Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1264/2023
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NP, zbog prekršaja iz čl. 10. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. siječnja 2023., broj 73. Pp-3828/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. NP, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. siječnja 2023., broj 73. Pp-3828/2022-10, okr. NP je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 10. i čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje mu je, nakon utvrđenja novčanih kazni za svaki počinjeni prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna 100,00 eura / 753,45 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 40,00 eura / 301,38 kuna.
2. Protiv te presude, okrivljenik je podnio žalbu osobno i putem branitelja odvjetnika Maria Šarušića, obje zbog svih žalbenih osnova. S obzirom da su obje žalbe podnesene zbog istih žalbenih osnova i iz istih razloga, bit će razmatrane kao jedna žalba.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer pobijana presuda, ni u dijelu koji se odnosi na utvrđenje krivnje niti u dijelu koji se odnosi na izbor vrste prekršajnopravne sankcije, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
5. Prvostupanjski sud je, u obrazloženju pobijane presude, u cijelosti reproducirao obranu okrivljenika i iskaze ispitanih svjedoka, doslovno prepisujući sve što su rekli, kako u slobodnom govoru, tako i na postavljene upite, doslovno je prepisao što je tko rekao u dokaznoj radnji suočenja te je u cijelosti prenio sadržaj iznesenih završnih govora, nakon toga je sumarno reproducirao sadržaj obrane okrivljenika i iskaze ispitanih svjedoka (odlomci 21 – 23), a ocjenu izvedenih dokaza iznio je u odlomcima 24 i 25, pri čemu odlomak 25 sadržajno predstavlja samo prepisivanje činjeničnih opisa prekršaja za koje je okrivljenika proglasio krivim pa su, dakle, razlozi donošenja osuđujuće presude izneseni samo u odlomku 24.
6. Iznoseći razloge zbog kojih je okrivljenika proglasio krivim (odlomak 24), prvostupanjski sud navodi da je iskaz svjedoka ŠP ocijenio „uvjerljivim, sigurnim, dosljednim, jasnim“, a iskaz svjedoka VP „uvjerljivim, sigurnim, logičnim, dosljednim, istinitim“. Suprotno tome, obranu okrivljenika je ocijenio „neuvjerljivom, nelogičnom, nedosljednom, proturječnom, usmjerenom prema izbjegavanju i otklanjanju od prekršajne odgovornosti. Ocjenjujući dokaznu radnju suočenja okrivljenika i svjedoka ŠP, prvostupanjski sud navodi da je držanje i iskazivanje svjedoka ŠP „cijenio uvjerljivim, sigurnim, dosljednim, jasnim i istinitim“, a držanje i iskazivanje okrivljenika „neuvjerljivim, nedosljednim i usmjerenim prema izbjegavanju prekršajne odgovornosti“. Ocjenjujući dokaznu radnju suočenja okrivljenika i svjedoka VP, prvostupanjski sud navodi da je držanje i iskazivanje svjedoka ŠP „cijenio uvjerljivim, sigurnim, jasnim, detaljnim i istinitim“, a držanje i iskazivanje okrivljenika „neuvjerljivim, proturječnim, nedosljednim te sumjerenim prema izbjegavanju prekršajne odgovornosti“. Na kraju ovog odlomka prvostupanjski sud iznosi ocjenu završnih govora stranaka.
7. Tako izneseni razlozi su potpuno paušalni jer predstavljaju samo nabrajanje floskula, bez ikakve sadržajne podloge. Ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda, zbog svoje paušalnosti, primjenjivo je u bilo kojem prekršajnom predmetu, samo je potrebno mijenjati imena svjedoka. Postupajući na takav način, izostala je savjesna i brižljiva ocjena provedenih dokaza, koja je kao imperativ propisana u čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona, a time ni pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.
8. Iako Prekršajni zakon ne određuje jasna, formalna, dokazna pravila, već isti, sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona propisuje da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, pri čemu nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, sud uvijek mora dati razloge zbog kojih je, na temelju slobodne ocjene dokaza, uzeo neku činjenicu dokazanom, a koji razlozi moraju imati podlogu u općim načelima ljudskog mišljenja, logici i općeprihvaćenim društvenim i pravnim načelima i standardima. Samo nabrajanje i reproduciranje provedenih radnji u postupku, bez analize istih te proizvoljno i selektivno prihvaćanje odnosno neprihvaćanje dokaza, upućuje na arbitrarnost u postupanju suda i ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke o krivnji, jer je prvenstvena zadaća prvostupanjskog suda da analitički cijeni provedene dokaze, kako one koji idu u korist okrivljenika, tako i one na njegovu štetu te da, u skladu s tim, da valjane razloge za svoju odluku, a što je u pobijanoj presudi izostalo i imalo za posljedicu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.
9. U odnosu na činjenicu da je prvostupanjski sud, u obrazloženje pobijane odluke, unio sadržaj završnih govora stranaka te iste ocijenio treba navesti da je takvo postupanje potpuno nepotrebno i pogrešno, jer završni govor nije dokaz. Stranke u završnom govoru iznose ocjenu provedenih dokaza s aspekta svog procesnog položaja, znači daju svoju subjektivnu ocjenu o dokazanosti prekršaja ovisno o rezultatima provedenog dokaznog postupka. Završni govori stranaka daju se nakon dovršenog dokaznog postupka pa je i po tome jasno da završni govor nije dokaz i sud ga ne mora uzimati u obzir, reproducirati i ocjenjivati.
10. U pravu je okrivljenik da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona počinjena i u dijelu obrazloženja pobijane presude koji se odnosi na odluku o prekršajnopravnoj sankciji. I ovaj dio obrazloženja pobijane presude (odlomak 30) sadrži samo općenite izričaje bez ikakve konkretizacije i individualizacije u odnosu na osobu okrivljenika. Prvostupanjski sud navodi da su „dosuđene novčane kazne ... primjerene težini, načinu i prirodi počinjenih prekršaja, štetnim posljedicama, stupnju okrivljenikove odgovornosti, stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra i imovinskim prilikama okrivljenika“, a da ni jedan od nabrojanih izričaja ne konkretizira, niti utvrđuje olakotne i otegotne okolnosti. I ovo obrazloženje prvostupanjskog suda, zbog svoje paušalnosti, primjenjivo je u bilo kojem prekršajnom predmetu.
11. Zbog navedenog, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu koji će u ponovnom suđenju, cijeneći razloge ove drugostupanjske odluke, provesti sve već provedene dokaze (uz oprez glede zapisnika o ispitivanju oba svjedoka u VI. PP), a po potrebi provesti i druge dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će naročito voditi računa da je, prije izvođenja dokaza čitanja zapisnika VI. PP Novi Zagreb o ispitivanju svjedoka ŠP i VP, potrebno utvrditi jesu li svjedoci, prije iznošenja iskaza, primili upozorenja iz čl. 388. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.), kako bi se razjasnilo radi li se o iskazima svjedoka koji se mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku (čl. 300. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku) pa, sukladno tome, i jesu li zakoniti oni dijelovi iskaza navedenih svjedoka dani pred prvostupanjskim sudom u kojima su se očitovali o svojim iskazima danim u VI. PP Novi Zagreb.
13. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Nada Horvatović, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
