REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-162/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Nanette nekretnine d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 48, OIB 92820356281, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o., Zagreb, protiv ovršenika NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-478/2023-40 od 12. siječnja 2026., 12. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se u cijelosti potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-478/2023-40 od 12. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Usvaja se prijedlog ovršenika od 9. travnja 2025., za ograničenje ovrhe određene ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-478/2023-25 od 30. kolovoza 2024., te se provedba ovrhe određena ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr- 478/2023-25 od 30. kolovoza 2024. na nekretninama ovršenika, ograničava na sljedeću nekretninu:

- nekretninu upisanu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to: zk.č.br. [katastarska čestica], u naravi izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište i vrt, [adresa], ukupne površine 8869 m[2] , a koja se sastoji od izgrađeno zemljište površine 63 m , izgrađeno zemljište površine 40 m , izgrađeno zemljište površine 4 m , izgrađeno zemljište površine 13 m[2] , izgrađeno zemljište površine 6 m , izgrađeno zemljište površine 62 m[2] i vrt površine 8681 m .

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 9. travnja 2025. kao neosnovan.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede ustavnih prava ovršenika, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 21. Ovršnog zakona. Ističe da iako je sud prihvatio njegov prijedlog za ograničenje ovrhe, odredio je da se ovrha provede upravo na nekretnini čija je utvrđena vrijednost oko 1.040.000,00 eur, sve to radi namirenja tražbine ovrhovoditelja koja prema utvrđenjima suda iznosi približno 200.000,00 eur, istodobno odbijajući prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Navodi da takvo postupanje suda predstavlja nerazmjerno i ustavnopravno neprihvatljivo zadiranje u prava ovršenika. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio odredbe članka 5., 6. i 102. Ovršnog zakona, jer nije stvarno ispitao je li provedba ovrhe na cijeloj predmetnoj nekretnini nužna i razmjerna u odnosu na visinu tražbine. Ističe da se sud zadovoljio matematičkom usporedbom vrijednosti nekretnine i dražbenih pragova, zanemarujući pritom gospodarsku realnost ovršne prodaje i stvarni učinak takve mjere na imovinsku sferu ovršenika. Sud je ovrhu ograničio na veliku, jedinstvenu građevinsku česticu na području [adresa], s izraženim tržišnim i razvojnim potencijalom, čija se vrijednost ne iscrpljuje u procijenjenoj cijeni, a čija bi prodaja u ovršnom postupku, osobito u ranim fazama dražbe, dovela do znatnog i trajnog umanjenja vrijednosti. Prodajom nekretnine višestruko veće vrijednosti od same tražbine ovršenik se dovodi u situaciju gubitka imovine koja po svojoj naravi i namjeni predstavlja dugoročno vlasničko i gospodarsko dobro, a čiji se gubitak ne može nadoknaditi eventualnom isplatom razlike nakon ovrhe. Time se ovršeniku nameće teret koji je očito prekomjeran u odnosu na cilj naplate tražbine. Ukazuje da je posebno sporno što se u vlasništvu ovršenika nalazi više čestica koje su iste pravne i činjenične naravi te se neposredno nastavljaju jedna na drugu, odnosno čine prostorno i funkcionalno jedinstvenu cjelinu, a da sud unatoč tome nije naveo niti jedan kriterij prema kojem je kao sredstvo provedbe ovrhe odabrao upravo predmetnu česticu, dok ostale, s njom povezane i usporedive čestice uopće nije razmatrao. Također, da iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi da je sud ispitao mogućnost provedbe ovrhe na drugoj čestici ili na dijelu nekretnina koje se nalaze uz predmetnu, niti da je analizirao bi li se na taj način moglo postići namirenje tražbine uz manji zahvat u pravo vlasništva ovršenika, a niti je obrazložio zašto je izdvojio upravo jednu česticu iz skupine istovrsnih i međusobno povezanih čestica, niti je naveo razloge zbog kojih bi takav izbor bio nužan ili razmjeran. Tvrdi da u situaciji u kojoj više susjednih čestica čini jedinstvenu imovinsku i gospodarsku cjelinu, sud je bio dužan obrazložiti kriterije prema kojima razdvaja tu cjelinu i bira jednu česticu kao predmet ovrhe. Izostanak takvog obrazloženja ukazuje da izbor sredstva ovrhe nije rezultat stvarne analize razmjernosti, već proizvoljnog izdvajanja jedne nekretnine, čime je povrijeđena svrha instituta ograničenja ovrhe iz članka 102. Ovršnog zakona i dovedena je u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Takvim postupanjem sud je povrijedio i ustavno jamstvo prava vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske, jer iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi da je sud ispitao postoji li blaže, manje invazivno sredstvo kojim bi se interes ovrhovoditelja mogao jednako učinkovito zaštititi, uz manji zahvat u pravo vlasništva ovršenika, nije se očitovao o mogućnosti parcijalnog namirenja, parcelacije nekretnine, drugačijeg redoslijeda naplate ili privremene odgode, iako su okolnosti konkretnog slučaja takvo razmatranje objektivno zahtijevale. Također, tvrdi da je sud pogrešno postupio kada je odbio njegov prijedlog za odgodu ovrhe. Ističe da sama činjenica da bi provedbom ovrhe došlo do prodaje nekretnine znatne vrijednosti, višestruko veće od tražbine, po svojoj naravi predstavlja teško nadoknadivu štetu. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugog stupnja njegovu žalbu uvaži predmetno rješenje ukine i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno da ga preinači na način da se ovrha ograniči blažim sredstvom.

