REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-1800/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141- 02/25-01/03026139145, URBROJ: 341-99-05/3-25-1174 od 16. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/25-01/03026139145, URBROJ: 341-99-05/3-25-1174 od 16. srpnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: UP/I 141-02/24-01/03026139145, URBROJ: 341-07-05/3-24-10748 od 21. veljače 2025., a kojim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti sukladno čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO).

2. Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika. Iz sadržaja tužbe proizlazi kako smatra da nije pravilna ocjena stručnog tijela medicinskog vještačenja pribavljena u upravnom postupku prema kojoj kod nje ne postoji smanjenje ni gubitak radne sposobnosti jer je potrebno daljnje liječenje te u prilog istome prilaže specijalistički nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti. Predlaže da sud poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Obzirom da su tijela stručnog vještačenja prvog i drugog stupnja suglasna da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, nema osnove za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tuženik, dok uredno pozvana tužiteljica nije pristupila, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njenoj odsutnosti.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu ni imale.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom čl. 39. st. 1. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. U st. 2. navedenoga članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz st. 1. toga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. St. 3. istoga članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz st. 1. toga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Prema st . 4. navedenoga članka, potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Odredbom st. 5. navedenoga članka propisano je da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

8. Postojanje smanjenja radne sposobnosti, djelomičnoga ili potpunog gubitka radne sposobnosti (kao normiranih stupnjeva invalidnosti, odnosno rizika koji određenu osobu pogađa u odnosu na njenu radnu sposobnost), utvrđuje se, dakle, prema modelu zdrave osobe istih ili sličnih karakteristika u odnosu na stabilizaciju (trajnost) zdravstvenog stanja (tj. mogućnost ili nemogućnost njegova poboljšanja daljnjim liječenjem), obavljane poslove, naobrazbu, životnu dob, mogućnost provedbe profesionalne rehabilitacije radi osposobljavanja za rad s punim radnim vremenom, te mogućnost rada s najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite tužiteljice od 28. travnja 2023. za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. U postupku je doneseno prvostupanjsko rješenje broj 12633 od 3. srpnja 2024. kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja, kao i rješenje tuženika po žalbi protiv tog rješenja od 8. kolovoza 2024. kojim je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku je nakon provedenog vještačenja (Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka, ev. broj vještačenja 1182597, od 16. siječnja 2025.) doneseno prvostupanjsko rješenje broj spisa 12633 od 21. veljače 2025. kojim je odlučeno da se tužiteljici ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Nakon po žalbi provedenog drugostupanjskog vještačenja (Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, ev. broj vještačenja 1279763, od 7. srpnja 2025.) tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 16. srpnja 2025. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu. Iz svega navedenog je vidljivo da su i stručna medicinska tijela iz upravnog postupka, kao i sâma upravna tijela koja su rješavala o zahtjevu, stava da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer kod tužiteljice još nije došlo do trajnog umanjenja radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja te jer su sva stanja po stupnju izraženosti dostupna povremenom liječenju i korištenju prava iz zdravstvene zaštite.

10. Razmotrivši cjelokupno stanje spisa te uzevši u obzir dane ocjene vještačenja i medicinsku dokumentaciju tužiteljice, sud smatra da je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 7. srpnja 2025. stručan, uvjerljiv i pravilan te predstavlja valjanu osnovu za donošenje osporavanog rješenja. Iz Nalaza proizlazi da je pregledana medicinska dokumentacija tužiteljice te su obrazloženja dane ocjene prihvatljiva i u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine 67/17., 56/18., 16/22.), prema kojoj se provode konkretni postupci vještačenja, te iz istih proizlazi jasna ocjena da kod tužiteljice, barem za sada, nije došlo do trajnog smanjenja radne sposobnosti budući je stanje moguće još liječiti. Okolnost smatra li se neko stanje trajnim je jedan od kriterija za odlučivanje o pravima iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti te bi za odluku o istome trebalo provesti liječenje do kraja da bi se mogla zaključiti eventualna trajnost stanja. U konkretnom slučaju iz mišljenja institucionalna tijela vještačenja proizlazi da definitivnost zdravstvenog stanja tužiteljice ne može biti utvrđena prije provedbe daljnjeg liječenja korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja.

11. Ujedno se ukazuje kako tužiteljica nije iskoristila svoja procesna ovlaštenja sukladno odredbi čl. 49. st. 4. ZUS-a, odnosno nije ni predložila dokaz kojim bi osporila nalaz i mišljenje stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika provođenjem sudskog vještačenja u sporu. Pritom je iz spisa razvidno da je tužiteljica predložila održavanje rasprave u svojoj odsutnosti, na kojem ročištu je sud, u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja, ukazao da se medicinski relevantne činjenice ustaljenom praksom dokazuju medicinskim vještačenjem

12. Medicinska dokumentacija koju je tužiteljica priložila uz tužbu (Mišljenje o radnoj sposobnosti Specijalističke ordinacije medicine rada Nada Strikić od 17. ožujka 2025. i specijalistički nalaz Poliklinike Ultrazvuk d.o.o. od 26. svibnja 2025.) ne dovodi u pitanje zakonitost rješenja tuženika. Riječ je o nalazima nastalima izvan konkretnog postupka i nakon provedenog vještačenja, dok su sve relevantne medicinske činjenice već bile utvrđene putem stručnog vještačenja kojim je zaključeno da promjene kod tužiteljice još nisu trajne. Stoga takva dokumentacija ne može imati odlučujući utjecaj na drugačiju ocjenu stvari.

13. Radna sposobnost stranke ocjenjuje se prema objektivnim kriterijima propisanim ZOMO-om i Uredbom, ne prema subjektivnom doživljaju radne (ne)sposobnosti.

14. Imajući u vidu navedeno, kao i da tužiteljica u sporu nije dovela u sumnju nalaze i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja koja su suglasna u ocjeni da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, sud smatra da nisu utvrđene povrede na štetu tužiteljice, odnosno da je ispravno utvrđena ocjena radne sposobnosti tužiteljice, odnosno nepostojanje uvjeta za stjecanje prava iz mirovinskog osiguranja kako je to propisano odredbama ZOMO-a.

15. Slijedom, budući je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, izreka rješenja je jasna, obrazloženje sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje (čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine br. 47/09., 110/21.), to tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj ica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).