Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3170/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Nade Horvatović i sutkinje Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene AZ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023., 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 11. prosinca 2025., klasa: 211-07/25-1/22615, urbroj: 511- 12-36-26-1, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljene AZ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena AZ obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 11. prosinca 2025., klasa: 211-07/25-1/22615, urbroj: 511-12-36-26-1, okrivljena AZ proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je, na temelju citiranih propisa, kažnjena novčanom kaznom 660,00 eura koju je dužna platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 66,36 eura.
1.2. Okrivljenici je, nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije 2 (dva) mjeseca.
2. Okrivljena AZ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Okrivljenica u prigovoru navodi kako priznaje počinjenje prekršaja te ima minimalna primanja s osnove plaće i vozačka dozvola joj je neophodna jer brine za bolesnu majku. Ističe kako nije prekršajno kažnjavana. Iz navedenih razloga predlaže da joj se ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.
5. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura. U tome smislu, novčana kazna 660,00 eura izrečena okrivljenici predstavlja poseban zakonski minimum za predmetni prekršaj. Ovaj sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
5.1. Uz navedeno, okrivljenica u prigovoru nije iznijela i dokumentirala razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona.
5.2. Nadalje, u odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.
6. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, dakle u skoro minimalnom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli količinu alkohola u organizmu okrivljenice (1,19 g/kg). Okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za brigu o majci, uz puno uvažavanje obiteljskih i zdravstvenih potreba, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri. Dapače, ovaj sud smatra da su navedene okolnosti bile razlog više da se okrivljenica u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.
7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenica nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirala vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenice, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenice ili samo o žalbi okrivljenice. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenice niti osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.
9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za okrivljenicu i spis.
