Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4285/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PĐ i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik i okr. PĐO, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 21. ožujka 2025., broj: Pp-1880/2023, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbacuje se žalba okr. PĐO kao nedopuštena.
II Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 21. ožujka 2025., broj: Pp-1880/2023, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođeni su optužbe okr. PĐ i okr. PĐO da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine (u žalbi je pogrešno navedeno da se preinači) i vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.
3. Žalbu je podnio i okr. PĐO osobno, pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim se okr. PĐ oslobađa optužbe, s prijedlogom da se žalba prihvati.
4. Žalba okr. PĐO nije dopuštena, a žalba tužitelja je osnovana.
U odnosu na žalbu okr. PĐO
5. Okr. PĐO, kako to u žalbi izrijekom navodi a proizlazi i iz sadržaja žalbe, pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim se okr. PĐ oslobađa optužbe.
6. Odredbom čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona propisano je da samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika, a u ovom prekršajnom predmetu tužitelj je tijelo državne uprave koje je podnijelo optužni prijedlog. S obzirom da, dakle, okr. PĐO ima procesnu poziciju okrivljenika, a ne tužitelja, to je jasno da nema ovlasti podnijeti žalbu na štetu suokrivljenice (okr. PĐ).
7. Zbog navedenog, žalba okr. PĐO je, na temelju čl. 211. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona, odbačena kao nedopuštena.
U odnosu na žalbu tužitelja
8. Prvostupanjski sud je, ispitujući optužni prijedlog sukladno odredbi čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, utvrdio da djelo, na način opisan u optužnom prijedlogu, nije prekršaj te je okrivljenike oslobodio optužbe navodeći da u činjeničnom opisu „nedostaje bitni element prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a to je javno mjesto“ te da se u „optužnom prijedlogu navodi da je prekršaj počinjen u ulici Andrije Hebranga kbr. 13, a da se ne precizira gdje točno odnosno ne navodi se da se događaj zbio na javnom mjestu“.
9. Ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da razlozi prvostupanjskog suda zbog kojih je donio oslobađajuću presudu nisu prihvatljivi te da je odluka, za sada, preuranjena.
10. U činjeničnom opisu optužbe navedeno je da se inkriminirani prekršaj dogodio u Dubrovniku, ulica Andrije Hebranga kbr. 13., dakle mjesto događaja je opisano samo navođenjem adrese. U pravu je prvostupanjski sud da takva naznaka mjesta događaja nije dovoljno jasna jer nije precizirano što u naravi predstavlja navedena adresa pa je nemoguće, samo na temelju adrese, zaključiti radi li se o neograničeno otvorenom javnom mjestu, ograničeno otvorenom javnom mjestu ili pak fiktivnom javnom mjestu, a niti je to moguće zaključiti iz preostalog dijela činjeničnog opisa.
11. No, unatoč takvom nedostatku optužbe (nije konkretizirano što u naravi predstavlja mjesto događaja), a upravo iz razloga što samo na temelju adrese nije moguće s nedvojbenom sigurnošću zaključiti o kojoj vrsti javnog mjesta se radi nego je to potrebno utvrditi izvođenjem dokaza, ne radi se o nedostatku optužbe bez kojeg nije moguće voditi postupak. U takvim procesnim situacijama, kada su predmet optužbe oni prekršaji iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je javnost mjesta bitno i konstitutivno obilježje bića djela a mjesto događaja je označeno samo naznakom adrese, prvostupanjski sud je dužan započeti prekršajni postupak te izvođenjem dokaza, uz sve ostale odlučne činjenice koje čine biće inkriminiranog prekršaja, utvrditi i odlučnu činjenicu javnosti mjesta događaja te sukladno nedvojbeno utvrđenim odlučnim činjenicama donijeti odgovarajuću odluku.
12. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu koji će odluku donijeti nakon provedenog prekršajnog postupka pa je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Nada Horvatović, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.
