Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-304/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Sandru Biondić, odvjetniku u Otočcu, protiv tuženika 1. NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisan u zemljišnoj knjizi i sa adresama [adresa] te [adresa], 2. SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisan u zemljišnoj knjizi sa adresom Osijek, Opatijska kbr. 59, 3. BE [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ĐE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženici 2 – 4 zastupani po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.500,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 7. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja, tuženika 2 – 4 te njihovih punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog 1-tuženika, 12. svibnja 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnina koje su evidentirane kod Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela u Otočcu, označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica] DRAŠKA, ORANICA, površine 964 m[2] , z. k. č. br. [katastarska čestica] ŠIMIĆKA, ORANICA, površine 2827 m[2] , obje upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i z. k. č. br. [katastarska čestica] LAPAT, ORANICA, površine 601 m[2] , upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, ishoditi uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama s imena tuženika na ime i vlasništvo tužitelja, u cijelosti.

II. Nalaže se tuženicima 2 – 4 da tužitelju plate prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.652,71 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili prema graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.889,94 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika 1 – 4 radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci ove presude. U tužbi se navodi da su tuženici 1 – 4 samo formalno upisani kao vlasnici prijepora, dok da je u katastarskim evidencijama posjednik utuženih nekretnina od 1961. godine bio tužiteljev djed ČE, a od 1993. godine tužiteljeva majka AE. Navodi se da je tužitelj stvarni posjednik i izvanknjižni vlasnik utuženih nekretnina koje se nalaze u samostalnom, neposrednom, neprekidnom i mirnom posjedu tužitelja više od 60 godina. Posjed utuženih nekretnina da je tužitelj stekao od svoje majke AE, a ona od svoga svekra, tužiteljevog djeda pok. ČE koji je iste kupio od ranijeg vlasnika UE, C, iz [adresa]. Nakon smrti djeda tužitelja da je posjed prijepora nastavila vršiti tužiteljeva majka AE, a kada ona to više nije mogla da je posjed sve do danas nastavio izvršavati tužitelj i to na način da se obavljaju sve uobičajene poljoprivredne aktivnosti. Tužitelj navodi da ima pravni interes usklađenja stvarnog stana sa zemljišnoknjižnim te smatra da je vlasništvo utuženih nekretnina stekao dosjelošću te se predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. 1-tuženik u svome odgovoru na tužbu ne osporava tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da " CE priznaje vlasništvo nad tom zemljom koju traži tužbom". U odgovoru pojašnjava da je utužene nekretnine koju potražuje tužitelj njegov otac, sada pok. UE prodao tužiteljevom djedu RE prije više od 50 godina te je za taj novac njegov otac kupio drugu zemlju koja im je više odgovarala. U odgovoru se još navodi da nitko od njegove obitelji, a koji su tuženi u ovom postupku, nikada nisu koristili tu zemlju jer ju je od prodaje uvijek koristila "Damirova obitelji, a sada CE".

2.1. 2-tuženik SE u svome odgovoru na tužbu na ročištu od 20. studenoga 2025. navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Naime, da je točno da ju je tužitelj uživao i više od 30 godina, ali po dopuštenju njegovih i roditelja od 3- tužene BE, UE i ĆE, a koji su takvo dopuštenje dali tužiteljevom djedu RE.

2.2. 3-tužena u svome odgovoru na tužbu pridružila se navodima svoga brata 2-tuženika navodeći još da su, dakle, njihovi roditelji tužiteljevom djedu dali usmeno dopuštenje za uživanje te se također protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.3. 4-tuženik se također protivi tužbi i tužbenom zahtjevu pridružujući se svemu što su iskazali 2-tuženik i njegova baka, ovdje 3-tužena.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz BZP-a, list 6 – 9 spisa, u Povijest promjena na katastarskim česticama, list 10 i 11 spisa, u Zapisnik od 18.3.1993. godine sačinjen pred Zavodom za katastar i geodetske poslove Otočac, list 12 spisa, Katastarski plan, list 14 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci AE, GE, OE, VE, ŽE, list 50 – 55 spisa, izvršen je uvid u Skicu prijepora na Geoportalu, list 64 spisa te su saslušani tužitelj te 2, 3 i 4 tuženici u svrhu dokazivanja, list 82 – 87 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

6. Citirana odredba, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7. Cijeneći sve izneseno, ovaj Sud drži da je posjed tužitelja i njegovih prednika barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje.

8. Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta kao i iskazima saslušanih svjedoka AE, VE, ŽE, čiji su iskazi uvjerljivi i logični te podudarni sa iskazom tužitelja i materijalnom dokumentacijom u spisu, a svjedoci su sumještani te životne dobi zbog koje mogu imati relevantna saznanja.

9. Vještak mjernik na licu mjesta identificirao je pokazanu površinu od strane tužitelja navodeći da je riječ o čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te navodi da je tužitelj sve tri prijeporne nekretnine pokazao "točno i sa sigurnošću". Nadalje navodi da je u naravi čkbr. [katastarska čestica] oranica, čkbr. [katastarska čestica] da je u naravi draga u jugoistočnom dijelu, u središnjem dijelu da je u naravi livada sa nekošenom otavom, a preostali dio da je uski i nalazi se iznad drage. Također, da je čkbr. [katastarska čestica] livada širine cca 7 m i dužine cca 100 m.

10. Svjedokinja AE, tužiteljeva majka, u svome iskazu navodi da ono što je na licu mjesta pokazao njezin sin da je to zemlja koju mještani nazivaju "gornje draške", "donje draške" i "jurkin laptić". Pojašnjava da se ona udala za svoga supruga 1961. godine te je došla živjeti u njegovu kuću te da je već tada ova pokazana zemlja bila kupljena, odnosno kupili su je njezini svekar i svekrva od obitelji " N", a da je to nadimak od obitelji tuženika. Obrazlaže da se pri tome nije sačinjavao pisani kupoprodajni ugovor, ali da je to "provedeno u katastru" te se plaćao porez na tu zemlju. Također navodi da su to najprije uživali njezini svekar i svekrva S i TE, a koji su osim njezinog supruga GE imali još djece, ali da su njegovi braća i sestre odavno otišli u [adresa], tako da je njezin suprug jedini ostao uz roditelje. Nakon smrti svekra i svekrve da je to nastavio uživati njezin suprug zajedno sa njom na isti način kao i njegovi roditelji, odnosno ovu zemlju bi orali te sijali i sadili na njoj. Suprug da joj je poginuo 1981. godine te imaju dva sina i to ovdje tužitelja te sina EE koji živi u [adresa]. Navodi da je ona supruga naslijedila, a da će nju naslijediti sin CE. Nadalje navodi da je tužitelj imao 16 godina kada mu je poginuo otac te da su prijepor nastavili uživati ona i tužitelj te da ono što se vidi izorano na licu mjesta da je izorao upravo tužitelj. Također navodi da je ona prijepor predala na uživanje tužitelju jer da je ona već starija, odnosno da je ovu zemlju namijenila CE, tj. tužitelju. Isto tako, da nitko nije smetao njezinu obitelj u ovome posjedovanju, dapače, sjeća se da je majka, odnosno baka od tuženih koja se zvala ĆE znala reći tužitelju da "prepišu tu zemlju", a da tužitelj nije imao vremena. ĆE da je preminula prije par godina, a inače da je tužitelj pitao 4-tuženika, a koji je unuk od spomenute ĆE kada će izvršiti prijepis te zemlje te da je 4-tuženik najprije pristao, no, da drugi put više to nije želio zbog čega je sin ustao sa ovom tužbom. Naposljetku misli da nema živih svjedoka koji bi mogli posvjedočiti isplatu kupoprodajne cijene za ovu zemlju.

11. Svjedok VE navodi da je pratio pokazivanje tužitelja i geodete na licu mjesta te navodi da je preko prijepora putićem išao do škole u [adresa] te svjedok pokazuje da je išao preko utužene čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kako to navodi vještak mjernik). Pojašnjava da je tim putem išao 4 godine, od prvog do četvrtog razreda, a da je dva razreda i ponavljao te se sjeća prilikom tih prolaženja da je ovu zemlju posjedovao i obrađivao tužiteljev djed S zvani " ŠE" koji je to znao kositi. Kada je navršio 16, 17 godina, da je jedan od rijetkih imao samohodnu kosilicu te je vršio usluge košnje za novac pa da je tako vršio košnju i za spomenutog RE kao i za njegovog sada pok. sina GE, tužiteljevog oca. Pojašnjava da je jedno vrijeme radio u Iraku te se vratio 1983. godine, kupio je kombajn te je kombajnirao ljudima pa tako i na utuženoj zemlji koju je tada posjedovala tužiteljeva majka AE jer je tužiteljev otac tada već bio poginuo. Nije mu poznato kako su B stekli tu zemlju, no, zna da i sada istu uživa tužitelj koji ju je izorao. Nije mu poznato da bi itko smetao tužiteljevog djeda te oca i majku od tužitelja u ovome posjedovanju. Također navodi da mu je poznato da tužiteljev djed S nije branio prelaženje preko ove zemlje, već je branio da mu se pravi šteta. Naposljetku, da je poznavao GE i ĆE te mu nije poznato da bi oni prodavali ove predmetne parcele jer da s njima nije ulazio u takve razgovore.

12. Svjedok ŽE navodi da je također kao dijete znao prolaziti preko ove zemlje do škole, a da je išao i kasnije kada bi išao u [adresa] ili u [adresa] jer da u to vrijeme nije bilo baš automobila. Sjeća se kao dijete da je znao viđati tužiteljevu majku AE (saslušanu svjedokinju) da kopa na ovoj zemlji te se sjeća da bi je uvijek pozdravio. Tu zemlju da sada uživa tužitelj, a navodi da se sjeća i tužiteljevog djeda ČE te ga pamti po tome što ih je kao djecu tjerao da idu rubom ove zemlje kako mu ne bi pogazili usjeve. Navodi da je osobno vidio tužitelja da radi na ovoj zemlji, da je poznavao GE i ĆE, no, da njih nije viđao na ovoj zemlji s tim što pojašnjava da je GE bio najviše na terenu, a ĆE je bila sama.

13. Svjedoci VE i ŽE su nesrodni, a njihovi iskazi su podudarni, uvjerljivi i logični te im Sud poklanja punu vjeru s obzirom da isti zasigurno nemaju razloga pogodovati niti jednoj strani.

14. Osim toga, njihovi iskazi su podudarni i sa utvrđenjima iz Povijesti promjena na katastarskim česticama (list 10 i 11 spisa) iz kojeg proistječe da su prijeporne nekretnine od osnivanja knjižnog dijela katastarskog operata, tj. od 1954. godine bile upisane u p.l. 25 na ime JE, Đ, [adresa], da bi Prijavnim listom iz 1961. godine "sa izlaganja k. o. [katastarska općina]" navedene nekretnine prešle u p.l. 427 na ime RE, Č, [adresa], a potom 1993. godine Zapisnikom Ureda na ime Toljan AE, udova GE, [adresa], odnosno tužiteljeve majke.

15. Proistječe da je tužiteljev prednik, odnosno djed RE bio upisan posjednikom utuženih nekretnina još od 1961. godine, da bi 1993. godine iste prešle u posjed, odnosno u novi posjedovni list na ime tužiteljeve majke AE, a što je podudarno kazivanjima gore navedenih svjedoka kao i navodima tužbe.

16. Tužitelj u svome iskazu iskazuje da je čestice koje je pokazao na licu mjesta i koje potražuje uživao još njegov djed ČE koji je preminuo 1987. godine, a nakon njega da ih je nastavila uživati njegova majka AE koja je još živa, a sada da on uživa te čestice koje oni nazivaju "draške" i "lapat". Poznato mu je da je njegov djed ČE kupio ovu zemlju od JE, oca tuženika 1 – 3, a djeda 4-tuženika s tim što se ne sjeća kada je bila ta kupoprodaja jer je tada bio dijete. Ove čestice da su se orale, sijale, kosilo se i sve što je trebalo za poljoprivredu. Nakon što su tužitelju predočeni navodi iz Povijesti promjena na katastarskim česticama, isti potvrđuje da je spomenuti UE koji je bio posjednik prijepora od 1954. godine upravo prodavatelj, a RE, Mijin, [adresa], da je njegov djed. Potvrđuje da je prijepor sa djeda prešao na majku AE, da je u obrađivanju prijepora pomagao njegov brat EE koji je živio u kućanstvu sa njim i majkom na istoj adresi, a da sada brat EE živi u [adresa] godina te mu ne osporava posjedovanje. Također naglašava da mu tuženici u zadnjih 40, 50 godina nisu osporavali posjedovanje te navodi da oni nisu niti znali gdje se nalazi ova zemlja. Nadalje navodi da ga je majka od tuženika 1 – 3 sada pok. ĆE pitala kada će prepisati tu zemlju, međutim, da je on radio po terenu, sada je u Njemačkoj te da to nisu uspjeli riješiti za njezinog života, a onda je u međuvremenu ona preminula te su je naslijedili tuženici. Tužitelj također navodi da su saslušani svjedoci GE i OE pokazivali zemlju tuženicima jer da oni nisu znali gdje se nalazi ova zemlja te da su im svjedoci govorili da je to njihovo. Pojašnjava da je u lošim odnosima sa ovdje saslušanim svjedocima ZE i OE jer da su imali spor oko zemlje, da su oni izgubili taj spor te navodi da su isti "lažni svjedoci", odnosno da su zbog tog izgubljenog spora svjedočili protiv njega. Nadalje navodi da se utužene čestice kose, na njima se sije, a da se na licu mjesta vidjelo da je izorano te potvrđuje da je upravo on to izorao te da je sada posađen krumpir. Ponavlja da ne zna kada je bila ova kupoprodaja, a da se ne sjeća ni njegova majka kada je bila, a da se majka udala za njegovog oca 1960. ili 1961. godine. Ne zna gdje su ti kupoprodajni ugovori, a navodi da je vjerojatno isplaćena kupoprodajna cijena, a da je to potvrdio 1-tuženik NE koji je najstarije dijete UE. Nadalje navodi da je baka TE preminula 1985. godine, a djed Mile Toljan 1987. godine, a ne zna da li je vođen ostavinski postupak iza djeda. Da je djed osim njegovog oca UE koji je poginuo 1981. godine imao još djece i to kćerku AE i PE te sina ME, no, da su stric ME i tetka AE živjeli u [adresa], a teta PE u [adresa] s tim da su AE i PE preminule. Nadalje, da djed nije za svoga života nije pokrenuo postupak sređivanja ove zemlje, osim što je prodavatelj UE prigovarao djedu da plaća porez na ovu zemlju, zbog čega da su otišli u katastar i "prebacili" porez na RE. Njegovog oca ZE da je naslijedila supruga AE, njegova majka, koja isto nije pokretala postupak radi sređivanja ove zemlje, a da on ne zna zašto nije. Također navodi da njegovi roditelji imaju dvoje djece i to njega te sina EE koji živi u [adresa]. Naposljetku navodi da je prije pokretanja ovog postupka kontaktirao tuženike kako bi mirno riješili ovaj spor te da su mu oni najprije kazali da "nema problema", no, da su se onda predomislili zbog čega je on kazao da će to onda riješiti putem suda. Isto tako navodi da braća i sestre od njegovog oca nisu polagali pravo na ovu zemlju jer su se poudali i poženili te otišli od kuće.

17. Ovakav navod tužitelja je podudaran iskazima saslušanih svjedoka kojima Sud poklanja punu vjeru i to VE, ŽE kao i AE. Ista je tužiteljeva majka, međutim, ista iskazuje podudarno navedenim svjedocima, a njihovi iskazi su podudarni utvrđenjima iz Povijesti promjena na katastarskim česticama.

18. Iz tog razloga, ovaj Sud nije mogao prihvatiti iskaze svjedoka GE i OE. Naime, navedeni svjedoci su iznijeli da su u zavadnji sa tužiteljem te su njihovi iskazi u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima te ih Sud nije mogao prihvatiti kao istinite.

19. Tako svjedok GE, star 76 godina, navodi da se sjeća kao dijete da su sporne čestice uživali Borići, odnosno djed i baka od 4-tuženika, odnosno roditelji tuženika 1 – 3. međutim, svjedok navodi da je 1968. godine otišao na rad ,u Francusku te se vratio za stalno u [adresa]. godine, no, da je ranije dolazio na godišnje odmore. Potvrđuje da ne zna tko je to nastavio uživati nakon smrti GE i ĆE za koje ne zna kada su preminuli, no, da su isti još bili živi kada je on odlazio za Francusku. Potvrđuje da je u lošim odnosima sa tužiteljem i njegovom majkom od 2015. godine iz razloga "jer su mu oni oteli zemlju", a da se postupak vodio pred Općinskim sudom u Otočcu. Isto tako navodi da kada bi dolazio na godišnje odmore iz Francuske da bi kontaktirao sa GE i ĆE te da mu oni nisu kazali da bi prodali ovu zemlju nekome ili da bi je dali na korištenje, a da nije čuo niti od nekoga iz sela da bi oni prodali ovu zemlju. Navodi da tužitelj i njegova majka nikada nisu uživali ovu zemlju, odnosno da ih on nikada nije vidio.

20. Po ocjeni ovoga Suda, svjedok GE i ne može imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora budući je prema svome iskazu 1968. godine otišao na rad u Francusku te unatoč tome što bi dolazio na godišnje odmore, ne može imati potpunih saznanja o posjedovanju prijepora i načinu toga posjedovanja. Osim toga, iskaz ovog svjedoka u suprotnosti je i sa navodima samih tuženika koji priznaju da su tužitelj, odnosno njegovi preci bili u posjedu prijepora, no, prema stavu tuženika, riječ je samo o korištenju prijepora na temelju dozvole.

21. Svjedokinja OE koja je supruga prethodno saslušanog svjedoka GE te je također u zavadnji s tužiteljem iskazivala je podudarno svome suprugu te Sud ne može niti njezinom iskazu pokloniti vjeru iz istih razloga koji su naprijed navedeni za svjedoka ZE.

22. S obzirom da je, dakle, Sud poklonio punu vjeru iskazima saslušanih svjedoka VE, ŽE kao i AE te iskazu samog tužitelja koji svi iskazi su podudarni sa podacima iz katastarskih evidencija, kao što su podudarni i sa navodima 1-tuženika koji je potvrdio navode iz tužbe te priznao tužbeni zahtjev tužitelja, to Sud nije mogao prihvatiti iskaze tuženika 2 – 4.

