REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Pr-18/2024-35

U I M E R E P U B L I K E H RVATS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Rujaku-Marčiću, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 23. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o je

Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 9.936,40 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 60,62 EUR od dana 15. ožujka 2019. godine,

- na iznos od 614,39 EUR od dana 15. travnja 2019. godine,

- na iznos od 771,46 EUR od dana 15. svibnja 2019. godine,

- na iznos od 781,77 EUR od dana 15. lipnja 2019. godine,

- na iznos od 320,15 EUR od dana 15. srpnja 2019. godine,

- na iznos od 744,18 EUR od dana 15. kolovoza 2019. godine,

- na iznos od 563,62 EUR od dana 15. rujna 2019. godine,

- na iznos od 234,92 EUR od dana 15. studenog 2019. godine,

- na iznos od 406,38 EUR od dana 15. veljače 2020. godine,

- na iznos od 504,06 EUR od dana 15. ožujka 2020. godine,

- na iznos od 777,28 EUR od dana 15. svibnja 2020. godine,

- na iznos od 912,62 EUR od dana 15. lipnja 2020. godine,

- na iznos od 974,04 EUR od dana 15. srpnja 2020. godine,

- na iznos od 776,58 EUR od dana 15. kolovoza 2020. godine,

- na iznos od 475,07 EUR od dana 15. rujna 2020. godine,

- na iznos od 423,28 EUR od dana 15. studenog 2020. godine,

- na iznos od 386,14 EUR od dana 15. prosinca 2020. godine,

- na iznos od 209,82 EUR od dana 15. siječnja 2021. godine,

po stopi koja se do 31.prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 3.396,10 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 10. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 562,50 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj BĆ iz [adresa] (dalje: tužitelj) 27. veljače 2024. podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da se je u skladu s odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja ove tužbe i to 21. studenoga 2023. tužitelj obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim, da se tužena do dana pisanja tužbe nije očitovala na takav zahtjev tužitelja, čime da su se stekli uvjeti za podnošenje tužbe. Pred Naslovnim sudom da su vođeni postupci identičnog objektivnog identiteta, dakle za istu tražbinu koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva, samo u odnosu na drugi vremenski period i po tužbi drugih osoba – tužiteljevih radnih kolega. Tako da je primjerice pravomoćno okončan ovosudni postupak koji se vodio pod posl. brojem: Pr-239/2016 (presuda donesena dana 04. studenog 2021. godine), po žalbi stranaka pred Županijskim sudom u Zagrebu pod posl. brojem: Gž R-3324/2021 (presuda donesena 01. veljače 2022. godine), a o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije odlučio je Vrhovni sud RH rješenjem broj: Revd-4571/2022, 06. prosinca 2022. godine. Predmet ovog parničnog postupka da je isplata potraživanja za prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvario na radu kod tuženika kao policijski službenik za vrijeme višednevnih službi na službenom plovilu, i to u razdoblju od 01. siječnja 2019. godine do zaključno 31. prosinca 2020. godine. S obzirom da je Tužitelj svoje radne zadatke obavljao kao policijski službenik na moru, priroda njegova posla iziskivala je prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, blagdanima itd. Naime, organizacija rada bila je takva da je Tužitelj određeni broj dana u mjesecu (a koji broj varira od mjeseca do mjeseca) proveo „na terenu“, odnosno na ophodnom brodu MUP-a, dok je ostatak dana u tekućem mjesecu bio slobodan. Tužitelj ističe da je, temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca, u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, dakle 24 sata dnevno.

