovremenog rad u turnusu za 2016. i 2017 godinu i za nadopunu satnice za 2016. i 2017. godinu zaposleniku UV manje je isplaćeno, i potrebno je još isplatiti 22.388,61 HRK protuvrijednosti 2.971,48 EUR (13.998,52 + 8.390,09 = 22.388,61HRK ili 1.857.92 + 1.113,56 = 2.971,48 EUR).

12. Tužitelj je u podnesku od 17. studenoga 2023. predložio naložiti vještaku da izradi dopunski nalaz i mišljenje u kojem će biti iskazano koliki je iznos tužitelju trebao biti isplaćen na ime razlike zbog uvećanja koeficijenta za staž te o kojim točno plaćama je riječ i kada su iste dospjele, kao i koliko iznosi zakonska zatezna kamata na iznos od 20.082,30 HRK, računajući od dana (odnosno dana nakon) dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate naprijed navedenog iznosa tužitelju – 21. prosinca 2020.

13. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Srđana Kovačića iz prosinca 2023. proizlazi kako je obveza isplate Javne ustanove Vatrogasna postrojba Grada Ploča prema bivšem zaposleniku UV još: Za zakonske zatezne kamate na isplate za prekovremeni rad iz turnusa (toč. 2. 1. podneska) za razdoblje od 16.11.2016. do 21.12.2020. godine, u iznosu od 423,62 EUR-a. Za zakonske zatezne kamate po osnovu tzv. nadopune satnice (toč. 2. I. podneska) za razdoblje od 16.2.2016. do 21.12.2020. godine, u iznosu od 285,78 EUR-a. Za iznos neplaćenog uvećanja koeficijenta za radni staž koji za razdoblje od 1.1.2016. do 31.7.2017. godine ukupno iznosi 139,57 EUR-a, a prilikom isplate navedenog iznosa, svaki mjesečni iznos manje isplaćenog treba uvećati za iznos pripadajućih zakonskih zateznih kamata koje teku od dospijeća svake pojedine pogrešno obračunate i isplaćene plaće pa do isplate (na primjer: obračun zateznih kamata za siječanj 2016. se vrši od 16. veljače 2016. godine pa do isplate, itd....).

14. Na ročištu održanom dana 14. svibnja 2024. punomoćnik tužitelja je prigovorio dopuni nalaza i mišljenja, obzirom da ista nije sačinjena sukladno zadatku postavljenom od strane suda. Naime, vještak nije izračunao zateznu kamatu na iznose koji čine zbirni iznos od 20.082,30 kn, a koji iznos predstavlja razliku koja je tužitelju isplaćena 21. prosinca 2020. Umjesto toga, vještak je očigledno izračunao zateznu kamatu na iznose koji tužitelju nisu isplaćeni na ime prekovremenih sati iz turnusa te na ime tzv. nadopune satnice – a što je "predmet" toč. 1. i 2. tužbenog zahtjeva. Osim toga, tužitelj prigovara predmetnoj dopuni i u pogledu izračuna razlike iz toč 3. tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže se vještaka pozvati da se pisano očituje na navedene prigovore, odnosno da ispravi vještvo sukladno zadatku koji je postavljen prema traženju tužitelja u ovom postupku.

14.1. Punomoćnik tuženika je također prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, te zatražio od suda da naloži vještaku da odgovori na pitanje je li od strane tuženika plaćena tzv. nadopuna satnice te da obračuna i utvrdi jesu li plaćeni prekovremeni sati te koliko i kada.

15. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Srđana Kovačića iz lipnja 2024. proizlazi da je temeljem dobivenog naloga u Tabeli 1. dao izračun zakonskih zateznih kamata na iznose koji čine zbirni iznos od 20.082,30 kn, a koji iznosi predstavljaju razliku koja je tužitelju isplaćena 21. prosinca 2020. godine. Ova isplata od zbirno 20.082,30 kn (protuvrijednosti 2.665,38 EUR-a) predstavlja razliku plaće za 2016. i 2017. godinu zbog isplate po koeficijentu 1,10 u odnosu na isplaćeni koeficijent od 1,00. Iz izračuna u Tabeli 1. je razvidno da zakonska zatezna kamata na iznos od 20.082,30 kn (protuvrijednost 2.665,38 EUR) za razdoblje od 16.2.2016. pa do 21.12.2020. godine iznosi 705,97 EUR-a. Što se tiče pitanja iz naloga suda da je također potrebno odgovoriti na pitanje je li od strane tuženika plaćena tzv. nadopuna satnice, te da se obračuna i utvrdi jesu li plaćeni prekovremeni sati, te koliko i kada. Pregledom raspoložive dokumentacije nigdje nije pronašao podatak da su plaćeni prekovremeni sati. Na ovu okolnost je kontaktirao gospodina UV koji mu je potvrdio da mu nikad nije isplaćen iznos od 2.705,50 HRK za razliku koeficijenta između 1,0 i 1,1 te razlika za uvećanje minulog rada za 2016. i 2017. godinu. lako to u nalogu suda izrekom nije navedeno, u nastavku daje izračun zakonskih zateznih kamata na iznos od 2.705,50 HRK protuvrijednosti od 359,08 EUR za razdoblje od 1.1.2018. do 10.6.2024. godine. Br. 1 Glavnica duga je 2.705,50 HRK protuvrijednosti 359,08 EUR. Po ovom osnovu dugovanje Javne vatrogasne postrojbe Grada Ploče prema UV iznosi 359,08 EUR za glavnicu duga i 143,11 EUR za kamate ili ukupno do 10.6.2024. godine 502,19 EUR (359,08 + 143,11).

16. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje te dopune nalaza i mišljenja vještaka Srđana Kovačića smatrajući ga izrađenim u skladu s pravilima znanosti i struke. Vještak je odgovorio na postavljene upite nakon čega stranke nisu više ni imale posebnih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

