REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 P-493/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv 1. tuženice JG iz [adresa], 2. tuženice KG iz [adresa], 19 Cavalier St. STA Oakleigh i 3. tuženika VG, nepoznata boravišta, koje tuženike pod 2. i 3. zastupa privremeni zastupnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 28. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 12. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj ĆG vlasnik nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je na temelju ove presude ovlašteni ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na 3/5 dijela te nekretnine, što su tuženici dužni trpjeti.

II Nalaže se tužitelju ĆG da privremenom zastupniku Goranu Okmaci isplati razliku predujma na ime troška rada i postavljanja u visini od 275,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 14. srpnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] navodeći da su u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici upisani tužitelj u 2/5 dijela, te tuženici BG, KG i VG, svaki u 1/5 dijela. Tvrdi da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, te da se u katastarskom operatu vodi kao jedini posjednik te nekretnine, dok se prije njega kao posjednica vodila njegova punica UG. Predmetna nekretnina se, prema pamćenju najstarijih članova obitelji njegove supruge, nalazila u posjedu obitelji pokojne supruge tužitelja, koja je tu nekretninu kupila od ranijih vlasnika, obitelji VG, ugovorom koji nije proveden u zemljišnim knjigama, ali je u cijelosti izvršen. Tvrdi da se on, odnosno ranije obitelj njegove supruge, nalazi u samostalnom, poštenom, mirnom i istinitom posjedu predmetne nekretnine oduvijek, a svakako više od 50 godina. Navodi i da tužitelju i njegovim pravnim prednicima nitko, pa ni tuženici, nije osporavao pravo na posjed i pravo vlasništva te nekretnine. Prema navodima tužitelja, predmetna nekretnina ranije se koristila kao poljoprivredno zemljište, dok se danas, uz odobrenje tužitelja, njome koristi njegova nećakinja AG i njezina obitelj, i to kao okućnicom i pomoćnom zgradom svoje nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dalje navodi da je 1983., po smrti supruge, s NG, kao jedinim dostupnim formalnim suvlasnikom predmetne nekretnine, sklopio kupoprodajni ugovor čiji je predmet bio 2/5 dijela predmetne nekretnine i još jedna nekretnina koja je bila u istom statusu. Navodi da je predmetni ugovor bio samo formalne prirode i da je služio za uknjižbu prava vlasništva na 2/5 dijela predmetne nekretnine, dok cijena navedena u ugovoru nije plaćena, već je služila za obračun poreza. Ističe da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika, koji su je stekli dosjelošću. Predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te da je na temelju te presude ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na 3/5 dijela te nekretnine, što su tuženici dužni trpjeti.

2. Rješenjem od 14. studenog 2025. 2. i 3. tuženicima postavljen je privremeni zastupnik u osobi Gorana Okmace, odvjetnika u [adresa], iz razloga što se radi o osobama nepoznatog boravišta i prebivališta te nemaju punomoćnika.

3. U odgovoru na tužbu od 19. studenog 2025. tuženici pod 2. i 3. su se usprotivili tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predložili odbijanje istog kao neosnovanog, ali se nisu protivili provođenju predloženih dokaza.

4. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: izvadak iz zemljišne knjige, broj: 1964 k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin od 12. srpnja 2022. (list spisa 6), kupoprodajni ugovor od 22. veljače 1983. (list spisa 8 -9), rješenje Socijalističke Republike Hrvatske, Skupštine Općine Pazin, broj: UP-I 755/1983 od 17. lipnja 1983. (list spisa 10-11), izvadak iz zemljišne knjige, broj: 1946 k. o. [katastarska općina] (list spisa 12), proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Slobodana Đekića, pročitao nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Slobodana Đekića (list spisa 123), saslušao svjedoke CG, GG i AG te tužitelja u svojstvu parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmetom spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenja da je vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, iako je u zemljišnim knjigama kao suvlasnik upisan samo u 2/5 dijela, dok su tuženici upisani svaki u 1/5 dijela.

7. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica, te da je tužitelj ĆG upisan kao suvlasnik u 2/5 dijela, dok su tuženici BG, KG i VG upisani kao suvlasnici svaki u 1/5 dijela.

8. Uvidom u prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin od 12. srpnja 2022., slijedi da se tužitelj ĆG u katastarskom operatu vodi kao jedini posjednik predmetne nekretnine, u udjelu 1/1.

9. Nadalje, iz kupoprodajnog ugovora od 22. veljače 1983. proizlazi da je OG prodao tužitelju, između ostalog, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 2/5 dijela.

