REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ć 5
Poslovni broj: Us I-1724/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ivana Prica Matijaš, odvjetnica u Rijeci, Riva 4, protiv tuženika Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, Zagreb, Nad Lipom 13/1, OIB: 42437000303, radi ispisa iz Upisnika članova Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-034-01/25-02/4, URBROJ: 566-01-03-25-3 od 1. kolovoza 2025. i podredni tužbeni zahtjev radi određivanja brisanja tužiteljice iz Upisnika članova Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-01/25-02/4, URBROJ: 566-01-03-25- 3 od 1. kolovoza 2025. (str. 12/4-18/4 spisa) odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za ispis iz Upisnika članove Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi, u bitnome, kako je podnijela zahtjev za ispis iz Upisnika članova Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora budući da više ne obavlja edukacijsko - rehabilitacijsku djelatnost u smislu Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti. Ističe da je zaposlena na radnom mjestu Učitelj edukacijski rehabilitator u Centru za odgoj i obrazovanje u Rijeci, pri čemu njezin rad, prema njezinu shvaćanju, predstavlja isključivo odgojno-obrazovni rad u okviru sustava obrazovanja, a ne samostalno obavljanje regulirane edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti. Smatra da se radi o radnom mjestu u sustavu školstva, a koje je uređeno Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te da stoga ne ispunjava pretpostavke za obvezno članstvo u Komori. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na potvrdu poslodavca iz koje proizlazi opis njezinih radnih zadataka, kao i na korespondenciju s Ministarstvom znanosti i obrazovanja iz koje, prema njezinu tumačenju, proizlazi da se njezina djelatnost ne može poistovjetiti s edukacijsko-rehabilitacijskom djelatnošću u smislu posebnog zakona. Tuženik da je primijenio zastarjeli tekst Državnog pedagoškog standarda osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja iz 2008. godine, zanemarujući izmjene iz 2010. godine te da važeći propisi razlikuju učenike s teškoćama u razvoju kao učenike kojima je utvrđen primjereni oblik školovanja. Naglašava kako u školama postoje i drugi stručnjaci koji obavljaju edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost i da se njezin rad razlikuje od rada stručnih suradnika edukacijskih rehabilitatora. Drži da članstvo u Komori nije opća zakonska obveza za sve osobe sa završenim studijem edukacijske rehabilitacije. Dodatno ističe da prestankom stvarnog obavljanja stručnih poslova edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti prestaje i pravna osnova za njezino obvezno članstvo u Komori pa stoga smatra da su ispunjene pretpostavke za njezin ispis iz Upisnika članova. Predlaže da sud poništi osporavanu odluku, podredno odredi brisanje tužiteljice iz članstva Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužben i zahtjev kao neosnovan te ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijane odluke. Obrazlaže da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu učitelja edukacijskog rehabilitatora te da, neovisno o nazivu radnog mjesta i organizacijskom okviru u kojem radi, faktično obavlja poslove koji po svojoj prirodi predstavljaju edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost u smislu članka 3. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti. Naglašava da je odlučujuće sadržajno obavljanje poslova, a ne formalni naziv radnog mjesta ili činjenica da se poslovi obavljaju u školskom sustavu. U tom smislu ukazuje da učite lji edukacijski rehabilitatori neposredno rade s učenicima s teškoćama u razvoju, provode individualizirane i posebne programe, sudjeluju u dijagnostici, planiranju, provedbi i evaluaciji rehabilitacijskih i odgojno-obrazovnih postupaka, što sve predstavlja sadržaj regulirane djelatnosti. Dodatno ističe da se edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost, sukladno zakonu, može obavljati i u području odgoja i obrazovanja te da stoga okolnost da je tužiteljica zaposlena u školskoj ustanovi ne isključuje obvezu članstva u Komori. Nadalje, ukazuje da je Komora zakonom ovlaštena kao javnopravno tijelo odlučivati o upisima i brisanjima iz Upisnika članova te nadzirati zakonitost obavljanja regulirane djelatnosti pri čemu je uvjet za obavljanje djelatnosti status ovlaštenog edukacijskog rehabilitatora i članstvo u Komori. Tuženik se poziva i na odredbe Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti kojima su propisane prekršajne sankcije za obavljanje djelatnosti bez odgovarajućeg ovlaštenja, ističući da bi prihvaćanje zahtjeva tužiteljice značilo omogućavanje obavljanja regulirane profesije bez zakonskih pretpostavki. Također navodi da Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije nadležno za tumačenje Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti niti za odlučivanje o statusu članstva u Komori. Smatra da je osporavana odluka zakonita te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS - a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporavana odluka i u spisu ovog spora. Druge po tužiteljici predložene dokaze sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u raspravnom rješenju i nastavku obrazloženja ove odluke, te se ovdje ukazuje i da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (čl. 49. st. 1. i 4. ZUS-a). Ujedno, tužiteljici je omogućeno tijekom spora i na raspravi očitovanje o svim navodima druge stranke te pravnim i činjeničnim pitanjima, neovisno što nije formalno saslušana u smislu čl. 86. ZUS-a (ovdje sud ukazuje i na stav Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazan u odluci broj U-III-3687/2021 od 5. ožujka 2026.)