3. Sa žalbom ovršenika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja prihvatio je prijedlog ovršenika istaknut na ročištu održan kod suda prvoga stupnja dana 9. travnja 2025. te je ograničio ovrhu određenu rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-478/2023-25 od 30. kolovoza 2024. na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], u naravi izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište, izgrađeno zemljište i vrt, [adresa], ukupne površine 8869 m[2] , a koja se sastoji od izgrađeno zemljište površine 63 m[2] , izgrađeno zemljište površine 40m , izgrađeno zemljište površine 4 m[2] , izgrađeno zemljište površine 13 m , izgrađeno zemljište površine 6 m[2] , izgrađeno zemljište površine 62 m i vrt površine 8681 m , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obzirom je utvrdio i zaključio da su za isto ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 5., 6., 74. i 102. OZ (točka I. izreke), te je istodobno odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe istaknut na istom ročištu kao neosnovan, uz zaključak da ovršenik nije dokazao odnosno učio vjerojatnim da su u predmetnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za odgodom ovrhe (članak 65. OZ) odnosno da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu koju bi trpio a koju ne bi mogao naknaditi od ovrhovoditelja. Također, sud je zaključio da taj prijedlog nije opstojan i iz razloga što je ovršenik predložio odgodu ovrhe do donošenja odluke o žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi, a o žalbi je odlučeno pravomoćno rješenjem suda drugoga stupnja poslovni broj Gž Ovr-65/2025-2 od 30. kolovoza 2024.

6. Takva odluka suda prvoga stupnja pravila je i zakonita jer je na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP, obzirom je rješenje razumljivo i može se ispitati. Donošenjem predmetnog rješenja nije povrijeđeno ovršenikovo pravo vlasništva zagarantirano člankom 48. Ustava Republike Hrvatske, jer je sud rješenje donio je u okviru prijedloga ovršenika pri čemu je valjanjem razlozima obrazložio takvo svoje postupanje.

7. Odredbom članka 6. OZ propisano je da će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha , odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni, dok je odredbom članka 5. stavak 2 OZ propisano da ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno osiguranja, sud će na prijedlog ovršenika odnosno protivnika osiguranja, ograničiti ovrhu, odnosno osiguranje samo na neka od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarivanje ili osiguranje tražbine.