Sukladno odredbi čl. 86. „starog“ Zakona o radu (Narodne novine broj: 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013) i odredbi čl. 94. aktualnog Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; ZoR), radnik da ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Također, sukladno čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da je propisano kako će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ako službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Nadalje, stavkom 2. istog čl. propisano je kako se navedeni dodaci ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, dok je stavkom 11. propisano kako je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Stavkom 12. navedeno je kako se redovni mjesečni fond radnih sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu dobije tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Tužitelj zbog prirode posla ne samo da nije mogao napustiti plovilo tijekom terenskog rada, već da to nije niti smio, obzirom da je morao biti na dispoziciji u svakom trenutku te promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu nadređenih. Stoga, kako je tužitelj izvan „redovnog radnog vremena“ bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao s ostalim kolegama i članovima posade, da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad, odnosno prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom i blagdanima za koje Tužitelj nije plaćen. Obzirom da tužitelj ne raspolaže cjelovitom evidencijom o prisustvu na radu, platnim listama i radnim nalozima MUP-a po kojima je postupao, predlaže se navedeno pribaviti od Policijske uprave zadarske za cijelo utuženo razdoblje od siječnja 2019. pa do zaključno prosinca 2020. godine. Nadalje, kako tužitelj nema dovoljno stručnih znanja i vještina da samostalno izračuna visinu svog potraživanja na temelju ranije opisanog osnova, predlaže takav zadatak povjeriti stalnom sudskom vještaku financijsko- knjigovodstvene struke, nakon čega da će tužitelj konačno urediti svoje potraživanje. Dakle, po pribavi navedene radnopravne dokumentacije tužitelj predlaže provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja visine neisplaćenih plaća tužitelju na ime prekovremenog rada i svih drugih pripadajućih dodataka za svaki mjesec u razdoblju od siječnja 2019. do zaključno prosinca 2020. te postavlja tužbeni zahtjev kojim traži da sud tuženoj naloži da tužitelju isplati plaće čiju će visinu i tijek zakonske zatezne kamate tužitelj odrediti nakon što se u sudski spis dostavi tražena radnopravna dokumentacije te se provede financijsko vještačenje. Iz navedenog proizlazi da tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 4. lipnja 2024. tužena osporava činjenične navode tužbe i protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja kao i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjev u cijelosti. Potraživanje tužitelja da je u cijelosti neosnovano. Kada službenici idu na teren 4 dana po nalogu poslodavca, da je sasvim evidentna činjenica da se oni ta 4 dana ne mogu nalaziti kod kuće i da se nalaze na mjestu koje je unaprijed određeno nalogom za terenski rad, ali to da je priroda terenskog rada i ne može se tumačiti na način da su službenici 96 sati u dežurstvu. Iz izvješća o radnim nalozima koje podnosi zapovjednik plovila da je razvidno ukupno trajanje službe i efektivni rad za vrijeme trajanja terenskog rada, a također da je razvidna i činjenica da je hitnih situacija u utuženom periodu bilo svega nekoliko te da su netočne tvrdnje podnositelja da je bio na dispoziciji u svakom trenutku. Sukladno Izvješćima o radnim nalozima da je razvidan broj stvarno odrađenih sati rada (rad na moru te rad na kopnu je posebno prikazan u Izvješćima i ubrojen je i jedan i drugi rad u stvarno odrađene sate rada), svaki pristanak u luku, rad pogonskih motora, potrošnja goriva, broj izvršenih kontrola plovila te broj prevaljenih nautičkih milja. Tako da se npr. u izvješću navodi „Posada obavlja pješačku ophodnju po mjestu do 12,00 sati - prevencije radi. U popodnevnim satima isplovili smo prema Sedmovraću i Srednjem kanalu ka Zadarskom kanalu.“ Ta Izvješća da su potpisana od strane zapovjednika plovila. Institut rada na terenu da je poseban uvjet rada i kao takav predmet autonomnog reguliranja odnosa između poslodavca i radnika koji je u konkretnom slučaju reguliran odredbom čl. 56. Kolektivnog ugovora. Zakon o radu da nije regulirao pojam terenskog rada kao ni pojam pripravnosti za vrijeme terenskog rad. Uvidom u dokumentaciju da je utvrđeno da su tužitelju obračunati i isplaćeni svi sati rada sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovoru (za rad noću uvećanje 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom 150%, za prekovremeni rad 50%) te je mu je u utuženom periodu također isplaćivana naknada za terenski rad u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora te naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 57. Kolektivnog ugovora, a što da je sve vidljivo iz obračunskih lista plaće. Sukladno čl. 42. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) kao lex specialis, policijski službenik da je dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Na temelju Zakona o policiji da je donesena Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 129/11) kojom da se utvrđuju vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Plaća policijskog službenika da se sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika da se utvrđuje množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika da se sastoji od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visina dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji. Dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za: 1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje, 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Sukladno čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje da se obračunava prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje je radno mjesto raspoređen. Policijskim službenicima pomorske policije staž osiguranja da se računa u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa kao 16 mjeseci staža osiguranja sukladno čl. 17. Zakona o policiji. Iako terenski dodatak služi za pokriće povećanih troškova za vrijeme rada na terenu, u Kolektivnom ugovoru kojim je određeno pravo radnika na naknadu tog troška da su propisani i uvjeti koji moraju biti ispunjeni za ostvarivanje tog prava. Tako da se pravo na terenski dodatak, a koji predstavlja primanje iz radnog odnosa, uvjetuje trajanjem terenskog rada. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda da nije životno i logično da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.). Dakle, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora službenik da može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Nadalje, sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom (pripravnost za rad) te je sukladno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora, za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu tužitelju isplaćeno 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Ovdje tužena upućuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1127/13 od 11. svibnja 2016. koje da je doneseno povodom izjavljene revizije u predmetu tužitelja, policijskog službenika Pomorske policije kojim je prihvaćena revizija tuženice na način da su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, a u obrazloženju koje da odluke Vrhovni sud navodi “potrebno je istaknuti kako tuženica s pravom u reviziji ukazuje na tumačenje čl. 39. u vezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora“. Prema tom tumačenju, neovisno o tome što se u rad na terenu u smislu čl. 50. Kolektivnog ugovora (radi ostvarenja prava na dodatak za rad na terenu) uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu – i to od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto, odnosno mjesto od kuda se upućuje na teren) pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto – pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. Kolektivnog ugovora službenik ostvaruje samo za stvarno (faktično) odrađene sate rada. Za postojanje prekovremenog rada bitno je postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Tužena ističe da policijski službenici postaje pomorske policije na plovilima na terenskom radu ne rade uredovno radno vrijeme od 8 sati od ponedjeljka do petka, nego rade 10-12 sati redovnog rada prema unaprijed utvrđenom rasporedu rada dok im je preostalih 12-14 sati priznato kao pasivno dežurstvo (slobodno vrijeme na terenskom radu je pravno valorizirano kao pasivno dežurstvo), dakle, da rade po posebnom rasporedu rada koji je utvrđen čl. 42. Zakona o policiji. Za svaki prekovremeni rad, ukoliko ga je bilo, da je tužitelju izdan nalog za prekovremeni rad. Poseban raspored rada da uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i neradnim danim, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Zakon o policiji i propisi doneseni na temelju istog da uređuju specifičnost radnopravnog položaja policijskih službenika. Na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena Zakonom o policiji ili propisima donesenim na temelju Zakona o policiji da se primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu odnosno kolektivni ugovori. Policija da je služba s jasno određenim pravilima i zakonskom regulativom tako da je tužena mišljenja da je neozbiljno špekulirati o radnom vremenu policijskih službenika i o specifičnosti radno-pravnog uređenja, koje je zakonom jasno propisano. Upućuje na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-553/2018-2 od 08. kolovoza 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu te odbijen zahtjev u istovrsnoj pravnoj stvari, a dijelove koje tužena dalje citira. Naglašava da vrijeme koje je tužitelj proveo na službenom plovilu spavajući ili odmarajući se, jednostavno nema karakter prekovremenog rada pa mu se ne može ni honorirati kao prekovremeni rad. Prekovremeni rad i pripravnost da su dva različita pojma i da ne mogu imati istu narav. Tužena je mišljenja da je činjenično i pravno neutemeljeno sate koji nisu upisani u evidenciju radnih sati preračunavati u prekovremeni rad, a da istovremeno u Izvješćima koja su potpisali sami tužitelji nema evidencije o izvršenim poslovima i postupanjima za vrijeme tih sati u svezi čega citira dio obrazloženja presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-34/2016-3 od 18. listopada 2018. Upravo da su tužitelji za vrijeme rada na terenu sami vodili evidenciju radnih sati i upravo da je evidencija radnih sati na terenu potpisana od strane samih tužitelja. Broj stvarno odrađenih sati rada koje su tužitelji upisivali na terenu u evidencijama tj. Izvješćima da je upisan u Registar službenih poslova i upravo onoliki broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registar da odgovara broju radnih sati u Obračunskim listama tj. plaćama za određeni mjesec. Policijski službenici Postaje pomorske policije Zadar da rade po unaprijed utvrđenom rasporedu rada sukladno Naputku o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju Registra službenih poslova, a koji Naputak je donio ministar unutarnjih poslova na temelju čl. 42. s. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11). Po pozivu ili po potrebi policijski službenici pomorske policije da postupaju samo u izvanrednim situacijama i za svaki takav rad da je izdan nalog za prekovremeni rad. Ističe da su takve izvanredne situacije rijetkost i da su sve zabilježene u službenim evidencijama (Dnevniku događaja), a kada kaže rijetkost da misli da takvih izvanrednih situacija ima 10ak godišnje po policijskom službeniku. Broj stvarno odrađenih sati rada da je vidljiv iz Registra službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju te da se ne bi trebale posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u bazama podataka odnosno službenim evidencijama javnopravnih tijela. Za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Slijedom svega iznesenog tužena smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te isti predlaže odbiti.

3. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru (list spisa 5-7) prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu ovdje relevantne radnopravne dokumentacije koja je nesporno nužna za određivanje visine tužbenog zahtjeva na isplatu plaće, pri čemu obveza tužene na dostavu tražene dokumentacije proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 32/15, 102/15, 35/17) te čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju (što sud utvrđuje budući tužena u ovom postupku niti tvrdi niti dokazuje da je tužitelju dostavila zatraženu radnopravnu dokumentaciju) poradi čega tužitelj prethodno podnošenju tužbe prema ocjeni suda nije imao isprave nužne za određivanje visine tužbenog zahtjeva, sud je predmetnu stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom. Osim toga, tužena nije niti osporila pravo tužitelja podnijeti stupnjevitu tužbu u postojećim okolnostima kao ni svoju obvezu dostave po tužitelju tražene dokumentacije, koju je po zaprimanju tužbe i dostavila u sudski spis.