23. Naime, 2-tuženik navodi da su njihovi roditelji, odnosno njegovi roditelji i roditelji od 1 i 3 tužene, a djed i baka od 4-tuženika, GE i ĆE, dali ovu zemlju "samo na uživanje" i to tužiteljevom ocu ili djedu, 2-tuženik ne zna točno. Pojašnjava da su GE i ĆE bili već stariji, da im ova zemlja nije uz put jer se nalazi sjeverno, a većina njihove zemlje je na jugu te su je dali na uživanje i to "bez nekog roka i bez papira". Zapravo, da je 80% njihove zemlje dato na uživanje te 2-tuženik navodi da nije bilo bilo kakve kupoprodaje između tužiteljeve obitelji i njihove obitelji. Sporne čestice nakon smrti oca da su naslijedili on, brat i majka, a nakon smrti majke da su je naslijedili svi tuženici. Navodi da on i brat NE, ovdje 1-tuženik, znaju gdje se nalaze ove čestice, dok za sestru OE, ovdje 3-tuženu, misli da i nije znala budući se udala mlada, a 4-tuženik da je zemlju naslijedio te je normalno da nije mogao znati gdje je ta zemlja. Nadalje navodi da je on rođen 1971. godine te da ga majka ĆE nikada nije nazvala kako bi mu eventualno predočila da bi trebalo ishoditi punomoć kako bi se ova njihova zemlja prepisala na nekoga budući je on živio u [adresa]. Naprotiv, da ga je majka primjerice, zvala za neku drugu zemlju koja je bila prodana. Također navodi da oni, tuženici, kao vlasnici zemlje nisu tražili od tužitelja predaju u posjed ovih čestica, da je tužitelj doista prije pokretanja ovog postupka kontaktirao tužene te da je on doista kazao da će se dogovoriti, no, da je onda tužitelj "postao bezobrazan" te pojašnjava da je tužitelj "lijepo došao do njega", da ne bi ni došlo do ovoga. Na pitanje kako tumači navode iz odgovora na tužbu svoga brata NE, ovdje 1-tuženika (koji je priznao tužbeni zahtjev tužitelja i potvrdio njegove navode), 2-tuženik navodi da nije u dobrim odnosima sa bratom te da ne zna kako to brat može znati, a da on ne zna za to te navodi da je "možda riječ o nekoj osveti od strane brata".

24. Tuženici 3 i 4 iskazivali su podudarno navodima 2-tuženika.

25. Cijeneći sve izneseno, po ocjeni ovoga Suda nedvojbeno je da je riječ o samostalnom i neprekidnom posjedovanju prijepora od strane tužiteljevog djeda CEN, iz [adresa], a nakon njega i posjedovanje od strane njegovog sina sada pok. CEN GE, a nakon njega tužiteljeve majke CEN AE te naposljetku i samog tužitelja, koje posjedovanje traje zasigurno duže od 20 godina. Naime, iz Povijesti promjena na katastarskim česticama, proistječe da su utužene nekretnine upisane sa imena JE (oca tuženika 1 – 3 i djeda 4-tuženika) na ime NEN (tužiteljevog djeda) 1961. godine.

26. Ovaj Sud nije mogao prihvatiti navode tuženika da su tužitelj odnosno njegovi prednici uživali prijeporne nekretnine, ali isključivo temeljem dopuštenja GE i ĆE (prednika tuženih). Naime, nelogično je da bi se takvo dopuštenje za posjedovanje dalo na neodređeno vrijeme, a osobito je nelogično da bi se takvo pravo korištenje upisivalo u katastarske evidencije, koje evidencije su bile temelj za plaćanje porezne obveze. Naprotiv, u katastarske evidencije kao posjednici upisivali su se stvarni posjednici koji su onda i snosili takve porezne obveze.

27. Sud je posebno cijenio i navode iz odgovora na tužbu 1-tuženika NE koji je u cijelosti potvrdio tužiteljeve navode te priznao tužbeni zahtjev izrijekom navodeći da mu je poznato da je tu zemlju, odnosno prijeporne nekretnine, njegov otac, sada pok. UE "prije više od 50 godina prodao pok. ČE", a što je, dakle, podudarno sa kronologijom posjedovanja iz Povijesti promjena na katastarskim česticama. Odgovor na tužbu 1-tuženika je uvjerljiv i okolnosan budući isti još i obrazlaže da je za novac kojeg je njihov otac UE primio na ime kupoprodajne cijene kupio drugu zemlju koja im je više odgovarala.

28. Sud nije mogao prihvatiti navode tuženika 2 i 3 u smislu da je 1-tuženik ovakav odgovor na tužbu dao iz razloga "neke osvete".