8. U situaciji kao što je predmetna, kada iz stanje predmeta proizlazi:

- da je rješenjem suda prvoga stupnja poslovni broj Ovr-478/2023-25 od 30. kolovoza 2024., na temelju ovršne isprave i to pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1297/2021 od 21. listopada 2022. a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 100.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2015. do isplate, troškova ovršnog postupka u iznosu od 13.002,69 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2017. pa do isplate, te troškova parničnog postupka u iznosu od 4.240,49 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2020. pa do isplate, određena ovrha na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] te upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], zabilježbom ovrhe, utvrđivanje vrijednosti navedenih nekretnina, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajem;

- da predmetu prileži nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke iz koga proizlazi ukupna procijenjena tržišna vrijednost nekretnina na kojima je određena ovrha i to upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 1.040,000,00 eur, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 2.560,00 eur, te upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 1.120.000,00 eur;

- da iz obračuna cjelokupne tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku (koji obračun u cijelosti prihvaća sud prvoga stupnja a ovrešnik ga ne osporava) proizlazi da na dan 2. siječnja 2026. tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku iznosi 203.491,86 eur te ona nakon jedne godine (računajući od 2. siječnja 2026.) predstavlja iznos od 209.677,16 eur uzimajući u obzir mjesečni prirast kamata na tražbinu, da iz stanja zemljišne knjige za predmetnu nekretninu proizlazi da nema drugih založnih vjerovnika koji bi imali pravo na prvenstveno namirenje iz cijene prodane nekretnine, te da se (sukladno odredbi članka 102. OZ) predmetna nekretnina obzirom na svoju utvrđenu vrijednost (1.040.000,00 eur) na prvoj javnoj dražbi ne bi mogla biti prodana ispod iznosa od 832.000,00 eura (4/5 vrijednosti), dok se na drugoj dražbi ista ne bi mogla prodati ispod 624.000,00 eura (3/5 vrijednosti).

8.1. Sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je po prijedlogu ovršenika predmetnu ovrhu ograničio upravo na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, jer je pravilno zaključio da se radi o nekretnini čija je vrijednost dovoljna za namirenje tražbine ovrhovoditelja koja će na dan 2. siječnja 2027. iznositi 209.677,16 eur, uvećano za daljnje ovršene troškove . Donošenjem predmetnog rješenja sud je pravilno cijenio odredbu članka 6. OZ, a rješenje je u cijelosti doneseno sukladno odredbi članka 5. stavak 2. OZ.

8.2. Naime, reduciranje ovrhe provodi se po kriteriju dostatnosti za naplatu potraživanja pa se ovrha određuju i provod i samo na onom predmetu koji je dovoljan za namirenje tražbine, time da je prvotno potrebno utvrditi vrijednost svake pojedine nekretnine kao predmeta ovrhe kako bi se radi donošenja odluke o ograničenju ovrhe, moglo utvrditi da li postoji očiti nesrazmjer između tražbine čije se ostvarenje traži i vrijednosti predmeta ovrhe, uz očuvanje zaštite dostojanstva ovršenika. Donošenjem predmetnog rješenja sud je pravilno cijenio odredbu članka 6. OZ odnosno vodio računa o dostojanstvu ovršenika, te je rješenje u cijelosti donio sukladno odredbi članka 5. stavak 2. OZ.

9. U odnosu na žalbene navode ovršenika valja reći da je pretpostavka za ograničenje ovrhe na pojedinu nekretninu da ovršenik istakne takav prijedlog i naznači na kojim nekretninama predlaže da se ograniči ovrha te navede razloge zašto će samo neki od predloženih predmeta biti dovoljni za namirenje . U predmetnom slučaju ovršenik na taj način nije postupio već je samo paušalno predložio ograničenje predmeta ovrhe, pa sada s uspjehom ne može tvrditi da sud prilikom donošenja predmetnog rješenja nije ispitao sve mogućnosti provedbe ovrhe na drugim česticama ili na dijelu predmetne nekretnine odnosno da nije interes ovršenika učinkovito zaštitio uz manji zahvat u njegovo pravo vlasništva.