4. Nakon što je u tijeku dokaznog postupka zaprimio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana od 17. svibnja 2025. (list spisa 832-839), tužitelj je podneskom od 29. rujna 2025. u smislu odredbe čl. 186.b st. 4. ZPP odredio tužbeni zahtjev tako da istim od tužene po osnovi plaće za prekovremeni rad u utuženom razdoblju potražuje isplatu iznosa od ukupno 9.936,40 EUR bruto, mjesečno u iznosima sa zakonskom zateznom kamatom pobliže specificiranim u tom podnesku (list spisa 848-849). Nakon što je tužena zaprimila nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ivana Buljana od 17. svibnja 2025. (list spisa 832-839), ista je u podnesku od 10. listopada 2025. stavila prigovore na taj nalaz i mišljenje. Taj je podnesak tužene sud dostavio stalnom sudskom vještaku na očitovanje, na što se vještak očitovao dopunom od 15. siječnja 2026., u bitnome navodeći da ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

4.1. Po zaprimanju očitovanja na prigovore tužene i dopunjenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana od 15. siječnja 2026. (list spisa 854-856), tužena u podnesku od 4. veljače 2026. ustraje u dijelu prigovora iznesenih na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a nakon čega je sud na glavnoj raspravi održanoj 23. ožujka 2026. pozvao vještaka da svoj nalaz i mišljenje iznese usmenim putem što je isti i učinio i time po ocijeni ovog suda otklonio prigovore tužene.

5. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao zahtjev BĆ za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru 21. studenoga 2023. (list spisa 5-7), presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj 33 Pr- 239/16 od 4. studenoga 2021. (list spisa 8-18), presudu Županijskog suda u zagrebu poslovni broj 28. Gž R-3324/2021-2 od 1. veljače 2022. (list spisa 19-24), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 4571/2022-2 od 6. prosinca 2022. (list spisa 25-27), popis postupanja tužitelja u 2019. i 2020. godini (list spisa 36- 37), obračunske liste plaće-naknade plaće za BĆ za razdoblje 1/2019 do 12/2020 (list spisa 38-84), nalozi za prekovremeni rad s izvješćima (list spisa 85-98), evidencija radnog vremena (99-170), radni nalozi za tužitelja s izvješćima (list spisa 171-807), pročitao je i pregledao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo od 13. svibnja 2025. (list spisa 832-839), saslušao je svjedoke RĆ (list spisa 856-857), OĆ (list spisa 857-858), ŽĆ (858-859) i ZĆ (list spisa 859-860), pregledao i pročitao dopunu vještačenja br. 02-05/2025 od 13. siječnja 2026. (list spisa 863-865), saslušao je vještaka Ivana Buljana (list spisa 872-873), pregledao i pročitao je zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 (list spisa 875-883). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, pri čemu se posebno napominje da je tužena u odgovoru na tužbu predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ŠĆ, ĆĆ i IĆ, međutim, nakon toga je na pripremnom ročištu održanom 17. rujna 2024. predložila umjesto usmenog saslušanja tih svjedoka pročitati njihove iskaze dane u postupku Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 na zapisniku suda od 13. veljače 2020. s čime je tužitelj bio suglasan pa je sud u ovom dokaznom postupku umjesno neposrednog saslušanja svjedoka ĆĆ, IĆ i ŠĆ pročitao njihove iskaze sadržane u zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 (list spisa 875- 883).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. Isplatu iznosa u visini od 9.936,40 EUR bruto tužitelj od tužene potražuje kao iznos plaće koji da mu tužena nije isplatila za rad izvan redovnog radnog vremena u razdoblju od siječnja 2019. do prosinca 2020. uvećan za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te neradnim danom pa je tako predmet ovog spora pravo tužitelja kao policijskog službenika pomorske policije na isplatu plaće za rad izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi na koje je u utuženom periodu upućen radnim nalogom tužene kao poslodavca.

6.2. Sukladno čl. 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZoR) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

6.3. U svezi s navedenim valja istaknuti odredbu čl. 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

6.4. Nadalje, čl. 61. ZoR propisuje da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno dok je odredbom čl. 92. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

6.5. Pri tome, čl. 42. Zakona o policiji propisuje da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

6.6. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZoR poslodavac je radniku dužan u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću, a u svezi čega odredba čl. 90. st. 1. ZoR određuje da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

6.7. Konačno, sukladno čl. 94. ZoR radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću, a u svezi čega čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20, dalje: KU/17) propisuju da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

6.8. Istaknimo ovdje i to da sukladno čl. 35. KU/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a u svezi čega sud ističe da je čl. 9. ZoR propisano da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

7. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2019. do zaključno prosinca 2020. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije.

7.1. Također, u postupku nije sporno da je rad tužitelja kod tužene u utuženom razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. bio organiziran na način da tužena tužitelja radnim nalogom upućuje na višednevnu plovidbu (službu), pri čemu su u radnom nalogu kojim se posada među kojom i tužitelj kao jedan od članova posade upućuje na plovidbu određeni članovi posade, brod (plovilo) na kojem posada plovi, početak i završetak plovidbe (ophodne službe na moru) datumom i satom, mjesto tj. sektor (pozorničko-ophodno područje) obavljanja djelatnosti te opći i posebni radni zadaci. Nesporno je i to da se u radnim nalozima kojima se tužitelja upućuje na višednevnu plovidbu ne navodi njegovo (aktivno) radno vrijeme po pojedinom danu višednevne plovidbe već da je o radnom vremenu tijekom višednevne plovidbe vođena posebna evidencija kao prilog radnim nalozima.

7.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužena tužitelju obračunala i isplatila kao prvo, plaću obračunatu za rad u (aktivnom) radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (za satnicu aktivnog radnog vremena); kao drugo, naknadu za pasivno dežurstvo koju tužena tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice (aktivnog) radnog vremena i evidentiranog prekovremenog rada; te kao treće, plaću za rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca za prekovremeni rad izvan satnice (aktivnog) radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (tzv. vrijeme intervencija).

7.3. Istaknimo pri tome da činjenica da je tužena u utuženom razdoblju tužitelju po osnovi pasivnog dežurstva za trajanja višednevnih plovidbi isplatila naknadu za pasivno dežurstvo među strankama nije sporna, a kako ta naknada sukladno čl. 38. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje temeljem činjenice da je pripravan za rad i u svakom se trenutku spreman i obvezan odazvati pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu, pravo na isplatu ove naknade za pasivno dežurstvo prema ocjeni suda nije od utjecaja na eventualna prava tužitelja na isplatu plaće za ukupni efektivno stvarno obavljeni rad tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Ovo jer, a koju činjenicu sud detaljno obrazlaže u nastavku presude, tužitelj u utuženom razdoblju nije radio neprekidno 24 sata unutar jednog dana tijekom višednevne plovidbe već je imao vrijeme dnevnog odmora, i upravo je u tom razdoblju tužitelj bio pasivno dežuran i s osnova te činjenice ostvario naknadu za pasivno dežurstvo.

7.4. Također valja istaknuti i to da pravo na terenski dodatak (dodatak za rad na terenu) sukladno čl. 50. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio pri čemu pored terenskog dodatka službenik ima pravo i na dodatke iz čl. 38. KU/17 za svaki stvarno odrađeni sat rada, što znači da pravo na terenski dodatak ne isključuje pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 38. KU/17, a poradi čega se isplatom terenskog dodatka ne može kompenzirati neisplata plaće za efektivno odrađene sate rada državnog službenika. Nastavno sud ističe i to da niti dodatak za smjenski rad (rad u drugoj smjeni) i rad u turnusu ne isključuju pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 38. KU/17 (osim što se međusobno isključuju dodatak za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni), a iz čega proizlazi i utvrđenje suda da je postojanje prekovremenog rada neovisno o pitanju radi li tužitelj u drugoj smjeni ili u turnusu. Štoviše, čl. 38. KU/17 precizira vrijeme koje se smatra prekovremenim radom za slučaj kada službenik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu, a iz čega logično proizlazi nedvojbeni zaključak da je prekovremeni rad moguć i onda kad radnik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu.

7.5. Konačno, među strankama nije sporno niti to da tužena za tužitelja u utuženom razdoblju nije donijela pisana rješenja o preraspodjeli radnog vremena pa se stoga na rad tužitelja u utuženom razdoblju ne primjenjuju odredbe o preraspodijeljenom radu.

8. Međutim, kao sporno se u postupku postavilo pitanje da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena obračunala i isplatila za rad u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju u duljoj satnici od one koju mu tužena evidentira kao (aktivno) radno vrijeme, a budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženu obavljao i izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena i zbog kojeg da mu razloga osim plaće koju mu je tužena obračunala i isplatila za rad u (aktivnom) radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom razdoblju višednevnih plovidbi u kojem je efektivno radio, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

8.1. Iz isprava u svezi rada i radnog vremena tužitelja koje prileže spisu, popisa postupanja tužitelja u 2019. i 2020. godini (list spisa 36-37), obračunskih lista plaće- naknade plaće za BĆ za razdoblje 1/2019 do 12/2020 (list spisa 38-84), naloga za prekovremeni rad s izvješćima (list spisa 85-98), evidencija radnog vremena (99-170) i radni nalozi za tužitelja s izvješćima (list spisa 171-807), kao nedvojbeno proizlazi to da je tužitelj opće i posebne radne zadatke tj. poslove svog radnog mjesta obavljao za (aktivnog) radnog vremena čija je satnica točno određena u tim ispravama (u pravilu 8, 10 ili 12 sati dnevno) te u pojedinim slučajevima i izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena odnosno tijekom tzv. intervencije kao aktivnog rada izvan unaprijed određene satnice radnog vremena (i koji su sati intervencije tužitelju nesporno evidentirani kao vrijeme prekovremenog rada za potrebe obračuna plaće). Iako tako iz ovih materijalnih dokaza izričito ne proizlazi da bi tužitelj u utuženom razdoblju, osim za u tim ispravama evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, radne zadatke obavljao i za preostalog vremena trajanja višednevnih plovidbi, sud je već cijeneći samu vrstu radnih zadataka tj. poslova (općih i posebnih) članova posade broda određenih u radnim nalozima u međusobnoj svezi sa sadržajem u postupku izvedenih personalnih dokaza, a sve navedeno dalje cijeneći u kontekstu općepoznatih činjenica kako iz svakodnevnog života tako i iz opsežne prakse ovog suda u predmetima iste činjenične i pravne osnove o radnjama koje članovi posade broda nužno moraju obavljati za vrijeme boravka na plovilu bilo da se isto nalazi na otvorenom moru ili na vezu, ovo posebno u pogledu osiguranja života članova posade te zaštite plovila i imovine na plovilu od oštećenja, ali i nadalje općepoznate činjenice iz svakodnevnog života da biološki nije moguće neprekidno aktivno i efektivno obavljati radne zadatke tijekom nekoliko dana bez fizičkog i psihičkog odmora, kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta sukladno uputama i u korist tužene i izvan satnice (aktivnog) radnog vremena evidentiranog u predmetnim ispravama, međutim, ne neprekidno (24 sata dnevno) za trajanja višednevnih plovidbi, budući je prema utvrđenju suda tužitelj unutar svaka 24 sata višednevne plovidbe imao 8 sati dnevnog odmora. Istaknimo pri tome da neosnovano tužena navodi da se broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registru službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju ne bi trebao posebno utvrđivati jer da ne treba posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u službenim evidencijama javnopravnih tijela, ovo jer evidencija radnog vremena, čak i kad se radi o evidenciji koju vodi javnopravno tijelo, nije jedini i isključivi dokaz niti dokaz koji bi imao jaču dokaznu snagu od drugih adekvatnih dokaza u pogledu utvrđivanja činjenice o stvarnom broju efektivno odrađenih sati rada u određenom vremenskom periodu. Naime, kako ZPP nema pravila o dokaznoj snazi određenih dokaza naspram nekih drugih dokaza tj. ne sadrži pravila o tzv. privilegiranim dokazima, to je tužitelju dopušteno dokazivati da ono što je evidentirano kao radno vrijeme u predmetnoj evidenciji radnog vremena koju vodi tužena kao poslodavac, nije ispravno te da je tužitelj efektivno radio veći broj sati od onog broja sati rada koji mu tužena kao poslodavac evidentira u evidenciji radnog vremena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-850/2024 od 17. rujna 2024.).

8.2. Kao osnovni radni zadaci tužitelja i preostalih članova posade plovila za vrijeme višednevne plovidbe u radnim nalozima su određeni, među ostalim, nadzor državne granice uz uporabu ugrađenih sustava na plovilu, koordinacija rada sa Operaterom pomorskog prometa u PPP Zadar, obilazak teritorijalnog mora i nadzor državne granice sukladno analizi rizika, postupanje po Planu sprječavanja požara kao i nadalje sprječavanje kaznenih djela i prekršaja te postupanje prema strancima, a već narav kojih radnih zadataka svjedoči u prilog utvrđenju ovog suda da članovi posade broda među kojima i tužitelj, svoje radne zadatke ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već da nadzor državne granice i sve ostale poslove na moru i unutarnjim morskim vodama iz nadležnosti policije označene u radnim nalozima vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući se ovi radni zadaci, a kako je to razvidno iz sadržaja radnih naloga te osim toga i općepoznato, osim neposrednim obilaskom državne granice i teritorijalnih voda (tijekom evidentiranog radnog vremena), obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano plovilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima) kao i kontinuiranim cjelodnevnim praćenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a sve kako to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka.

8.3. Tako svjedok RĆ (list spisa 856-857), policijski službenik iskazuje kako su u utuženom razdoblju dakle tijekom 2019. godine pa do kraja 2020. godine, on i tužitelj BĆ bili kolege, tužitelj da je bio upravitelj stroja na brodu tipa A, a on da je bio policijski službenik – mornar na brodu tipa A i B, ali da je često bio i na brodu tipa A zajedno s tužiteljem BĆ. U navedenom razdoblju u više navrata da su išli na višednevne plovidbe. Navodi kako bi na temelju radnog naloga on i kolege bili upućeni na višednevne plovidbe te bi po nalogu s radom započimali prvog dana u 8 sati ujutro a završavali bi posljednjeg dana u 20 sati. Prema istom nalogu njihovo radno vrijeme, za trajanja tih višednevnih plovidbi bilo bi 8, 10 ili 12 sati i njihov terenski rad trajao bi 4 dana u kontinuitetu. Njihova primarna zadaća da je bila nadzor državne granice, ali mi su za vrijeme njihovog boravka na brodu, po završetku redovnog radnog vremena obavljali i druge zadatke, primjerice da su išli na intervencije po dojavama koje bi bile uredno evidentirane ako bi ih na iste uputio šef smjene, a ako bi iste obavljali sami po pozivu stranaka iste ne bi bile evidentirane ali bi ih svejedno odradili. Nadalje da su povrh redovnog radnog vremena obavljali druge poslove na brodu poput održavanja broda i administrativnih poslova. Budući je tužitelj BĆ bio upravitelj stroja na brodu, da bi isti za vrijeme slobodnog vremena na brodu održavao brodski pogonski sustav. Također navodi i da bi pratili vremensku prognozu te da bi se zbog pogoršanja vremenskih uvjeta znali prebacivati s veza na vez. Nadalje da bi za vrijeme tog slobodnog vremena znali i odmarati, ali da to nikada nije bilo u kontinuitetu jer bi uvijek trebalo nešto raditi. Primjerice da znali bi napuštati brod otići po spizu pa čak i popiti kavu, ali su u svakom trenutku bili spremni raditi odnosno odazvati se na bilo kakav poziv. Na pitanje punomoćnika tužitelja, svjedok odgovora da je za vrijeme trajanja terenskog rada je uvijek bio u službenoj policijskoj odori, na daljnje pitanje kako se njegov boravak na brodu nije razlikovao u vremenu redovnog radnog vremena od vremena koje bi trebalo biti slobodno vrijeme. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok iskazuje da ne može točno reći koliko bi bilo hitnih intervencija povrh redovnog radnog vremena budući bi to ovisilo o datom trenutku, odnosno da to nikada bilo isto, nadalje kako bi znalo biti i višednevnih terenskih službi u kojima nije bilo hitnih intervencija po dojavi ili po zadatku šefa smjene, ali da bi to bilo jako rijetko a to je ono što se nije evidentiralo. Na daljnje pitanje zz tuženika, svjedok odgovora kako mu se isplaćivala naknada za terenski rad, a na daljnje pitanje da li je upoznat s time je li se tužitelj žalio na pogrešan obračun plaće ili da su mu povrijeđena neka prava iz radnog odnosa u utuženom razdoblju isti odgovara kako mu to nije poznato. Nadalje svjedok JĆ (list spisa 857-858) također policijski službenik, iskazuje kao mu je poznato o predmetu spora jer je i on to radio. Iskazuje da se radilo se o višednevnim terenskim službama koje bi trajale po 4 dana. Prvi dan da se dolazilo u policijsku postaju gdje bi im šef smjene dao radni nalog koji je predstavljao zapovijed, te bi u istom bilo navedeno koliko dana bi trebala trajati višednevna terenska služba, radi zadaci i područje koje bi trebali obilaziti. Nadalje iskazuje da je njihova primarna zadaća bila nadzor državne granice, da bi po radnom nalogu njihovo radno vrijeme započelo prvog dana u 8,00 sati, a završavalo bi posljednjeg dana u 20,00 sati. Po zaprimanju radnog naloga da bi pregledali plovilo, a hoće li obilaziti područje koje je navedeno u radnog nalogu ovisilo bi o vremenskim uvjetima te bi u slučaju nepovoljnih vremenski uvjeta obavijesti voditelja smjene. Uz primarnu zadaću koja je bila na moru obilaziti državnu granicu, odnosno nadzirati državnu granicu, da bi obavljali poslove i na kopnu po zadatku šefa smjene, ali i po dojavama građana, nadalje da bi obavljali i poslove vezane za održavanje broda. Svjedok iskazuje da bi bili dostupni 24 sata dnevno za vrijeme trajanja višednevne plovidbe na moru na svaku dojavu građana, te da nisu mogli reći u jednom trenutku da tada ne rade jer da je njihovo radno vrijeme završilo. Na pitanje punom. tužitelja, svjedok iskazuje, da za vrijeme trajanja višednevnih terenskih službi nisu mogli napuštati radno mjesto, već bi ukoliko bi i napuštali brod, da bi otišli u dućan, o tome morali obavijestiti zapovjednika plovila. Također napominje da su cijelo vrijeme bili u uniformama. Na daljnje pitanje, svjedok iskazuje da se njihovo slobodno vrijeme koje su provodili na brodu, nije razlikovalo od radnog vremena po radnom nalogu jer su uvijek bili pripravni i slušali bi pomorsku radio vezu i policijsku radijsku vezu budući im je to bila dužnost. Nadalje iskazuje kako nikada nisu imali odmor u kontinuitetu, u trajanju od 8 sati da bi se mogli opustiti, već bi i ako bi uzeli vrijeme za odmor to trajalo od do dva sata, ali da nije bilo pravila za isto. Na pitanje zakonskog zastupnika tuženika, svjedok odgovora ne može točno reći koliko je bilo hitnih intervencija, nekada da bi znala biti jedna a nekada deset u danu, ali da može reći da bi u ljetnim mjesecima bile češće, a u zimskim mjesecima da bi bile nešto rjeđe. Na daljnje pitanje zakonskog zastupnika tuženika, svjedok iskazuje da bi se znalo dogoditi da nema niti jedne izvanredne intervencije ali da bi u tom vremenu posada obavljala druge poslove vezane za održavanje broda. Nadalje svjedok iskazuje da su uredno evidentirane sve hitne intervencije neovisno da li su dolazile po nalogu šefa smjene ili građana. Nadalje iskazuje da sa se ne može sjetiti je li se policijskim službenicima isplaćivala naknada za terenski rad. Zaključno svjedok iskazuje da mu nije poznato je li se gospodin BĆ žalio na povredu prava iz radnog odnosa, odnosno na povredu glede pogrešnog obračuna plaće kao i da on vodi postupak protiv tuženika koja se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Svjedok ŽĆ (list spisa 858-859), umirovljeni policijski službenik, iskazuje kako mu je o predmetu spora poznato, budući su on i gospodin BĆ radili skupa u utuženom periodu dakle 2019. pa do kraja 2020. godine. Iskazuje da bi njihov rad započimao odlaskom u postaju pomorske policije te bi od šefa smjene dobivali radni nalog s općim i posebnim zadaćama ali bi dobivali i zadatke koji nisu vezani uz njihovu službu poput dostave pošte pa i obavljanje razgovora na otoku s mještanima o dojavama ukoliko službenici koji su bili prije njih nisu stigli obaviti razgovor ali i općenito po dojavama građana najčešće vezano uz remećenje javnog reda i mira. Nadalje iskazuje bi njihove višednevne plovidbe trajale četiri dana u kontinuitetu, da bi njihovo vrijeme po nalogu trajalo od 8,00 sati, prvog radnog dana pa do 20,00 sati posljednjeg radnog dana. Nadalje iskazuje da bi njihova primarna zadaća bila obilazak državne granice, ali da su obavljali intervencije po dojavama građana i to da bi obavljali poslove koji ulaze u djelokrug temeljene policije budući se u području Zadarskog arhipelaga nalazi 9 naseljenih otoka na kojima nema temeljene policije osim Ugljana i Pašmana koji imaju temeljnu policiju. Budući da je on bio zapovjednik broda da je uz svoje zadatke zadavao članovima posade zadatke poput održavanja i čišćenja broda, upravitelj stroja da je bio dužan održavati pogonske strojeve na brodu i pomoćne strojeve kao i cijeli sustav napajanja strujom. Nadalje iskazuje budući bi brod imao od 5 – 7 članova posade da nisu imali čistačice, da bi sami vodili brigu o čistoći i higijeni broda. Zaključno iskazuje da nisu imali vrijeme za odmor u pravom smislu te riječi, budući su stalno slušali stanicu VHV i Tetru, policijska radio stanica, te da bi uvijek morali imati uključen službeni mobitel radi eventualnog odgovora na dojavu i hitnu intervenciju. Na pitanje punom. tužitelja, svjedok iskazuje da se za vrijeme slobodnog vremena njihovi radni zadaci na moru nisu se razlikovali od onih koje su obavljali za vrijeme radnog vremena, nadalje kako su hitne intervencije u ljetnim mjesecima bile češće, a u zimskim mjesecima da su bile nešto rjeđe međutim da ne može reći o kojoj se brojci radi u danu. Na pitanje zz tuženika, svjedok iskazuje da se znalo dogoditi, ali iznimno u zimskim mjesecima da nije bilo hitnih intervencija, nadalje da su sve intervencije po nalogu šefa smjene evidentirale, a one intervencije koje su bile po dojavi građana i nisu bile ozbiljnije naravi nisu bile od interesa za službe za iste da se nisu evidentirale, nadalje da su se utuženom periodu uredno isplaćivale naknade za terenski rad. Zaključno iskazuje kako se može sjetiti da bi gospodin BĆ prigovarao zbog povrede njegovih prava iz radnog odnosa, odnosno zbog pogrešnog obračuna plaće, te kako je isti vodio postupak protiv tuženice koji se temelji na istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, međutim u odnosu na drugo razdoblje te isti postupak i pravomoćno okončan.

Konačno, svjedok ZĆ (list spisa 859-860), iskazuje kako je s zajedno tužiteljem išao na višednevne plovidbe u više navrata, da bi te višednevne plovidbe trajale od 4 do 7 dana. Iste da su obavljali po radnog nalogu, te je njihovo područje rada obuhvaćalo Zadarsku županiju ali da su išli i u druge županije. Nadalje da je njihov primarni zadatak bio nadzor državne granice, te svi poslovi vezani uz more i otoke. Nadalje iskazuje da bi uz primarni zadatak obavljali i poslove temelje policije budući temeljene policije nije bilo na otocima te bi obavljali i poslove poput prijevoza bolesnika i druge inspekcijske poslove iz nadležnosti sigurnosti plovidbe i ribarstva. iskazuje da bi njihovo radno vrijeme trajalo koliko je to navedeno u radnom nalogu, s time da bi započelo bi prvog radnog dana u 7 ili 8 sati ujutro, a završavalo bi posljednjeg radnog dana u 20,00 sati. Slobodno vrijeme da on ili bilo tko od drugih članova posade broda nije mogao koristiti za odmor u punom smislu te riječi već bi uvijek imali nešto za raditi osobito vezano uz održavanje broda. Nadalje da bi cijelo vrijeme za vrijeme trajala višednevne službe pratili policijsku vezu, pomorsku vezu te da su uvijek imali upaljen službeni mobitel, a sve kako bi bili spremni isploviti u roku od 5 minuta ukoliko bi bili vezani u luci. Na pitanje zz tuženika, svjedok iskazuje da im je bio uredno isplaćivan dodatak za terenski rad, a da isti je bio namijenjen za podmirenje troškova prehrane za vrijeme trajanja višednevnih terenskih službi. Na daljnje pitanje zz tuženika, svjedok iskazuje da ne može točno reći koliko bi učestale bile hitne intervencije po dojavi, ali da može reći da su on i kolege uvijek morali biti pripravni odazvati se pozivu na iste, nadalje iskazuje kako su bili zaduženi za teže intervencije, osobito kada bi bili otežani vremenski uvjeti, a u koordinaciji s lučkom kapetanijom ovisno o tome tko je bio bliži da bi obavljali intervencije. Zaključno iskazuje da mu nije poznato da bi se gospodin BĆ žalio na povrede prava iz radnog odnosa vezano uz pogrešan obračun plaće. Citirani svjedoči iskazi u bitnom potvrđuju navode tužitelju u tužbi. Iznesene je svjedočke iskaze sud ocijenio životnim i logičnim te ih je prihvatio kao istinite obzirom su ovi svjedoci sudu iskazivali uvjerljivo te u bitnom identično kao i jer izneseni iskazi svjedoka odgovaraju općepoznatim činjenicama o brodskim sustavima na policijskim plovilima koje pomorska policija koristi za obavljanje svojih radnih zadataka kao i nespornim činjenicama o vrsi i naravi poslova pomorskih policajaca za vrijeme plovidbe na moru. Osim toga, tužena vjerodostojnost ovih iskaza nije dovela u pitanje konkretnim prigovorom koji bi sud cijenio osnovanim. Radni zadatak za kojeg svjedoci iskazuju da su članovi posade obavljali neprekidno za višednevnih plovidbi, poslove osiguranja broda i čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja, dakle, posao nadzora i čuvanja plovila u vlasništvu tužene, a koji posao nedvojbeno obavljaju po nalogu same tužene budući se radi o imovini tužene, prema ocjeni suda članovi posade dakle i tužitelj nedvojbeno obavljaju ne samo za trajanja evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena već za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući nadzor nad vremenskim uvjetima radi sigurnosti plovila i imovine na plovilu članovi posade na brodu nesporno ne prestaju vršiti onim trenutkom kada se plovilo priveže na vez po završetku evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena. Priroda opisanih poslova kao i opisanog načina obavljanja istih, prema ocjeni ovog suda govori u prilog zaključku da se radi o poslovima koje članovi posade nužno obavljaju i prije početka radnog vremena (provjera strojeva i brodskih sustava te priprema motora i broda za isplovljavanje) kao i po završetku radnog vremena (održavanje i pregled strojeva i sustava broda, popravci kvarova, održavanje strojeva) odnosno kontinuirano kroz 24 sata dnevno (briga o sigurnosti broda i imovini na brodu, sigurnost članova posade, kontrola brodskih sustava, kontrola pomoćnih motora, praćenje službenih veza i službenog mobitela, nadzor vremenskih uvjeta, briga o vezu broda, nadzor integriranih brodskih sustava). Ipak, iskazujući o efektivnom obavljanju radnih zadataka i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, i svjedoci sudu iskazuju da su za vrijeme višednevne plovidbe imali dnevni odmor dakle vrijeme kada su spavali i odmarali, trajanje kojeg odmora obzirom na narav poslova službenika pomorske policije kao i mjesta gdje se isti nalaze tijekom višednevne plovidbe (na brodu), nedvojbeno ovisi o događajima svakog pojedinog dana kao i vremenskim uvjetima radi čega često taj odmor nije neprekidan i nije jednake kvalitete kao odmor „kod kuće“, ali koji ukupno ipak traje više sati dnevno.

8.4. Cijeneći činjenice koje proizlaze iz iskaza svjedoka RĆ, OĆ, ŽĆ i ZĆ u međusobnoj svezi pa tako kao prvo, činjenicu da policijski službenici pomorske policije za cijelog trajanja višednevne plovidbe, dakle i nakon evidentiranog (aktivnog) radnog vremena moraju biti u službenoj uniformi što prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da oni i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika; kao drugo, činjenicu koja osim iz iznesenih iskaza proizlazi i iz sadržaja radnih naloga u spisu, činjenicu da članovi posade niz poslova na brodu čak po izričitom nalogu tužene obavljaju tek po završenoj plovidbi i time izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena pa tako primjerice poslove održavanja plovila urednim i čistim za operativnu uporabu i poslove popravaka i održavanja strojeva na brodu; kao treće, činjenicu da poslove nadzora državne granice članovi posade vrše i izvan evidentirane satnice redovnog vremena budući ove poslove vrše i kontinuiranim praćenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru uz korištenje svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora, a koje su sustave i veze prema nalogu tužene dužni nadzirati neprekidno poradi čega se, o čemu sudu iskazuju svjedoci kao i sam tužitelj, ne smiju udaljavati s broda ni nakon završetka (aktivnog) radog vremena; pa cijeneći navedeno dalje i u međusobnoj svezi sa općepoznatim činjenicama iz svakodnevnog života kao i opsežne prakse ovog suda iz pravno i činjenično istovrsnih predmeta pa tako sa kao prvo, činjenicom da su članovi posade pripreme za isplovljavanje s plovilom dužni obaviti prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena budući plovilo isplovljava s veza u sat početka njihovog (aktivnog) radnog vremena, a što logično znači da svakodnevno prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena članovi posade vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te u smislu paljenja i pripreme brodskih sustava za plovidbu budući bi u protivnom isplovljavanje bilo nemoguće; kao drugo, činjenicom da boravak na plovilu bez obzira da li se plovilo nalazi na otvorenom moru ili vezu zahtjeva opetovanu aktivnost članova posade kroz 24 sata dnevno u pogledu kontrole vremenskih uvjeta radi osiguranja sigurnosti plovila i života članova posade, a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja upravo po nalogu tužene koja ne zapošljava treće osobe za potrebe čuvanja i nadzora broda kroz ono vrijeme koje se članovima posade na brodu tijekom višednevne plovidbe evidentira kao dnevni odmor; te kao treće, činjenicom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer oni obavlja poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, koja činjenica osim što je općepoznata proizlaze i iz priloženih naloga za terenski rad proizlaze i iz iskaza saslušanih svjedoka; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao ne samo za trajanja evidentiranog (aktivnog) radnog vremena već i izvan tako evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, međutim, ne za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe) budući je općepoznato da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe), kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev-1483/14 od 21. rujna 2016., Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i Revr-1084/13-2 od 23. studenog 2016.; dakle, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (unutar 24 sata), a poradi čega sukladno primjenjivom ZoR i KU tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće za svaki sat kada je na mjestu rada efektivno obavljao radne zadatke u korist tužene neovisno što se radi o vremenu izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena dok to pravo ne ostvaruje za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno budući u to vrijeme tužitelj efektivno ne obavlja radne zadatke (tako i Županijski sud u Zagrebu presudi poslovni broj Gž R- 1150/2023 od 29. listopada 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3196/2021 od 24. rujna 2024. i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3197/2021-3 od 15. veljače 2022.). Napominje se pri tome da sud uvažava činjenicu koja proizlazi iz iskaza svjedoka koji su s tužiteljem obavljali poslove članova posade, da vrijeme dnevnog odmora posade na plovilu (zbog uvjeta na plovilu i kontinuiranog nadzora veza i brodskih sustava) nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu odmora te da dnevni odmor tužitelj ponekad nije koristio u neprekidnom trajanju već da je spavao i odmarao kada bi uspio uhvatiti vremena između obavljanja poslova ili intervencija, međutim, ove činjenice ne opravdavaju dosudu plaće tužitelju i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, efektivno ne obavlja radne zadatke u korist tužene, dok se nedostatak kvalitete tog dnevnog odmora prema ocjeni suda tužitelju kompenzira upravo kroz naknadu za pasivno dežurstvo, kakvo stajalište potvrđuje primjerice i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke već se odmara kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji u presudama broj Revd-3474/2023- 2 od 21. veljače 2024. i broj Rev-908/2023-2 od 30. travnja 2024. daje shvaćanje da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika pomorske policije trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu taj sud i u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenog 2009.) već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom. Takvim je pravnim shvaćanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske reafirmirao pravno shvaćanje već ranije zauzeto u odlukama broj Rev-1085/2013 od 25. siječnja 2017., Rev-487/2023-2 od 22. studenog 2023. i Rev-400/2022-2 od 11. siječnja 2024.