17. Iz iskaza svjedoka BV proizlazi da je zaposlena kod tuženika, s tim da je zadnjih godina voditelj računovodstva. Prije svega je kazala da tuženik nije u obvezi primjenjivati tzv. COP. Imaju programsko rješenje koje im omogućuje da izvršavaju obračun plaće prema svim zakonskim aktima koji su važeći. U utuženom razdoblju na vatrogasce se primjenjivao Kolektivni ugovor za državne službenike. Što se tiče nadopune satnice, nisu tada znali za taj pojam, ali su isplaćivali kroz redovni rad. U praksi to znači ako osoba ima 168 sati mjesečno i 8 sati je državni blagdan, na platnoj listi se prikazuje 160 sati redovnog rada i 8 sati državnog blagdana, a kod vatrogasaca koji rade u turnusu smo redovni rad uvećavali za tih 8 sati zato što je to njima njihov redovni rad. Poslije, odnosno 2019., su počeli odvajati taj redovni rad i nazivati ga nadopuna satnica, a isto je plaćen kao redovni rad. Tužitelju je za utuženo razdoblje isplaćena nadopuna satnice dok nije sigurna je li mu isplaćen prekovremeni rad jer ona u tom vremenu nije radila na obračunu. Poznato joj je da je tužitelju u rujnu 2020. isplaćena razlika, odnosno nadopuna satnice za 2018. i 2019. godinu. Tadašnji zapovjednik je smatrao da u tom razdoblju tužitelju ne treba isplaćivati nadopunu satnice, pa kada se vratila s porodiljnog, ustanovili su da mu ipak treba isplatiti nadopunu pa su radili ispravak i izvršili isplatu nadopune satnice. Taj zapovjednik je bio, mislim, od početka 2018. godine. Na pitanje punomoćnika tužitelja kako su ustanovili da za 2018. nije isplaćena nadopuna satnice, ako je prethodno u iskazu kazala da sve do 2019. nadopuna satnice nije iskazivana odvojeno, nego je bila isplaćivana kroz redovan rad, izjavila je da kada joj se zapovjednik obratio i izložio način obračuna posljednjih godinu-dvije, ona mu je ukazala da je nadopuna satnice prije plaćana. Zapovjednik joj je rekao da je on nalagao takav obračun plaće, a ona mu je rekla da je to pogrešno. Potom je pozvao na razgovor gđu. U iz SDLSN, nakon čega su zaključili da je potrebno obračunavati nadopunu satnice te je posebno iskazivati na platnoj listi, a nakon čega je ona za sve djelatnike, pa tako i za tužitelja, izvršila korekciju obračuna. Obračun plaće je vršen na temelju unutarnjih akata tuženika, Kolektivnog ugovora te Zakona o radu. Osobni stav bivšeg zapovjednika DV je bio da ne treba isplaćivati nadopunu satnice, ali se to ne odnosi na utuženo razdoblje. Na upit punomoćnika tužitelja zbog čega je sigurna da je u utuženom razdoblju isplaćena nadopuna satnice dok nije sigurna je li mu isplaćen prekovremeni rad, izjavila je da, što se tiče prekovremenog rada, dobije od zapovjednika evidenciju rada gdje je naveden prekovremeni rad. S obzirom da je to bilo 2017. ona za današnje ročište nije uzimala evidenciju niti se pripremala kako bi znali je li isplaćen prekovremeni rad. Nije joj poznato je li u ožujku 2019., jer tada nije radila, tužitelju isplaćena neka naknada za ranije godine. Ne može znati u razdoblju od 2018. do 2019. je li se išta promijenilo u pogledu obračuna jer tada nije ni radila. Misli da prekovremene sate na neki način jesu razvrstavali, ali se sada ne može baš sjetiti kako je to bilo 2017. i ne može sada decidirano kazati na što se odnose prekovremeni sati koje je prethodno spomenula. Nadopuna satnice je naknada sati koji se odnose na državni blagdan u mjesecu u kojem postoje državni blagdani.

18. Tužitelj saslušan kao parnična stranka je izjavio da je tužbeni zahtjev precizirao u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Kovačića. Točka I. tužbenog zahtjeva se odnosi na prekovremeni rad iz turnusa, a za razdoblje od listopad i prosinac 2016., te od siječnja do zaključno s prosincem 2017. Vještak je nalaz i mišljenje dao temeljem dokumentacije do koje je došao upravo kod tuženika i na taj izračun nema primjedbi. Točka II. tužbenog zahtjeva se odnosi na tzv. nadopunu satnice koja se odnosi na razliku odrađenih sati iz redovnog rada danju i isplaćenih sati za redovan rad danju u mjesecu. Traži razliku nadopune satnice također prema evidenciji tuženika za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno prosinca 2017. Točku III. tužbenog zahtjeva je tuženik zapravo priznao, ali do današnjeg dana nije isplatio traženi iznos. Točka IV. tužbenog zahtjeva, kao što je navedeno u tužbi i podnesku, se odnosi na zatezne kamate na onaj iznos od 20.082,30 kn, a što je tužitelju isplaćeno 21. prosinca 2020. U odnosu na iskaz PV u kojem obrazlaže da se nadopuna satnice odnosi na državne blagdane za mjesece u kojima postoje državni blagdani, navodi da ne potražuje tu nadopunu satnice, već samo razliku za redovan rad danju od ponedjeljka do petka. Njemu je tuženik obračunao i isplatio tu nadopunu satnice za prosinac 2018. i cijelu 2019. godinu, ali nije za ovo utuženo razdoblje, pa stoga i potražuje razliku nadopune satnice. Nije se ništa promijenilo u pogledu evidencije radnih sati te obračuna za razdoblje od 2016. do 2019., pa mu je nejasno zašto su mu isplatili za jedno razdoblje, dok za ovo utuženo razdoblje nije.

19. Na radnopravni status zaposlenih u javnoj ustanovi primjenjuje se Zakon o radu i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike u utuženom razdoblju.

20. S obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev uredio u skladu s dopunom nalaza i mišljenja vještaka Kovačića, kojega ovaj sud prihvaća, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti utemeljen.

21. Ističe se da je tuženik samo paušalno prigovorio tužbenom zahtjevu bez iznošenja konkretnih prigovora uz napomenu da je priznao točku II I. tužbenog zahtjeva. Tuženik, i nakon što je ukinuta ranija presuda ovog suda, nije ničim argumentirano osporio tužbeni zahtjev, a odustao je od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje CV. Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer je isti potkrijepljen nalazom i mišljenjem vještaka Kovačića, a koji je nalaz i mišljenje dao nakon uvida u dostavljenu dokumentaciju tuženika. Iako je tuženik prigovorio tijeku zateznih kamata navodeći da isti nje u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, ističe se kako je tužitelj zatezne kamate u odnosu na točku III. tužbenog zahtjeva zatražio tek od 1. siječnja 2018. pa do isplate, a što se tiče zateznih kamata na točku I. i II. tužbenog zahtjeva, iste su zatražene od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Tužitelj je također u svome iskazu pojasnio da je nadopuna satnice koju on potražuje razlika za redovan rad od ponedjeljka do petka na način kako mu je tuženik to već obračunao i platio za prosinac 2018. i cijelu 2019. jer da se ništa nije promijenilo u pogledu evidencije radnih sati, dok on ne potražuje nadopunu satnice kao naknada za državne blagdane za one mjesece u kojima postoje, o čemu je iskazivala BV.

22. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje CV, s obzirom na to da je tuženik odustao od prijedloga za izvođenjem tog dokaza.

23. Točka I. tužbenog zahtjeva se odnosi na prekovremeni rad iz turnusa, a za razdoblje od listopad i prosinac 2016., te od siječnja do zaključno s prosincem 2017. Vještak je nalaz i mišljenje dao temeljem dokumentacije do koje je došao upravo kod tuženika. Točka II. tužbenog zahtjeva se odnosi na tzv. nadopunu satnice koja se odnosi na razliku odrađenih sati iz redovnog rada danju i isplaćenih sati za redovan rad danju u mjesecu. Tužitelj traži razliku nadopune satnice prema evidenciji tuženika za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno prosinca 2017. Točku III. tužbenog zahtjeva je tuženik zapravo priznao. Točka IV. tužbenog zahtjeva, kao što je navedeno u tužbi i podnesku, se odnosi na zatezne kamate na onaj iznos od 20.082,30 kn, a što je tuženik tužitelju isplatio 21. prosinca 2020.

24. Iako je tuženik u postupku tvrdio da je isplatio iznos naveden pod točkom III. tužbenog zahtjeva, tuženik na te okolnosti nije dostavio nikakav dokaz

25. S obzirom na tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja, ističe se da je tužba podnesena 16. veljače 2021., imajući u vidu činjenicu da se najstarije potraživanje odnosi na mjesec siječanj 2016. s dospijećem 16. veljače 2016. , od kada teku zatezne kamate, tako da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

26. Također su neosnovani tuženikovi prigovori nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, koji i nisu obrazloženi, jer je nesporna činjenica da je tužitelj bivši zaposlenik tuženika.

27. Slijedom navedenog, trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti.

28. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje u tekstu ZPP), a tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na osam (8) ročišta u iznosu od po 200,00 eura, trošak sastava dva (2) obrazložena podneska u iznosu od po 200,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika te trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, odnosno ukupno 3.150,00 eura.

29. Zbog svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 12. svibnja 2026.

S u t k i n j a :

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, e-Oglasna ploča

2. Goran Radonić, odvjetnik u Pločama, e-Oglasna ploča