9.1. Nekretnina u odnosu na koju je sud ograničio ovrhu veće je vrijednosti od tražbine ovršenika, ali je manje vrijednosti od nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 1.120.000,00 eur, dok su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (2.560,00 eur) nedostatne za namirenje tražbine ovršenika. U slučaju da dođe do prodaje predmetne nekretnine a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja koju ovršenik nije dobrovoljno namirio, višak eventualne kupoprodajne cijene iste vratit će se ovršeniku (nakon namirenja svih troškova) tako da se ne može prihvatit i kao osnovan žalbeni navod ovršenika da mu se donošenjem predmetnog rješenja nameće teret koji je očito prekomjeran u odnosu na cilj naplate tražbine.

10. Dakle, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je ovrhu ograničio upravo na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se žalba ovršenika u tom dijelu (točka I. izreke) ukazuje neosnovana, slijedom čega ju je valjalo odbiti sukladno odredbi članka 380. točka 2. OZ.

11. Žalbu ovršenika nije osnovana niti u dijelu u kom pobija odluku suda prvoga stupnja kojim je odbijen njegov prijedlog za odgodom ovrhe do donošenja odluke po žalbi izjavljenoj na rješenje o ovrsi koje je u predmetu donijeto.

11.1. Naime, prema odredbi članka 65. stavak 1. točka 5. OZ, razlog za odgodu ovrhe je uz ispunjenje nekih od općih pretpostavki navedenih u stavku 1. tog članka, da je ovršenik protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavio žalbu iz članka 52. ili 53. tog zakona ili podnio tužbu iz članka 52. ili 55. tog zakona, u konkretnom slučaju, žalbu protiv rješenja o ovrsi koje je u predmetu donijeto. Samom činjenicom da je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi ispunjena je posebna pretpostavka propisana odredbom članka 65. stavak 1. točka 5. OZ za odgodu ovrhe. Međutim, ničim nisu dokazani do stupnja vjerojatnosti navodi iz prijedloga za odgodu ovrhe, a koje ovršenik ponavlja i u žalbi da bi provedbom ovrhe odnosno prodajom nekretnine u odnosu na koju je ovrha ograničena za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a što je pretpostavka koja mora biti kumulativno ispunjena uz okolnost izjavljivanja žalbe iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja se po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, a ovršenik predmetno ničim ne dokazuje već smatra da je njegovom prijedlogu trebalo udovoljiti zbog mogućnosti da ovrhe bude provedena i nekretnina prodana, a na koji način bi on izgubio vlasništvo nekretnine velike gospodarske vrijednosti. Naime, nesumnjivo je da bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku trpio štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti na njihovo dostojanstvo i pravo (članak 6. OZ), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja, budući da je ovršenik tražbinu ovrhovoditelja nije dobrovoljno namirio. Ovršena radnja u ovom postupku je prodaja nekretnine, što ovršenik očito subjektivno doživljava kao gubitak nekretnine, pa kada bi taj vid štete bio odlučan ne bi bilo moguće provesti ovrhu na nekretnini u ovakvim slučajevima.

11.2. Dakle, neosnovani su žalbeni navodi ovršenika kojima osporava pravilnost i zakonitost odluke suda prvoga stupnja u dijelu kojim je odbijen njegov prijedlog za odgodom ovrhe, posebno i kraj činjenice da je odgodu ovrhe predložio do donošenja odluke o žalbi protiv rješenja o ovrsi, koja odluka je u trenutku donošenja predmetnog rješenja već bila donesena – Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem poslovni broj Gž Ovr-68/2025 od 16. lipnja 2025. potvrdio je rješenje o ovrsi poslovi broj Ovr- 478/2023-25 od 30. kolovoza 2024.

12. Obzirom na navedeno, i u tom je dijelu (točka II. izreke) valjalo odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu temeljem odredbe članka 380. točka 2. OZ, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Puli-Pola 12. svibnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić