REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

ZAGREB

Poslovni broj: Us I-1455/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Ulica kneza Borne 14, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, i uz sudjelovanje zainteresirane osobe: Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi poništavanja rješenja, 12. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/25-01/11, URBROJ: 338-01- 06-05-25-08 od 17. ožujka 2025. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24-02/8657, URBROJ: 338-21-02-02-24-5 od 12. prosinca 2024. godine.

II. Tužitelju se dijagnoza toplinske iscrpljenosti (T67.5) od 18. lipnja 2024. godine priznaje kao ozljeda na radu te mu se u vezi toga priznaju i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 4.250,00 €, sa zateznom kamatom koja u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teče od dana donošenja ove presude.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima mu dijagnoza toplotnog udara/sunčanice (T67.0) od 18. lipnja 2024. godine nije priznata kao ozljeda na radu.

Tužitelj u tužbi općenito ukazuje na nepostupanja poslodavca u pogledu zaštite na radu i uvjeta rada te smatra da je izostala ocjena dokaza i provedba ispitnog postupka.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljev poslodavac je kao zainteresirana osoba također u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je provedeno vještačenje po vještakinji medicine rada Mariji Zavalić.

Osporavana rješenja su nezakonita.

Tužitelj je zajedno s nekim drugim radnicima 18. lipnja 2024. godine iz servisne gondole održavao stup žičare na Medvednici te mu je tom prilikom zbog velike vrućine pozlilo, a iz zaustavljene gondole nije mogao izaći, čak ni na traženje upućeno drugom radniku, koji je mogao pokrenuti žičaru i na taj način servisnu gondolu dovesti na stanicu žičare.

Tužiteljev poslodavac (zainteresirana osoba) je 24. srpnja 2024. godine prijavio ozljedu na radu, po uputnoj dijagnozi toplotnog udara/sunčanice (T67.0). Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je 15. studenog 2024. godine utvrdilo da dijagnoza toplotnog udara/sunčanice nije verificirana u tužiteljevom zdravstvenom kartonu na dan događaja, nego tek sutradan kada se tužitelj javio svom liječniku opće medicine, što nije moguće kod te dijagnoze. Stoga je otklonjena uzročno-posljedična veza navedene dijagnoze s događajem od 18. lipnja 2024. godine.

Prvostupanjskim rješenjem od 12. prosinca 2024. godine je tužitelju odbijeno priznavanje uputne dijagnoze toplotnog udara/sunčanice (T67.0) kao ozljede na radu. Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je 11. ožujka 2025. godine utvrdilo da dijagnoza toplotnog udara/sunčanice zahtijeva hitnu medicinsku obradu, do čega nije došlo po tužiteljevom silasku sa žičare, niti je po toj dijagnozi primao terapiju, obavljao dijagnostičku obradu, a niti mu je zbog navedene dijagnoze bilo otvoreno bolovanje. Stoga ovo liječničko povjerenstvo zaključuje da uputna dijagnoza toplotnog udara/sunčanice (T67.0) uopće nije potvrđena.

Tuženik je potom osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 17. ožujka 2025. godine (ispravljenim 29. svibnja 2025. godine) odbio tužiteljevu žalbu.

Sud je u ovom upravnom sporu prihvatio tužiteljev zahtjev za provedbu vještačenja po nezavisnom stalnom sudskom vještaku pa je to vještačenje povjereno vještakinji medicine rada Mariji Zavalić.

Vještakinja je po nalogu suda prije svega utvrdila temperaturne uvjete na dan 18. lipnja 2024. godine u Zagrebu (34°C) te je analizirala podatke iz tužiteljevog zdravstvenog kartona, prijavu o ozljedi na radu, izjave tužitelja i drugih osoba koje su bile s njim, kao i neposrednog rukovoditelja i voditelja žičare. Pritom je u razgovoru s tužiteljem utvrdila da je servisna gondola u kojoj se tužitelj nalazio bila otvorena i da nije imala nikakvu zaštitu od sunca. Vještakinja je također analizirala vještačenja liječničkih povjerenstava te se osvrnula na stručne radove vezane uz utjecaj topline na tijelo.

U tom smislu je vještakinja analizirala mogućnosti različitih dijagnoza vezanih uz konkretan događaj od 18. lipnja 2024. godine te je zaključila da je tužitelj tada zadobio toplinsku iscrpljenost (T67.5), kao posljedicu duljeg izlaganja suncu cijelog tijela, bez obzira na pokrivenost glave kacigom, koja ga je štitila od pregrijavanja tjemena.

Vještakinja je pojasnila da u prilog toj dijagnozi govori klinička slika, anamneza i dinamika tegoba zbog kojih se tužitelj svom liječniku opće medicine javio tek dan nakon događaja.

Stoga vještakinja smatra da uputna dijagnoza toplotnog udara/sunčanice nije bila pravilna, ali da su je nadležna liječnička povjerenstva prilikom vještačenja u upravnom postupku trebala korigirati, umjesto što su se ograničila samo na utvrđenje da se ne radi o toj dijagnozi, posebno imajući u vidu da se ne može od tužitelja očekivati poznavanje razlike između pojedinih stanja izazvanih izlaganju prekomjernoj vanjskoj temperaturi.

U svakom slučaju, vještakinja smatra da se pravilna dijagnoza toplinske iscrpljenosti (T67.5) može dovesti u vezu s događajem od 18. lipnja 2024. godine i da se ta dijagnoza tužitelju treba priznati kao ozljeda na radu.

Tužitelj je bio suglasan s nalazom i mišljenjem vještakinje Marije Zavalić, a tuženik je u spis proslijedio očitovanje svog drugostupanjskog liječničkog povjerenstva iz kojeg također sadržajno proizlazi suglasnost s tim nalazom i mišljenjem. Međutim, tužiteljev poslodavac je kao zainteresirana osoba dostavio primjedbe na navedeno vještačenje, zbog čega je sud pozvao vještakinju Mariju Zavalić radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja.

Vještakinja je na ročištu u odnosu na primjedbe zainteresirane osobe navela kako je netočno da je tužitelj prilikom odlaska kod svog liječnika dan nakon događaja imao bolno ždrijelo. Naime, tužiteljev liječnik je tada u zdravstveni karton upisao da je ždrijelo „b.o.“, a ne da je bolno, a nepostojanje problema sa ždrijelom proizlazi i iz oba nalaza liječničkih povjerenstava i općenito iz druge medicinske dokumentacije. Također niti navodni promukli glas tužitelja nije bio medicinski verificiran, a ukoliko je poslodavac prije započinjanja posla to i utvrdio, i pritom ocijenio da bi to utjecalo na sigurno obavljanje poslova, u tom slučaju je tužitelju trebao onemogućiti obavljanje poslova.

U odnosu na navod da je tužitelj imao mogućnost spuštanja iz gondole pomoću sustava za spašavanje unesrećenog radnika, vještakinja navodi da bi u situaciji u kojoj se radnik sa zdravstvenim problemima može normalno spustiti gondolom ovakav način izvlačenja predstavljao grubo kršenje propisa o zaštiti na radu.

Vještakinja dalje navodi da se u ostalom dijelu primjedbe zainteresirane osobe odnose na citiranje anamnestičkih podataka, dok u dijelu u kojem se ukazuje na potrebu nošenja bluze s dugim rukavima navodi da bi poslodavac u slučaju radnikovog kršenja propisa trebao tom radniku izreći upozorenje, a nakon toga po potrebi mu i zabraniti pristup na radilište. Osim toga, nošenje majice kratkih rukava je u konkretnom slučaju dovelo do crvenila po rukama, ali bi i s nošenjem propisane bluze dugih rukava došlo do zagrijavanja tijela i do utvrđene toplinske iscrpljenosti.

Vještakinja je navela da je u pogledu količine vode citirala navod tužitelja o tome koliko je vode imao sa sobom.

Nakon ovog izlaganja više nije bilo nikakvih pitanja za vještakinju. Sud je vještačenje vještakinje Marije Zavalić u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno. Iz tog vještačenja jasno proizlazi da je tužitelj 18. lipnja 2024. godine zadobio toplinsku iscrpljenost (T67.5), što u smislu čl. 66. t. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) predstavlja ozljedu na radu.

Iz navedenog proizlazi da je odbijanje priznavanja tužitelju ozljede na radu u upravnom postupku bilo nepravilno i nezakonito pa su stoga osporavana rješenja uz usvajanje tužbenog zahtjeva poništena, a tužitelju je pravilna dijagnoza toplinske iscrpljenosti (T67.5) potom u sporu pune jurisdikcije priznata kao ozljeda na radu (čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima - ZUS), s obzirom na to da tužitelj nije i ne može biti odgovoran za pogrešnu uputnu dijagnozu , kao i s obzirom na to da su tu pogrešnu dijagnozu trebala ispraviti već i sâma liječnička povjerenstva u upravnom postupku, na način na koji je to napravila vještakinja Marija Zavalić u ovom upravnom sporu.

Sud je na raspravnom ročištu 20. listopada 2025. godine odbio pribavljanje uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja i procjene rizika, jer su te dokumente mogle podnijeti i same stranke ovog upravnog spora u slučaju da im ti dokumenti idu u korist. U tom smislu sud napominje da je vještakinja bezuspješno od tužiteljevog poslodavca kao zainteresirane osobe zatražila dostavu podataka o ritmu rada radnika, pokrivalima za potiljak i učestalosti pauza, a sve to s obzirom na preporuke koje su izdale nadležne institucije za rad na siguran način radnika koji rade na otvorenom u uvjetima povišene temperature.

Ujedno je na spomenutom raspravnom ročištu odbijen i prijedlog za saslušanje tužitelja, jer je sud ocijenio da se radi o sasvim neadekvatnom dokaznom prijedlogu za utvrđivanje relevantnih činjenica u konkretnom slučaju.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €, čemu treba pribrojiti i plaćen trošak vještačenja od 500,00 €, na što zatražene zatezne kamate u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teku od dana donošenja ove odluke (čl. 144. st. 4. ZUS-a).

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 15. svibnja 2025. godine, 22. svibnja 2025. godine, 26. rujna 2025. godine, 14. studenog 2025. godine, 15. prosinca 2025. godine, 17. prosinca 2025. godine i 26. veljače 2026. godine, jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog upravnog spora.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Maja Buhin

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija)

3. Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105