Poslovni broj: Usž-1482/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković , predsjednice vijeća , Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice KČiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri , odvjetnik u Zagrebu , Kordunska ulica 1 , protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , OIB: 61817894937 , radi novčane pomoći roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2861/2023-8 od 23. prosinca 2025. , na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2861/2023-8 od 23. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-551/06-14/1689 , URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 26. svibnja 2023. kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 26. svibnja 2023. odbačen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/3934, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 29. ožujka 2023. kao nepravodoban.
3. Presudu prvostupanjskog suda tužiteljica pobija zbog svih zakonom propisanih razloga te u opširnoj žalbi prvenstveno navodi da je tužiteljica korisnica socijalnih prava koje je stekla na zahtjev na temelju pojedinačnog pravomoćnog upravnog akta rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport. Navodi u bitnome da je meritum spora je li imala pravo izjaviti pravni lijek na rješenje gradskog ureda Grada Zagreba u roku od 8 dana ili 15 dana. Smatra da ako je zakonito da gradonačelnik rješava sukladno članku 10. stavku 2. Odluke tada rok ne može biti kraći od 15 dana. Navodi da svi podzakonski akti koje donese Gradska skupština grada Zagreba ili bilo koje drugo tijelo Grada Zagreba mora biti u skladu sa Statutom Grada Zagreba. Osporava i potpis gradonačelnika. Navodi da se pravo braniti svim dopuštenim pravnima sredstvima i isticati sve prigovore koji su dopušteni te osnovanost kojih može dovesti do poništenja upravnog akta kojim se zadire u njezina prava i obveze, a predmetnim se rješenjem nedvojbeno zadiralo u izreku pravomoćnog upravnog akta te samim time i u njezina prava, pa makar bilo na način da ih uređuje različito za ubuduće bez njezinog zahtjeva i sudjelovanja u upravnom postupku pred prvostupanjskim tijelom i saslušanja iste. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije te na odluku Županijskog suda u Varaždinu. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, a podredno, riješiti upravnu stvar tako da se usvoji tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova spora i sastava žalbe uz pripadajuće kamate.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26; dalje: ZUS) ovaj Sud ocjenjuje zakonitim osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja je, ne počinivši bitnu povredu upravnog spora, detaljno i iscrpno odgovorio na sve tužbene prigovore tužiteljice koje je ona ponavlja i u žalbi. Ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila prihvaća razloge zakonitim i pravilnim te ocjenjuje da je obrazloženje presude dano sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.
6.1. Nije počinjena bitna povreda odredba spora time što prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku čime je ovdje udovoljeno. Budući da se u konkretnom slučaju odlučivalo o pravovremenosti prigovora tada nije ni bilo potrebe provoditi dokaze saslušanjem tužiteljice, imajući u vidu nesporne materijalne dokaze u spisu (dostavnica). Sud skreće pozornost i na odredbu članka 49. stavka 3. ZUS-a, prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi.
7. Tužiteljica osporava i stvarnu nadležnost tuženika, budući da je u presudi poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., ovaj Sud utvrdio da se radi o upravnim aktima i da tuženik, kao izvršno tijelo, ne nadzire zakonitost uprave. Valja istaknuti da je članak 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 10/18., 20/21., 25/22.) bio predmet ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. odbijen je zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti navedenog članka 10. Odluke. Sud je tada zaključio da, s obzirom na odredbe ZUS-a, proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije i da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu. Nakon odluke o prigovoru može se pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, a nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (odlomci 17. i 20.).
8. Rješenjem tuženika od 26. svibnja 2023. odbačen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/3934, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 29. ožujka 2023. kao nepravodoban. U obrazloženju rješenja tuženik se pozvao na članak 10. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgajatelja kojim je propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnog gradskoga upravnog tijela.
9. U postupku je utvrđeno da je podnositeljica (tužiteljica) primila rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. ožujka 2023. dana 6. travnja 2023. (dostavnica prileži spisu predmeta), a prigovor je podnijela 19. travnja 2023, pa je pravilno prigovor odbačen kao nepravodoban jer je rok istekao 14. travnja 2023. Naime, kako članak 10. stavak 2. Odluke u vezi roka za podnošenje pravnog lijeka nije ocijenjen nezakonitim ni u jednom predmetu ocjene zakonitosti navedene Odluke (poslovni broj: Usoz-8/22, poslovni broj: Usoz-143/22 i poslovni broj: Usoz-254/23), prema ocjeni ovog Suda pravilno je prigovor odbačen jer je podnesen protekom propisanog roka od osam dana.
10. Stoga, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.
11. Odluka o troškovima spora, koja je sadržana u točki II. izreke, utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