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka u spisu utvrđeno je da je tužiteljica upisana kao član Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora te da je 24. lipnja 2025. podnijela zahtjev za ispis iz Upisnika članova Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora navodeći da ne obavlja edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost već odgojno-obrazovnu. Zahtjev je dopunjen 14. srpnja 2025. Osporavanim rješenjem tuženika je zahtjev odbijen uz obrazloženje da tužiteljica obavlja edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost u smislu članka 3. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine br. 18/22.; dalje: Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti) te da slijedom toga nema osnove za ispis iz članstva.
8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica magistra edukacijske rehabilitacije, da je zaposlena u Centru za odgoj i obrazovanje Rijeka od 2003. na radnom mjestu Učitelja edukatora rehabilitatora te da radi s učenicima s teškoćama u razvoju.
9. Sporno je obavlja li tužiteljica edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost u smislu čl. 3. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti te s tim u vezi obvezatnost članstva u Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora (dalje: Komora).
10. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti propisano je da je edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost sustav pojedinačno ili skupno usmjerenih stručnih postupaka, metoda, intervencija, programa i aktivnosti utemeljen na načelima i spoznajama edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i prakse, s taksativno navedenim ciljevima koji uključuju unapređenje funkcionalnih sposobnosti, stjecanje akademskih i životnih vještina, socijalnu uključenost i kvalitetu života. Odredbom st. 2. istoga članka određeno je kako edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost obuhvaća: 1. rano otkrivanje - skup postupaka, metoda, programa usmjerenih prepoznavanju odstupanja od razvojnih miljokaza, poteškoća u funkcioniranju te rizičnih čimbenika u okolini, 2. edukacijsko-rehabilitacijsku dijagnostiku i procjenu - proces primjene formalnih i neformalnih metoda i postupaka, odnosno prikupljanja, analize i interpretacije podataka o razvojnim miljokazima i funkcioniranju, životnom okruženju i kvaliteti života, primjerenom obliku asistivne i rehabilitacijske tehnologije te primjerenom obliku podrške, 3. izradu edukacijsko-rehabilitacijskog nalaza, mišljenja i preporuka, 4. edukacijsko-rehabilitacijsko planiranje - izradu individualnih i grupnih edukacijsko-rehabilitacijskih planova i programa samostalno i u suradnji s drugim stručnjacima, uključujući izradu individualiziranog plana podrške za tranzicije/prijelaze u slučaju životnih promjena, 5. provođenje metoda, programa, intervencija i aktivnosti
- provođenje individualnih i/ili grupnih edukacijsko-rehabilitacijskih programa, edukacijskih, terapijskih i rehabilitacijskih metoda, postupaka, intervencija i aktivnosti, utemeljenih na načelima i spoznajama znanosti i prakse, samostalno i/ili u timu, 6. edukacijsko-rehabilitacijsko savjetovanje - skup postupaka prema pojedincima, obiteljima i skupinama usmjerenih unapređenju i/ili zadržavanju funkcionalnih sposobnosti i razvoju individualnih potencijala, stjecanja akademskih, socijalnih, životnih znanja i vještina, profesionalnog osposobljavanja/rehabilitacije, unapređenja životnog okruženja, mentalnog zdravlja i kvalitete života, 7. provođenje razumnih prilagodbi životnih okruženja - skup postupaka koji obuhvaćaju procjenu, planiranje, preporuku i provođenje razumnih prilagodbi okoline, primjenu asistivne i rehabilitacijske tehnologije te pružanje stručne podrške socijalnom okruženju u ostvarivanju razumnih prilagodbi, i univerzalnog dizajna koji će osigurati dostupnost informacija i ostvarivanje ciljeva iz područja edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, 8. evaluaciju - skup znanstvenih i stručnih postupaka kojima se sustavno prikupljaju i analiziraju podaci radi utvrđivanja učinaka, praćenja procesa provedbe i unapređivanja edukacijsko-rehabilitacijskih planova i programa, učinkovitosti sustava podrške i procesa inkluzije, samovrednovanja rada edukacijskog rehabilitatora te vrednovanja rada drugih stručnjaka i ustanova vezano za ciljanu populaciju te mentoriranje studenata i pripravnika, 9. razvoj novih metoda - skup postupaka evaluacije i unapređenja postojećih i razvoja novih edukacijsko-rehabilitacijskih metoda, programa, terapija, intervencija te prilagodbi okruženja, asistivne i rehabilitacijske tehnologije, metodičko-didaktičkih sredstava, kao i instrumenata procjena i praćenja, 10. osnaživanje i podršku - skup intervencija, edukacija, savjetovanja i podrške obiteljima, skrbnicima/udomiteljima, pojedincima i skupinama, 11. intervenciju i edukaciju - skup intervencija, postupaka, programa i edukacija u vršnjačkom okruženju, kao i informiranja, edukacije i savjetovanja različitih stručnjaka, pomoćnika i poslodavaca iz okruženja ciljane populacije, 12. zastupanje i zagovaranje - niz postupaka zagovaranja i promoviranja, koordinacije i suradnje te utjecanja na društvene politike, zakonodavstvo, javne strategije i prakse sa svrhom osiguravanja socijalnog uključivanja, unapređenje procesa inkluzije, razvoja suvremenih modela i programa podrške te razvoja i evaluacije novih usluga temeljenih na relevantnim znanstvenim i stručnim spoznajama, 13. osmišljavanje i provođenje sigurnosnih protokola te promoviranje zdravih stilova života, mentalnog i socijalnog zdravlja, 14. edukacijsko-rehabilitacijska stručna i znanstvena istraživanja - uključuju temeljna, primijenjena i razvojna istraživanja u svrhu produbljivanja spoznaja na području edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i unapređenja edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti.
11. Čl. 4. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti izričito je propisano da se edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost provodi, među ostalim, u području odgoja i obrazovanja.
12. Prema odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost obavlja ovlašteni edukacijski rehabilitator, a odredbom čl. 6. st. 1. t. 3. Zakona propisano je da je jedan od uvjeta za priznavanje prava na obavljanje te djelatnosti članstvo u Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora.
13. Iz Potvrde Centra za odgoj i obrazovanje, poslodavca tužiteljice, od 2. veljače 2024. (str. 10/2 spisa) proizlazi da tužiteljica obavlja poslove učitelja edukacijskog rehabilitatora koji, prema odredbi čl. 2. st. 2. Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi (Narodne novine br. 34/14., 40/14., 103/14., 102/19.; dalje: Pravilnik o tjednim radnim obvezama), neposredni odgojno-obrazovni rad izvode s učenicima s teškoćama u razvoju prema posebnim nastavnim planovima i programima.
14. Posebni nastavni planovi i programi za učenike s teškoćama, uključujući program produženog stručnog postupka, zahtijevaju primjenu specifičnih stručnih znanja i metoda iz područja edukacijske rehabilitacije. Prema odredbi čl. 1. st. 3. t. f) Pravilnika o tjednim radnim obvezama, produženi stručni postupak je dodatni odgojno- obrazovni i rehabilitacijski program za učenike s teškoćama.
15. Odredba čl. 11. st. 2. Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (Narodne novine br. 24/15.) propisuje da produženi stručni postupak provode stručnjaci edukacijsko - rehabilitacijskog profila (edukacijski rehabilitator, logoped ili socijalni pedagog). Ovaj kvalifikacijski zahtjev potvrđuje da poslovi tužiteljice zahtijevaju specifične kompetencije iz edukacijsko-rehabilitacijske znanosti.
16. Tužiteljica nije posebno osporavala da je prema godišnjim planovima i programima Centra za odgoj i obrazovanje Rijeka zadužena za provođenje programa produženog stručnog postupka, a isto je vidljivo i iz Odluke o tjednom i godišnjem zaduženju sa str. 258-9 sudskog spisa.
17. Sud je razmotrio argument tužiteljice da Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12. - službeni pročišćeni tekst, 94/13., 152/14., 7/17., 68/18., 98/19., 64/20., 133/20., 151/22., 155/23., 156/23.; dalje: Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi) razlikuje „učitelje edukatore rehabilitatore“ (čl. 100. st. 1.) i „stručne suradnike edukacijsko-rehabilitacijskog profila“ (čl. 100. st. 4.), te da ovo razlikovanje implicira da učitelji ne obavljaju edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost.
18. Međutim, prema mišljenju ovog suda navedeno razlikovanje odnosi se na različite uloge u sustavu odgoja i obrazovanja u smislu da učitelji izvode nastavu, a stručni suradnici pružaju stručnu podršku. No, obje kategorije primjenjuju znanja i metode edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, i to učitelji u neposrednom radu s učenicima prema posebnim programima, a stručni suradnici u dijagnostici, planiranju i savjetovanju.
19. Činjenica da učitelji edukatori rehabilitatori rade prema posebnim nastavnim planovima i programima, za razliku od redovnih učitelja koji rade prema redovnim programima, upravo ukazuje na specifičnu stručnu komponentu njihova rada koja proizlazi iz edukacijsko-rehabilitacijske znanosti.
20. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi uređuje organizaciju odgojno-obrazovnog sustava, radna mjesta te uvjete zapošljavanja, dok Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti uređuje uvjete za obavljanje regulirane stručne djelatnosti neovisno o organizacijskom okviru u kojem se ona provodi.
21. Citiranim čl. 4. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti izričito je propisano da se djelatnost provodi i u području odgoja i obrazovanja, čime je zakonodavac jasno obuhvatio i rad u školskim ustanovama kao jedan od oblika njezina ostvarivanja.
22. Okolnost da je tužiteljica zaposlena u javnoj ustanovi iz sustava obrazovanja ne isključuje primjenu Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti. Ovo stajalište potvrđuje i sudska praksa Visokog upravnog suda u odluci posl. br. Usž- 2714/2022-2 od 11. studenoga 2022. u analognom predmetu koji se odnosio na zdravstvenog radnika zaposlenog kao državni službenik.
23. Članstvo u Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora ima obvezan karakter za sve osobe koje obavljaju edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost u smislu Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti. To proizlazi iz sustavnog tumačenja odredbi čl. 5. st. 2., prema kojem djelatnost može obavljati isključivo ovlašteni edukacijski rehabilitator, te čl. 6. st. 1. t. 3., kojim je propisano da se ovlaštenje za obavljanje djelatnosti stječe, između ostalog, članstvom u Komori. Iz navedenog proizlazi da je članstvo u Komori konstitutivna pretpostavka za stjecanje i održavanje statusa ovlaštenog edukacijskog rehabilitatora, a time i za zakonito obavljanje regulirane djelatnosti. Takvo tumačenje potvrđuje i svrha zakona izražena u obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona od 13. siječnja 2022., prema kojoj se obveznim članstvom za osobe koje obavljaju ovakvu djelatnost osigurava standardizaciju i kontrolu obavljanja djelatnosti.
24. Navodi o postupanju prema drugim osobama koje prema navodima tužiteljice obavljaju slične ili istovjetne poslove bez upisa u Komoru nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari. Svaki slučaj obveznog članstva i ovlaštenja za obavljanje regulirane djelatnosti utvrđuje se individualno, prema činjenicama konkretnog predmeta i važećim zakonskim uvjetima, pri čemu eventualna odstupanja u postupanju ili nepravilnosti u drugim slučajevima ne mogu dovesti do derogacije zakonom propisanih pretpostavki niti stvarati pravo na izuzetak u konkretnom slučaju. Nadzorne aktivnosti nadležnih tijela (na ročištu od 27. siječnja 2026. tuženik ukazao na okolnost da su u odnosu na pojedine osobe poduzete mjere nadzora te podnesene obavijesti radi eventualnog pokretanja prekršajnih postupaka), upravo potvrđuju primjenu zakonskog režima regulirane djelatnosti, ali ne utječu na obvezu ispunjenja zakonskih uvjeta od strane svakog pojedinog nositelja djelatnosti. Ujedno, za osobu na koju se tužiteljica poziva kao primjer usporedivog slučaja (UI) sud je uvidom u javno dostupne podatke objavljene na poveznici https://hksp.hr/imenik-socijalnih-pedagoga-2/ utvrdio da je upisana u Imenik socijalnih pedagoga pri nadležnoj komori socijalnih pedagoga. Riječ je o zasebnoj, zakonom reguliranoj profesiji s posebnim uvjetima upisa, ovlastima i regulatornim okvirom, zbog čega se ne radi o usporedivoj situaciji u smislu Zakona o edukacijsko -rehabilitacijskoj djelatnosti.
25. Budući da tužiteljica obavlja poslove učitelja edukacijskog rehabilitatora koji sadržajno odgovaraju edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti iz članka 3. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti, ona je obvezna biti član Komore.
26. Tužiteljica se poziva na slobodu udruživanja iz čl. 43. Ustava Republike Hrvatske. Sud utvrđuje da obveza članstva u strukovnoj komori za osobe koje obavljaju reguliranu profesiju predstavlja zakonito ograničenje te slobode, opravdano legitimnim ciljem zaštite korisnika usluga i osiguranja kvalitete stručnog rada. Takvo uostalom ograničenje postoji za brojne regulirane profesije, ne samo predmetnu.
27. Vezano uz priloženo mišljenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, isto nije nadležno za tumačenje Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti niti za odlučivanje o članstvu u Hrvatskoj komori edukacijskih rehabilitatora. Nadzor nad radom Komore u obavljanju javnih ovlasti prema čl. 29. toga Zakona obavlja ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.
28. Tužiteljica kao učitelj edukacijski rehabilitator obavlja neposredni odgojno- obrazovni rad s učenicima s teškoćama u razvoju prema posebnim nastavnim planovima i programima. Ovaj rad sadržajno odgovara edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti iz čl. 3. Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti jer uključuje primjenu stručnih postupaka, metoda i programa utemeljenih na načelima edukacijsko - rehabilitacijske znanosti s ciljem stjecanja akademskih i životnih vještina te socijalne uključenosti osoba s teškoćama.
29. Prigovor da se prema odluci nadležnog ministarstva o posebnim kurikulumima u školama može provoditi 13 rehabilitacijskih programa, dok se u predmetnoj školi provode samo dva (senzorna integracija i ABA), koje tužiteljica ne provodi, sam za sebe nije odlučan jer se obveza članstva i kvalifikacija djelatnosti ne određuju prema tome koje sve posebne programe škola ima u ponudi, niti prema tome sudjeluje li tužiteljica u svakom od njih, nego prema sadržaju njezina stvarnog rada. Ako tužiteljica u okviru svog radnog mjesta neposredno radi s učenicima s teškoćama, primjenjuje individualizirane prilagodbe, planira i provodi stručne edukacijsko - rehabilitacijske postupke, tada se njezin rad smatra obavljanjem te djelatnosti.
30. Budući da čl. 4. Zakona izričito propisuje da se edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost provodi u području odgoja i obrazovanja, a čl. 6. st. 1. t. 3. propisuje članstvo u Komori kao uvjet za obavljanje te djelatnosti, tužiteljica je obvezna biti član Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora.
31. Tuženik je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za ispis iz Upisnika članova utvrdivši da tužiteljica i dalje obavlja edukacijsko- rehabilitacijsku djelatnost.
32. U odnosu na prigovore tužiteljice koji se odnose na primjenu Državnog pedagoškog standarda, sud ocjenjuje da je isti relevantan isključivo kao akt kojim se uređuju organizacija, oblici i standardi odgojno-obrazovnog rada u osnovnoškolskom sustavu. U tom smislu, Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (Narodne novine br. 63/08., 90/10.) u okviru normiranja rada s učenicima s teškoćama predviđa primjenu različitih oblika prilagođenog rada, uključujući i edukacijsko-rehabilitacijske postupke u pedagoško-metodičkom smislu. Međutim, navedena odredba odnosi se na organizaciju i način izvođenja nastave i stručne podrške u školskom sustavu te ne predstavlja normativnu definiciju edukacijsko - rehabilitacijske djelatnosti kao regulirane profesije u smislu posebnog zakona niti može biti osnova za zaključak o obveznom članstvu u Komori. Slijedom navedenog, eventualne razlike u verzijama ili izmjenama pedagoškog standarda ne utječu na odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari, budući da se pravna ocjena temelji na zakonskoj definiciji djelatnosti i sadržaju poslova koje tužiteljica stvarno obavlja, a ne na podzakonskom opisu pedagoških metoda rada u obrazovnom sustavu.
33. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje doneseno je pravilnom primjenom materijalnog prava te njime tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, stoga se isto ocjenjuje zakonitom. Razlozi tužiteljice su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.
34. Kako je pobijana odluka ocjenjena zakonitom, a podredni zahtjev tužiteljice za određivanje brisanja tužiteljice iz Upisnika članova Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora izveden je isključivo iz tvrdnje o nezakonitosti te odluke, nema pravne osnove za usvajanje ni toga zahtjeva.
35. Stoga je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.
36. O trošku upravnog spora s osnove uspjeha u sporu, sud je odlučio odgovarajućom primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njezinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.
U Rijeci 12. svibnja 2026.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).