REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P-826/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužiteljice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Ivanu Kusaliću i Hrvoju Škaliću, odvjetnicima iz Zagreba, Masarykova 22, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 ( prije: Hypo Alpe Adria-Bank d.d. iz Zagreba, Koturaška 47 ) zastupan po punomoćniku Mariji Radelji, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnost i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Hrvoja Škalića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Marije Vujasin, odvjetnice, 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništavim dio čl. 6. st. 4. Ugovora o kreditu broj: 1764/2003 od 24. listopada 2003. sklopljenog između tužiteljice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao banke u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi: "Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao i sve kasnije izmjene i dopune."
II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništavih promjena kamatnih stopa od 716,36 eura (slovima: sedamsto šesnaest eura i trideset šest centi ) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose:
22,44 EUR
od 27.02.2009.
23,03 EUR
od 18.03.2009.
23,16 EUR
od 31.03.2009.
23,22 EUR
od 11.05.2009.
23,36 EUR
od 29.05.2009.
23,23 EUR
od 02.07.2009.
22,89 EUR
od 07.08.2009.
22,76 EUR
od 17.11.2009.
22,85 EUR
od 17.11.2009.
22,80 EUR
od 27.11.2009.
22,66 EUR
od 30.04.2010.
22,41 EUR
od 31.05.2010.
22,68 EUR
od 16.06.2010.
22,61 EUR
od 02.08.2010.
22,59 EUR
od 23.08.2010.
22,43 EUR
od 31.12.2010.
22,35 EUR
od 31.12.2010.
22,28 EUR
od 31.12.2010.
22,29 EUR
od 08.01.2011.
22,04 EUR
od 14.01.2011.
22,18 EUR
od 26.04.2011.
22,22 EUR
od 26.04.2011.
22,23 EUR
od 26.04.2011.
22,33 EUR
od 26.04.2011.
22,54 EUR
od 26.04.2011.
22,38 EUR
od 26.04.2011.
22,41 EUR
od 26.04.2011.
22,41 EUR
od 26.04.2011.
22,27 EUR
od 26.04.2011.
22,14 EUR
od 13.05.2011
1,31 EUR
od 19.06.2012.
1,30 EUR
od 12.07.2012.
1,29 EUR
od 04.09.2012.
1,28 EUR
od 29.09.2012.
1,27 EUR
od 29.11.2012.
1,27 EUR
od 14.12.2012.
1,28 EUR
od 22.12.2012.
1,28 EUR
od 17.10.2013.
1,27 EUR
od 13.01.2014.
1,27 EUR
od 06.03.2014.
1,25 EUR
od 01.07.2014.
1,25 EUR
od 22.07.2014.
1,24 EUR
od 02.09.2014.
1,22 EUR
od 02.09.2014.
1,23 EUR
od 29.09.2014.
1,23 EUR
od 30.10.2014.
1,24 EUR
od 10.01.2015.
1,22 EUR
od 16.06.2015.
1,22 EUR
od 07.10.2015.
1,21 EUR
od 08.12.2015.
1,21 EUR
od 31.12.2015.
1,20 EUR
od 31.12.2015.
1,19 EUR
od 31.12.2015.
1,18 EUR
od 31.12.2015.
1,17 EUR
od 31.12.2015.
1,16 EUR
od 31.12.2015.
1,17 EUR
od 31.12.2015.
1,17 EUR
od 31.12.2015.
1,16 EUR
od 31.12.2015.
1,15 EUR
od 31.12.2015.
1,15 EUR
od 31.12.2015.
1,13 EUR
od 31.12.2015.
koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju stopu određuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
III. Utvrđuje se ništavim dio članka 5. Ugovora o kreditu broj: 1764/2003 od 24. listopada 2003. sklopljenog između tužiteljice MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao banke koji glasi: "Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,5% jednokratno."
IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos koji se odnosi na ništavu naknadu za obradu kredita u iznosu 831,51 eura / 6.265,04 kuna (slovima: osamsto trideset jedan euro i pedeset jedan cent/šest tisuća dvjesto šezdeset pet kuna i četiri lipe ) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos: 831,51 eura /6.265,04 kuna od 31. listopada 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju stopu određuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. V . Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 2.038,18 eura (slovima: dvije tisuće trideset osam eura i osamnaest centi ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 12. svibnja 2006. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
VI. Odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.500,00 eura (slovima: tisuću petsto eura ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 12. svibnja 2026. do isplate.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj 7. veljače 2023. tužiteljica navodi da je sa pravnim prednikom tuženika Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. kao kreditorom 24. listopada 2003. sklopila ugovor o kreditu broj: 1764/2003., a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužiteljici iznos od 55.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, citiranim Ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 6,90% godišnje, a koje kamatne stope se mijenjanju jednostranom odlukom tuženika. Odredbom čl. 6. st. 4. Ugovora o kreditu je ugovorena promjenjivost kamatne stope, tako da je banka tuženiku ovlaštena vršiti promjene kamatne stope sukladno svojoj Odluci. Odredba čl. 6. st. 4. Ugovora o kreditu, a u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ( banke ) o kamatnim stopama je ništava budući da je činidba neodređena, neodrediva i nerazumljiva potrošačima i kao takve su dovele iste u neravnopravni položaj. Naime, o istoj se nije pregovaralo pojedinačno već je o promjenama iste, banka odlučivala samostalno, bez ikakvog utjecaja potrošača (ovdje tužiteljice) dok potrošač (ovdje tužiteljica) s druge strane čak nije ni znala temeljem kojih parametara se ista određuje budući da u navedenom ugovoru o kreditu se nikakvi parametri ne spominju.
2. Tužiteljica smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatne stope.
3. Tužiteljica je ostala kod tužbe u odnosu na točku I., III., IV. i V. tužbe, dok je nakon provođenja financijskog vještačenja tužiteljica konačno odredila tužbeni zahtjev u odnosu na točku II. tužbe u podnesku od 8. ožujka 2026. (list 187-189 spisa) tako da potražuje iznos od 716,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznos do isplate (list 1-7 spisa i list 187-189 spisa).
4.Tuženik se na raspravi 16. ožujka 2026. protivio preinaci tužbe ( točka II. u podnesku od 8.3.2026.) jer je tužiteljica povisila tužbeni zahtjev, međutim dopuštena je preinaka tužbe na raspravi 16. ožujka 2026. na temelju čl. 190 st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a) jer je tužiteljica tek nakon provedenog financijskog vještačenja mogla točno i precizno odrediti tužbeni zahtjev, a isto je i svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama na temelju čl. 190. st. 3. ZPP-a.
4. a) U tužbi i konačno određenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 8. ožujka 2026. tužiteljica traži da se utvrdi da je ništava odredba čl. 6. st. 4. ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ( točka I. tužbenog zahtjeva) i zbog ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi traži isplatu iznosa od 716,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate ( točka II. tužbenog zahtjeva), te traži da se utvrdi da je ništav dio odredbe čl. 5. predmetnog ugovora koji se odnosi na tzv. ulaznu naknadu ( točka III. tužbenog zahtjeva) te s te osnove potražuje iznos od 831,51 eura/ 6.265,04 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2003. do isplate ( točka IV. tužbenog zahtjeva), kao i nadoknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 1-7 spisa i list 187-189 spisa).
5. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ne spori da je njegov pravni prednik sklopio ugovor o kreditu broj:
1764/2003 dana 24. listopad 2003. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Istaknuo je da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu bilo određeno da je kamatna stopa fiksna na rok od 5 godina, računajući od dana korištenja kredita, a nakon toga promjenjiva u skladu sa člankom 6. Ugovora o kreditu. Ta promjenjivost kamatne stope iz čl. 6. Ugovora o kreditu bila je ugovorena na način da se kamatna stopa utvrđivala svakih 5 godina pri čemu je nova kamatna stopa, prema zahtjevu korisnika mogla biti fiksna, a ako je korisnik kredita to zatražio najkasnije do isteka razdoblja od pet godina za koje je kamatna stopa utvrđena. Tužitelj nikada nije podnio zahtjev za fiksiranjem kamatne stope slijedom čega zahtjev za utvrđenje ništavosti odredbe o načinu promjene kamatne stope nije osnovan. Ugovorna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu na temelju koje je tuženik naplatio naknadu za obradu kredita jasno je i razumljivo sastavljena te je tužitelj mogao procijeniti ekonomske i pravne posljedice koje iz sporne ugovorne odredbe za njega proizlaze. Spornom odredbom se na nedvojben način predviđa pravo tuženika i obveza tužitelja jednokratno podmiriti takve troškove u iznosu 1,50%, a tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora znao da će morati platiti naknadu i kolika ta naknada iznosi. Uostalom, sporna naknada je i prije sklapanja Ugovora o kreditu bila javno objavljena u Tarifi naknada tuženika te je upravo ta naknada sadržana u Ugovoru o kreditu. Tuženik je istaknuo prigovor zastare (list 114-118 spisa).
6. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen ugovor o kreditu 24. listopada 2003. te visina tzv. ulazne naknade.
7. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: ugovor o kreditu od 24. listopada 2003. (list 12-19 spisa), otplatni plan (list 20 spisa, list 54-56 spisa, list 62- 70 spisa), promet po kreditu (list 21-24 spisa), početni otplatni plan (list 25-28 spisa i list 31-34 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 29-30 spisa i list 42 spisa, list 53 spisa, list 93 -94 spisa), izvod po kreditu (list 35-40 spisa, list 47-52 spisa, list 75-82 spisa ), obavijest o naplaćenoj glavnici, kamatama i troškovima (list 41 spisa, list 46 spisa, list 57 spisa, list 84 spisa, list 92 spisa, list 98 spisa ), specifikacija uplata (list 43-45 spisa, list 58-61 spisa, list 71-74 spisa, list 84-90 spisa, list 95-97 spisa), Aneks broj 1 uz ugovor o kreditu broj:1764/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine (list 99-105 spisa), Aneks broj 2 uz ugovor o kreditu broj:1764/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 9. studenog 2011. (list 103-106 spisa), Aneks broj 3 uz ugovor o kreditu broj: 1764/2003 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 18. prosinca 2015. (list 107-111 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Branke Lukačević Gregić iz trgovačkog društva Terra Expert Consultining j.d.o.o. (list 164- 174 spisa) i saslušana je tužiteljica (list 156-157 spisa).
9. Tuženik je odustao od saslušanja djelatnika tuženika (list 154 spisa).
10. Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je u vrijeme podizanja kredita radila na blokadama računa u FINI te nije obavljala obrtnu ili gospodarsku djelatnost. Novčana sredstva je potrošila na izgradnju kuće, koju koristi sa obitelji te joj kuća služi za stanovanje nje i obitelji te istu nikada nije iznajmljivala. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 1764/2003 od 24. listopada 2003. je razvidno da tužiteljica kao korisnica kredita sklopila sa pravnim prednikom tuženika - bankom kao kreditorom stambeni kredit ( čl. 2. st. 2. ugovara), dakle za osobne potrebe koje ima kao fizička osoba, a ne u poslovne svrhe, te je utvrđeno da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor, sklopljen izvan trgovačke, poslovne, trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnika kredita, i da tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03).
11. Sporan je dio odredbe čl. 6. st. 4. predmetnog ugovora u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03), propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništavost iste. Odredba čl. 81. ZZP-a temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima ( Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13). Prema čl. 3. st. 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da je o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je u banci sa djelatnikom banke razgovarala o iznosu kredita, godinama otplate te se nije pojašnjavalo što znače pojedine odredbe, tako da joj nije objašnjeno što je promjenjiva kamatna stopa. Istaknula je da nije mogla utjecati na odredbe ugovora. U konkretnom slučaju, prvih 5 godina je ugovorena fiksna kamatna stopa, a potom se utvrđivala nova kamatna stopa, prema zahtjevu korisnika kredita s tim da je korisnik kredita protekom roka od 5 godina mogao zatražiti fiksne kamate do isteka razdoblja od pet godina za koje je kamatna stopa utvrđena. Nakon pet godina primjenjivale su se ugovorene promjenjive kamatne stope, koje su bile sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo i tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisnici kredita nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužiteljice kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, ovdje tuženika kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. Kod ocjene poštenosti ugovornih odredbi treba imati na umu i činjenicu da su korisnici kredita u odnosu na banke kao trgovca u ovisnom položaju te dovedeni u situaciju: "uzmi ili ostavi", jer praktički nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca, izvan kredita koje su odobravale banke pod uvjetima koje su one diktirale.
12. Na temelju iskaza tužiteljice i čitanja ugovora o kreditu broj: 1764/2003 od 24. listopada 2003. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 142 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuje posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuje kao i ove. Odredbom čl. 46. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da ugovorna obveza mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 47. ZOO-a propisano da kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv ugovor je ništav.
13. Budući da je promjenjiva kamatna stopa temelji na jednostranoj odluci tuženika (čl. 6. st. 4. predmetnog ugovora od 24.10.2003.), stoga je u dijelu odredba čl. 6. st. 4. predmetnog ugovora o kreditu od 24. listopada 2003. neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 142. st. 1. ZOO-a, a takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužiteljice, koji nema bankarska znanja i ne razumije se u bankarske obračune, te su takve ugovorne odredbe ništave jer su protivne prisilnom propisu na temelju čl. 103. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao u točci I. izreke presude.
14. Potom u skladu s člankom 104. st. 1. ZOO-a, je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništavog ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništavosti; stoga tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 24. listopada 2003. na temelju 210. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Branki Lukačević Gregić iz trgovačkog društva Terra Expert Consultining j.d.o.o. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka je razvidno da pozitivna razlika, nastala uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 6,90% između iznosa obračunatih i plaćenih kamata u mjesečnim anuitetima u razdoblju od početka otplate kredita ( 30.11.2003.) do otvaranja nove kreditne partije broj: 53074964 ( Aneks uz ugovor o kreditu od 18.12.2015.) iznosi ukupno 716,36 eura/5.397,17 kuna, pri čemu su pojedini mjesečni preplaćeni iznosi prikazani za svaki mjesec u tabeli.
16. U konkretnom slučaju financijski vještak je izradio nalaz i mišljenje prema zadatku suda. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka je razvidno da je tužiteljica u jednom razdoblju plaćala manje anuitete kada je tečaj bio niži od početnog te ista razlika iznosi 118,29 eura/891,23 kuna. Za rješenje predmetnog spora nije relevantno postojanje tzv. negativnih razlika s obzirom da tuženik nije istakao protutužbeni zahtjev ili procesno pravni prigovor radi prebijanja eventualne protutražbine s te osnove. U konkretnom slučaju ne postoje nikakvi uvjeti za materijalno pravni prijeboj jer se ne radi o tražbini za koju je tuženik prije podnošenja tužbe izjavio prijeboj tužitelju. Prema čl. 189. ZPP-a tuženik do zaključenja prethodnog postupka može podnijeti protutužbu ako je zahtjev protutužbe vezi s tužbenim zahtjevom ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, a prigovor radi prebijanja ( čl. 288. a ZPP-a) se može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Materijalno pravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju čl. 299. st. 1. ZPP-a. Budući da je tuženik propustio do zaključenja prethodnog postupka istaknuti procesno pravni prigovor radi prebijanja ili postaviti protutužbeni zahtjev, a hrvatsko pravo ne poznaje prijeboj ex lege stoga je odbijen zahtjev tuženika da se uzmu u obzir i tzv. negativne razlike.
17. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Branke Lukačević Gregić iz trgovačkog društva Terra Expert Consultining j.d.o.o. kao stručan, argumentiran i napravljen u skladu s pravilima struke.
18. Tužiteljici je na temelju čl. 210. st. 1. ZOO-a, dosuđena pretplata zbog promjenjive kamatne stope u iznosu 716,36 eura/5.397,17 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
19. Budući da je odredba čl. 5. koja se odnosila na naplatu naknade za obradu kredita bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužiteljice i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/2003); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te je odredba čl. 5. ništava na temelju čl. 103. st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točki III. izreke presude .
20. Budući da je odredba čl. 5. ugovora o kreditu od 24. listopada 2003. ništave na temelju čl. 103. st. 1. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 103. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništavosti; stoga tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 21. listopada 2003. zbog ništave odredbe koja se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita ( čl. 5. ) u iznosu 831,51 eura - nesporna visina između stranaka- podnesak (točka IV. izreke presude) sa zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2003. do isplate na temelju 210. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
21. Kamate su određene na temelju čl. 214. ZOO-a.
22. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništavog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 104. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništavog ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništavih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništavosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.
23. Zakonske zatezne kamate su određene od dospijeća prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. su određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (Narodne novine, broj: 155/23).
24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 1.546,32 eura) i zatraženim troškovnicima.
25. Trošak tužiteljice se sastoji od troškova zastupanja po punomoćnicima - odvjetnicima i to za sastav tužbe -100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka zaprimljeni dana 3.7.2023. i 9.3.2026. - 200 bodova ( 3 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na ročištima 18.4.2024., 5.11.2024. i 16.3.2026. - 300 bodova ( 3 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 600 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 300,00 eura, ukupno 1.500,00 eura.
26. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka 26.10.2023. i 22.11.2023. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.
27. Tužiteljici je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 432,00 eura te trošak sudskih pristojbi u iznosu 106,18 eura ( 53,09 eura za tužbu i 53,09 eura za presudu), ukupno 538,18 eura jer su isti bili opravdani i nužni za vođenje postupka.
28. Parnični trošak tužiteljice se sastoji od troška za zastupanje po punomoćnicima- odvjetnicama u iznosu 1.500,00 eura, te troškova financijskog vještačenja u iznosu 432,00 eura i troškova sudskih pristojbi u iznosu 106,18 eura, ukupno 2.038,18 eura.
29.Tužiteljici su na njezin zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.
30.Tuženik je odbijen za nadoknadu troškova postupka u iznosu 1.500,00 eura sa zakonskim zatezni kamatama od donošenja presude do isplate jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 12. svibnja 2026.
Sutkinja:
Snježana Karlušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
pun. tužiteljice
pun. tuženika
