REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-702/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Kristini Pavičić-Sirotić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marka Gracia & Vatroslava Šega, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3050/2022-28 od 20. siječnja 2026., 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3050/2022-28 od 20. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 743,65 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem refe rentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.474,02 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U osnovnom ističe da je presuda nepravilna i nezakonita jer tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastalih oštećenja na njegovu vozilu što je jedna od temeljnih pretpostavki za njegovu odgovornost za štetu. U pravcu svojih tvrdnji ukazuje i na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke iz kog proizlazi kako iz spisa nije moguće utvrditi oštećenja koje je teretno vozilo osiguranika tuženice zadobilo u predmetnom štetnom događaju, bez uvida u fotografije oštećenja vozila osiguranika tuženice, pa da se stoga ne može se utvrditi da li su pronađena oštećenja na vozilu tužitelja nastala u predmetnom štetnom događaju, prilikom kontakta s vozilom osiguranika tuženice. Obzirom na navedeno, ističe da je predmetna odluka suprotna članku 8. Zakona o parničnom postupku te da je prilikom njena donošenja sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženica osporava i odluku o troškovima postupka, iz razloga što je nepravilna odluka o glavnoj stvari. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja uvaži njenu žalbu, preinači presudu sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbe i to trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. U ovome predmetu obzirom na vrijednost predmeta spora od 743,65 eur, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do članka 467.a ZPP.

5.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona.

5.2. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP u vezi odredbe članka 467. stavak 1. ZPP. Na utvrđeno činjenično stanje, koje ne može biti predmet preispitivanja u fazi žalbe, materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

5.3. Suprotno žalbenim navodima tuženice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su neproturječni sadržaju isprava i dokaza u predmetu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koja je na njegovom osobnom automobilu nastala u prometnoj nezgodi za koju tvrdi da se dogodila 22. rujna 2022. u [adresa].

7. Pritom, među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženice – da je vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženice temeljem police od automobilske odgovornosti broj 016247849257. Međutim i nadalje je sporna odgovornost tuženice za predmetni štetni događaj, uzročno-posljedična veza između oštećenja vozila tužitelja i štetnog događaja opisanog u tužbi te visina tužbenog zahtjeva.

8. Dokazima provedenim tijekom postupka - čitanjem materijalne dokumentacije u predmetu, personalnim dokazima i to iskazom tužitelja kom je u cijelosti poklonio vjeru, te cijeneći sadržaj nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Berislava Šimunovića, koje dokaze je ocjenjivao sukladno ovlaštenjima iz članka 8. ZPP, sud prvoga stupnja utvrdio je da je do predmetnog štetnog događaja došlo krivnjom vozača vozila osiguranika tuženice KJ a što je isti potvrdio svojim potpisom na izvješću o prometnoj nezgodi od 22. rujna 2022. - nije održavao dovoljan razmak između vozila ili nije obratio pažnju na prometnu situaciju te nije zaustavio svoje vozilo, već je udario u vozilo tužitelja na koji način je postupio suprotno odredbi članka 37. i 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja činjenica nalazi potvrdu i u nalazu i mišljenju vještaka prometne struke, te da na strani tužitelja nema doprinosa nastanku predmetne nezgode i njem posljedicama – tužitelj je stajao ispred pješačkog prijelaza radi prolaska pješaka u trenutku kada je na njegovo vozilo sa stražnje strane udarilo vozilo osiguranika tuženika. Sud stoga zaključuje da je upravo tuženik odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu i njene posljedice odnosno štetu koja je nastala na vozilu tužitelja u visini od 743,65 eur – taj iznos tužitelj je podmirio prema računu Autocentra Buljubašić d.o.o., pa je tuženiku i naložio da tužitelju naknadi imovinsku štetu isplatom iznosa od 743,65 eur s zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče prvog slijedećeg dana od dana plaćanja računa pa do isplate.

9. Sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tuženice pravilno je postupio kada je predmetnom presudom naložio tuženici isplatiti imovinsku štetu koja je na tužiteljevom vozilu nastala u štetnom događaju 22. rujna 2022., jer je na utvrđeno činjenično stanje koje - obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, ne može biti predmet preispitivanja od strane ovoga suda drugoga stupnja, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi članka 1072. stavka 1., članka 1045., članka 1046., članka 1068 i članka 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).

9.1. Pritom se posebno naglašava da je sud uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastalih oštećenja utvrdio ukupnošću provedenih dokaza (članak 8. i članak 221.a ZPP) uzimajući u obzir ne samo nalaz i mišljenje vještaka prometne struke – iz koga slijedi mišljenje vještak da obzirom na visinu, oblik i intenzitet tragova oštećenja na stražnjem desnom vrhu i stražnjem desnom bočnom dijelu vozila tužitelja, proizlazi da su sva ova oštećenja nastala u istom štetnom događaju, već i sadržaj izvješća o prometnoj nezgodi sa skicom lica mjesta koju je potpisao ne samo tužitelj već i vozač vozila osiguranika tuženice, te činjenicu da je tužitelj po nezgodi izvid i procjenu štete napravio kod tuženice, kao osiguravatelja štetnika, a šteta je otklonjena po trgovačkom društvu koji je ugovorni partner tuženice, i koji je po otklonjenoj šteti izdao račun iz koje proizlazi visina iste. Dakle, radi se o činjenicama koje u svojoj ukupnosti ukazuju na opravdanost zaključka suda prvoga stupnja da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju dokazao da je upravo tuženica u cijelosti odgovorna za predmetnu nezgodu i njene posljedice, neovisno od daljnjeg mišljenja vještaka prometne struke u kojem navodi da bez uvida u fotografije vozila osiguranika tuženice ne može se utvrditi da li su pronađena oštećenja na vozilu tužitelja nastala baš u predmetnom štetnom događaju.

10. Obzirom je pravilna odluka o glavnoj stvari (točka I. izreke), pravilna je i odluka o troškovima postupka (točka II. izreke) koja je po osnovu pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a po visini pravilno odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019. i 92/2021.).

11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice u cijelosti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. u vezi odredbe članka 457. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

12. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 12. svibnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić