REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-2268/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice DM iz [adresa], M 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jelena Zjačić, odvjetnica u Rijeci, Radmile Matejčić 10, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi utvrđivanja osnovice za naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta, 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-06/25-01/152, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 3. listopada 2025. i poništava se točka 1. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-06/25-01/28977, URBROJ: 338-08-02-01-25-3 od 7. srpnja 2025. u dijelu u kojem je određena osnovica u iznosu od 5,68 eura po satu neto, dok u ostalom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

II. Tužiteljica za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust u razdoblju od 9. svibnja 2025. do 23. prosinca 2025. ima pravo na naknadu plaće koja iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće koja se utvrđuje u visini od 9,32 EUR (devet eura i trideset dva centa) po satu neto.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-06/25-01/152, URBROJ: 338-01-06- 05-25-02 od 3. listopada 2025. (str. 65/8-73/8 spisa) odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-06/25-01/28977, URBROJ: 338-08-02- 01-25-3 od 7. srpnja 2025. (str. 74/9-77/9 spisa). Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđeno pravo na naknadu plaće tijekom korištenja rodiljnog dopusta u razdoblju od 9. svibnja 2025. do 23. prosinca 2025. u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće, odnosno 5,68 eura po satu neto, za puno radno vrijeme, utvrđene prema potvrdi poslodavca Lugera outsourcing d.o.o., Zagreb.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome, osporava iznos od 5,68 eura po satu neto utvrđen od strane prvostupanjskog tijela kao osnovicu za naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta jer smatra da prema potvrdi poslodavca ima pravo na 9,32 eura po satu neto. Ukazuje da redovitu mjesečnu plaću čini osnovna plaća i varijabilni dio (bonus), a koji tuženik nije uključio u osnovicu. Sukladno Zakonu o radu, koji je lex specialis za definiranje plaće, bonus predstavlja integralni dio njezine plaće. Dodatno ističe da je u prethodnom rodiljnom dopustu korištenom 2022./2023. HZZO uključio varijabilni dio plaće u osnovicu za naknadu plaće. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i sam riješiti upravnu stvar.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (str. 94-97 spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe stiče da Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju definira što se smatra plaćom za svrhe naknade te se istom smatra redovita mjesečna plaća isplaćena za odrađene sate u tom mjesecu. Varijabilni dio plaće se može uzeti u obzir pri izračunu osnovice jedino ako ima stalni karakter, isplaćuje se svaki mjesec i ovisi isključivo o opsegu i kvaliteti rada, uz uvjet da je ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili posebnim propisom određeno da se plaća sastoji do fiksnog i varijabilnog dijela, a što konkretno nije slučaj. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi iz podataka u spisu predmeta upravnog postupka, da je postupak pokrenut zahtjevom tužiteljice od 5. lipnja 2025. za izdavanjem rješenja o visini naknade plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta. Dalje, da iz potvrda poslodavca tužiteljice Lugera outsourcing d.o.o. (ranije: Adecco outsourcing d.o.o.) od 13. veljače 2025. proizlazi da je tužiteljica zaposlena na puno radno vrijeme i da je prosječni iznos plaće isplaćen tužiteljici u zadnjih šest mjeseci (plaće za srpanj do prosinac 2024.) po satu iznosi 5,68 eura neto, a iz potvrde od 24. veljače 2025. za isto razdoblje da isti iznosi 10,02 eura po satu neto. Rješenja su donesena za razdoblje od 9. svibnja 2025. do 23. prosinca 2025. pozivom na odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.; dalje: ZOZO), Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine br. 152/22., dalje: Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama) i Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 49/14., 51/14., 123/16., 11/15., 17/15., 129/17., 9/21., 90/22., 147/22., 156/22., 73/23., 76/23.; dalje: Pravilnik), na snazi u vrijeme otvaranja rodiljnog dopusta, pri čemu su tijela kao osnovicu uzela osnovnu plaću isključujući varijabilni dio plaće (bonus) uz obrazloženje da bonus ne predstavlja redovitu mjesečnu plaću u smislu ZOZO-a.

6. U ovom predmetu sporno je li upravno tijelo pravilno tužiteljici utvrdilo osnovicu za naknadu plaće u iznosu od 5,68 eura neto po satu, odnosno sporno je utvrđenje upravnog tijela što se smatra plaćom, tj. uzimaju li se pored redovne plaće i ostali primici koje po odluci poslodavca primi osiguranik (konkretno u slučaju tužiteljice - uvećanje plaće zbog ostvarenog rezultata rada).

7. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu ni imale.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Odredbom čl. 32. st. 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama propisano je da za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz čl. 15. toga Zakona ili prava na rad s polovicom punog radnog vremena iz čl. 19. st. 1., 2. i 3. toga Zakona naknada plaće iznosi 100 % od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

10. Odredbom čl. 55. st. 2. t. 3. ZOZO propisano je da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena iz čl. 39. t. 7. toga Zakona. Prema odredbi st. 3. istoga članka visinu naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda, odnosno na teret sredstava državnog proračuna za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog pojave zaraze u okolini osiguranika iz st. 2. t. 7. toga članka utvrđuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Zavod), s tim da najviši mjesečni iznos naknade plaće, obračunate prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, ne može za puno radno vrijeme iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28 %, osim naknade plaće iz st. 2. t. 3., 4. i 8. toga članka.

11. Čl. 54. ZOZO propisano je da se naknada plaće određuje od osnovice za naknadu plaće koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim kada je posebnim zakonom drukčije propisano (st. 1.). Plaća na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće, u smislu toga Zakona, redovita je mjesečna plaća osiguranika te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada, odnosno za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i privremene nesposobnosti, koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen (st. 2.). Iznimno od st. 1. toga članka, osiguranicima koji pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti ostvaruju na teret sredstava Zavoda ili državnog proračuna u osnovicu za naknadu plaće uračunavaju se i drugi dohoci ostvareni prema primicima od kojih se, prema propisima o porezu na dohodak, utvrđuje drugi dohodak, a u skladu s propisima o doprinosima za obvezna osiguranja, pod uvjetom da su isplaćeni u šestomjesečnom razdoblju na temelju kojih se utvrđuje osnovica za naknadu plaće te da imaju ostvaren staž osiguranja u Zavodu propisan člankom 56. stavkom 1. toga Zakona (st. 4.). Prema odredbi čl. 54. st. 7. ZOZO-a način utvrđivanja osnovice pobliže utvrđuje općim aktom Zavod.

12. Povezano, Pravilnik u odredbi čl. 73. st. 6. određuje da se pod isplaćenom plaćom podrazumijeva redovita mjesečna plaća osiguranika isplaćena u skladu s odredbama propisa o radu te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koju isplaćuje pravna ili fizička osoba kod koje je osiguranik zaposlen (plaća isplaćena u tekućem mjesecu za taj mjesec, odnosno u tekućem mjesecu za prethodni mjesec).

13. Čl. 76. Pravilnika navodi primitke koji se ne uračunavaju u osnovicu (regres, jubilarne nagrade, premije osiguranja i sl.), neovisno radi li se o isplatama koje se u smislu drugih propisa smatraju plaćom i da li su na njih ili iz njih obračunati i uplaćeni doprinosi.

14. Sud utvrđuje da spisu prileži očitovanje poslodavca tužiteljice od 1. siječnja 2024. (str. 99/1-100/1 spisa), a dostavljena je i nova potvrda od plaći od 12. studenoga 2025. (str. 53/6 spisa) za razdoblje od 1. kolovoza 2024. do 31. siječnja 2025. prema kojoj osnovica iznosi 9,32 eura po satu.

15. Uvidom u očitovanje poslodavca utvrđeno je da uz redovnu ugovorenu plaću tužiteljica ostvaruje i pravo na bonus za uslugu traženja i selekcije kandidata za privremeno zapošljavanje i posredovanje pri zapošljavanju, ovisno o rezultatima rada.

16. Sud je stava kako tuženik previše restriktivno tumači odredbu čl. 54. st. 2 ZOZO-a. Naime, navedena odredba koristi pojam „redovita mjesečna plaća osiguranika“ bez dodatnog određenja. Međutim, Pravilnikom je pobliže uređen način utvrđivanja osnovice na način da u citiranoj odredbi čl. 73. st. 6. Pravilnika isplaćenu plaću definira kao „redovitu mjesečnu plaću osiguranika isplaćenu u skladu s odredbama propisa o radu“. Time je Pravilnik, kao podzakonski akt donesen na temelju izričitog zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 54. st. 7 . ZOZO-a, predvidio upućivanje na propise o radu, dakle primarno na Zakon o radu. Stoga je ZOZO lex specialis u pogledu načina utvrđivanja naknade (šestomjesečno referentno razdoblje, satna metodologija, teret troška itd.), dok definicija samog pojma plaće ostaje u domeni Zakona o radu kao temeljnog radnopravnog propisa.

17. Sukladno čl. 90. zakona o radu (Narodne novine br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.; dalje: ZOR) plaća je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje za obavljeni rad u određenom mjesecu (st. 1.). Plaća se može sastojati od osnovne plaće, dodataka i ostalih primitaka (st. 3.). Prema st. 4. istoga članka dodaci su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.).

18. Čl. 90.a ZOR-a taksativno određuje koji primici iz radnog odnosa se ne smatraju plaćom.

19. Iz navedenog nesporno slijedi da je varijabilni dio plaće tužiteljice plaća u smislu ZOR-a pa slijedom čl. 73. st. 6. Pravilnika ulazi u pojam plaće na temelju koje se utvrđuje osnovica za naknadu.

20. Tuženik se dodatno poziva da je bonus isplaćivan „izvan obračuna plaće" na platnoj listi, a koji argument sud odbija kao formalistički i pravno irelevantantan. Naziv rubrike ili tehnika prikaza na obrascu platne liste nema učinka na materijalnopravnu klasifikaciju primitka. Ono što određuje pravnu prirodu primitka jest činjenica da li nastaje za obavljeni rad, temelji li se na ugovorenim ili pravilnikom utvrđenim kriterijima i je li sukladan ZOR-u. Svi ti uvjeti u slučaju bonusa tužiteljice su ispunjeni. Iz Ugovora o radu tužiteljice (str. 8/2-14/3 spisa) je vidljivo da tužiteljica, uz osnovnu plaću, ostvaruje pravo i na stimulaciju, a Pravilnikom o radu poslodavca (čl. 41. i 44., na str. 29/4-30/4 spisa) su određeni kriteriji za varijabilni dio plaće (stimulaciju).

21. Dodatno, Zakon o doprinosima (Narodne novine br. 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18., 33/23., 114/23., 152/24.) u čl. 7. st. 1. t. 33. propisuje da je plaća je primitak što ga poslodavac ili druga osoba umjesto poslodavca te predstavničko tijelo ili izvršno tijelo državne vlasti, jedinice područne (regionalne) samouprave ili jedinice lokalne samouprave u kojoj osiguranik obavlja dužnost izabrane ili imenovane osobe isplaćuje ili daje u naravi ili ga je bio dužan isplatiti radniku, odnosno osiguraniku po osnovi radnog odnosa ili izabranoj ili imenovanoj osobi za rad u određenom mjesecu prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu, a od tog se primitka, prema propisima o porezu na dohodak, utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada.

22. Tuženik sam navodi da su na bonus plaćeni obvezni doprinosi, što je razvidno i iz obračuna plaća u spisu predmeta neovisno o tome što se ne nalazi pod rubrikom „plaća" već pod rubrikom „bonus", a što potvrđuje da i porezni sustav taj primitak tretira kao plaću.

23. U tom kontekstu valja naglasiti i da je smisao plaćanja obveznih doprinosa za zdravstveno osiguranje upravo korištenje prava iz tog osiguranja pa situacija u kojoj bi se na određeni dio redovite mjesečne plaće morali plaćati doprinosi, ali se taj isti dio plaće ne bi uzimao u obzir kod ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, ne može logički ni pravno biti opravdana.

24. Niti stav tuženika o „proporcionalnom povećanju broja sati“ nije osnovan. Satna metodologija iz Pravilnika, kojom se zbroj isplaćenih plaća dijeli s brojem sati rada, namijenjena je tome da se iz cjelokupne plaće (uključujući varijabilne komponente) izvede jedinična satna vrijednost rada, koja tada služi kao osnova za naknadu svakog sata spriječenosti za rad. Nije zakonski zahtjev da svako povećanje plaće bude praćeno povećanjem broja odrađenih sati, navedeno bi vrijedilo jedino za prekovremeni rad. Varijabilni dio koji nastaje u okviru redovnog fonda radnih sati, a ovisi o radnoj uspješnosti, se uklapa u satnu metodologiju iz čl. 73. Pravilnika.

25. Glede čl. 76. Pravilnika, kojim se nabrajaju primici koji se ne uračunavaju u osnovicu, sud zaključuje da taj popis ima taksativni karakter. Primitci nabrojani u toj odredbi po svojoj prirodi nisu plaća u smislu ZOR-a jer ne nastaju neposredno za obavljeni rad (regres, jubilarne nagrade, premije osiguranja, otpremnine i sl.). Bonus tužiteljice ne odgovara nijednoj od nabrojanih kategorija jer nastaje isključivo kao posljedica obavljenog rada i ostvarenih radnih rezultata. Tuženikovo tumačenje da je popis egzemplaran i da se može proširiti na sve primitke koji po mišljenju Zavoda nemaju karakter „redovite plaće“ dovelo bi do toga da podzakonski akt neograničeno i nepredvidivo sužava prava osiguranika ispod zakonski propisanog minimuma, što bi bilo protivno načelu zakonitosti, načelu pravne sigurnosti i ustavnom načelu vladavine prava.

26. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, primjenjujući citirane odredbe, sud cijeni da je u postupku koji je prethodio ovom sporu pogrešno utvrđeno da se isplate temeljem varijabilnog dijela ne mogu smatrati plaćom niti uzeti u obzir prilikom izračuna prosječnog iznosa plaće isplaćenog u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojemu je nastupio osigurani slučaj, odnosno uzeti u obzir za izračun visine naknade plaće u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite, odnosno rodiljnog dopusta, u smislu odredaba ZOZO.

27. Prema ocjeni suda uvećanje plaće koje tužiteljici isplaćuje poslodavac temeljem Pravilnika o radu poslodavca i Ugovora o radu smatra se plaćom na koju su uredno, što među strankama nije sporno, plaćeni doprinosi i porezi. Radi se o primitku koji je tužiteljici isplaćen u skladu s odredbama propisa o radu i Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23., 152/24.) koji u odredbi čl. 21. st. 1. propisuje što se smatra primicima od nesamostalnog rada.

28. Napominje se i da je sudska praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske već ranije zauzimala stavove vezane uz uračunavanje varijabilnog dijela plaće u osnovicu za isplatu naknade, što je razvidno primjerice iz presuda poslovni broj Usž-872/22-4 od 1. lipnja 2023. i Usž-3618/2023-2 od 13. studenog 2024. Iako je odredba čl. 54. st. 2. ZOZO-a djelomično izmijenjena u odnosu na onu temeljem koje su donesene navedene presude, na način da je iz iste ispušteno izravno upućivanje na odredbe propisa o radu, prema ocjeni suda navedeni stav i dalje je primjenjiv u konkretnoj upravnoj stvari. Razlog tome leži u tome što upućivanje na propise o radu nije nestalo iz mjerodavnog normativnog okvira, već je ono zadržano u čl. 73. st. 6. Pravilnika koji je donesen na temelju zakonskog ovlaštenja iz čl. 54. st. 7. ZOZO -a, a koje ovlaštenje i dalje postoji u nepromijenjenom obliku. Stoga izmjena zakonskog teksta čl. 54. st. 2. ZOZO-a nije promijenila materijalni sadržaj mjerodavnog pravnog okvira u dijelu koji je relevantan za pitanje koje je predmet ovog spora.

29. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice pa se rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u dijelu utvrđene osnovice za izračun visine naknade plaće za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust ne može ocijeniti zakonitim.

30. Obzirom da su u spisu sadržani svi podaci vezani za prosječni iznos plaće isplaćen u posljednjih šest mjeseci prije osiguranog slučaja (satna neto osnovica od 9,32 eura prema potvrdi poslodavca od 12. studenog 2025. čiji sadržaj nije osporavan) sud je utvrdio visinu osnovice, na način kako je izrekom određeno, s tim da se napominje kako razliku između isplaćene naknade plaće obračunate po prvostupanjskom rješenju i utvrđene presudom, tužiteljica može potraživati pred javnopravnim tijelom.

31. Slijedom svega navedenoga, sud je poništio osporavana rješenja , bez vraćanja predmeta na ponovni postupka, i donio meritornu odluku kao u t. I. - II. izreke ove presude na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS. Kako je sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom čl. 151. st. 2. ZUS, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke II. izreke ove presude, dužno donijeti odgovarajuće provedbene odluke , i sve u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

32. Odluku o troškovima spora (t. III. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS -a. Tužiteljica je uspjela u sporu u kojem je zastupana po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa joj je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje: sastav tužbe i zastupanje na ročištu od 21. travnja 2026., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

33. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).