10. Iz rješenja Skupštine Općine Pazin, Općinske uprave za katastar i geodetske poslove, broj: UP-I 755/1983 od 17. lipnja 1983., slijedi da je nakon dostave rješenja Općinskog suda u Pazinu i na temelju kupoprodaje provedena promjena u katastarskom operatu na način da je predmetna nekretnina otpisana s ranije posjednice UG i pripisana tužitelju ĆG.

11. Provedenim uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Slobodana Đekića utvrđen je identitet predmetne nekretnine. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je kč. br. [katastarska čestica] upisana u posjedovnom listu 1103 po kulturi pašnjak, površine 247 m², u posjedu tužitelja, te da u naravi čini pripadajuće dvorište uz kč. br. [katastarska čestica], na kojoj je izgrađena stambena zgrada na adresi [adresa]. Nadalje je utvrđeno da pristup predmetnoj čestici ide preko osnovne nekretnine i dvorišta. Takav nalaz sud prihvaća kao stručan, jasan i izrađen u skladu s pravilima geodetske struke, pri čemu stranke na nalaz nisu imale osnovanih primjedbi.

12. Iz iskaza svjedoka CG proizlazi da je u [adresa] živi oko 60 godina, da je poznavala pokojnu suprugu tužitelja ZG, rođenu UG, kao i njezinu majku UG, te da joj je poznato da je predmetna nekretnina bila u posjedu ĆG i ZG, a prije njih u posjedu UG. Navela je da su tužitelj i njegova pokojna supruga predmetnu nekretninu kosili i održavali, dok je prije njih to činila UG. Posebno je istaknula da nikada nije čula da bi u mjestu postojali problemi ili sporovi oko korištenja predmetne nekretnine od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika, kao ni da bi bilo tko osporavao njihov posjed.

12.1. Sud je iskaz svjedokinje CG ocijenio vjerodostojnim, životnim i uvjerljivim. Njezin iskaz osobito je značajan jer je ista supruga pok. OG, koji je s tužiteljem 1983. sklopio kupoprodajni ugovor za svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine. Svjedok je iskazala da je njezin pokojni suprug svoj suvlasnički dio dao tužitelju jer je smatrao da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo, već da pripada ĆG. Takav iskaz sud cijeni kao osobito relevantan, jer potvrđuje da ni sam OG, kao formalni suvlasnik, nije predmetnu nekretninu smatrao svojom u stvarnom smislu.

13. Iz iskaza svjedoka GG proizlazi da isti od rođenja živi u [adresa] i da tužitelja poznaje od kada zna za sebe. Iskazao je da je predmetna nekretnina prije njezina uređenja bila livada, odnosno zemljište dijelom obraslo i kamenito, a dijelom pogodno za sadnju poljoprivrednih kultura. Na toj je nekretnini viđao tužitelja i njegovu pokojnu suprugu ZG, a prije njih UG. Nadalje je iskazao da se u mjestu oduvijek smatralo da je predmetna nekretnina od UG, jer je na toj nekretnini viđao samo nju, zatim njezinu kćer ZG i poslije tužitelja. Također je iskazao da nikada nije vidio BG, KG ni EG na predmetnoj nekretnini, niti je ikada čuo da bi itko u mjestu osporavao pravo UG, pokojnoj supruzi tužitelja ili samom tužitelju.

13.1. Sud je i ovaj iskaz prihvatio kao vjerodostojan, jer je svjedok dugogodišnji mještanin [adresa], neposredno poznaje lokalne prilike i njegov iskaz u bitnome odgovara iskazu svjedokinje CG te materijalnim dokazima u spisu.

14. Iz iskaza svjedoka AG proizlazi da ista živi na adresi [adresa], na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], uz koju se u naravi nalazi predmetna kč. br. [katastarska čestica]. Navela je da je kuću počela graditi 1983., a da joj je tužitelj prije toga rekao da može koristiti njegovu kč. br. [katastarska čestica], koju je naslijedio iza svoje supruge ZG, a ona iza svoje majke UG. Iskazala je da joj je majka govorila da su predmetnu nekretninu koristile UG, njezina kćer ZG i tužitelj, i to na način da su na njoj sadili poljoprivredne kulture, kosili je i održavali. Nadalje je iskazala da nikada nije čula za BG, KG ni EG, niti je ikada čula da bi UG, ZG ili tužitelju netko prigovarao zbog korištenja predmetne nekretnine. Također je iskazala da se u mjestu uvijek smatralo da je predmetna nekretnina od UG, odnosno kasnije od tužitelja.

14.1. Sud je njezin iskaz prihvatio kao uvjerljiv, pri čemu je posebno cijenio činjenicu da ista neposredno koristi predmetnu nekretninu uz nekretninu na kojoj je izgradila obiteljsku kuću, i to uz odobrenje tužitelja.

15. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je u obitelj UG došao 1963., kada je sklopio brak s ZG, rođenom UG, kćerkom UG. Iskazao je da mu je punica UG pričala kako se njezin suprug HG dogovorio s SG da mu prepusti predmetnu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to prije 1959. godine. Tužitelj je naveo da je nakon smrti HG predmetnu nekretninu nastavila koristiti njegova punica UG sa svojom djecom ZG i Ć, a nakon sklapanja braka 1963. godine i sam tužitelj. Tužitelj je nadalje iskazao da je 1983. s OG sklopio kupoprodajni ugovor jer mu je OG prepisao svoj suvlasnički dio, budući da se ni sam nije smatrao vlasnikom predmetne nekretnine, već je znao da se ista nalazi u posjedu tužitelja i obitelji njegove pokojne supruge. Tužitelj je pojasnio da kupoprodajna cijena iz ugovora nije stvarno plaćena, već je unesena radi poreznih razloga, a sud takvo očitovanje cijeni u kontekstu svih ostalih provedenih dokaza, osobito činjenice da je tužitelj već ranije bio u posjedu predmetne nekretnine.

15.1. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao uvjerljiv i sukladan ostalim provedenim dokazima. Njegov iskaz potvrđen je iskazima svjedoka, katastarskim stanjem, kupoprodajnim ugovorom iz 1983. godine te rješenjem katastarskog tijela iz 1983. Sud pritom nije našao razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza tužitelja, osobito zato što su ključne okolnosti njegova iskaza potvrđene iskazima svjedoka koji su o predmetnoj nekretnini imali dugogodišnja neposredna saznanja.

16. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22.; dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

17. Prema članku 388. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

18. Iz provedenog postupka proizlazi da je predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji HG, odnosno tužiteljevih pravnih prednika, najkasnije od 1963., kada je tužitelj sklopio brak s ZG, rođenom HG, kćerkom UG, te se uključio u obiteljsku i posjedovnu zajednicu s osobama koje su predmetnu nekretninu već ranije držale i koristile kao svoju. Budući da od 1963. do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima dana 1. rujna 1980. godine nije protekao rok od 20 godina potreban za stjecanje vlasništva dosjelošću, dosjelost do tada nije bila dovršena. Stoga je daljnji tijek i dovršenje dosjelosti valjalo prosuđivati prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80, 36/90, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/96; dalje u tekstu: ZOVO).

19. Odredbom članka 28. stavka 2. ZOVO propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok je stavkom 4. istog članka propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Člankom 30. stavkom 1. ZOVO propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Člankom 30. stavkom 2. ZOVO propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni, odnosno savjesni i zakoniti posjednici.

20. Iz provedenog postupka utvrđeno je da je predmetna nekretnina bila u dugogodišnjem posjedu obitelji UG, i to najprije UG i njezina supruga HG, a zatim njihove kćeri ZG, rođene HG, pokojne supruge tužitelja, te samog tužitelja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se njegov tast HG još prije 1959. dogovorio s SG da mu prepusti predmetnu nekretninu, nakon čega su predmetnu nekretninu koristili članovi obitelji HG.

21. Kao najkasniji dokazno siguran početak relevantnog posjeda ovaj sud uzima 1963., kada je tužitelj sklopio brak s ZG, rođenom HG, kćerkom UG, te time stupio u obiteljsku i posjedovnu zajednicu s osobama koje su predmetnu nekretninu već prije toga držale i koristile kao svoju.

22. Iako iz iskaza tužitelja proizlazi da je posjed obitelji UG započeo i prije 1959., sud kao sigurnu polaznu točku uzima 1963., jer je ista potvrđena iskazima tužitelja i svjedoka o obiteljskom i posjedovnom kontinuitetu. Računajući od 1963., rok od 20 godina neprekidnog savjesnog samostalnog posjeda, propisan člankom 28. stavkom 4. ZOVO, istekao je najkasnije 1983. Prema ocjeni suda, tužitelj je, kao sadašnji posjednik predmetne nekretnine, stekao pravo vlasništva dosjelošću uračunavanjem vremena posjeda svojih pravnih prednika, sukladno članku 30. stavku 2. ZOVO. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da su predmetnu nekretninu prije tužitelja držali i koristili članovi obitelji UG, osobito UG i njezina kćer ZG, rođena UG, a da je tužitelj taj posjed nastavio mirno, javno, savjesno i samostalno. Takav zaključak potvrđuju iskazi saslušanih svjedoka. CG iskazala je da je predmetna nekretnina bila u posjedu ĆG i ZG, a prije njih UG, te da nikada nije čula da bi netko osporavao njihovo korištenje. GG iskazao je da se u mjestu oduvijek smatralo da je predmetna nekretnina od UG, jer je na toj nekretnini viđao UG, zatim ZG i tužitelja, dok tuženike nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini. AG iskazala je da je predmetnu nekretninu koristila uz dopuštenje tužitelja, te da joj je bilo poznato da su je ranije koristile UG, ZG i tužitelj.

23. Posjed obitelji UG, a zatim ZG i tužitelja, bio je samostalan, javan, miran, pošten i neprekinut. Predmetna nekretnina koristila se kao livada i poljoprivredno zemljište, kosila se, održavala i djelomično obrađivala, a kasnije je, uz dopuštenje tužitelja, privedena svrsi kao dio okućnice uz stambenu zgradu AG na adresi [adresa]. Takav način korištenja pokazuje da su posjednici predmetnu nekretninu držali kao svoju, a ne kao privremeni korisnici ili osobe koje priznaju višu vlast drugih osoba.

24. Nije utvrđeno da bi tuženici ili njihovi pravni prednici izvršavali bilo kakva vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini. Iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da tuženici nisu dolazili na predmetnu nekretninu, nisu je obrađivali, nisu je održavali, nisu tražili predaju u posjed, diobu, naknadu, niti su na bilo koji način osporavali posjed UG, ZG ili tužitelja. Upravo suprotno, predmetna nekretnina se u lokalnoj sredini kroz dulje vremensko razdoblje smatrala nekretninom obitelji UG, a potom tužitelja.

25. Sud je posebno cijenio i okolnost da je OG, kao formalni suvlasnik u 2/5 dijela, 1983. sklopio s tužiteljem kupoprodajni ugovor, pri čemu je iz iskaza svjedoka CG, njegove supruge, proizašlo da se ni sam OG nije smatrao stvarnim vlasnikom predmetne nekretnine, već je smatrao da ona pripada tužitelju. Navedeno dodatno potvrđuje da je zemljišnoknjižno stanje bilo samo formalno, dok je stvarna vlast nad nekretninom bila na strani obitelji UG, odnosno kasnije tužitelja.

26. Iako se tužitelj u zemljišnim knjigama vodi kao suvlasnik predmetne nekretnine u 2/5 dijela, iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom pravnom stanju. Predmetna nekretnina bila je u dugogodišnjem posjedu obitelji UG, a tužitelj je, uz uračunavanje posjeda svojih pravnih prednika, nastavio predmetnu nekretninu držati i njome raspolagati kao vlasnik. Na takav zaključak upućuje i katastarsko stanje, budući da se tužitelj vodi kao jedini posjednik predmetne nekretnine, dok iz rješenja Skupštine Općine Pazin, Općinske uprave za katastar i geodetske poslove, broj: UP-I 755/1983 od 17. lipnja 1983., proizlazi da je predmetna nekretnina otpisana s ranije posjednice UG i pripisana tužitelju. Iako katastarski upis sam po sebi nije dokaz prava vlasništva, isti u ovom postupku predstavlja važan dokaz kontinuiteta posjeda između UG i tužitelja.

27. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini. Iz provedenih dokaza proizlazi da su tužitelj i njegovi pravni prednici predmetnu nekretninu posjedovali znatno dulje od zakonom propisanog roka, i to mirno, javno, savjesno i samostalno, pri čemu tuženici nisu dokazali da bi oni ili njihovi pravni prednici izvršavali bilo kakva vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini ili osporavali takav posjed.

28. Prigovor tuženika pod 2. i 3., iznesen po privremenom zastupniku, kojim su se protivili tužbenom zahtjevu, sud nije prihvatio osnovanim. Tuženici nisu predložili niti izveli dokaze iz kojih bi proizlazilo da su oni ili njihovi pravni prednici izvršavali posjed ili vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, niti su doveli u sumnju iskaze svjedoka i tužitelja o dugogodišnjem, mirnom i neprekinutom posjedu obitelji UG, ZG i tužitelja.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se članku 85. stavku 3. ZPP u svezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT) te je naloženo tužitelju da na ime razlike predujma za rad i postavljanje privremenog zastupnika isplati razliku iznosa od 275,00 EUR na temelju Tbr. 8/1. u svezi Tbr. 40/1. i Tbr. 46. OT.

30. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Pazinu, 12. svibnja 2026.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici pod 1.

3. Tuženicima pod 2. i 3. po privremenom zastupniku

4. Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Pazin – po pravomoćnosti