8.5. Izneseno utvrđenje suda nije dovedeno u pitanje niti iskazima svjedoka ĆĆ, IĆ i ŠĆ, a budući niti jedan od navedenih svjedoka nije član posade koji je u utuženom periodu boravio na brodu s tužiteljem pa da bi o načinu rada odnosno o efektivnom obavljaju poslova radnog mjesta tužitelja kroz utuženi period i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena mogao iznijeti osobna i neposredna te time okolnosna saznanja dok se jedan boravak na brodu u trajanju od 4 dana svjedokinje IĆ, iz čijeg iskaza pri tome ne proizlazi da je ona na brodu boravila u svojstvu određenog člana posade (zapovjednik broda, upravitelj stroja ili mornar) ne može smatrati dovoljnom osnovom koja bi svjedokinji dala saznanja o tome koje su sve poslove i u kojem trajanju članovi posade obavljali tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Poradi navedenog je sud iskaz ovih troje svjedoka, a kada iste cijeni u svezi sa iskazima svjedoka članova posade koji su u obavljanju radnih zadataka tijekom višednevne plovidbe iznijeli svoja osobna i neposredna te sasvim životna i logična saznanja, ocijenio nevjerodostojnim te konstruiranim sa svrhom uspjeha tužene u ovom sporu, na što posebno sud upućuje i činjenica o kojoj iskazuje svjedokinja ĆĆ da se radi o osjetljivom pitanju odnosno o velikom iznosu novca iz čega sud zaključuje da tužena pod svaku cijenu pokušava od sebe otkloniti obvezu plaćanja, a u većem dijelu i irelevantnim u pogledu pravno odlučnih činjenica u ovom sporu. U potpunosti je pri tome sudu neuvjerljiv iskaz svjedoka ĆĆ i IĆ u dijelu u kojem iskazuju da za vrijeme pasivnog dežurstva službenik može raditi što želi, da može izaći s broda, džogirati i slično jer da je to njihovo slobodno vrijeme u kojem se mogu ponašati kako žele, budući je sud iz iskaza svjedoka RĆ, OĆ, ŽĆ i ZĆ koje je cijenio uvjerljivim i prihvatio kao istinite utvrdio da pomorski policajci za vrijeme višednevne plovidbe ne mogu napuštati brod niti kada završi njihovo (aktivno) radno vrijeme, osim iznimno kad idu u nabavku namirnica ili postupaju po dojavi. Također, u potpunosti su sudu neuvjerljivi iskazi svjedoka ĆĆ, IĆ i ŠĆ i u dijelu u kojem iskazuju da se nitko od pomorskih policajaca nije žalio u svezi obračuna i isplate plaća, a budući je općepoznato iz svakodnevnog života te opsežne sudske prakse da su pomorski policajci protiv tužene pokrenuli niz postupaka upravo radi isplate plaće za efektivni rad tijekom višednevnih plovidbi u periodu od 2014. godine na dalje.

8.6. Obzirom na takvo utvrđenje o efektivnom radu tužitelja u utuženom periodu, sud je stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivanu Buljanu kao zadatak odredio na temelju sve relevantne radnopravne dokumentacije za tužitelja koja prileži spisu izraditi nalaz i mišljenje u kojem će utvrditi broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom i blagdanom te visinu naknada za navedeni rad tužitelja u razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. uzimajući u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata višednevne plovidbe, postupajući po kojem je nalogu stalni sudski vještak Ivan Buljan dostavio nalaz i mišljenje od 13. svibnja 2025. (list spisa 832-839) u kojem je razliku između bruto plaće koju je tužena obračunala tužitelju za rad u utuženom razdoblju i bruto plaće koju bi mu obračunala za rad u utuženom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća tužitelju obračunata kao da je radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), obračunao na iznos od ukupno 9.936,40 EUR bruto. Na takav je obračun sudskog vještaka dan u nalazu i mišljenju od 13. svibnja 2025. tužena iznijela nekoliko prigovora, a kako je sud dalje ocjenom ovog nalaza i mišljenja od 13. svibnja 2025. (list spisa 832-839), nakon što je vještak svoj nalaz iznio usmenim putem na glavnoj raspravi održanoj dana 23. ožujka 2026., te obrazložio svoju metodologiju, da je u cijelosti postupilo po nalogu suda. Ocijenivši slijedom svega navedenog nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljana stručnim, objektivnim, potpunim, detaljnim i preglednim te sastavljenim sukladno pravilima struke, a sukladno nalogu suda koji je određen temeljem činjeničnih utvrđenja iz ovog postupka konkretno nedvojbenog utvrđenja da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta ukupno 16 sati dnevno odnosno da je unutar jednog dana (24 sata) imao dnevni odmor u ukupnom trajanju od 8 sati, sud je temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ivana Buljana kao nedvojbeno utvrdio da s obzirom na efektivno odrađene sate rada tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada tužitelju uz iznos koji mu je po osnovi plaće i naknade plaće tužena obračunala i isplatila za utuženo razdoblje pripada i dodatni iznos od ukupno 9.936,40 EUR bruto poradi čega je ovom presudom tuženoj naložio isplatiti tužitelju zatraženi iznos od 9.936,40 EUR bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlika plaća osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći, odluka o kojoj je kamati utemeljena na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koje reguliraju visinu zatezne kamate kroz utuženo razdoblje, pri čemu je sud tijek zakonske zatezne kamate odredio za svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće od 16og u idućem mjesecu kao prvog dana po danu dospijeća plaće na naplatu sukladno čl. 92. ZoR. Istaknimo pri tome da sud nije cijenio osnovanim navod tužene da su izvješća po radnim nalozima u kojima je navedeno efektivno odrađeno radno vrijeme sastavljena upravo od strane policijskih službenika koji su sada tužitelji odnosno svjedoci čime tužena u biti navodi da je u radnim nalozima evidentirano radno vrijeme upisano upravo od samih pomorskih policajaca (ovdje tužitelja i svjedoka), ovo stoga što je zapovjednik broda kao član posade koji evidentira radno vrijeme u pogledu evidentiranja stvarno odrađenih sati rada nedvojbeno ograničen kako unaprijed od strane tužene zadanim radnim vremenom tako i usmenim nalogom nadređenih službenika, a sudu nije niti životno niti logično da zapovjednik broda, ukoliko je stvarno imao tu mogućnost, članovima posade koji su prema nedvojbenom utvrđenju suda poslove svog radnog mjesta efektivno obavljali i izvan određenog i evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, o čemu sudu uvjerljivo, životno i logično iskazuju svi saslušani članovi posade, takve sate ne bi i upisao u službenu evidenciju.

9. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 5. ZPP budući je sud ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu ukupnih opravdano mu nastalih troškova ovog parničnog postupka. Visina parničnih troškova je pri tome odmjerena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora konačno određenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 32. toč., 1. Tarife), troška sastava tužbe podnesene sudu 26. veljače 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 17. rujna 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak 7. studenoga 2025. i 23. ožujka 2026. (2 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 29. rujna 2025. kojim sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka određuje tužbeni zahtjev (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak 7. studenoga 2025. i 23. ožujka 2026. (2 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), i trošak pristupa na ročište za objavu presude 10. ožujka 2026. (1 x 50% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi provedenog financijskog vještačenja (264,65 EUR) iznosi ukupno 1.701,95 EUR. Nije kao osnovan priznat zahtjev tužitelja za sastav podnesaka od 29. rujna 2025. u iznosu obračunatom po Tbr. 8. toč. 1. Tarife budući se radi o ostalim podnescima za koje se naknada obračunava po Tbr. 8. toč. 4. Tarife, a ne o obrazloženim podnescima u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ove odluke do isplate.

U Zadru, 12. svibnja 2026. godine

Sudski savjetnik

Sudac

Matej Zurak

Marko Baraka

Uputa o pravnom lijeku:

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku (nije obveznik plaćanja pristojbe za presudu),

2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.