29. Sud posjed tužitelja i njegovih prednika smatra barem poštenim budući kada su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje, osobito što sljednici UE i ĆE, ovdje tuženici 1 – 4 nisu osporavali posjedovanje niti su kao formalno upisani vlasnici tražili predaju u posjed predmetne nekretnine. Budući se savjesnost, odnosno poštenje predmnijeva, a nesavjesnost, odnosno nepoštenje tijekom postupka nije dokazano te imajući u vidu da je tužitelj putem svojih prednika u savjesnom, neprekidnom, samostalnom i mirnom posjedovanju prijepora duže od 20 godina, to proistječe da je pravo vlasništva na utuženim nekretninama stekao putem dosjelosti.

30. Isto tako, valja istaknuti da na temelju izvedenih dokaza proistječe nedvojbenim da je posjed utuženih nekretnina sa djeda tužitelja prenijet još za njegovog života na njegovog sina, sada pok. GE i snahu AE, koji sin je jedini ostao sa roditeljima na imanju. Isto tako, nesporno je da je još za svoga života AE, majka tužitelja, posjed prijepora prenijela isključivo na svoga sina, ovdje tužitelja, koji, dakle, već izvršava vlast glede navedenih nekretnina, a što AE i potvrđuje u svome iskazu kao svjedokinja upravo kao i drugi svjedoci kojima Sud poklanja punu vjeru.

31. U tom pravcu, Sud smatra dokazanom aktivnu legitimaciju tužitelja, a imajući u vidu predaju posjeda kako je definira odredba čl. 14. i 15. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV-a).

32. S obzirom na gore izneseno valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, a osim toga, očito je riječ tek o usklađenju zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim.

33. Budući je tužitelj uspio u parnici to su mu tuženici 2 – 4 koji su osporili tužbeni zahtjev dužni naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

34. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku (list 89 spisa) te je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za sastav obrazloženog podneska od 24.11.2025. godine u iznosu od 200,00 eura. Također je priznat i trošak zastupanja na ročištima od 20.11.2025., 8.12.2025., 7.5.2026. te zastupanje na ročištu na licu mjesta 3.3.2026., u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište, kao što je priznat i trošak izbivanja iz pisarnice (2 sata) u iznosu od 100,00 eura (50 bodova), što daje ukupan iznos od 1.300,00 eura, što sa pripadajućim PDV- om od 325,00 eura, daje ukupan iznos od 1.625,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

34.1. Nije priznat trošak "uvid u z.k.", pribava vlasničkih listova, pribava isprava iz katastra, budući ovaj trošak nije bio nužan za vođenje parnice iako je nesumnjivo bio koristan za samog tužitelja, no, isti ne može stoga pasti na teret protivne strane. Također nije priznat trošak sastava prijedloga za zabilježbu spora te trošak pristojbe na navedeni prijedlog budući spisu ne prileži dokaz da je takav prijedlog podnesen. Također, nije priznat trošak sastava podneska od 12.11.2025. budući tužitelj tim podneskom samo obavještava Sud da je omaškom u sustavu e- komunikacije upisao pogrešnu vrijednost predmetna spora, a koji podnesak dakako također ne može ići na teret protivne strane budući je njegov sastav prouzročio sam punomoćnik tužitelja. Isto tako, nije priznat niti sastav podneska od 31.1.2026. kojim se samo predlaže zakazati ročište na licu mjesta niti sastava podneska od 13.2.2026. kojim tužitelj samo dostavlja potvrdu o uplati troškova vještačenja, budući ni sastav ovih podnesaka nije bio nužan za vođenje parnice.

34.2. S druge pak strane, priznat je trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 78,23 eura, kao što je priznat i uplaćeni trošak predujma za očevid na licu mjesta u iznosu od 949,48 eura pa proistječe da je ukupan iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška, iznos od 2.652,71 eura.

34.3. Tužitelja je valjalo odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 2.889,94 eura, kao neosnovanim iz gore navedenih razloga.

35. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

36. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Sandro Biondić, odvjetnik u Otočcu

2. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

3. NE, [adresa]

4. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

5. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti