REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1336/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika BERNER d.o.o., [adresa], OIB: 66471923099, zastupanog po punomoćniku Domagoju Dumančiću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Dumančić, Rajković & Martić u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 2. travnja 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Borisa Juga, odvjetnika i punomoćnika tuženika Domagoja Dumančića, odvjetnika, 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 29.04.2022.g. kojom je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 28.06.2018.g., izmijenjen Aneksom od dana 08.12.2021.g., koje je zaključio s tužiteljicom te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto Voditelja prodaje Back office i Postprodaje After Sales, Direktorice ljudskih resursa i kadrovskog odjela te Data Protection Coordinatora (GDPR).ili na drugo odgovarajuće radno mjesto te joj priznati sva prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 28.06.2018.g., izmijenjenog Aneksom od dana 08.12.2021.g.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom kao poslodavcem 28. lipnja 2018. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditeljice/Direktorice unutarnje službe, a koje je radno mjesto aneksom ugovora o radu od 8. prosinca 2021. izmijenjeno u radno mjesto Voditelja prodaje Back office i Postprodaje After Sales, Direktorice ljudskih resursa i kadrovskog odjela te Data Protection Coordinatora. Navodi da je tuženik 29. travnja 2022. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Tužiteljica navodi da je tuženik odluku o otkazu obrazložio nizom navodnih povreda radnih obveza. Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost i dopuštenost navedene odluke o otkazu. Navodi da je protiv odluke pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava, preporučeno poštom s povratnicom 10. svibnja 2022., koji je tuženik zaprimio 11. svibnja 2022., ali na njega nije odgovorio. U zahtjevu za zaštitu prava, kao i u tužbi, osporila je sve razloge otkaza, navodeći da su isti činjenično netočni, pogrešno prikazani ili pravno nedostatni za donošenje odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Kao bitan formalni prigovor tužiteljica ističe da joj tuženik prije donošenja odluke o otkazu nije omogućio iznošenje obrane u smislu članka 119. stavka 2. Zakona o radu, niti je u odluci o otkazu naveo razloge zbog kojih od njega ne bi bilo opravdano očekivati da joj obranu omogući. Smatra da takvih okolnosti nije bilo, osobito imajući u vidu njezin radni staž kod tuženika, narav povreda koje joj se stavljaju na teret i činjenicu da se radi o događajima o kojima se mogla očitovati. Tužiteljica nadalje navodi da joj je tuženik 15. travnja 2022., dakle četrnaest dana prije donošenja odluke o otkazu, uručio pisanu opomenu pred otkaz, i to zbog istog činjeničnog događaja koji je kasnije naveo kao jedan od razloga za otkaz, odnosno zbog pogreške u dokumentu koji se odnosio na bonuse. Smatra da tuženik nije mogao za isti događaj najprije izreći opomenu, a zatim isti događaj ponovno koristiti kao razlog za otkaz. Također navodi da se nakon navedene opomene nije dogodilo nikakvo novo kršenje radnih obveza koje bi moglo opravdati otkaz, dok ostale navodne povrede, koje su prema tvrdnjama tuženika prethodile opomeni, nisu bile navedene u samoj opomeni. U odnosu na pojedine otkazne razloge, tužiteljica navodi da je pogreška u obračunu bonusa nastala uslijed hitnosti i velikog opsega posla, da je odmah po uočavanju ispravljena te da nije prouzročila štetu tuženiku niti bilo kojem radniku. Osporava tvrdnju da je neovlašteno učinila dostupnim podatke o plaćama i drugim primanjima radnika, navodeći da nije imala saznanja niti utjecaja na to da bi ti dokumenti mogli biti dostupni drugim radnicima. U odnosu na pritužbu koju je uputila nadređenima direktora tuženika, tužiteljica ističe da je imala pravo prijaviti postupanje koje je smatrala uznemiravanjem i mobbingom te da se takvo obraćanje ne može smatrati povredom radne obveze niti razlogom za otkaz. Tužiteljica osporava i navode o nepravilnom izvršavanju poslova vezanih uz sistematizaciju radnih mjesta, izvještaj o kalendarima, anekse pravilnika o transfernim cijenama, suradnju s vanjskim IT suradnikom, pregovore o najmu poslovnog prostora, obračun plaća i bonusa te vođenje radnopravne dokumentacije radnika. U bitnome tvrdi da su pojedini zadaci bili izvršeni, da eventualne pogreške nisu imale štetnih posljedica, da su bile pravodobno ispravljene, da su nastale zbog opsega posla i složenosti radnih zadataka, ili da uopće nisu spadale u njezinu nadležnost. Smatra da tuženik u odluci o otkazu nije naveo takve povrede koje bi po svojoj težini, naravi i posljedicama mogle predstavljati opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Tužiteljica posebno ističe da je stvarni razlog otkaza bio poremećen odnos između nje i direktora tuženika VC, odnosno njezino protivljenje njegovu postupanju i njezina pritužba nadređenima zbog navodnog uznemiravanja. Navodi da je nakon pritužbe od 12. travnja 2022. uslijedilo izricanje opomene pred otkaz, a zatim i donošenje odluke o otkazu. Smatra da je tuženik time postupio protivno Zakonu o radu, budući da protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje ne smije predstavljati povredu obveze iz radnog odnosa niti biti razlog za nepovoljno postupanje prema radniku. Tužiteljica povezuje donošenje odluke o otkazu i s ranijim sporom između stranaka koji se odnosi na korištenje službenog vozila u privatne svrhe. Navodi da joj je pravo korištenja službenog vozila i ENC uređaja u privatne svrhe bilo ugovoreno kao materijalno pravo, odnosno kao plaća u naravi, a da je tuženik odlukom od 31. ožujka 2022. jednostrano ukinuo to pravo i naložio joj povrat vozila do 29. travnja 2022. Protiv te odluke podnijela je zahtjev za zaštitu prava, a potom i tužbu koja se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem Pr-1012/2022. Smatra da je tuženik donošenjem odluke o otkazu upravo na dan kada je trebala vratiti vozilo pokušao izbjeći posljedice ranije odluke i ukloniti je iz radnog odnosa. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da nisu postojali ni formalni ni materijalni uvjeti za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Tužiteljica se u daljnjem očitovanju na odgovor na tužbu protivi navodima tuženika te ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Posebno ističe da tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio njezin navod da joj prije donošenja odluke o otkazu nije omogućeno iznošenje obrane, niti je naveo okolnosti zbog kojih od njega ne bi bilo opravdano očekivati da joj obranu omogući. Stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev i utvrdi nezakonitost i nedopuštenost odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, da naloži tuženiku da je vrati na rad te da se obveže tuženik da joj nadoknadi parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice od 29. travnja 2022. zakonita i osnovana. Navodi da je u samoj odluci o otkazu detaljno obrazložio razloge zbog kojih je ista donesena te da tužiteljica u tužbi nastoji umanjiti značenje i težinu povreda radnih obveza koje su joj stavljene na teret. Tuženik ističe da je kod njega utemeljeno radničko vijeće te da se prije donošenja odluke o otkazu, sukladno članku 150. Zakona o radu, savjetovao s radničkim vijećem, pri čemu predstavnik radničkog vijeća nije imao primjedbi na predloženu odluku. Smatra da su time bile ispunjene zakonske pretpostavke vezane uz prethodno savjetovanje s radničkim vijećem. U odnosu na razloge otkaza, tuženik navodi da je tužiteljica 7. travnja 2022. kolegi OC dostavila dokument pod nazivom „Bonus voditelji 2021“, temeljem kojeg je u poslovnoj dokumentaciji tuženika izvršena rezervacija troškova bonusa voditelja prodajnih grupa za financijsku godinu od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2022. Prema navodima tuženika, navedeni podaci imali su izravan utjecaj na godišnji račun dobiti i gubitka tuženika te su bili temelj godišnjeg sastanka održanog 12. travnja 2022. između direktora tuženika VC, financijskog direktora Berner grupe za jugoistočnu [adresa] ČC i voditelja prodajne grupe KC. Tuženik navodi da je na tom sastanku utvrđeno da iznosi iz navedenog dokumenta nisu bili točni, i to u pogledu važnih pokazatelja poslovanja, kao što su godišnji plan prometa, realizacija prometa, postotak ispunjenja plana i rezervacije u bilanci. Stoga smatra da se nije radilo o sitnoj ili beznačajnoj grešci, nego o pogrešnoj izradi važnog dokumenta za analizu poslovanja i daljnje poslovno planiranje. Tuženik nadalje navodi da je tužiteljica bila osoba zadužena za zaštitu osobnih podataka kod tuženika, zbog čega je bila dužna s osobitom pažnjom postupati s povjerljivim podacima radnika. Unatoč tome, prema tvrdnjama tuženika, tužiteljica je službeni i povjerljivi dokument koji je sadržavao podatke o plaćama svih radnika, bonusima i drugim primanjima učinila dostupnim radnicima koji nisu bili ovlašteni za uvid u takve podatke. Tuženik navodi da je dokument bio umetnut u javno dostupni folder kojem su pristup imali radnici, čime je tužiteljica, kao osoba zadužena za zaštitu osobnih podataka, povrijedila svoje radne obveze, narušila radnu atmosferu i međuljudske odnose kod tuženika te tuženika izložila mogućoj prekršajnoj odgovornosti zbog povrede propisa o zaštiti osobnih podataka. U odnosu na dopis tužiteljice od 12. travnja 2022., upućen osobama nadređenima upravi tuženika, tuženik navodi da samo podnošenje pritužbe ne predstavlja razlog za otkaz, budući da radnik na to ima zakonsko pravo. Međutim, smatra da je u konkretnom slučaju razlog za otkaz bilo iznošenje neistinitih, neargumentiranih i neprimjerenih tvrdnji o postupanju direktora tuženika i odnosima unutar društva. Navodi da se svaka pritužba unutar Berner koncerna ozbiljno dokumentira i ispituje, pa su tako i u konkretnom slučaju obavljeni razgovori s većim dijelom radnika tuženika na temu postupanja uprave prema radnicima. Prema tvrdnjama tuženika, nakon provedenih razgovora zaključeno je da su pritužbe tužiteljice o teroru, diskriminaciji i mobbingu bile neosnovane. Stoga tuženik ističe da tužiteljici otkaz nije dan zbog podnošenja pritužbe, nego zbog neistinitog i neargumentiranog prikazivanja stanja kod tuženika. Tuženik nadalje navodi da je tužiteljica bila zadužena za obračun i isplatu plaća svih radnika, ali da je tijekom posljednja 24 mjeseca kontinuirano pogrešno obračunavala plaće ili naknade plaće jednom ili više radnika. Smatra da se takvo postupanje ne može smatrati sitnom greškom, osobito jer se ponavljalo gotovo svakog mjeseca i izazivalo nezadovoljstvo radnika koji su se zbog pogrešnih obračuna obraćali upravi. Tuženik navodi da je tužiteljica nakon svakog utvrđenog pogrešnog obračuna bila usmeno upozoravana na pogreške u radu. Tuženik posebno ističe i pogrešku u obračunu poreza na godišnje bonuse radnika u lipnju 2021. godine. Navodi da je tužiteljica pogrešno obračunala porez, zbog čega su radnicima isplaćeni veći neto iznosi od pripadajućih, a da o tome nije pravodobno obavijestila upravu ni same radnike. Prema tvrdnjama tuženika, tužiteljica je potom samostalno odlučila razliku poreza ustegnuti prilikom isplate plaće u prosincu 2021. godine, bez prethodne obavijesti radnicima i bez njihove suglasnosti, što tuženik smatra protivnim odredbi članka 96. Zakona o radu. Tuženik navodi da je takvo postupanje izazvalo negodovanje radnika i dodatno narušilo radnu atmosferu, a da je uprava za navedeno saznala od radnika, a ne od tužiteljice. U odnosu na poslove korporativnog upravljanja, tuženik navodi da je tužiteljica bila zadužena za vođenje brige o internim pravnim aktima tuženika, ali da je i te zadatke obavljala nemarno. Kao primjer navodi Pravilnik o izračunu prosječne plaće za vrijeme godišnjeg odmora za vanjsku službu i Sistematizaciju radnih mjesta, za koje tvrdi da su po sadržaju i formi bili neodgovarajući, da nije bilo jasno od kada su na snazi te da su sadržavali pogreške i neusklađenosti. Navodi da se tužiteljica prilikom izrade tih dokumenata nije savjetovala s vanjskim stručnjacima koje je tuženik angažirao, čime je tuženika izložila riziku u vezi s pravilnošću i valjanošću internih akata. Tuženik navodi i da tužiteljica svoje radne zadatke nije obavljala pravodobno i u razumnim rokovima. Kao primjer ističe zadatak izrade izvještaja o usporedbi kalendara podijeljenih kupcima za 2021. i 2022. godinu, koji je tužiteljica zaprimila 3. prosinca 2021., a dostavila tek 23. prosinca 2021., nakon višekratnih podsjetnika uprave. Nadalje navodi da je tužiteljica na isti način postupila i u vezi s aneksima Pravilnika o transfernim cijenama unutar Berner holdinga, koji predstavljaju važan financijski dokument povezan s poreznim tretmanom tuženika, a koji je zadatak dobila sredinom siječnja 2022., dok ga je izvršila tek 31. ožujka 2022., nakon više usmenih upozorenja uprave. Tuženik nadalje ističe da je tužiteljica obavljala i poslove voditelja službe za ljudske resurse, zbog čega je bila zadužena za uredno pohranjivanje radnopravne dokumentacije radnika. Navodi da je prilikom provjere dokumentacije za radnika LC utvrđeno da je u arhivi pohranjena kopija ugovora o radu koja nije bila potpisana od ugovornih strana. Također navodi da je tužiteljica propustila pravodobno postupiti u odnosu na radnopravni status radnika IC, kojem je isticao ugovor o radu na određeno vrijeme. Prema tvrdnjama tuženika, tužiteljica je na njegov upit odgovorila tek nakon tri radna dana, odnosno nakon isteka ugovora o radu, iako je radnik nastavio obavljati radne zadatke bez valjanog pisanog ugovora o radu ili pisane potvrde o sklopljenom ugovoru. Tuženik smatra da takav propust predstavlja krajnju nepažnju i da ga je mogao izložiti ozbiljnim financijskim i pravnim posljedicama. Tuženik se poziva i na navodnu grubu i neprofesionalnu komunikaciju tužiteljice s vanjskim IT suradnikom EC, koji je vodio IT infrastrukturu za tuženika. Navodi da je navedeni suradnik otkazao ugovor o suradnji upravo zbog neprofesionalnog i uvredljivog odnosa tužiteljice prema njemu, što je kod tuženika izazvalo poremećaj u radnim procesima vezanim uz održavanje IT infrastrukture, koji je trajao do angažiranja odnosno zapošljavanja nove osobe za obavljanje tih poslova. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da su opisani propusti, pojedinačno i u svojoj ukupnosti, predstavljali povrede obveza iz radnog odnosa koje opravdavaju redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Ističe da je tužiteljica obavljala odgovorne poslove u organizacijskoj strukturi tuženika, zbog čega se od nje očekivala povećana pažnja, savjesnost i profesionalnost, a da je svojim učestalim pogreškama, nepravodobnim izvršavanjem zadataka, nepažljivim postupanjem s povjerljivim podacima i nepravilnim vođenjem poslova ozbiljno narušila radne procese i povjerenje poslodavca. Tuženik navodi da je zbog takvog postupanja u potpunosti izgubio povjerenje u tužiteljicu, što smatra opravdanim razlogom za donošenje pobijane odluke o otkazu. Stoga predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovane, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao je tužiteljicu, zakonskog zastupnika tuženika VC te svjedoke GC, OC, KC, BC, AC, NC, PC, TC, ČC i EC.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice tuženika da se Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 29. travnja 2022. utvrdi nedopuštenom te da se utvrdi da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad kod tuženika na poslove radnog mjesta sukladno sklopljenom Ugovoru o radu s pripadajućim Aneksom ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2018., da je aneksom ugovora o radu od 8. prosinca 2021. izmijenjeno njezino radno mjesto, da je tuženik 29. travnja 2022. donio pobijanu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, da je tužiteljica 10. svibnja 2022. protiv navedene Odluke o redovitom otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 11. svibnja 2022., da se tuženik na isti nije očitovao, kao i da je da je tužiteljica tužbu podnijela unutar roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), odnosno da je tužba tužiteljice pravodobna i dopuštena. Među strankama nadalje nije sporno ni da je tuženik tužiteljici 15. travnja 2022. uručio pisanu opomenu pred otkaz, da je tužiteljica 12. travnja 2022. uputila pritužbu osobama nadređenima direktoru tuženika, kao i da tužiteljica prije donošenja odluke o otkazu nije bila posebno pisanim putem pozvana na iznošenje obrane.

7. Sporno je, je li pobijana odluka o otkazu dopuštena i zakonita, odnosno jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Sporno je osobito je li tuženik bio dužan tužiteljici prije otkaza omogućiti iznošenje obrane, je li otkaz mogao temeljiti na činjenicama zbog kojih je tužiteljici prethodno već izrečena pisana opomena te jesu li razlozi navedeni u odluci o otkazu stvarno postojali i predstavljali opravdan razlog za otkaz. Sporno je i je li stvarni razlog otkaza bilo skrivljeno ponašanje tužiteljice, kako tvrdi tuženik, ili poremećeni odnosi tužiteljice i direktora tuženika te postupanje tužiteljice radi zaštite prava iz radnog odnosa, kako tvrdi tužiteljica.

8. Uvidom u Ugovor o radu od 28. lipnja 2018. i Aneks ugovora o radu od 8. prosinca 2021. sud je utvrdio da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditeljice/Direktorice unutarnje službe, a da je aneksom ugovora o radu navedeno radno mjesto izmijenjeno u radno mjesto Voditelja prodaje Back office i Postprodaje After Sales, Direktorice ljudskih resursa i kadrovskog odjela te Data Protection Coordinatora (GDPR), dok su ostale odredbe ugovora o radu ostale neizmijenjene.

9. Uvidom u Opomenu pred otkaz od 15. travnja 2022. sud je utvrdio da je tuženik tužiteljici stavio na teret da je 7. travnja 2022. putem e-maila OC dostavila dokument pod nazivom „Bonus voditelji 2021”, koji je sadržavao izračun bonusa za voditelje prodajnih grupa za poslovnu godinu 2021./2022., te da je OC, ne sumnjajući u točnost dostavljenih podataka, na temelju istih napravio rezervaciju troškova bonusa koji bi se isplatili voditeljima prodajnih grupa nakon prihvaćanja finalnog računa dobiti i gubitka za poslovnu godinu od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2022. Nadalje, prema sadržaju opomene, direktor tuženika koristio je navedene podatke na sastanku s FC, financijskim direktorom za Jugoistočnu Europu, te na sastanku sa KC, voditeljem prodajne grupe, nakon čega je utvrđeno da podaci u dokumentu nisu točni. Navedeno je da izrada i slanje navedenog dokumenta s netočnim podacima predstavlja primjer kršenja radnih obveza, da je na izloženi način prouzročena višestruka šteta poslodavcu kao i direktoru poslodavca. U Opomeni je naznačeno da je tužiteljica i prije izvršavala radne zadatke protivno pravilima struke na način da je iste izvršavala nemarno i nepravično a zbog čega je zaprimila višestruka usmena upozorenja, a zadnje je bilo 11. travnja 2022. Budući da usmena upozorenja nisu polučila uspjeh, tužiteljica je pisanom opomenom upozorena na obveze iz radnog odnosa i ukazano joj je na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka takvog postupanja.

10. Uvidom u Odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja od 29. travnja 2022., sud je utvrdio da je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 28. lipnja 2018. zbog skrivljenog ponašanja. Iz Obrazloženja predmetne odluke sud je utvrdio da se tužiteljica tereti da je kolegi OC poslala putem e-maila dokument s netočnim podacima pod nazivom „Bonus voditelji 2021“, koji je sadržavao izračun bonusa za voditelje prodajnih grupa za poslovnu godinu 2021/22, a OC je, postupajući u dobroj vjeri i ne sumnjajući u točnost podataka iz dokumenta, na temelju njega napravio rezervaciju troškova bonusa koji bi se isplatili voditeljima prodajnih grupa nakon prihvaćanja finalnog računa dobiti i gubitaka za poslovnu godinu od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2022. Na temelju tih podataka, direktor tuženika je 13. travnja 2022. održao poslovni sastanak s financijskim direktorom tuženika za jugoistočnu [adresa], ĐC, a potom je iste podatke koristio na godišnjem sastanku s KC, voditeljem prodajne grupe, na kojem je utvrđeno da niti jedan iznos u dokumentu nije točan. Na taj način prouzročena je višestruka šteta poslodavcu, direktoru poslodavca, kao i poslovnom ugledu tuženika. Zbog navedenog, tužiteljici je 15. travnja 2022. uručena opomena pred otkaz. Nadalje je navedeno da je tužiteljica 8. travnja 2022. omogućila pristup dokumentu tuženika dijelu radnika koji nisu ovlašteni za uvid u taj dokument. U dokumentu su se nalazili podaci o visini plaća svih radnika, bonusima i svim drugim primanjima koje radnici primaju od poslodavca. Time je tužiteljica, kao osoba zadužena za zaštitu osobnih podataka, prekršila pravila o tajnosti podataka radnika i prouzročila štetu tuženiku. Također je navedeno da je 12. travnja 2022. uputila dopis nadređenoj osobi direktora u kojem je iznijela niz neistinitih tvrdnji o direktoru a što predstavlja daljnje skrivljeno ponašanje. Pored navedenog, tužiteljica je nemarno, nepravilno i neprofesionalno izvršavala svoje radne zadatke, zbog čega je zaprimila višestruka usmena upozorenja, a zadnje je upućeno 11. travnja 2022. Nadalje, tužiteljica je kreirala pravne akte koji su neodgovarajući po sadržaju i formi te je neadekvatno, bez provjere sadržaja i forme, mijenjala i druge bitne dokumente tuženika, uključujući sistematizaciju radnih mjesta, što je utvrđeno 21. travnja 2022. Također upozoravana je da zadatke mora izvršavati na vrijeme i obavještavati direktora o učinjenom ili mu slati u razumnom roku tražene izvještaje te se ukazuje da je direktor izvještaj koji je zatražio 3. prosinca 2021. dobio tek 23. prosinca 2021. Također da, iako je sredinom siječnja 2022. trebala izraditi/pronaći/zatražiti iz centrale Pravilnik o transferni cijenama, isto nije napravila do 31. ožujka 2022., zbog čega je usmeno upozorena. Nadalje je navedeno da je ŠC dao tuženiku otkaz ugovora o suradnju zbog loše komunikacije sa tužiteljicom. Također je navedeno da je tužiteljica bila zadužena za produljenje ugovora o najmu prostora koje tuženik koristi kao svoje sjedište. Taj je ugovor skoro završio otkazom ugovora zbog neadekvatne komunikacije tužiteljice, a ona nije u niti jednom trenutku obavijestila direktora o tome. Tužiteljica je višekratno upozoravana zbog učestalih grešaka prilikom mjesečnog izračuna i isplata plaća. U razdoblju od 24 mjeseca, čak u 14 mjeseci plaće za jednog ili više radnika bile su krivo obračunate. U lipnju 2021. pogrešno je obračunala poreze na godišnje bonuse, što je rezultiralo isplatom većih neto iznosa radnicima, a oni nisu bili obaviješteni. Više isplaćene iznose tužiteljica je potom ustegnula od redovitih plaća u prosincu 2021. Kao voditeljica službe za ljudske resurse, tužiteljica je bila zadužena za pohranjivanje službenih dokumenata o radnicima. Dana 26. travnja 2022. utvrđeno je da postoji ugovor o radu djelatnika LC iz 2018., ali bez potpisa radnika. Tužiteljica je zaključila da djelatnik nije poslao potpisani primjerak natrag, što je dovelo do zaključka da tužiteljica nemarno obavlja svoje poslove. Na upit djelatnika IC o produženju ugovora o radu na određeno vrijeme, koji je tuženiku vrlo bitan, tužiteljica je odgovorila tek nakon tri radna dana. Prvi dan bila je na godišnjem odmoru, a sljedeća dva dana nije imala vremena. Ovo je narušilo ugled tuženika i službe za ljudske resurse kod djelatnika, kao i međusobne odnose unutar firme, čime je pričinjena nematerijalna šteta. Sve navedeno, prema mišljenju tuženika, predstavlja valjan pravni osnov za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

11. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 9. svibnja 2022. sud je utvrdio da tužiteljica pobija odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja od 29. travnja 2022. U Zahtjevu u bitnom navodi da u odnosu na pogrešan izračun bonusa navodi da je odmah po pozivu OC ispravila podatke, pa da nije nanesena nikakva šteta tuženiku, da je zbog prevelikog obujma posla bila prisiljena odrađivati posao od kuće, pa je usred noći uzela brojku iz napravljenog prometa iz ožujka umjesto kumuliranu brojku za cijelu godinu za ispunjenje plana prometa. Nadalje navodi da je OC kao voditelj financija i kontrolinga imao dužnost i odgovornost prije svakog knjiženja provjeriti točnost podataka. U odnosu na dostupne dokumente tuženika navodi da su spornom folderu FM (Financial Management) trebali imati pristup samo ona i OC, pa je na isti prebacila rekapitulacije plaće i cijeli obračun plaće u sporni folder, a smatra kako su samo informatičari mogli utvrditi tko je od djelatnika imao pristup spornom folderu. U odnosu na dopis upućen nadređenoj osobi direktora navodi da se požalila nadređenima i ukazivala na mobing koji je VC mjesecima provodio nad njom, a sve s ciljem da je se riješi z firme, kao i da joj je rečeno da u menadžmentu Bernere grupe provjeravaju njene tvrdnje, a da je nakon toga, 15. travnja 2022. dobila opomenu pred otkaz. U odnosnu na optužbu za kreiranje neodgovarajućih pravnih akata po sadržaju i formi navodi da je 14. travnja 2022. dobila nalog da dostavi Sistematizaciju radnih mjesta / važeći Pravilnik / Odluku te da je odmah po povratku sa godišnjeg odmora dostavila direktoru ono što imaju. U odnosu na Izvještaj o usporedbi kalendara podijeljenih kupcima 2022. i 2021. navodi da usporedbu nije mogla odmah napraviti jer je bila zatrpana raznim poslovima, kao i da nije bio određen za rok za dostavu usporedbe pa je usporedbu poslala 23. prosinca 2021. Što se tiče Anexa Pravilnika o transfernim cijenama navodi da je isti zatražila odmah po dobivanju naloga ali je zbog obima posla isto zaboravila reći direktoru. U odnosu na lošu komunikaciju s EC navodi da je isti već i ranije bio nezadovoljan suradnjom s tuženikom i to zbog premalog iznosa naknade i prevelikog obujma posla, pa ga je uputila i usmjerila glavnom direktoru VC. U odnosu na zaduženost za pregovore o produživanju ugovora o najmu prostora navodi da nie bila zadužena za pregovaranje o visini najma, već da je bila zadužena samo da kreira ugovor o najmu. U odnosu na greške u obračunu plaće navodi da su iste napravljene zbog kompleksnosti izračuna i raznih parametara, da su greške ispravljene odmah nakon saznanja i da tuženik, kao niti jedan djelatnik nije bio u nijednom trenutku oštećen. U odnosu na pogrešan obračun poreza na godišnje bonuse u lipnju 2021. priznaje pogrešku. Navodi da djelatnici nisu ostali zakinuti jer im je u lipnju isplaćen veći iznos, a naknadno su obavješteni da će im se razlika uskratiti radi nivelacije pogrešno isplaćenog iznosa. U odnosu na optužbu za kasno obavještavanje oko Ugovora o radu za IC navodi da kao djelatnik kadrovskog odjela i ljudskih resursa nije bila dužna obavještavati djelatnike oko produživanja ugovora, već je to bio zadatak nadređene osobe tom djelatniku.

12. Iz e-mail komunikacije između tužiteljice i JC od 8. rujna 2021., sud je utvrdio da RC moli tužiteljicu da prilikom obračuna naknade prosječne plaće za godišnji odmor šalje službeni način obračuna, kako bi svaki djelatnik mogao vidjeti kako se dolazi do iznosa, te kako bi se poštivale sve zakonske odredbe. U naknadnom e-mailu navodi da tužiteljica treba postupati u skladu s pravilnikom, te dodaje da će provjeravati svaki obračun, te moli da se slične situacije više ne događaju jer narušavaju povjerenje.

13. Iz e-mail komunikacije između VC i IC od 15. prosinca 2021. sud je utvrdio da IC nije uspio stupiti u kontakt s tužiteljicom vezano uz svoj ugovor, te da ne zna koji je njegov status kod tuženika u vezi nastavka radnog odnosa.

14. Iz e-mail komunikacije od 12. siječnja 2022. koju je tužiteljica poslala svim djelatnicima tuženika, sud je utvrdio da tužiteljica navodi kako djelatnici trebaju zanemariti platne liste koje su dobili putem e-maila, jer obračun nije valjan. Razlog je u tome što je tužiteljica svima obračunala 10 dana kolektivnog godišnjeg odmora u prosincu, umjesto 6 dana, te je najavila ispravak.

15. Iz e-mail komunikacije između KC i tužiteljice od 31. kolovoza 2021., sud je utvrdio da je KC molio tužiteljicu da obrati više pažnje prilikom obračuna plaća, jer je primio više pritužbi od terenskih komercijalista na netočan obračun plaće. Iz e-mail komunikacije između MC i tužiteljice od 4. studenog 2021., sud je utvrdio da je isti molio tužiteljicu za korekciju plaće za listopad, a u naknadnom e-mailu i za studeni

16. Iz e-mali komunikacije od 8. prosinca 2021. između tužiteljice i AC sud je utvrdio da tužiteljica istog obavještava da će u plaći za 11. mjesec sa godišnjim obračunom imati nešto poreza za vratiti, a da je razlog tome što je obračunala isplatu MBO premiju u 6. mjesecu pa je tako u 6. mjesecu dobio više novaca nego je trebao.

17. Tužiteljica CC u svom iskazu navodi da je bila zaposlena kod tuženika do dana donošenja odluke o otkazu, a da je njezino zadnje radno mjesto bilo ono koje je navedeno u tužbi. Navodi da je odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja osobno zaprimila i pročitala te da joj je poznato koje su joj povrede stavljene na teret, ali ih u cijelosti osporava, kako je to navela u tužbi i tijekom postupka. U odnosu na povredu zbog koje joj je prethodno izrečena pisana opomena pred otkaz, tužiteljica iskazuje da se radilo o pogrešci prilikom izrade Excel tablice vezane uz bonuse, koju je odmah ispravila po upozorenju kolege OC. Navodi da je pogrešku uočila 7. travnja 2022. oko 17 sati, kada je bila na putu kući, te da je odmah po dolasku kući ispravila cijeli izvještaj i dostavila ga voditelju financija, uz kopiju direktoru. Ističe da zbog te pogreške tuženik nije pretrpio nikakvu financijsku štetu jer u tom trenutku nije bilo isplate bonusa, a ispravak je napravljen prije konačne rezervacije i isplate. Navodi da nakon zaprimanja pisane opomene pred otkaz od 15. travnja 2022. više nije počinila nijednu novu povredu radne obveze niti je bila usmeno upozoravana. Tužiteljica nadalje navodi da je sredinom travnja 2022. od direktora zaprimila zahtjev da mu dostavi sistematizaciju radnih mjesta. Ističe da kod tuženika tada nije postojala formalno izrađena sistematizacija radnih mjesta, već je ona na zahtjev direktora sačinila popis radnih mjesta koja postoje kod tuženika i takav popis mu dostavila e- mailom. Navodi da je od direktora zatražila povratnu informaciju je li dostavljeno u redu te da joj je odgovoreno da jest. U istom e-mailu ukazala je direktoru da bi angažirani odvjetnici trebali provjeriti popis i po potrebi izraditi pravno ispravnu sistematizaciju. Ističe da je zahtjev za dostavom sistematizacije dobila nakon što joj je već uručena opomena pred otkaz. U odnosu na Pravilnik o izračunu prosječne plaće za vrijeme godišnjeg odmora za vanjsku službu, tužiteljica navodi da je taj akt ranije sačinila u suradnji s tadašnjim direktorom FC, a nakon što je angažirani odvjetnik ukazao da takav akt nije u skladu sa zakonom, uz pomoć odvjetnika izrađen je novi pravilnik. Tužiteljica ustraje kod navoda da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu nije pozvao na iznošenje obrane. U odnosu na radnopravnu dokumentaciju navodi da su ugovori o radu kod tuženika bili pohranjeni u registratorima u njezinu uredu kadrovske službe te da je ona ugovore osobno ulagala u registratore. Kada je direktor zatražio ugovor o radu za radnika LC, tužiteljica je pronašla primjerak koji nije bio potpisan od strane radnika, o čemu je obavijestila direktora i rekla mu da će potpisani primjerak dostaviti čim prije, pretpostavljajući da radnik poslodavcu nije vratio potpisani primjerak ugovora. U odnosu na radnika IC, tužiteljica navodi da joj je isti putem e-maila postavio upit hoće li mu se ugovor o radu produljiti. Navodi da je upit zaprimila prije opomene pred otkaz, u vrijeme kada je bila na godišnjem odmoru, te da mu je nakon povratka, zbog godišnjeg odmora i opsega posla, odgovorila da takav upit treba postaviti svome voditelju odjela jer je voditelj ovlašten odgovoriti na pitanje o produljenju ugovora o radu. Tužiteljica iskazuje da je u vrijeme otkaza kod tuženika bilo zaposleno 66 radnika te da je ona bila osobno zadužena za obračun plaća. Navodi da je zbog obima posla počinila pogreški pri obračunu bonusa, koju pogrešku je odmah ispravila nakon što joj je ukazano na istu. Navodi da je prilikom obračuna plaća znalo dolaziti do grešaka, osobito zato što nije uvijek pravodobno dobivala sve potrebne podatke za obračun, a takve greške bi se nakon uočavanja ispravljale u suradnji s voditeljima odjela. Priznaje da je u lipnju 2021. pogrešno obračunala porez na godišnje bonuse, zbog čega su određeni iznosi kasnije trebali biti ustegnuti radnicima, ali ističe da je radnike o tome obavijestila e-mailom prije uskrate. U odnosu na izvještaj o usporedbi kalendara, tužiteljica navodi da je 3. prosinca 2021. od direktora dobila zahtjev da dostavi izvještaj o usporedbi kalendara podijeljenih kupcima za 2021. i 2022. godinu, te da ga je dostavila 23. prosinca 2021. Ističe da je izvještaj dostavila tada jer je prethodno imala velik broj drugih zadanih poslova, da joj direktor nije odredio konkretan rok niti ju je na dan dostave upozorio da zadatak nije obavljen u roku. U odnosu na anekse pravilnika o transfernim cijenama, tužiteljica navodi da je iste zatražila od djelatnika Holdinga, a nakon što ju je direktor upitao je li to učinila, provjerila je stanje i obavijestila ga da je aneks pohranjen u zajedničku mapu u digitalnom obliku. Navodi da je provjerila s OC je li digitalni oblik dostatan te da joj je potvrđeno da jest. Ističe da joj za taj zadatak nije bio određen rok niti je bila usmeno upozorena da ga nije izvršila u roku. U odnosu na EC, tužiteljica navodi da se radilo o vanjskom IT suradniku tuženika, koji nije bio zadovoljan ugovorenom naknadom te ju je zbog toga više puta kontaktirao. Navodi da ga je svaki put upućivala na direktora jer sama nije imala ovlasti pregovarati o njegovoj naknadi. Ističe da je između nje i EC bilo određenih tenzija, ali da je ona uvijek nastojala komunikaciju rješavati preko direktora. U odnosu na najam poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa], tužiteljica navodi da joj je direktor dao zadatak da vlasnici prostora pošalje e-mail s ponudom koju je sastavio osobno direktor. Ističe da nije utjecala na uvjete ponude niti je imala ovlasti dogovarati cijenu najma. Navodi da je vlasnici slala podsjetnike i u kopiju uvijek stavljala direktora, a da sama nije bila prisutna na kasnijem sastanku direktora i vlasnice prostora. Prema njezinim saznanjima, ugovor o najmu je u konačnici produljen. U odnosu na foldere, tužiteljica navodi da je po nalogu Holdinga trebala sudjelovati u sačinjavanju foldera za podatke o radnicima i određivanju pristupa, u suradnji s informatičarom GC. Navodi da je folder pod oznakom FM trebao biti dostupan samo direktoru VC, voditelju financija OC i njoj, te da je smatrala da je informatičar pristupe posložio na taj način. Iskazuje da je 29. travnja 2022. pozvana u ured direktora, gdje joj je na laptopu KC pokazano da je folder FM dostupan i njemu, iako on nije trebao imati pristup. Navodi da je odmah rekla da će kontaktirati GC, koji je pozvan u ured direktora, ali je ubrzo udaljen iz ureda, nakon čega je njoj uručena odluka o otkazu. Ističe da joj tom prilikom nije omogućeno očitovanje o toj povredi, a da je odluka o otkazu već bila sastavljena. Tužiteljica navodi da je 12. travnja 2022. uputila dopis glavnom direktoru tuženika u kojem je iznijela svoje primjedbe i nezadovoljstvo odnosom direktora VC prema njoj. Navodi da je u dopisu opisala da je premještena iz dotadašnjeg ureda u zajednički prostor, odnosno mjesto koje je smatrala neadekvatnim jer su povjerljivi podaci na njezinu računalu bili vidljivi osobama koje prolaze. Smatrala je da je takav premještaj predstavljao degradaciju i oblik mobbinga. Također navodi da je do pogoršanja odnosa došlo nakon što je trebala postati prokurist, a zatim to nije postala jer je tražila veću plaću i bolje uvjete rada. Navodi da joj je direktor tada sugerirao da razumije ako namjerava dati otkaz, uz obvezu prijenosa znanja na nasljednika. Tužiteljica nadalje navodi da joj je naloženo vraćanje službenog vozila s danom 29. travnja 2022., a upravo toga dana joj je uručen i otkaz. Ističe da je 29. travnja 2022. došla na posao u 8 sati, da je oko 8:30 pozvana u ured direktora, gdje joj je predočeno da je omogućila drugim radnicima pristup folderu kojem nisu smjeli imati pristup, te joj je odmah uručen otkaz. Na upit punomoćnika tuženika, tužiteljica navodi da nije tražila prethodnu suglasnost radnika kojima je kasnije ustegnut dio plaće zbog pogrešnog obračuna poreza na godišnji bonus. Navodi i da je tvrdnje iz dopisa upućenog generalnom direktoru iznijela na temelju vlastitih saznanja i informacija koje je dobila od direktora Judina i određenih drugih radnika, kojih se više ne može točno sjetiti.

18. Zakonski zastupnik tuženika VC u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktora od 1. travnja 2020. te da je osobno sudjelovao u postupku donošenja osporene odluke o otkazu. Navodi da je pratio rad tužiteljice i da u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu. Iskazuje da je tužiteljicu usmeno upozoravao za sve povrede koje su joj stavljene na teret, a koje su počinjene prije povrede od 7. travnja 2022. Ne sjeća se je li netko bio prisutan prilikom tih usmenih upozorenja. Navodi da je za povredu od 7. travnja 2022., vezanu uz godišnji obračun bonusa za 2021. godinu, tužiteljici izrečena pisana opomena pred otkaz od 15. travnja 2022. Smatra da se radilo o teškoj povredi radne obveze, jer je na temelju pogrešno izrađenog obračuna financijskom direktoru regije prezentirao netočne podatke, a KC obavijestio da nema pravo na bonus, iako ga je imao. U odnosu na obračun bonusa, navodi da je tužiteljica na pogrešku upozorena nakon što je već obavio razgovor sa KC i FC. Navodi da je tužiteljica istoga dana ili sutradan ispravila izvještaj. Iskazuje da tuženiku zbog pogrešnog obračuna nije nastala financijska šteta, ali da je nastala šteta u smislu potrebe za novim planovima i objašnjavanjem pogrešnih podataka regionalnom vodstvu, odnosno reputacijska šteta. Dalje je naveo da je nakon izricanja opomene pred otkaz od tužiteljice zatražio dostavu sistematizacije radnih mjesta, tužiteljica mu je dostavila sistematizaciju koja nije bila sačinjena u skladu s propisima, ni po formi ni po sadržaju. Smatra da je tužiteljica, s obzirom na svoje radno mjesto i poziciju, bila ovlaštena sačiniti pravilnu sistematizaciju, a za to je mogla koristiti pomoć dva odvjetnička društva angažirana od strane tuženika. Navodi da mu je tužiteljica 21. travnja 2022. dostavila i sistematizaciju i Pravilnik o izračunu prosječne plaće za vrijeme godišnjeg odmora, koji također nije bio pravilno sačinjen. Ne može iskazati jesu li raniji direktori imali uvid u te dokumente, ali navodi da dokumenti nisu imali naznačen datum izrade. U odnosu na ugovor o radu LC, navodi da je od tužiteljice zatražio dostavu ugovora jer je s tim radnikom razgovarao o uvjetima rada. Tužiteljica mu je dostavila ugovor i ukazala da ugovor nije potpisan od strane radnika. Smatra da je to težak propust jer je ugovor bio nepotpisan u arhivi tuženika četiri godine i mogao je dovesti do prekršajne odgovornosti tuženika u slučaju inspekcijskog nadzora. Ipak navodi da zbog toga nije nastala konkretna šteta za radnika ni za tuženika. U odnosu na IC, navodi da ga je navedeni radnik obavijestio da je tužiteljici poslao e-mail upit vezan uz ugovor o radu te da mu tužiteljica nije odgovorila tri dana. Smatra da je tužiteljica, kao voditeljica kadrovske službe, bila dužna odmah odgovoriti na upit radnika, iako ne zna je li u to vrijeme bila na godišnjem odmoru. Navodi da odluku o produljenju ugovora za radnika donosi voditelj odjela. Navodi da tužiteljica prije donošenja odluke o otkazu nije bila pozvana na iznošenje obrane. Kao razlog za to navodi da joj je stavljeno na teret ukupno 11 povreda radnih obveza te da je smatrao da nijedna od njih nije sporna, zbog čega nije smatrao potrebnim pozvati tužiteljicu na obranu. U odnosu na izvještaj o kalendarima, navodi da je 3. prosinca 2021. od tužiteljice zatražio izvještaj o usporedbi kalendara podijeljenih kupcima za 2021. i 2022. godinu jer je zaprimio informaciju da su određeni komercijalisti nezadovoljni dobivenom količinom kalendara. Navodi da je od tužiteljice brzo dobio dvije tablice, ali da je zatražio usporedbu tih tablica, koju ona nije izradila sve do 23. prosinca 2021., nakon više usmenih upozorenja i nakon što ju je uputio da zatraži pomoć od kolege ĆC. U odnosu na anekse pravilnika o transfernim cijenama, navodi da je tužiteljica, s obzirom na svoju poziciju, bila zadužena za to da kod tuženika postoji pravilnik o transfernim cijenama. Navodi da ju je sredinom siječnja 2022. upitao postoji li aneks pravilnika, nakon čega mu je rekla da će ga zatražiti od centrale u Njemačkoj. Navodi da ju je u više navrata pitao je li dokument pribavljen, a da ga je tek 31. ožujka 2022. obavijestila da se aneks već nalazi u određenom folderu, bez da ga je o tome ranije obavijestila. U odnosu na EC, navodi da je isti kao vanjski IT suradnik radio za tuženika već u trenutku njegova dolaska na mjesto direktora. Navodi da mu se EC oko Božića 2020. obratio i rekao da prekida suradnju s tuženikom zbog problema u komunikaciji s tužiteljicom, a ne zbog visine naknade. Iskazuje da mu se EC nije obraćao zbog nezadovoljstva naknadom. U odnosu na najam prostora u Majstorskoj 9 u Zagrebu, navodi da je od tužiteljice zatražio podatak o isteku najma te ju zadužio za početak pregovora oko produljenja ugovora o najmu i uvjeta sklapanja ugovora. Navodi da ga tužiteljica nije obavještavala o problemima, iako je bila zadužena za taj dio posla. Iskazuje da je tek nakon odgovora vlasnice prostora saznao da postoji opasnost da se ugovor ne produlji, nakon čega je sazvao sastanke s vlasnicom i nakon dva do tri sastanka dogovoreno je produljenje ugovora. Navodi da je točno da je bio u kopiji e-mailova, ali zbog količine obveza nije čitao svaki e-mail te smatra da ga je tužiteljica trebala posebno upozoriti na eventualne probleme. U odnosu na obračun plaća, navodi da je tužiteljica bila zadužena za mjesečni obračun i isplatu plaća, a da su tijekom 24 mjeseca, odnosno tijekom 2020., 2021. i do travnja 2022., uočene pogreške u obračunu plaća za 14 mjeseci. Navodi da su pogreške uočavali radnici i prijavljivali ih upravi, a tužiteljica je zbog tih propusta bila usmeno upozoravana. Smatra da je tužiteljica, ako nije imala sve podatke potrebne za obračun plaće, trebala prije obračuna pribaviti potrebne podatke. U odnosu na pogrešan obračun poreza na godišnje bonuse u lipnju 2021., navodi da je tužiteljica trebala zatražiti pomoć ako taj dio posla nije znala sama obaviti ili prije isplate provjeriti obračun. Navodi da je za uskratu dijela plaće radnicima u prosincu 2021. saznao kada ih je tužiteljica o tome obavijestila e-mailom, budući da je bio stavljen u kopiju, te da prije toga nije imao saznanja o toj situaciji. U odnosu na podatke u folderu FM, navodi da ga je 25. ili 26. travnja 2022. kolega iz Zadra upozorio da se u folderu FM, koji prema njegovu iskazu znači Fleet Management, nalaze podaci o platnim listama svih radnika tuženika. Navodi da je osobno provjerio navedeno, a zatim i na laptopu KC utvrdio da su ti podaci dostupni osobama koje nisu smjele imati pristup. Iskazuje da je za tu povredu saznao tek 25. ili 26. travnja 2022., iako su zaštićeni podaci prema njegovim navodima bili uneseni u folder 8. travnja 2022. i od tada dostupni drugim radnicima. Navodi da je u razdoblju od 25. odnosno 26. travnja do 28. travnja 2022. razgovarao s GC i raspravio okolnosti vezane uz unos zaštićenih podataka u folder dostupan radnicima. Nakon toga je obavijestio svoje nadređene o tom propustu i ranijim pogreškama u radu tužiteljice te je usmeno dobio odobrenje za otkaz. Navodi da je odluka o otkazu izrađena 28. travnja 2022., nakon čega je konzultirano radničko vijeće koje se suglasilo s namjeravanom odlukom. U odnosu na tužiteljičine pritužbe zbog mobbinga i diskriminacije, navodi da su sve tvrdnje koje je tužiteljica iznijela u dopisu vlasniku koncerna u potpunosti neistinite. U odnosu na prokuru navodi da prokurista određuje vlasnik društva, a ne on kao direktor. Navodi da je tužiteljica nakon odluke da postane prokurist zatražila povećanje plaće od 64 %, nakon čega su nadređeni povukli odluku o prokuri za tužiteljicu. Iskazuje da OC nije postao prokurist tuženika. Navodi da je tužiteljica premještena iz svojeg ureda u ured u kojem su sjedili i drugi radnici, ali osporava da je sjedila u hodniku ili da je nad njom vršen mobbing. Navodi da je smatrao svrsishodnim da tužiteljica sjedi zajedno s drugim radnicima zbog promjene naziva njezina radnog mjesta i vrste poslova koje je obavljala. Iskazuje da je nakon tužiteljičinih primjedbi premještena na drugu poziciju u istom uredu.

19. Svjedok GC iskazuje da je zaposlen kod tuženika od 2021. godine na radnom mjestu informatičara. Navodi da poznaje tužiteljicu i da je s njom surađivao na svakodnevnoj bazi jer je bila zadužena za odjel ljudskih potencijala. Svjedok navodi da je tuženik dio holdinga te da je računalni sustav koji koristi tuženik implementiran od strane holdinga. U tom sustavu postoji folder pod oznakom FM, koji predstavlja skraćenicu za Fleet Management, odnosno upravljanje vozilima. Iskazuje da nijedan drugi folder nema oznaku FM. Navodi da je taj folder bio dostupan određenim radnicima tuženika, uključujući i tužiteljicu. Svjedok iskazuje da nema neposrednih saznanja da bi tužiteljica u predmetni folder unijela dokument s podacima o plaćama, bonusima i drugim primanjima radnika. Navodi da nikada nije bio pozvan na razgovor kod nadređenih vezano uz taj folder niti je o tome razgovarao s tužiteljicom. Iskazuje da je informaciju da je tužiteljica navodno u folder FM unijela podatke o primanjima radnika saznao tek na dan kada je tužiteljica dobila otkaz, jer se tada o tome pričalo. Svjedok navodi da ne zna je li KC imao pristup folderu Financial Management niti folderu FM. Iskazuje da ne zna kome je sve folder FM bio dostupan. Navodi da ne zna postoji li u sustavu poseban folder za podatke o plaćama i drugim primanjima radnika, jer on slijedi upute holdinga i kreira foldere pod skraćenicama kako mu je naloženo, ali se tim folderima ne koristi. Ipak navodi da kod tuženika postoji folder Financial Management te misli da se koristio pod oznakom FI. Svjedok izričito navodi da nema saznanja o tome što je tužiteljica ulagala u koji folder. Iskazuje da nikada nije sudjelovao u kreiranju pristupa radnika folderu koji bi eventualno sadržavao podatke o primanjima radnika, jer su za to bili zaduženi informatičari holdinga. Navodi da je njegova suradnja s tužiteljicom bila dobra i da je tužiteljica imala dobre odnose s kolegama. Na upit punomoćnika tuženika, svjedok navodi da je sve foldere u sustavu implementirao holding, a da su tužiteljica i on kao informatičar holdingu dostavljali tražene podatke. Navodi da su tužiteljici bili poznati svi folderi koji se koriste kod tuženika, njihovi nazivi i svrha kojoj služe.

20. Svjedok OC iskazuje da je zaposlen kod tuženika od 2014. godine na radnom mjestu voditelja računovodstva i financija. Navodi da poznaje tužiteljicu i da je s njom surađivao na svakodnevnoj bazi jer je bila voditeljica odjela i zadužena za ljudske potencijale. Svjedok navodi da se sjeća da je od tužiteljice zaprimio dokument pod nazivom „Bonus voditelji 2021“. Navodi da se ne može točno sjetiti kojeg dana je zaprimio dokument, ali se sjeća da je u njemu bio pogrešno unesen podatak za jednog voditelja, odnosno podatak o njegovim prodajnim rezultatima. Navodi da je u to vrijeme radio godišnji izvještaj u koji je uključio i dokument koji mu je dostavila tužiteljica, a zatim je cijeli godišnji izvještaj dostavio direktoru. Svjedok iskazuje da je direktor po zaprimljenom izvještaju održao sastanak s regionalnim direktorom i prezentirao mu podatke koje je svjedok dostavio. Na tom sastanku uočeno je da jedan voditelj ne ostvaruje godišnji bonus, a nakon dodatnog pregleda podataka utvrđeno je da je tužiteljica napravila pogrešku te da taj voditelj ipak ostvaruje pravo na bonus. Svjedok navodi da je odmah po saznanju za pogrešku obavijestio tužiteljicu, misli u večernjim satima, a da je tužiteljica odmah sutradan ispravila uočenu pogrešku. Svjedok navodi da su kod tuženika postojala četiri voditelja za koje su se radili obračuni bonusa, a da je pogreška nastala kod obračuna bonusa za jednog voditelja, dok su za ostale voditelje obračuni bili u redu. Iskazuje da je bonus tom voditelju naknadno isplaćen u iznosu koji mu je pripadao. Navodi da zbog te pogreške tuženiku nije nastala financijska šteta, ali je svjedok morao prepraviti godišnji izvještaj, a direktor je trebao ponovno objasniti regionalnom vodstvu da je došlo do pogreške. Ističe da godišnji izvještaj tada još nije bio predan nadležnim tijelima niti je istekao rok za predaju. U odnosu na obračun plaća, svjedok navodi da je mjesečni obračun i isplatu plaća radila tužiteljica te da su se tijekom 2020. i 2021. događale pogreške, prema njegovu iskazu otprilike svaki drugi mjesec. Navodi da je kod tuženika bilo između 60 i 70 radnika, da su radnici uprave imali fiksnu plaću, dok je plaća komercijalista ovisila o ostvarenom prometu. Iskazuje da su tužiteljici uvijek na vrijeme bili dostupni svi parametri potrebni za obračun plaća. Također navodi da se pogreške u obračunu plaća događaju i nakon prestanka rada tužiteljice kod tuženika. U odnosu na pogrešan obračun poreza na godišnje bonuse, svjedok navodi da je tužiteljica prilikom obračuna poreza na godišnje bonuse napravila pogrešku, zbog čega su radnicima isplaćeni veći iznosi od pripadajućih, a na kraju godine izvršena je uskrata preplaćenog iznosa. Navodi da radnici nisu pretrpjeli financijsku štetu, ali su bili uzrujani jer su morali vratiti preplaćeni iznos. Na upit punomoćnika tuženika navodi da je uskrata dijela plaće za prosinac 2021. izvršena isti dan kada je isplaćena plaća, te da je tužiteljica toga dana radnicima poslala e-mail s objašnjenjem razloga uskrate. Iskazuje da tužiteljica nije tražila pisanu suglasnost radnika za uskratu. Svjedok navodi da je tužiteljica bila zadužena za izradu pravilnika o transfernim cijenama unutar holdinga te da se sjeća da je kasnila s izradom tog pravilnika nekoliko mjeseci, zbog čega je bila upozoravana na sastancima s direktorom. U odnosu na prokuru, svjedok navodi da ima saznanja da je tužiteljica u jednom trenutku trebala postati prokurist tuženika, ali da ga je direktor nakon međunarodnog sastanka obavijestio da tužiteljica ipak neće postati prokurist. Navodi da je i on bio jedan od kandidata za prokurista, ali da ni on nije postao prokurist. Iskazuje da je odnos tužiteljice i direktora VC s vremenom pogoršan te da se tužiteljica žalila na odnos direktora prema njoj. Navodi da je nakon odluke da tužiteljica neće postati prokurist, ona premještena u drugi ured, odnosno u open space, zbog čega je bila nezadovoljna. Svjedok navodi da je bio svjedok uručenja odluke o otkazu tužiteljici. Iskazuje da se ne sjeća svih detalja razgovora, ali se sjeća da je tužiteljici stavljeno na teret da je u pogrešan folder unijela podatke o plaćama i primanjima radnika. Navodi da ga je direktor prije razgovora s tužiteljicom upoznao s tim problemom i zatražio da provjeri jesu li i njemu dostupni podaci u folderu FM. Svjedok je izvršio uvid i utvrdio da se u folderu nalaze platne liste radnika. Navodi da skraćenica FM predstavlja Fleet Management. Ne zna tko je sastavio odluku o otkazu, ali navodi da je odluka bila spremna u trenutku sastanka između tužiteljice i direktora. Iskazuje da mu se nitko od kolega nije osobno žalio zbog toga što su podaci o plaćama bili u folderu FM.

21. Svjedok KC iskazuje da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja Divizije građevina za Republiku Hrvatsku te da poznaje tužiteljicu kao radnu kolegicu. Svjedok navodi da je početkom travnja 2022. bio na sastanku u Pazinu s direktorom VC, koji ga je obavijestio da nema pravo na godišnji bonus za 2021. godinu. Navodi da je bio zatečen jer je prema vlastitoj evidenciji i izračunu smatrao da ostvaruje pravo na bonus. Iskazuje da su on i direktor zajedno pregledali njegovu evidenciju i podatke na direktorovu računalu te utvrdili da je obračun godišnjeg bonusa za 2021. bio neispravno sačinjen. Navodi da mu je direktor rekao da je već toga jutra imao sastanak s financijskim menadžmentom regije i da je prezentirao pogrešne podatke, zbog čega će morati ponovno održati sastanak s ispravnim podacima. Svjedok navodi da je situacija bila neugodna i za njega i za direktora, ali da o tome osobno nije komunicirao s tužiteljicom. Svjedok iskazuje da je greška u obračunu bonusa ispravljena, koliko se sjeća, unutar sedam dana, te da je on nakon ispravka dobio isplatu bonusa koji mu je pripadao. Ne može se izjasniti je li tuženik zbog toga pretrpio financijsku štetu. U odnosu na folder FM, svjedok navodi da kod tuženika postoji folder FM, što znači Fleet Management, i da se u njega unose podaci vezani uz vozila, nabavu, servise, prodaju i slično. Navodi da pristup tom folderu ima više radnika iz različitih odjela. Iskazuje da ga je direktor jednog dana pozvao u ured i rekao mu da ponese laptop, nakon čega mu je naložio da otvori folder FM. Svjedok navodi da su zajedno uočili da se u folderu nalaze podaci o plaćama svih radnika. Smatra da podaci o plaćama ne bi trebali biti dostupni drugim radnicima osim ovlaštenim osobama. Navodi da je vrlo brzo nakon toga pozvana i tužiteljica, ali da je on na tom sastanku bio kratko. Svjedok navodi da je unatrag godinu do dvije prije prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika učestalo dolazilo do pogrešaka u obračunu plaća. Navodi da su ga njegovi komercijalisti, kojima je bio voditelj, često obavještavali da im je plaća pogrešno obračunata, a on ih je upućivao na tužiteljicu kao osobu zaduženu za obračun plaća. Iskazuje da je tužiteljica tom problemu pristupala nonšalantno i govorila da će se pogreška ispraviti pri sljedećoj plaći. Navodi da su iskusniji komercijalisti zbog toga negodovali, dok su novozaposleni imali strah nešto reći. Iskazuje da nije primijetio pogreške u obračunu plaća nakon što je tužiteljica prestala raditi kod tuženika. U odnosu na uskratu dijela plaće u prosincu 2021., svjedok navodi da su radnici unutarnje službe bili neugodno iznenađeni jer im je plaća umanjena zbog pogrešno obračunatog godišnjeg bonusa, te da su neki radnici bili ljuti. Navodi da se ne sjeća da je tužiteljica bila premještena na drugo mjesto rada.

22. Svjedok BC iskazuje da je bio zaposlen kod tuženika do 31. prosinca 2023. i da poznaje tužiteljicu kao radnu kolegicu. Navodi da se sjeća da je tužiteljica imala svoju sobu u kojoj je radila, ali se ne sjeća da je bila preseljena iz svoje sobe. Iskazuje da ne zna koji su razlozi prestanka radnog odnosa između tužiteljice i tuženika. Svjedok navodi da je bio prisutan u trenutku kada je tužiteljici uručena odluka o otkazu, i to na njezinu zamolbu da bude svjedok uručenja. Navodi da je zajedno s tužiteljicom pristupio u ured direktora, gdje je bio prisutan i OC, te je tužiteljici uručena odluka o otkazu. Zbog proteka vremena ne sjeća se drugih detalja. Na upit suda, svjedok iskazuje da prvi put čuje za folder FM. Navodi da misli da njemu nije bio uskraćen dio plaće u prosincu 2021. te da se ne sjeća da je imao primjedbe na mjesečne obračune plaća tijekom 2021. i 2022. godine. Također se ne sjeća da su se drugi radnici žalili na pogrešan obračun plaće od strane tužiteljice, niti da su se žalili zbog uskrate dijela plaće u prosincu 2021. Iskazuje da za vrijeme rada kod tuženika nije imao uvid u podatke o plaćama drugih radnika i da mu nije poznato da su drugi radnici prigovarali da su vidjeli podatke o plaćama kolega.

23. Svjedok DC iskazuje da je zaposlen kod tuženika od 2007. godine na radnom mjestu trgovca u veleprodaji te da poznaje tužiteljicu kao radnu kolegicu. Svjedok navodi da je u prosincu 2021. imao uskratu dijela plaće zbog pogrešno obračunatog bonusa u lipnju 2021. Iskazuje da je u lipnju 2021. primio veći iznos, koji mu je potom u prosincu uskraćen, tako da je na godišnjoj razini sve bilo iznivelirano. Navodi da je početkom prosinca 2021. od tužiteljice dobio e-mail kojim ga je obavijestila da će mu dio plaće za prosinac biti uskraćen zbog pogrešno obračunatog bonusa, i to prije same isplate plaće. Iskazuje da su i neki drugi radnici bili u istoj situaciji te su također bili obaviješteni prije uskrate, među njima, koliko se sjeća, TC i UC. Svjedok navodi da o tome nije razgovarao s direktorom. Iskazuje da se njemu u razdoblju od 24 mjeseca prije prestanka radnog odnosa tužiteljice nisu događale pogreške u mjesečnom obračunu plaće. Na upit punomoćnika tužiteljice navodi da su se pogreške u obračunu plaće događale nakon što je tužiteljica prestala raditi kod tuženika, i to na njegovoj plaći, dok ne zna jesu li se događale i drugim kolegama. Iskazuje da nije imao uvid u podatke o plaćama drugih radnika i da mu se druge kolege nisu obraćale s pritužbama da su vidjele visinu plaće drugih kolega.

24. Svjedokinja NC iskazuje da je zaposlena u društvu Libusoft Cicom d.o.o. na radnom mjestu konzultanta te da njezin poslodavac surađuje s tuženikom pružajući mu aplikativna rješenja, među ostalim i ona koja se odnose na obračun plaća. Svjedokinja navodi da poznaje tužiteljicu i da je s njom surađivala. Iskazuje da se sjeća kontakata s tužiteljicom u lipnju i prosincu 2021. vezano uz pogrešku kod obračuna poreza na bonus. Navodi da se radilo o isplati bonusa za prethodnu godinu, pri čemu je u aplikaciji trebalo označiti da se radi o isplati za prethodnu godinu. Sa tužiteljicom je zajedno tražila rješenje kako navedenu situaciju riješiti kroz aplikaciju. Svjedokinja navodi da nije bila uključena u komunikaciju s radnicima tuženika, nego je komunicirala samo s tužiteljicom i direktorom VC. Iskazuje da je s tužiteljicom imala dobru suradnju. Ne zna detaljno je li bilo komunikacije između tužiteljice, direktora i radnika kojih se ticala uskrata dijela plaće u prosincu 2021., ali pretpostavlja da je tužiteljicu savjetovala da obavijesti radnike kojih se to tiče. Ne zna jesu li se kod tuženika događale pogreške u mjesečnim obračunima plaća. Na upit punomoćnika tuženika navodi da je do pogreške kod obračuna poreza na bonus u lipnju 2021. došlo zato što u aplikaciji nije bila označena odgovarajuća kvačica vezana uz kumuliranje poreza. Iskazuje da je po tom pitanju komunicirala isključivo s tužiteljicom te da je tužiteljica ispunjavala aplikaciju.

25. Svjedok PC iskazuje da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu produkt menadžera i da kod tuženika radi već 25 godina. Navodi da poznaje tužiteljicu. Svjedok iskazuje da je u prosincu 2021. putem e-maila bio obaviješten od strane tužiteljice da će mu se ustegnuti dio plaće isplaćene u prosincu 2021. Navodi da je tužiteljica pojasnila da do uskrate dolazi zbog pogreške prilikom obračuna poreza na godišnje bonuse. Iskazuje da ga je tužiteljica u e-mailu pitala je li suglasan s uskratom, a on joj je odgovorio da nije suglasan i da traži pojašnjenje, pri čemu je u komunikaciju uključio i direktora. Navodi da mu je, unatoč njegovu neslaganju, dio plaće ipak bio uskraćen. Svjedok navodi da mu se prije te situacije, a ni nakon nje, nije dogodilo da mu je mjesečna plaća pogrešno obračunata. Iskazuje da je u razgovoru s kolegama čuo da se ponekad nekome pogrešno obračuna plaća, osobito u dijelu provizije. Navodi da ima fiksnu plaću. Svjedok navodi da je, nakon što je u e-mail komunikaciju uključio direktora, direktor došao do njegova radnog mjesta i rekao mu da je dobro što ga je upoznao s tom situacijom, iz čega je svjedok zaključio da direktor ranije nije znao za uskratu. Na upit punomoćnika tužiteljice navodi da se, prema njegovim saznanjima iz razgovora s kolegama, pogreške u obračunu plaće događaju i danas. Navodi da mu je tužiteljica objasnila da se uskrata mora napraviti, ali da mu poslodavac može izaći u susret na način da se iznos uskrati u tri rate. Ne sjeća se točno na koji način mu je plaća uskraćena, ali zna da je sav iznos vratio. Svjedok iskazuje da mu se nitko od kolega nije požalio da je imao uvid u plaću drugih radnika. Navodi da je s tužiteljicom imao korektan odnos. Iskazuje da je tužiteljica prvotno imala svoj ured, a nakon toga je premještena u zajedničke prostorije, odnosno open space. Navodi da je najprije sjedila uz prozor, a nakon novog rasporeda uz prolaz. Ne zna zašto je tužiteljica premještena iz svojeg ureda.

26. Svjedok TC iskazuje da je zaposlen kod tuženika od 2017. godine na radnom mjestu voditelja auto divizije te da poznaje tužiteljicu kao radnu kolegicu. Svjedok navodi da se u radu kod tuženika koristi aplikacijama koje je tuženik implementirao u svoj sustav, među ostalim i aplikacijom odnosno folderom oznake FM, što znači Fleet Management. Navodi da je folder FM dostupan njemu i drugim radnicima koji imaju pristup, a u njega se unose podaci vezani uz vozila, ponude, kupnje i servise vozila. Svjedok iskazuje da je u proljeće 2022. uočio da su u folder FM ubačeni podaci o visini plaća svih radnika tuženika, uključujući i njegovu plaću. Navodi da se u tom trenutku nalazio u Zadru, budući da njegovo mjesto rada obuhvaća cijelu Hrvatsku. Iskazuje da ga je saznanje da se u folderu nalaze podaci o plaćama šokiralo i da je to doživio vrlo neugodno, jer smatra da su podaci o plaći tajni. Navodi da ne zna tko je u folder FM ubacio navedene podatke, ali da je o tome odmah obavijestio direktora. Navodi da je znao da je tužiteljica bila zadužena za obračun plaća. Nakon što je obavijestio direktora, o tome nije razgovarao s drugim kolegama, osim što se sjeća da je KC također primijetio da su podaci ubačeni u folder. U odnosu na uskratu dijela plaće u prosincu 2021., svjedok navodi da mu je plaća umanjena bez njegove suglasnosti. Iskazuje da mu je prije toga tužiteljica poslala e-mail kojim ga je obavijestila da će zbog pogrešnog obračuna poreza na godišnje bonuse morati doći do nivelacije i uskrate dijela plaće u prosincu 2021. Navodi da je bio šokiran, osobito jer mu je uskraćen iznos od oko 1.800,00 kuna, a imao je kredit i dvoje djece. Navodi da je više puta telefonski kontaktirao tužiteljicu i izražavao nezadovoljstvo, te da je o tome razgovarao i s direktorom. Iskazuje da nije bio ranije upoznat da je porez na bonus u lipnju pogrešno obračunat. U odnosu na mjesečne obračune plaća, svjedok navodi da on osobno, s obzirom na fiksnu plaću, nije uočavao pogreške kod svoje mjesečne plaće, ali da su mu se njegovi podređeni u više navrata žalili da im je plaća pogrešno obračunata. Navodi da je zbog toga često komunicirao s tužiteljicom i upoznavao je s prigovorima svojih podređenih, a ona bi govorila da će se pogrešno isplaćeno ispraviti u sljedećem mjesecu. Navodi da se sjeća situacije u kojoj ga je kontaktirao kolega iz Splita kojem je pogrešno obračunata plaća, zbog čega je zapao u tešku financijsku situaciju. Iskazuje da je kao voditelj potrošio mnogo vremena na razgovore s podređenima kako bi im objasnio da ih nitko namjerno ne potkrada, već da se radi o pogrešci. Na upit punomoćnika tuženika, svjedok navodi da mu se nakon prestanka rada tužiteljice kod tuženika nitko od njegovih komercijalista nije žalio na pogreške u mjesečnim obračunima plaća. Na upit punomoćnika tužiteljice navodi da ne zna u koji folder se trebaju unositi podaci o plaćama radnika, niti tko je točno kreirao foldere, ali pretpostavlja da je to napravljeno na razini holdinga. Navodi da ne zna točan vremenski razmak između trenutka kada je uočio podatke u folderu FM i trenutka prestanka radnog odnosa tužiteljice, ali da je direktora kontaktirao odmah nakon što je to uočio.

27. Svjedok ŽC iskazuje da je bio financijski direktor za Berner grupu za jugoistočnu [adresa] i centralnu [adresa], a da je sada potpredsjednik Berner grupe. Navodi da poznaje tužiteljicu kao radnu kolegicu i da su mu u bitnome poznati razlozi prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika. Iskazuje da je kao financijski direktor na kraju fiskalne godine dobio završni obračun poslovnih rezultata tuženika, objedinio je rezultate za deset zemalja te prikupljene podatke dostavio vlasniku tuženika. Navodi da ga je nakon nekoliko dana VC nazvao i rekao mu da podaci koje mu je dostavio nisu u potpunosti točni, nakon čega mu je dostavio ispravljene podatke. Iskazuje da se to događalo krajem travnja 2022. Svjedok navodi da ne može odgovoriti je li unutar tuženika do trenutka dostave ispravljenih podataka već bio izvršen obračun bonusa za voditelje prodajnih grupa. Navodi da je njegova uloga bila komunikacija prema vlasniku. Iskazuje da ga je VC upoznao s time da mu je tužiteljica dostavila pogrešne podatke za izračun bonusa za voditelje prodajnih grupa. Svjedok navodi da mu nije poznato da je kod tuženika postojao folder pod nazivom FM, bilo u značenju Financial Management ili Fleet Management. Prema njegovim saznanjima, tužiteljica je otkaz dobila zbog pogrešnog obračuna bonusa za voditelje prodajnih grupa, odnosno zbog dostave pogrešnih podataka koji su se koristili u daljnjoj obradi, ali misli da je postojalo više razloga za otkaz. Svjedok navodi da je prije donošenja odluke o otkazu u više navrata razgovarao sa VC, koji mu je iznosio prigovore na rad tužiteljice, ali se ne može sjetiti svih konkretnih detalja. Navodi da je tužiteljica njemu osobno izrazila nezadovoljstvo time što je VC postavljen za direktora, ali da on stoji iza te odluke. Ne može se sjetiti je li mu tužiteljica uputila dopis u kojem se žalila na postupanje VC, niti može odgovoriti je li unutar grupacije provedena provjera navoda iz takve pritužbe. Svjedok navodi da ga je VC upoznao s time da će se tužiteljici otkazati ugovor o radu, ali da on osobno nije preispitivao tu odluku smatrajući da direktor ima pravo donijeti takvu odluku ako je smatra ispravnom. Iskazuje da je na tjednoj bazi razgovarao sa VC, koji ga je obavještavao o pogreškama u mjesečnim obračunima plaća radnika tuženika u Hrvatskoj. Navodi da je, s obzirom na organizaciju rada i poziciju tužiteljice, obračun plaća bio u njezinoj nadležnosti. Na upit punomoćnika tuženika, svjedok navodi da mu je poznato da je tužiteljica u radu imala pogreške pri obračunu bonusa koji ulaze u obračun plaće, ali da su takve pogreške bile rjeđe. Na upit punomoćnika tužiteljice navodi da nije čuo da se kod tuženika događaju pogreške u obračunu plaća nakon što je tužiteljica prestala raditi. Iskazuje da je za pogrešku u obračunu godišnjeg bonusa za voditelje prodajnih grupa doznao nakon što je takve podatke prezentirao vlasniku. Navodi da su ispravci napravljeni prije javnog objavljivanja godišnjeg izvještaja. Iskazuje da tuženiku zbog te pogreške nije nastala financijska šteta, ali je nastala reputacijska šteta prema vlasniku, jer je dovedena u pitanje vjerodostojnost dostavljenih podataka. Svjedok navodi da je u vrijeme dok je bio direktor u Hrvatskoj tužiteljica vodila razgovore i pregovore oko najma prostora u Zagrebu, ali ne zna je li to radila nakon njegova odlaska iz Hrvatske. Navodi da je prestao biti direktor u Hrvatskoj 31. ožujka 2020., a od 1. travnja 2020. direktor tuženika bio je VC. U odnosu na EC navodi da je operativno s njim komunicirala tužiteljica, dok je svjedok u početku dogovorio poslovnu suradnju i visinu naknade.

28. Svjedok EC iskazuje da je s tuženikom imao dogovorenu poslovnu suradnju kao samostalni poduzetnik, pružajući mu IT usluge. Navodi da je s tuženikom surađivao pet do šest godina, a da je suradnja prestala, koliko se sjeća, 2022. godine, iako nije siguran u točnost godine. Svjedok navodi da je osobno donio odluku o raskidu poslovne suradnje s tuženikom, i to isključivo zbog tužiteljice. Iskazuje da je nakon što je tužiteljica postavljena na višu funkciju unutar tuženika, koristila svoju poziciju u odnosu na druge radnike i suradnike. Navodi da je ranije bio u intimnoj vezi s tužiteljicom, ali da je unatoč tome njezino ponašanje doživljavao kao grubo i oštro. Svjedok iskazuje da tužiteljica nije odlučivala o uvjetima njegove poslovne suradnje s tuženikom te da naknada nije bila razlog zbog kojeg je raskinuo poslovnu suradnju. Navodi da mu je VC ponudio bolje uvjete. Na upit punomoćnika tužiteljice, svjedok navodi da je intimnu vezu s tužiteljicom raskinuo godinu do godinu i pol prije nego što je donio odluku o raskidu poslovne suradnje s tuženikom. Iskazuje da je bio nezadovoljan načinom na koji se tužiteljica odnosila prema radnicima i prema njemu, da je sve dovodila u pitanje i imala primjedbe na svačiji rad.

29. U konkretnom slučaju radi se o redovitom otkazu ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR, tj. radi se o pravnoj situaciji da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog toga što je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa, odnosno radi se o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice kao radnice. Da bi ovaj otkaz bio valjan, poslodavac mora prije svega imati za to opravdani razlog, time da je sukladno čl. 135. st. 3. ZR teret dokaza na poslodavcu. Budući se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice kao radnice, takav otkaz moguć je uz uvjet da poslodavac prethodno radnika pisano opomene na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i da mu omogući iznošenje obrane, a sukladno čl. 119. st. 1. i st. 2. ZR, osim ako postoje okolnosti zbog kojih od poslodavca nije opravdano očekivati da to učini.

30. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica kod tuženika obavljala odgovorne poslove koji su obuhvaćali poslove iz područja ljudskih resursa, obračuna plaća, radnopravne dokumentacije radnika, izrade i koordinacije pojedinih internih akata, koordinacije pojedinih poslovnih procesa te zaštite osobnih podataka. Takav sadržaj radnog mjesta proizlazi iz ugovora o radu, aneksa ugovora o radu, iskaza tužiteljice i iskaza saslušanih svjedoka. S obzirom na narav tih poslova, od tužiteljice se osnovano očekivao povećani stupanj pažnje, točnosti, pravodobnosti i povjerljivosti u obavljanju radnih zadataka. S obzirom na takvu poziciju tužiteljice sud ne prihvaća tvrdnju tužiteljice da se u konkretnom slučaju radilo samo o pojedinačnim, beznačajnim i odmah ispravljenim pogreškama koje ne bi mogle opravdati otkaz ugovora o radu. Naprotiv, iz provedenog postupka proizlazi da se pobijana odluka o otkazu nije temeljila na jednoj izoliranoj pogrešci, nego na ukupnosti propusta tužiteljice u obavljanju poslova koji su bili od osobite važnosti za uredno poslovanje tuženika, a osobito na propustima u postupanju s podacima o plaćama radnika, pogreškama u obračunu bonusa i plaća te propustima u izvršavanju radnih zadataka iz područja ljudskih resursa i radnopravne dokumentacije.

31. Sud je kao osobito značajnu povredu cijenio okolnost da su podaci o plaćama, bonusima i drugim primanjima radnika bili dostupni u folderu oznake FM, kojem pristup nisu smjele imati osobe neovlaštene za uvid u takve podatke. Iz iskaza svjedoka GC, OC, KC i TC proizlazi da oznaka FM u računalnom sustavu tuženika označava Fleet Management, dakle folder koji se odnosio na vozila, a ne Financial Management. Navedeni iskazi su u tom dijelu međusobno suglasni, logični i uvjerljivi, pa ih sud prihvaća. Svjedok GC, koji je kod tuženika radio kao informatičar, iskazao je da je u računalnom sustavu tuženika postojao folder pod oznakom FM, da navedena oznaka predstavlja skraćenicu za Fleet Management, te da nijedan drugi folder nije imao oznaku FM. Isti svjedok iskazao je i da je kod tuženika postojao folder Financial Management, za koji misli da se koristio pod oznakom FI. Time je opovrgnuta tvrdnja tužiteljice da je mogla opravdano smatrati da folder FM predstavlja Financial Management. Iz iskaza svjedoka TC proizlazi da je u proljeće 2022. u folderu FM uočio podatke o plaćama radnika, uključujući i podatak o svojoj plaći, te je o tome odmah obavijestio direktora tuženika. Iz iskaza svjedoka KC proizlazi da je i on, po nalogu direktora, na svom laptopu otvorio folder FM te zajedno s direktorom uočio da se u navedenom folderu nalaze podaci o plaćama radnika. Svjedok OC također je iskazao da je provjerom utvrdio da se u folderu FM nalaze platne liste radnika. Sud navedene iskaze prihvaća jer su u odlučnom dijelu međusobno podudarni i potvrđuju istu činjenicu, odnosno da su podaci o plaćama radnika bili dostupni u folderu kojem pristup nisu smjele imati neovlaštene osobe.

32. Sud je imao u vidu da svjedok GC nema neposredno saznanje o tome tko je konkretno tehnički unio sporne podatke u folder FM. Međutim, ta okolnost ne dovodi u pitanje zaključak suda o odgovornosti tužiteljice za navedeni propust. Naime, iz zahtjeva tužiteljice za zaštitu prava proizlazi da je i sama tužiteljica navela da je u folder FM prebacila rekapitulacije plaće i cijeli obračun plaće, pri čemu je tvrdila da je smatrala da se radi o folderu Financial Management kojem pristup imaju samo ona i OC. Dakle, tužiteljica ne osporava da je postupala s predmetnim dokumentima i da ih je pohranila u folder oznake FM, već osporava svoju odgovornost tvrdeći da nije znala da taj folder nije namijenjen za takve podatke i da mu pristup imaju i druge osobe. Takvu obranu sud nije prihvatio. Naime, iz iskaza svjedoka GC, OC, KC i TC proizlazi da oznaka FM u sustavu tuženika označava Fleet Management, odnosno folder vezan uz vozila, a ne Financial Management. Nadalje, svjedok GC iskazao je da nijedan drugi folder nema oznaku FM te da kod tuženika postoji folder Financial Management koji se, prema njegovu sjećanju, koristio pod oznakom FI. Slijedom toga, sud ne prihvaća tvrdnju tužiteljice da je opravdano smatrala da folder FM predstavlja folder namijenjen financijskim podacima i obračunima plaća. Naime, tužiteljica je bila osoba zadužena za ljudske resurse, obračun plaća i zaštitu osobnih podataka, raspolagala je podacima o plaćama, bonusima i drugim primanjima radnika te je bila dužna s osobitom pažnjom postupati s takvim podacima. Činjenica da su tehničke postavke pristupa bile u nadležnosti informatičara, ne oslobađa tužiteljicu odgovornosti za pravilno postupanje s dokumentima koji se odnose na plaće radnika. Upravo zbog naravi poslova koje je obavljala, tužiteljica je bila dužna provjeriti pohranjuje li takve podatke u odgovarajući folder i jesu li isti dostupni samo osobama ovlaštenima za uvid u podatke o plaćama radnika.

33. Sud nadalje utvrđuje da je tužiteljica počinila pogrešku u dokumentu „Bonus voditelji 2021“. Navedenu okolnost u bitnome priznaje i sama tužiteljica, navodeći da je do pogreške došlo prilikom izrade Excel tablice i da je pogrešku naknadno ispravila. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika VC te svjedoka OC i KC proizlazi da su pogrešni podaci bili korišteni u komunikaciji s regionalnim financijskim vodstvom i u komunikaciji sa KC, kojem je prvotno bilo prezentirano da nema pravo na bonus, iako je pravo na bonus imao. Sud prihvaća da zbog navedene pogreške tuženiku nije nastala neposredna financijska šteta, budući da je pogreška naknadno ispravljena i bonus je isplaćen u pripadajućem iznosu. Međutim, izostanak neposredne financijske štete ne znači da se radilo o beznačajnoj pogrešci. Navedeni dokument odnosio se na godišnji obračun bonusa i poslovne rezultate te je bio korišten u komunikaciji prema regionalnom financijskom vodstvu. Stoga je pogreška objektivno mogla narušiti povjerenje u točnost podataka koje tuženik dostavlja unutar grupacije. Takav zaključak potvrđuje i iskaz svjedoka ČC, koji je iskazao da tuženiku nije nastala financijska šteta, ali da je nastala reputacijska šteta prema vlasniku, jer je dovedena u pitanje vjerodostojnost dostavljenih podataka. Sud navedeni dio iskaza prihvaća jer je logičan i suglasan ostalim izvedenim dokazima, osobito iskazima VC, OC i KC, iz kojih proizlazi da su pogrešni podaci bili prezentirani izvan užeg kruga osoba koje su sudjelovale u samoj izradi tablice.

34. U odnosu na obračun poreza na godišnje bonuse, sud je utvrdio da je do pogreške nesporno došlo, a što priznaje i sama tužiteljica. Iz iskaza svjedokinje NC proizlazi da je do pogreške kod obračuna poreza na bonus došlo zbog načina ispunjavanja aplikacije, odnosno zato što u aplikaciji nije bila označena odgovarajuća kvačica vezana uz kumuliranje poreza. Svjedokinja je iskazala da je po tom pitanju komunicirala s tužiteljicom i direktorom, a da je tužiteljica ispunjavala aplikaciju. Sud je prihvatio iskaz navedene svjedokinje jer je uvjerljiv i logičan.

35. Iz iskaza svjedoka AC, PC i TC proizlazi da su radnici naknadno bili obaviješteni o potrebi uskrate dijela plaće radi nivelacije ranije pogrešno isplaćenog iznosa, ali i da je takva situacija kod dijela radnika izazvala nezadovoljstvo. Sud osobito cijeni iskaz svjedoka PC, koji je naveo da je tužiteljici odgovorio da nije suglasan s uskratom dijela plaće, ali mu je unatoč tome plaća umanjena. Sud cijeni i iskaz svjedoka TC, koji je iskazao da je bio neugodno iznenađen i nezadovoljan uskratom dijela plaće u prosincu 2021. U konkretnom slučaju odlučna okolnost je što je tužiteljica sama iskazala da nije tražila prethodnu suglasnost radnika kojima je naknadno uskraćen dio plaće zbog pogrešnog obračuna poreza na godišnji bonus. Stoga sud zaključuje da se nije radilo samo o tehničkoj pogrešci u aplikaciji, nego o ozbiljnom propustu u izvršavanju poslova obračuna plaće, koji je imao neposredan učinak na radnike i njihove isplate. Okolnost da su radnici na godišnjoj razini u konačnici primili ono što im je pripadalo ne uklanja činjenicu da je zbog pogreške tužiteljice došlo do naknadne uskrate dijela plaće i nezadovoljstva radnika.

36. Sud je cijenio i iskaze svjedoka OC, KC i TC u dijelu u kojem navode da su se pogreške u mjesečnim obračunima plaća događale učestalo, osobito kod radnika koji su imali varijabilni dio plaće, a što proizlazi i iz materijalne dokumentacije u spisu. Tužiteljica je i sama priznala da je kod obračuna plaća znalo dolaziti do grešaka i krivih izračuna. Iako pojedini svjedoci navode da su se pogreške u obračunu plaća događale i nakon prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, navedeno ne dovodi u pitanje utvrđenje da su se takve pogreške događale i u vrijeme kada je tužiteljica bila osoba zadužena za obračun plaća. Svaka pojedina pogreška u obračunu plaće sama za sebe ne bi opravdavala otkaz ugovora o radu. Međutim, učestalost takvih pogrešaka sud cijeni u ukupnosti s ostalim dokazanim propustima, osobito imajući u vidu da se radilo o području rada koje je za radnike iznimno važno, jer se odnosi na pravilnost i pravodobnost isplate plaće. 37 U odnosu na ostale razloge navedene u odluci o otkazu, sud ocjenjuje da pojedini od njih, promatrani zasebno, ne bi nužno bili dostatni za otkaz ugovora o radu. To se osobito odnosi na okolnosti vezane uz izvještaj o kalendarima, anekse pravilnika o transfernim cijenama, sistematizaciju radnih mjesta, ugovor o radu LC, upit IC i najam poslovnog prostora. Međutim, sud ih cijeni kao dodatne okolnosti koje potvrđuju da su se u radu tužiteljice ponavljali propusti, kašnjenja i nedovoljna pažnja u izvršavanju poslova.

38. Naime, u odnosu na izvještaj o usporedbi kalendara, iz iskaza tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je tužiteljica zadatak zaprimila 3. prosinca 2021., a izvještaj dostavila 23. prosinca 2021. Tužiteljica navedeno opravdava opsegom posla i izostankom određenog roka, dok zakonski zastupnik tuženika navodi da je tužiteljicu više puta podsjećao na izvršenje zadatka. Sud navedenu okolnost ne cijeni kao samostalno odlučnu, ali je cijeni u ukupnosti s ostalim propustima, jer potvrđuje probleme u pravodobnom izvršavanju zadanih poslova. U odnosu na anekse pravilnika o transfernim cijenama, iskazi tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka OC nisu u cijelosti suglasni u pogledu toga je li zadatak izvršen pravodobno i je li tužiteljica bila upozoravana. Međutim, iz iskaza svjedoka OC proizlazi da je tužiteljica kasnila s tim dokumentom i da je taj dokument bio potreban za poslove iz njegova segmenta. Sud ni ovu okolnost ne uzima kao samostalan razlog otkaza, ali je cijeni kao dodatni pokazatelj neurednog izvršavanja pojedinih zadataka. U odnosu na sistematizaciju radnih mjesta i interne akte, sud ima u vidu navode tužiteljice da formalna sistematizacija radnih mjesta ranije nije bila izrađena i da je direktoru dostavila ono čime je raspolagala. Međutim, s obzirom na poziciju tužiteljice i poslove koje je obavljala, sud smatra da je od nje bilo očekivano da kod takvih dokumenata postupa s povećanom pažnjom i da pravodobno zatraži stručnu pomoć ako je ista bila potrebna. U odnosu na ugovor o radu radnika LC, iz iskaza tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je u arhivi pronađen primjerak ugovora koji nije bio potpisan od strane radnika. Sud prihvaća da zbog toga nije nastala konkretna šteta za radnika ni za tuženika, što je iskazao i zakonski zastupnik tuženika. Međutim, navedena okolnost potvrđuje nedovoljnu urednost u vođenju radnopravne dokumentacije, što je bilo područje rada tužiteljice. U odnosu na radnika IC, sud prihvaća da odluku o produljenju ugovora o radu donosi nadležni voditelj odjela, a ne tužiteljica. Međutim, sud smatra da je tužiteljica, kao osoba zadužena za ljudske resurse, bila dužna na vrijeme i jasno odgovoriti radniku odnosno uputiti ga nadležnoj osobi, osobito kada se upit odnosio na status radnog odnosa. Ni ova okolnost nije samostalno odlučna, ali se cijeni u ukupnosti. Isto vrijedi i za okolnosti vezane uz pregovore o najmu poslovnog prostora, koje sud ne smatra odlučnim razlogom otkaza.

39. Sud prihvaća iskaz svjedoka EC u dijelu u kojem je suglasan ostalim izvedenim dokazima o poremećajima u komunikaciji s tužiteljicom i organizaciji rada a navedeni svjedok je u svom iskazu potvrdio da je otkazao ugovor o suradnji s tuženikom upravo zbog ponašanja tužiteljice. Stoga je sud utvrdio da je u pravu tuženik kada tvrdi da je navedeni svjedok otkazao suradnju s tuženikom upravo zbog tužiteljice, a što potvrđuje da tužiteljica nije primjerno komunicirala na radnom mjestu.

40. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem nastoji sve propuste prikazati kao beznačajne, opravdane opsegom posla ili isključivo posljedicom postupanja drugih osoba. Iskaz tužiteljice u tom je dijelu ocijenjen kao usmjeren na umanjivanje vlastite odgovornosti. Sud prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem priznaje da su se određene pogreške dogodile, ali ne prihvaća njezino pravno vrednovanje tih pogrešaka kao beznačajnih i nevažnih za ocjenu dopuštenosti otkaza.

41. Sud je iskaz zakonskog zastupnika tuženika VC prihvatio u dijelovima koji su potvrđeni drugim izvedenim dokazima, osobito u pogledu pogrešnog obračuna bonusa, pogrešaka u obračunu plaća, dostupnosti podataka o plaćama u folderu FM i gubitka povjerenja u tužiteljicu. Pri tome sud napominje da ne temelji svoju odluku na subjektivnom stavu zakonskog zastupnika kako tužiteljicu nije potrebno pozvati na obranu jer povrede nisu bile sporne.

42. Sud iskaze svjedoka OC, KC i TC ocjenjuje vjerodostojnima u dijelovima koji se odnose na pogreške u obračunima, okolnost vezanu uz folder FM te reakciju radnika na uskratu dijela plaće. Njihovi iskazi u bitnim dijelovima međusobno se nadopunjuju i suglasni su materijalnoj dokumentaciji u spisu. Iskaz svjedoka BC sud cijeni kao iskaz osobe koja nema neposredna saznanja o većini odlučnih okolnosti spora, osim o samom uručenju odluke o otkazu. Iskaz svjedoka AC sud cijeni u dijelu u kojem potvrđuje da je bio obaviješten o uskrati dijela plaće, ali isti ne dovodi u pitanje zaključak da je do pogreške u obračunu i do uskrate dijela plaće došlo.

43. Prigovor tužiteljice da tuženik nije mogao kao razlog otkaza navesti pogrešku u obračunu bonusa jer joj je za taj događaj prethodno već izrečena pisana opomena pred otkaz, sud ne prihvaća kao osnovan. Točno je da je tužiteljici 15. travnja 2022. uručena pisana opomena pred otkaz zbog pogreške u obračunu bonusa. Međutim, pobijana odluka o otkazu ne temelji se isključivo niti odlučno na toj pogrešci, nego na kasnije utvrđenoj povredi koja se odnosila na dostupnost podataka o plaćama radnika u folderu FM, dok se raniji propusti cijene kao kontekst koji potvrđuje opravdanost gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu kao radnicu na odgovornom radnom mjestu. Posebno je odlučno da je povreda vezana uz dostupnost podataka o plaćama radnika u folderu FM za tuženika utvrđena nakon izricanja pisane opomene pred otkaz. Iako iz izvedenih dokaza proizlazi da su sporni podaci u folder mogli biti uneseni ranije, odlučno je da je neovlaštena dostupnost tih podataka kao stanje trajala i nakon izricanja pisane opomene, te da je tuženik za navedenu povredu saznao tek 25. odnosno 26. travnja 2022. Stoga ta povreda nije mogla biti obuhvaćena pisanom opomenom od 15. travnja 2022.

44. Pisana opomena od 15. travnja 2022. stoga nije sprječavala tuženika da nakon saznanja za novu, odnosno naknadno otkrivenu osobito ozbiljnu povredu, donese odluku o otkazu. Opomena se u ovom postupku cijeni kao dokaz da je tužiteljica već bila upozorena na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju daljnjeg kršenja tih obveza, dok se raniji propusti, uključujući pogrešku u obračunu bonusa i pogreške u obračunima plaća, cijene kao okolnosti koje pokazuju raniji kontekst neurednog i nedovoljno pažljivog obavljanja poslova. Sud stoga ne temelji odluku na zaključku da je svaka pojedina okolnost navedena u odluci o otkazu samostalno dostatna za otkaz. Za ocjenu dopuštenosti otkaza odlučno je da je nakon pisane opomene pred otkaz utvrđena osobito ozbiljna povreda vezana uz dostupnost povjerljivih podataka o plaćama radnika, a da ranije utvrđeni propusti dodatno potvrđuju opravdanost gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu kao radnicu na odgovornom radnom mjestu.

45. Sud je utvrdio i da se tuženik prije donošenja pobijane odluke savjetovao s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu, pri čemu radničko vijeće nije imalo primjedbi na namjeravanu odluku. Stoga sud ne nalazi da bi pobijana odluka bila donesena protivno odredbama Zakona o radu o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem.

46. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno da tuženik nije omogućio tužiteljici iznošenje obrane, što između stranaka nije sporno. Međutim, sukladno odredbi članka 119. st. 2. ZR, poslodavac nije dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu ukoliko postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju su postojale upravo takve okolnosti na strani tuženika zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da omogući tužiteljici iznošenje obrane, s obzirom na utvrđene povrede radnih pravila od strane tužiteljice te obzirom na činjenicu da je tužiteljica već bila pisano upozorena na obveze iz radnog odnosa i mogućnošću otkaza. Naime, odluka poslodavca da radniku ne omogući iznošenje obrane u okolnostima kada to nije opravdano učiniti, nema za posljedicu ništetnost odluke o otkazu. Nepozivanje tužiteljice da prije otkazivanja ugovora o radu iznese svoju obranu bilo bi relevantno te bi predstavljalo propust tuženika tek onda ako bi isto utjecalo na zakonitost odluke o otkazu, odnosno ako ne bi trebao uslijediti otkaz ugovora o radu pod pretpostavkom da je tužiteljici prethodno omogućena obrana i da je ona opravdala kršenje obveza iz radnog odnosa, a što u konkretnom slučaju nije bio slučaj.

47. Naime, odlučna povreda koja se odnosila na dostupnost podataka o plaćama, bonusima i drugim primanjima radnika u folderu FM otkrivena je neposredno prije donošenja odluke o otkazu, nakon što je tužiteljici već bila uručena pisana opomena pred otkaz. Radilo se o osobito osjetljivim i povjerljivim podacima radnika, koji se odnose na plaće i druga primanja, a koji po svojoj naravi ne smiju biti dostupni radnicima koji nisu ovlašteni za uvid u takve podatke. Tužiteljica je obavljala upravo poslove ljudskih resursa, obračuna plaća i zaštite osobnih podataka. Dakle, povreda se odnosila na temeljno područje njezina rada, odnosno na poslove za koje se od nje osnovano očekivao osobito visok stupanj pažnje, povjerljivosti i odgovornosti. Kod radnika koji je zadužen za plaće i zaštitu osobnih podataka, propust uslijed kojeg podaci o plaćama radnika postanu dostupni neovlaštenim osobama predstavlja osobito ozbiljnu povredu povjerenja poslodavca.

48. Uzimajući u obzir narav i težinu navedene povrede, činjenicu da se radilo o osobito osjetljivim i povjerljivim podacima radnika, činjenicu da je tužiteljica obavljala upravo poslove ljudskih resursa, obračuna plaća i zaštite osobnih podataka, kao i činjenicu da njezino naknadno izneseno objašnjenje ne otklanja odlučne činjenice o dostupnosti podataka neovlaštenim osobama, sud zaključuje da izostanak posebnog prethodnog poziva tužiteljici na iznošenje obrane u okolnostima konkretnog slučaja ne čini pobijanu odluku o otkazu nedopuštenom.

49. Sud nije prihvatio tvrdnju tužiteljice da je stvarni razlog otkaza bila njezina pritužba nadređenima na postupanje direktora tuženika. Sud pritom ističe da samo podnošenje pritužbe radnika na postupanje nadređene osobe ne može predstavljati povredu obveze iz radnog odnosa niti opravdan razlog za otkaz. Međutim, sud svoju odluku ne temelji na činjenici da je tužiteljica podnijela pritužbu, nego na dokazanim propustima u njezinu radu, osobito onima vezanima uz postupanje s podacima o plaćama radnika, pogrešan obračun bonusa i propuste u obračunu plaća. U postupku je utvrđeno da su pojedini propusti u radu tužiteljice postojali neovisno o njezinoj pritužbi, da su neki od njih priznati i od same tužiteljice, a da je osobito značajna povreda vezana uz folder FM za tuženika utvrđena nakon izricanja pisane opomene pred otkaz.

50. Sud nije prihvatio ni tvrdnju tužiteljice da je otkaz posljedica ranijeg spora vezanog uz korištenje službenog vozila. Okolnost da je među strankama postojao i drugi spor iz radnog odnosa ne znači sama po sebi da je odluka o otkazu donesena iz nedopuštenog razloga. U ovom postupku predmet ocjene je dopuštenost odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je odluka o otkazu donesena radi oduzimanja službenog vozila ili radi izbjegavanja posljedica drugog radnog spora, nego zbog propusta koji su tužiteljici stavljeni na teret.

51. Sud je pri odlučivanju imao u vidu i činjenicu da je tužiteljica dugi niz godina radila kod tuženika. Međutim, duljina radnog staža sama po sebi ne isključuje mogućnost otkaza zbog skrivljenog ponašanja, osobito kada radnik obavlja odgovorne poslove koji podrazumijevaju točnost u obračunu plaća, čuvanje povjerljivih podataka i uredno vođenje radnopravnih poslova. Upravo zbog odgovornosti radnog mjesta na kojem je tužiteljica radila, propusti u tim područjima imaju veću težinu nego što bi imali kod radnika koji ne raspolaže takvim podacima i ovlastima.

52. Stoga sud zaključuje da je u konkretnom slučaju tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice u smislu čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu. Odlučna povreda odnosi se na postupanje s podacima o plaćama, bonusima i drugim primanjima radnika, koji su bili dostupni u folderu FM osobama koje nisu bile ovlaštene za uvid u takve podatke. Ranije utvrđeni propusti, osobito pogrešan obračun bonusa voditelja, pogrešan obračun poreza na godišnje bonuse i pogreške u obračunima plaća, ne cijene se kao samostalni i jedini razlozi otkaza, nego kao okolnosti koje, zajedno s odlučnom povredom vezanom uz povjerljive podatke radnika, potvrđuju opravdanost gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu kao osobu koja je obavljala odgovorne poslove iz područja ljudskih resursa, obračuna plaća i zaštite osobnih podataka.

53. Stoga je spornu Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice ovaj sud utvrdio zakonitom i dopuštenom, odnosno sud je ocijenio da je tuženik donio zakonitu odluku po zakonito provedenom postupku. Stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, a budući da je predmetni otkaz dopušten, nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a, pa je odbijen i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na radno mjesto temeljem sklopljenog Ugovora o radu, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto.

54. Sud je odbio preostale predložene a neprovedene dokazne prijedloge tužiteljice i tuženika jer je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke, te bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

55. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen.

56. Tuženiku je u ovom postupku prema odredbi Tbr. 52/4 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, 107/25, dalje OT), priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, i to visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupka bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% iznosi 500,00 eura, koji trošak je dužna platiti tužiteljica.

57. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika