Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-73/2025-120

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika MILOSTIĆ grupa d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:87131201555 zastupanog po punomoćniku RO, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, protiv tuženika-protutužitelja ENVOX d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB:25055130948, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o., Zadar, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 10. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja - protutuženika RO, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d iz Zadra i punomoćnika tuženika-protutužitelja CO i ROS, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan & partneri iz Zadra, na ročištu za objavu odluke 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Maje Peris iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-15/19 od 17. travnja 2019. kojim se nalaže tuženiku ENVOX d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB:25055130948, namiriti tužitelju MILOSTIĆ grupa d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:87131201555, iznos od 76.397,82 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 22. 3. 2019. kao dana dospijeća pa do isplate po stopi koja je propisana čl. 12. a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi a jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena koja teče na gore naznačeni iznos od dana dospijeća pa do isplate kao i u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.790,10 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu propisanu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika odbija kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja koji glasi:

„I Nalaže se tužitelju/protutuženiku: MILOSTIĆ GRUPA d.o.o., Murvica zapad 9, Murvica, OIB: 87131201555 da tuženiku/protutužitelju: ENVOX d.o.o., [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: 06928107888 isplati iznos u visini od 1.838,83 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) tekućim na navedeni iznos od dana 26. veljače 2020. godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju/protutuženiku: MILOSTIĆ GRUPA d.o.o., Murvica zapad 9, Murvica, OIB: 87131201555 da tuženiku/protutužitelju: ENVOX d.o.o., [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: 06928107888 isplati iznos koji će se precizirati u roku pod 15 dana od dana dostave predloženog financijskog vještačenja.“

i

r i j e š i o  j e

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Javnoj bilježnici Maji Peris iz Zagreba tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 76.397,82 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Javna bilježnica donijela je pod poslovnim brojem Ovrv-15/2019 od 17. travnja 2019. rješenje o ovrsi protiv kojega rješenja je tuženik uložio prigovor, te je dostavila predmet na daljnje postupanje ovom sudu koji je rješenjem od 1. srpnja 2019. stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je odredio da će se nakon pravomoćnosti rješenja postupak nastaviti dalje kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Ovršenik, sada tuženik, je u svom prigovoru naveo kako nema nikakvih dugovanja prema tužitelju. Naveo je i kako iz vjerodostojnih isprava temeljem kojih je doneseno pobijano rješenje o ovrsi nije razvidno po kojoj se to osnovi tuženik tereti za predmetne iznose.

4. U nastavku postupka, kako u podnescima tako i na održanim ročištima, tužitelj je, u bitnome, naveo kako je sa tuženikom sklopio Ugovor o građenju te Anekse tom ugovoru i radovi koje je on izveo su izvedeni po količini i kakvoći sukladno ugovoru i aneksima, pisanim utanačenjima elektronskom poštom i usmenim dogovorima, kao i zahtjevima i odobrenjima od strane tuženika radi čega to nije mogao biti opravdan a poglavito ne i zakonit razlog za jednostrani raskid Ugovora od strane tuženika. Tužitelj navodi kako je prvi puta rok završetka radova produljen Aneksom za 14 dana odnosno do 29. siječnja 2019. Nakon toga, a na sastanku u uredu tuženika održanom 18. prosinca 2018. postignut je dogovor o daljnjem produljenju roka završetka radova do 15. ožujka 2019. Nekoliko dana nakon spomenutog sastanka održan je još jedan na kojem je raspravljano o problemima oko izvođenja zidarskih radova te je postignut usmeni dogovor o daljnjem produljenju roka za dovršenje zidarskih radova do 15. travnja 2019. i nakon toga je tužitelj, sukladno dogovoru sa tuženikom sačinio novi terminski plan , koji je u elektronskom obliku 28. prosinca 2018. dostavio tuženiku. Na novi terminski plan tuženik nije dao nikakve primjedbe, niti je iskazao protivljenje sve do neočekivanog, neosnovanog i jednostranog usmenog raskida ugovora od strane tuženika na sastanku 19. veljače 2019. Navode tuženika o nedostatcima u kvaliteti i količini izvedenih radova pobija i činjenica da je tuženik sve privremene situacije do ove sporne pete privremene situacije uredno podmirio. Tužitelj ističe i da je čak iz email korespondencije razvidno da je tuženik prihvatio i najavio plaćanje i sporne pete privremene situacije, da bi, neposredno nakon toga, uslijedio raskid ugovora. Ističe i kako su obračunati i izvedeni vantroškovnički radovi (u daljnjem tekstu: VTR) svi ugovoreni Aneksima Ugovora od 1.-4. pa tako tužitelj ima pravnu osnovu za naplatu po tim Aneksima. Tako su, npr. Aneksom Ugovora I. od 24. kolovoza 2018. ugovoreni dodatni radovi na uređenju gradilišta; Aneksom Ugovora II. od 11. rujna 2018. ugovoreni su dodatni VTR građevinska deponija Supernova; Aneksom Ugovora III. od 20. rujna 2018. ugovoreni su dodatni VTR – izmjena tla i odvoz materijala iskopa; Aneksom Ugovora IV. od 24. rujna 2018. ugovoreni su dodatni VTR – granični potporni zidovi; Aneksom Ugovora V. ugovoreni su dodatni VTR – iskop za drenaže; Aneksom Ugovora VI. od 13. studenoga 2018. ugovoreni su VTR prosijavanja iskopanog materijala. Nakon prvotnog prihvaćanja i obećanja plaćanja pete privremene situacije, suočen s nemogućnošću da nastavi daljnje radove tužitelj je tuženiku ponovno dostavio pe tu privremenu situaciju i račun na naplatu putem maila 26. veljače 2019. Budući da se tuženik na to oglušio, tužitelj je pokrenuo postupak osiguranja dokaza pred ovim sudom, pod brojem R1-13/2019 kako bi osigurao dokaze o svome radu i svome potraživanju. Tužitelj ima primjedbe na vještačenje učinjeno u postupku osiguranja dokaza, prvenstveno iz razloga što vještak nije uzeo u obzir vrstu i količinu izvedenih radova po Aneksima Ugovora niti cijenu tih radova, slijedom čega tužitelj smatra da točnu vrijednost izvedenih radova tek treba utvrditi.

5. Tuženik kasnije u tijeku postupka, među ostalim, navodi kako među strankama nije sporno da su tužitelj kao izvoditelj radova i tuženik kao naručitelj radova sklopili Ugovor o gradnji stambene zgrade na lokaciji Zadar-Crno 22. kolovoza 2018., ni da je Ugovor o gradnji jednostrano raskinut od strane tuženika zbog tužiteljevog teškog kršenja ugovornih obveza. Tužitelj se tužbom ni ne protivi izjavljenom raskidu. Tuženik se protivi da se spisu priložena isprava naslovljena „Osiguranje dokaza po pravnoj stvari poslovnoga broja R1-13/2019-4“ i navodi kako se ista ne može uzeti u obzir kao potpuna s obzirom da iz njezinih navoda proizlazi da je sačinjena na temelju nepotpune odnosno manjkave dokumentacije koju je trebao osigurati tužitelj.

6. Tuženik također podneskom od 25. veljače 2020. podnosi sudu protutužbu u kojoj u bitnome, navodi da se tužitelj ogriješio o svoje obveze po Ugovoru o građenju, opće i posebne propise na način da su radovi vezani uz Ugovor o građenju manjkavo izvedeni količinom i kakvoćom, a također su i kasnili zbog čega je tuženik protutužitelj bio prinuđen raskinuti Ugovor o građenju s tužiteljem protutuženikom i u nevrijeme dovršetak i popravljanje manjkavo izvedenih radova povjeriti trećima. Također, tuženik protutužitelj je pretrpio štetu u obliku izmakle koristi jer zbog navedenih manjkavosti odnosno kašnjenja radova nije mogao svoj objekt staviti u predvidivu ekonomsku funkciju.

7. Tužitelj protutuženik se usprotivio protutužbi, naveo je kako su svi radovi koje je on izveo na gradilištu tuženika izvedeni i po količini i po kakvoći prema odredbama Ugovora o građenju, Aneksima Ugovora, pisanim utanačenjima elektronskom poštom i usmenim dogovorima, kao i zahtjevima i odobrenjima od strane tuženika, radi čega to nije mogao biti opravdan, a poglavito ne zakonit razlog za jednostrani raskid Ugovora od strane tuženika. Kako tužitelj protutuženik, dakle, nije svojom krivnjom prouzročio, niti dao razloge za raskid Ugovora, to ni tuženik protutužitelj nije pretrpio nikakvu štetu krivnjom tužitelja protutuženika, pa tako ni štetu u obliku izmakle koristi koju neosnovano tuženik potražuje. Da tuženik protutužitelj nije osporavao niti prigovarao tužitelju protutuženiku u pogledu kvalitete i količine izvedenih radova zaključiti je iz činjenice da je tužitelju uredno isplatio sve radove prema ispostavljenim privremenim situacijama (od 1. do 4.), bez osporavanja količine i kvalitete prikazanih i izvedenih radova, a kvaliteta radova nije dovedena u pitanje niti izvršenim građevinskim vještačenjem. Tek nakon zaprimanja pete privremene situacije od 22. siječnja 2019. tuženik je problematizirao količinu izvedenih zemljanih radova, odbivši potpisati i platiti potraživanje po toj situaciji, ali sve to neosnovano, jer je tužitelj protutuženik doista izveo i realno obračunao prikazane radove u toj situaciji, dok je tuženik protutužitelj putem svog ovlaštenog geodeta nestručno i pogrešno izvršio obračun kubikaže izvedenih radova od strane tužitelja protutuženika.

8. Tužitelj je također, predložio sudu donošenje prethodne mjere svojim podneskom od 3. lipnja 2019. u kojem je naveo da utuženi iznos tuženik tužitelju duguje za obavljene građevinske radove. Navodi kako je pozamašan dio utuženog iznosa morao platiti dobavljačima pa da mu stoga nije jasno kako sada tuženik osporava da je tužitelju isti dužan, tjerajući ga pritom i na taj način u stečaj. Smatra da bi donošenje prethodne mjere natjeralo tuženika da počne ozbiljno pregovarati oko plaćanja duga tužitelju.

9. Tuženik se usprotivio tužiteljevom prijedlogu za određivanjem privremene mjere, ističući, u bitnome, kako u ovoj pravnoj stvari i u tom trenutku svakako iz navoda u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, a što je jedini uvjet da bi taj prijedlog tužitelja bio usvojen, sukladno odredbi čl. 501. a Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

10. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao spisu priloženu dokumentaciju, proveo je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja protutuženika TO, zastupnika po zakonu tuženika IO te svjedoka SO, AO, OO, EO, JO, DO, ZO, KO, NO, VO, ŽO, FO, GO, UO, te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke trgovačkom društvu Lambot d.o.o. iz Zagreba, odnosno zastupniku po zakonu Ottu Klasiću te je izvršio uvid u ovosudni spis posl. br. R1-13/2019.

11. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

12. Sukladno odredbama čl. 7. i 10. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja te ovlastima suda da utvrdi činjenice i izvede dokaze koje stranke nisu predložile tijekom parničnog postupka.

13. Sud nije saslušavao ostale predložene svjedoke po tužitelju protutuženiku odnosno tuženiku protutužitelju, jer je smatrao kako je saslušanim svjedocima i zastupnicima po zakonu stranaka i više nego dovoljno razjašnjeno činjenično stanje u onoj mjeri u kojoj isto i može biti utvrđeno personalnim dokazima.

14. Sud u ovoj pravnoj stvari nije provodio ni dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem predložen od strane tuženika protutužitelja iz razloga što je taj dokaz predviđen sa svrhom dokazivanja visine protutužbenog zahtjeva, a sud smatra kako tuženik protutužitelj nije dokazao ni osnovu protutužbenog zahtjeva, pa se tako primjenom načela ekonomičnosti postupanja ne bi trebao provoditi ni dokaz na visinu istoga.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika je neosnovan.

16. Protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja je neosnovan.

17. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja protutuženika da mu tuženik protutužitelj plati za izvedene a neplaćene radove kao i zahtjev tuženika protutužitelja da mu tužitelj protutuženik isplati naknadu štete po osnovi izmakle koristi zbog nemogućnosti stavljanja građevine u predviđenu ekonomsku svrhu.

18. Uvidom u Ugovor o gradnji stambene zgrade na lokaciji [adresa] – Crno (u daljnjem tekstu: Ugovor) utvrđeno je kako je isti sklopljen 22. kolovoza 2018. između društva Envox d.o.o., kao naručitelja, i društva Milostić Grupa d.o.o., kao izvoditelja. Predmet Ugovora je izgradnja stambene zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]. Ugovorom naručitelj povjerava gradnju zgrade na navedenoj lokaciji izvoditelju, a izvoditelj prihvaća izvođenje gradnje stambene zgrade u skladu s troškovnicima koji su sastavni dio Ugovora. Ugovorne strane su suglasne da vrijednost radova iznosi 269.089,28 eura bez PDV-a, a cijena radova obračunat će se prema načelu stvarno izvedenih količina radova po fiksnim jediničnim cijenama iz troškovnika priloženih Ugovoru, a na osnovi vjerodostojne dokumentacije (građevinske knjige). Ugovorne strane su suglasne da će naručitelj kontrolirati izvedene radove od strane svog voditelja gradilišta. Izvoditelj je dužan organizirati rad te je odgovoran za sigurnost svojih radnika i radove koje izvodi. Izvoditelj je također odgovoran za provođenje propisanih mjera zaštite na radu i zaštite od požara. Među ostalim, u Ugovoru je navedeno da je početak izvođenja radova 27. kolovoza 2018., a dovršetak radova predviđenih Ugovorom je 15. siječnja 2019. za konstruktivne radove na objektu.

19. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja TO, u bitnome, proizlazi kako je sa tuženikom sklopljen ugovor o izgradnji i on je dobio od investitora avans za kupnju materijala. Kada su krenuli u izgradnju već je kod iskopa došlo do problema, jer su prekoračeni troškovnikom predviđeni iznosi o čemu je tuženik obaviješten. Stvorila se i velika količina građe koju je trebalo odvesti, dogovoreno je s tuženikom da će se to odvesti na njegov teren blizu Supernove i dogovoren je odvoz s kamionom, što je i plaćeno. Dalje su se izvodili betonski radovi, vodoinstalater nije bio na vrijeme, trebalo je postaviti drenažne cijevi, jer su naišli na neku vodu, kasnio je i arhitekt, dva velika stubišta je nakon što su napravljena trebalo proširiti i slično. Sve navedeno je produljilo izvođenje radova i povećalo troškove. Tijekom radova nije bilo prigovora od strane tuženika. Prve četiri privremene situacije je tuženik platio. Kada je predana peta privremena situacija, zastupnik po zakonu tužitelja je morao hitno otići u Njemačku na pogreb i to je najavio na gradilištu. Dok njega nije bilo radnici su poslani graditi neke zidove koji nisu bili dogovoreni. Po njegovom povratku su u veljači 2019. imali sastanak on, AO, JO i LO gdje mu je AO rekao da više neće raditi za njega, jer radovi ne valjaju. Nije znao što napraviti, par dana prije toga je na gradilište dovezao i željeza koja je morao platiti, a morao je platiti i radnike. Nitko od strane tuženika mu nije rekao zašto je otkazana suradnja, samo su ponavljali da su prekršili rokove, a rokovi su prekršeni isključivo zbog stanja na terenu. Usmeno su dogovorili naknadni krajnji rok 15. travnja 2019. Sporna peta privremena situacija odnosila se na obavljene radove kao i na neplaćeno iz ranijih situacija. Ona je bila odobrena od obje strane usmeno i pismeno putem e-maila od LO i JO. Arhitekturni planovi su dostavljani naknadno i to na listićima, sukcesivno i dosta toga se u projektu mijenjalo za što često nije dodatno naplaćeno, već su tražena produljenja rokova. Nije bio pozvan od strane novih izvođača, niti je obaviješten da netko mora popravljati njegove radove. Nisu točni navodi tuženika da tužitelj nije imao dovoljnu građevinsku operativu, što u tehnologiji, što u ljudstvu, a o svemu potrebnom ima građevinske dnevnike i ostalu dokumentaciju. Svojim ponašanjem tuženiku nije nanio nikakvu štetu.

20. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika IO, u bitnome, proizlazi kako je predmetni ugovor i izgradnja predstavljalo projekt njegovoga brata AO. On je taj koji je vodio taj projekt, sa svim bio upoznat i o svemu informiran te je sudjelovao u svim dogovorima. U jednom trenu je bio informiran da je dogovor sa prvim izvođačem otišao u krivom smjeru, da ga je nadzorni organ obavijestio da su premašeni rokovi i slično. Ne zna je li peta privremena situacija plaćena, ne zna ni je li eventualno drugi izvođač na gradilištu popravljao greške prvoga. Nije pozivao tužitelja da dođe vidjeti što nije valjalo s radovima.

21. Svjedokinja SO je u svom iskazu navela da je zaposlena u firmi tužitelja i da je s radovima bilo sve u redu do njihovoga odlaska u Njemačku na pogreb njenoga oca gdje ih je na povratku obavijestila tajnica da su od strane tuženika prigovorili, da je stigao mail u kojem je to navedeno. Nakon povratka iz Njemačke bio je sastanak sa JO, AO i LO i oni su rekli da tužitelj više neće izvoditi radove. Svjedokinja je sačinjavala sve privremene situacije pa tako i spornu petu. JO je mailom potvrdio da je sve u redu, da čak trebaju i dodati radova koje su napravili. Poznato joj je da je bilo nekih kašnjenja i prekoračenja rokova zbog problema koji su se u tijeku radova pojavljivali. Od tužitelja je zatraženo da do Božića preda novi terminski plan za koji zna da je izrađen i predan. Misli da je od strane tuženika taj plan bio prihvaćen, jer nije bilo prigovora. Nije joj poznato da je od strane novoga izvođača bilo poziva da on popravlja radove tužitelja. Nije bilo nikakvih prigovora na njihov rad od strane tuženika, čak su bili i pohvaljeni. Na osnovi izvedenih radova oni su ponudili i dali novi ugovor za okoliš i platili avans za taj novi ugovor. Na temelju izvedenih radova dobili su dodatno kopanje priključka za kanalizaciju. Svjedokinja je dodala kako ona u firmi tužitelja izrađuje građevinske dnevnike, privremene situacije i pripremu koju šalje knjigovođi.

22. Svjedok AO je u svom iskazu naveo da je zaposlen u firmi tuženika i zadužen je za financije i pravne poslove. Poslovna suradnja s tužiteljem počela je u kolovozu 2018., tužitelj je dao ponudu koja nije bila ni najbolja ni najgora, ali razlog za prihvaćanje je bio rok do kojeg im je tužitelj garantirao da će početi i završiti s poslovima, a tuženik je bio digao kredit za taj projekt pa im je taj rok bio važan. Dogovor je bio iza 15. kolovoza 2018. krenuti sa radovima, a 27. kolovoza je prijavljeno gradilište i krenulo se u iskop. Već na početku u krenuli problemi, a prvi beton je stavljen tek oko 1. studenoga. R ga je cijelo vrijeme uvjeravao da će ići brže iako su se radovi vodili dinamikom koja ih nije zadovoljavala, ali pristali su sve kako bi se to na kraju ipak dovršilo. Tužitelj je obećao i da će dovesti još radnika, što se također, nije dogodilo. Sukob je nastao i kod postavljanja betona, jer je po njemu na nekim mjestima trebalo staviti po par cm više betona što je jako puno na tako veliku površinu zgrade. Pitao je nadzor – a to su bili JO i LO – i oni su rekli da sve ide po projektu, ali svjedok navodi da zna da je bilo sukobe između JO i tužitelja i nesuglasje između dokaznica i otpremnica. Dokaznica dokazuje koliko je materijala ugrađeno, a tužitelj je naplaćivao po otpremnicama odnosno po količini naručenog materijala, koji nije odgovarao količini ugrađenog materijala. Sukobljavali su se i oko željeza. Svjedok je zvao projektante iz PI projekta iz Rijeke i projektanta UO i nadzor. Spor je nastao oko tzv. jahača armaturnih gdje su navedene kilaže bile veće od projekta. Također je HO iz PI projekta po fotografiji zidova zaključila da te tzv. ukosnice nisu stavljene dovoljno gusto odnosno po projektu. Problem je bio i oko tzv. vidljivih betona. Čak na dijelovima, npr. u podrumskim prostorijama je rekao tužitelju da ugradi obični a ne vidljive betone, a da pritom nije tražio da se smanji cijena. Problem je nastao kod obračuna iskopa i svjedok je angažirao geodeta FO da utvrdi pravo stanje. Kada je zastupnik po zakonu tužitelja otišao u Njemačku na gradilištu je ostalo četiri ili pet ljudi pa svjedoku nije jasno kako bi to bilo dovršeno. Pozvao je po povratku zastupnika po zakonu tužitelja na razgovor, on ga je pitao je li istina da razmišlja o drugom izvođaču i kada je svjedok rekao da da i da je to njegovo pravo, zastupnik tužitelja je napustio sastanak. Petu privremenu situaciju nije prihvatio radi obračuna iskopa. Napomenuo je da tužitelj nije imao šefa gradilišta. Terminski plan koji je tužitelj dostavio tuženik nikada nije prihvatio, jer da jest bio bi sklopljen aneks ugovora budući da je rok bio bitan sastojak ugovora. Također, svjedok smatra da je sam rok iz terminskog plana bio smiješan, jer je to tužitelj planirao u tom roku odraditi sa samo par ljudi, a novi izvođač je to napravio u tom roku, ali sa puno više ljudi i mašinerije. Svjedoku je poznato da su se prilikom iskopa pojavili dodatni zemljani radovi i to kao osnova za izgradnju potpornog zida, ali je u odnosu na to potpisan i aneks. Naveo je da nije bilo pisanih prigovora tužitelju, ali je on bio 24 sata na gradilištu pa je prigovore iznosio tada. Zemljani radovi su dovršeni do 1. studenoga, a nakon toga krenuli su betonski radovi. Nije obavijestio tužitelja o tome da ne prihvaća njegov terminski plan. Misli da je novi izvođač doveden na gradilište negdje tri mjeseca nakon što je tužitelj otišao s gradilišta. Novi izvođač je popravljao greške tužitelja, ali svjedok nije zbog toga zvao tužitelja.

23. Iz iskaza svjedoka OO, u bitnome, proizlazi kako je on djelatnik tužitelja i kako je bio voditelj predmetnog gradilišta. Poznato mu je da je do prekida suradnje došlo kada je direktor tužitelja otišao u Njemačku prije čega mu je rečeno da će biti isplaćena ta zadnja situacija, a nakon što je on otišao svjedoku je investitor rekao da ne nastavljaju gradnju. Po povratku direktora iza Njemačke bili su pozvani kod nadzornog inženjera na sastanak gdje su obaviješteni da ne nastavljaju gradnju, a problemi su bili oko količine iskopa, kašnjenja, nekvalitetno izvedenih radova i sl. U odnosu na rokove svjedok je izjavio da radovi jesu kasnili, ali da je bilo problem oko nerazrađenih planova koje tužitelj nije imao i bez kojih se nije moglo raditi. Također je bilo dosta promjena u projektu koje su usporavale rad, kasnio je i vodoinstalater, postojali su i problemi oko hidroizolacije. Također, kod izrade zidova i vidljivih betona tužitelj je najprije napravio ogledni primjerak zida i dostavio ga tuženiku na odobrenje, nakon toga je tuženik naložio upotrebu lošijeg materijala od kojega se nije moglo postići takav izgled zida. Napomenuo je da je prije odlaska direktora tužitelja u Njemačku gospodin AO istome rekao da će peta privremena situacija biti plaćena, a koliko je svjedoku poznato – ista je nenaplaćena. U odnosu na odvoz materijala svjedok je naveo da je deponija bila na terenu do i kod Supernove, jedan dio je odvezen na gradsku deponiju i tu se radilo o ukupno od oko 4500 kubika odnosno oko 300 kamiona. Kod tih radova bilo je i nepredviđenih iskopa, jer se radilo o podrumu i dodatnoj drenaži i ogradnim zidovima oko objekta. Također je napomenuo da je bila naručena i velika količina armaturnog željeza koje je trebalo ugraditi u sljedećoj fazi gradnje, i to željezo još postoji kod firme od koje je tužitelj isto naručio. Svjedoku nikada nitko od strane tuženika nije prigovorio na kvalitetu izvedenih radova, količinu materijala, a nije mu poznato ni da su direktoru prigovorili. Nikada nitko nije prigovarao na iskope i na odvoz. Koliko mu je poznato – usmeno je bilo dogovoreno da će radovi biti gotovi 15. travnja 2019. Građevinski dnevnici nisu bili prisutni na gradilištu i zato se JO potpisivao u bilježnice.

24. Svjedok EO naveo je kako je bio prijevoznik i radio je za tužitelja za predmetno gradilište. Sjeća se da je bilo preko 300 odvoza sa gradilišta, a oko 10 do 15 dovoza. Dovozio je određene materijale na teren, a odvozio je višak iskopa. Vozio je do 17. listopada 2018. kada je završio na operaciji i tada je kontaktirao direktora tužitelja da mu plati za do tada obavljeni posao, a on je rekao da hoće, ali da ni njemu još nije plaćeno. Uglavnom, ubrzo nakon toga mu je plaćeno i to računi od 27.000,00 kuna i 54.500,00 kuna. Poznato mu je da je i tužitelj imao manje kamione i da je i on vozio. Svjedokov kamion je po izmjeri s početka radova od strane neke tuženikove osobe imao oko 16 kubika. Prema izmjeri jednog geodeta koji je izmjerio materijal koji je istovaren blizu gradilišta ispalo je da je prevozio po turi i veš od 16 kubika. Tužitelj je svjedoka plaćao po turi a ne po kubikaži. Otpremnice za odvezeni materijal je potpisivao samo na deponiji a ne i kod Supernove. Svjedok je naveo da je po njemu bilo oko 5000 kubika odvezenog materijala. Na gradskoj se deponiji odvoz mjeri po težini a ne po kubikaži. Nikada mu nitko od strane tuženika nije prigovorio na količinu dovezenog materijala.

25. Iz iskaza svjedoka JO, u bitnome, proizlazi kako je bio pomoćnik nadzornog inženjera. Pregledavao je armature, oplate, nadzirao građevinsku knjigu i obračun. Kod predmetnog gradilišta od samog početka obračun radova nije štimao. Dokaznice nisu bile razrađene kako je bilo potrebno. On je tražio ispravke, stalno upozoravao na navedeno, građevinska knjiga je kod njega znala biti oko tri tjedna. Radovi su trebali biti gotovi do 17. siječnja 2019., a do tada još nije bila betonirana ni istočna temeljna ploča. Po procjeni svjedoka, razlozi kašnjenja su bili zato što tužitelj nije imao dovoljno jaku operativu inženjerskog kadra. Do prekida suradnje došlo je u veljači 2019. kada su se trebali dogovoriti oko obračuna plaćanja, građevinske knjige, daljnje dinamike i eventualnog prolongiranja završetka radova, ali je direktor tužitelja otišao i tada je prekinuta suradnja. Poznato mu je da je peta privremena situacija ostala neplaćena, ali je istaknuo da je bilo dosta uplaćenog avansa pa bi trebalo uzeti u obzir i taj avans a i kasnije izvršene radove, napraviti obračun pa onda vidjeti je li što ostalo neplaćeno. Sjeća se da su bili prolongirani iskopi, ne sjeća se da je vodoinstalater kasnio, a što se tiče promjena u projektu sjeća se samo jedne i to je kosa ploča iznad podruma umjesto ravnog stropa ali ta je ploča bila izvedena u siječnju 2019. On je potpisivao na terenu knjigu od građevinskog tehničara, tj. bilježnicu i zna da ona nema nikakvu ni pravnu ni građevinsku relevantnost, on je to potpisivao da bi umirio direktora tužitelja i čisto da odobri betoniranje. Građevinskih dnevnika nije bilo, njega je trebao voditi inženjer gradilišta kojeg nije bilo, a gospodin DO se pojavio tek iza nove godine. Poznato mu je da je postojao dogovor o plaćanju pete privremene situacije kroz par dana ako sve bude u redu. Vantroškovnički radovi nisu svi navedeni u situacijama, i to je njegova greška. Nikada nije e-mailom upozoravao na količinu i kvalitetu radova, ali to nije njegov posao, iako je usmeno prigovarao. Svjedok je naveo da je on potpisivao tovarne listove, ali ne može garantirati za svaku količinu i nije njegov posao to potpisivati. Prolongacija radova nije dogovorena, jer je tužitelj trebao sastaviti novi terminski plan a nije. Isto tako, u odnosu na naručenu armaturu, svjedok je naveo kako je on mogao tu armaturu donijeti na gradilište i u tom slučaju bi bila obračunata odnosno oni bi ju trebali pregledati i zaprimiti i tada bi ona bila plaćena. Primopredaja radova je trajala mjesec dana, tužitelj nije donio tu armaturu. Stubište je bilo projektirano, ali ga tužitelj nije izvodio. Radovi su trajali do 28. veljače 2019. iako nije bilo prolongacije rokova jer je tužitelj ostao nakon sastanka, nakon kojeg više nije bilo izvođenja radova na gradilištu od strane tužitelja, ostao je čistiti gradilište i brusiti zidove. Naveo je i da mu nije nitko od izvođača rekao da je beton koji se ugrađuje u zidove loš, naročito iz razloga što je on taj koji naručuje beton. Radnika na gradilištu je bilo i to devet ili deset dobrih radnika. Na pitanje da usporedi radove koje je izveo tužitelj i radove koje je još trebalo izvesti svjedok je naveo da su ovi izvedeni po tužitelju bili duplo lakši. Ne zna tko je zaustavio radove, moguće da je to bilo i sporazumno. Prema ugovoru između stranaka je bilo dogovoreno plaćanje prema privremenim situacijama, a ugovor je bio dogovoren prema količini stvarno odrađenih radova.

26. Svjedok DO je u svom iskazu naveo kako je on bio djelatnik tužitelja od negdje prije Božića 2018., a na predmetno gradilište je uveden 7. siječnja 2019. kada je na terenu zatekao desetak radnika i kran, bila je dovršena armirano – betonska ploča, te je trebalo početi sa izgradnjom zidova, već su postojale šipke za pripremu za to. Poznato mu je da su radovi na tom gradilištu započeli 24. kolovoza 2018. i trajali do negdje 20. veljače 2019. a to mu je poznato jer je tih dana bila zadnja stranica dnevnika. Prije nego je on došao na gradilište gospodin JO je vodio bilježnicu u koju su popisani svi radovi sa datumom izvođenja i potpisani su. Sve te stavke iz bilježnice svjedok je naknadno prepisao u građevinski dnevnik i potpisao ga, ali gospodin ZO se nije potpisao. Poznato mu je da je postojala peta privremena situacija i da su radovi iz nje bili izvršeni, ali nisu bili plaćeni. Nije mu poznato da je tijekom izvođenja radova bilo primjedbi i smatra se da je oko 60 – 70 % dogovorenih radova izvršeno. Kada su radovi završeni i kada je prekinuta suradnja između tužitelja i tuženika tužitelj je u potpunosti očistio gradilište s kojega je sve odvezeno, i svjedok ima saznanja da je u ožujku 2019. došla neka druga firma. Radovi koji su dovršeni do dolaska svjedoka na gradilište su bili zemljani, armirano – betonski i betonski. Naime, bilo je dosta zemljanih radova, dosta iskopa, pa onda utovar i odvoz na deponij, temelji i onda betonska podloga i armatura. Postojao je i ogradni zid, sa sjeverne strane, ali se ne može sjetiti kojih je dimenzija bio. Ne zna je li gospodin ZO potvrdio tužitelju da će peta situacija biti plaćena. Smatra da su radovi bili kvalitetno izvedeni. Nije mu poznato da je bilo naručeno željezo koje je plaćeno, a nije radi prekida radova dovezeno na gradilište.

27. Iz iskaza svjedoka ZO, u bitnome, proizlazi kako je on na predmetnom gradilištu bio građevinski inženjer i radilo se o izgradnji stambene zgrade, tuženik je bio investitor, a tužitelj glavni izvođač. Trebalo je izvesti zemljane i građevinske radove. Radovi su počeli krajem kolovoza 2018., a ugovoreni rok je bio 15. siječnja 2019. Izvođač je inače dužan imenovati glavnog inženjera gradilišta, kao i dostaviti svjedoku građevinski dnevnik, a što ovdje nije učinjeno. Trebalo je izgraditi podrum, prizemlje i kat. Iskopi su trebali trajati dva do tri tjedna, ali se to odužilo i zbog zamjene i proširenja iskopa. Zahtjev izvođača je bio produženje roka za dva tjedna iako je to u stvarnosti bilo puno duže. Tijekom radova nije vođen građevinski dnevnik, a u građevinskoj knjizi nisu bili navedeni podaci o obračunu količina, nije vođena stručno. Ugovorena količina zemljanih radova je znatno odstupala od onoga što je bilo navedeno u građevinskoj knjizi iz kojeg razloga je angažiran geodet koji je izradio elaborat o iskopima i svi su se usuglasili da će to biti temelj obračuna. Kasnije je odobren još jedan dio iskopa koji je naknadno i priznat. Za kasnije betonske radove je bila ista situacija po pitanju vođenja građevinske knjige, obračuni radova nisu bili vjerodostojni ni u skladu sa strukom. Izvođač je u terminskom planu od rujna 2018. naveo da će radovi biti dovršeni do 17. siječnja 2019., a 31. siječnja 2019. nisu bile završene niti temeljne ploče objekta. Tu se radilo o znatnom zakašnjenju i to zbog ljudskih i materijalnih resursa, kao i loše organizacije. Na gradilištu je vođena neka interna bilježnica, a gospodina DO nije ikada vidio na gradilištu niti mu je poznato da mu je predočen građevinski dnevnik na potpis. Ostatak radova, a nakon odlaska tužitelja sa gradilišta je bio puno složeniji od onoga koji je napravljen. U prosincu 2018. su se bili našli i bio je dogovor na će izvođač dostaviti novi terminski plan sa dovršetkom radova 15. ožujka 2019., ali taj terminski plan nikada nije dostavljen, s time da svjedok navodi da radovi ni ne bi bili dovršeni do 15. ožujka 2019., a kada se uzme u obzir stanje gradilišta koje je bilo sredinom veljače kada je investitor napustio isto. Tijekom izvođenja radova svjedoku nikada nije dostavljena atestna dokumentacija koja bi se odnosila na armaturu i beton i ostalo, a što mu je izvođač bio dužan dostaviti. Nakon raskida poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika dijelovi temelja su počeli pucati zbog lođe zbijenosti materijala, pa je investitor morao angažirati druge izvođače za sanaciju, jer je to narušavalo statiku cijelog objekta. Također je bila ugovorena ugradnja tzv. vidljivih betona, gdje bi ploha betona morala biti impregnirana sa posebnim premazom što ovdje nije bilo učinjeno. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok je naveo da suradnja s tužiteljem nije ranije prekinuta unatoč materijalnim i ljudskim nedostacima zato što je tužitelj stalno obećavao da će dovesti nove ljude. Svjedok je naveo, također, da on ovjerava situacije, a investitor plaća, ali da se ne sjeća da je on za nešto obećao da će biti plaćeno. Polovicom veljače 2019. je bio sastanak u uredu svjedoka na kojem je trebalo dogovoriti smjernice po pitanju kvalitete radova, dinamike radova, građevinskog dnevnika i obračuna situacija, ali je izvođač naprasito napustio taj sastanak i bilo je jasno da će doći do raskida suradnje. Koliko mu je poznato suradnju je otkazao investitor. U odnosu na preprojektiranje rekao je da se sjeća da je bila jedna izmjena i to da je bilo dogovoreno da će biti napravljena kosa ploča iznad dijela podruma umjesto ranije dogovorene ravne ploče. Naveo je da je stalno upozoravao na građevinske dnevnike, ali mu nije poznato da će to navedeno u bilježnici biti prepisano u dnevnik. Inače se u posao uvodi na način da voditelj gradilišta otvori dnevnik u koji onda nadzorni inženjer upisuje da uvodi izvođača u posao. Nema saznanja da je tužitelja itko obavijestio o rezultatima ispitivanja modula zbijenosti. Nije mu poznato da je postojalo željezo koje je tužitelj naručio, a koje mu nije plaćeno. Nije mu poznato da je peta privremena situacija djelomično plaćena.

28. Iz iskaza svjedokinje KO, u bitnome, proizlazi kako je ona bila tajnica kod tužitelja. Poznato joj je da se na predmetnom gradilištu radilo do Božića, i onda se nakon praznika u siječnju nastavilo s radovima. Poznato joj je da je tada umro otac od vlasnice u Njemačkoj zbog čega su ona i direktor otišli na taj sprovod, ali je rečeno da će se nastaviti s radovima. Kada su oni bili u Njemačkoj stigao je mail od strane tuženika kojim traže hitni sastanak zbog problema oko gradnje. Na tom je sastanku gospodin R saznao da neće više raditi, da tuženik nije zadovoljan s radovima, da kasne s radovima i sl. Poznato joj je da nije plaćena zadnja peta situacija iako je bilo rečeno da će sve biti podmireno, čak i oni radovi koji su bili izvršeni a nisu još bili obračunati. Poznato joj je da je JO poslao mail negdje u veljači 2019. da će biti podmirena i peta situacija i naknadno izvršeni radovi. Nije bilo problema oko plaćanja drugih situacija. JO je bio nadzorni inženjer tuženika, a ZO je bio glavni inženjer. Nije joj poznato jesu li radovi izvođeni i u veljači. Radovi su, koliko ona zna, trebali biti dovršeni u sv ibnju, nešto se to produživalo i to radi lošeg vremena, radi izbijanja podzemne vode koju je onda trebalo nasipati, sklapani su i Aneksi ugovora kojima su dogovarani dodatni radovi. Svjedokinja nije prisustvovala u svakodnevnim sastancima niti je sudjelovala u pregovaranju između stranaka oko ugovornih odnosa, ali u firmi nije bilo tajni pred njom.

29. Iz iskaza svjedoka NO proizlazi kako je on bio kooperant tužitelja i došao je na gradilište nakon što su izvršili pripreme terena. Radio je iskop s bagerom i nakon dovršetka svog dijela posla je napustio gradilište i to ne zna kada, čini mu se negdje šesti odnosno sedmi mjesec. Po njegovoj procjeni je količina iskopa bila oko 4000 kubika. Zna da je nakon izvršenog iskopa bilo još dodatnih zahtjeva od strane nadzornog inženjera, oni su mjerili zbijenost, pa je trebalo i dodatno još nešto iskopati – produbljivati. Kasnije se to onda zatrpavalo sa zamjenskim materijalom kojeg je svjedok valjao sa svojim valjkom. Navedeno je bilo nužno, jer se na južnom dijelu pojavila voda. Proširivanje početnih iskopa išlo je sve do međe sa susjedima. Geodet je trebao doći izmjeriti nakon iskopa i tako se određuju količine iskopa. Dok je svjedok bio tamo nije bilo geodeta. Kada je on odlazio sa gradilišta, tada se počeo dovoziti tampon za zatrpavanje iskopa i to u jednom dijelu kamen, u drugom dijelu tampon. Njemu je tužitelj platio za iskop i on smatra da je bilo više od 4000 kubika. Nadzorni inženjer nije bio na gradilištu onoliko puta koliko je trebao biti prisutan.

30. Iz iskaza svjedoka VO proizlazi kako je on osnivač društva Mineri d.o.o., betonare od koje je tužitelj uzimao beton prema potrebi predmetnog gradilišta i oni su tada isporučivali na gradilište sve što je naručeno. Sve je bilo u redu do jednog trena kada mu se gospodin R požalio u vezi plaćanja nakon čega je svjedok kontaktirao gospodina AO koji je naveo da ima nekih nejasnoća. Njegova je preporuka bila da sjednu i da se dogovore. Svjedok smatra da su nadzorni inženjer i voditelj predmetnog gradilišta radili svoj posao kako treba ne bi došlo do ovog sukoba. Ne sjeća se kakvi su betoni ugrađeni u predmetnu građevinu, samo zna da je sve ono što je on vidio na terenu bilo u redu. Gospodin R je svjedoku sve platio, koliko se on sjeća.

31. Uvidom u iskaz svjedoka ŽO utvrđeno je kako je on projektant konstrukcije i njegova je firma izradila izvedbeni projekt armature za predmetno gradilište. Dva je puta bio na gradilištu i to jednom od ta dva puta je bio koordinacijski sastanak na kojem su dali prigovor izvođaču da se vilice na rubovima ne postavljaju na preporučeni razmak. Projektantski propust je bio u tome da nisu bili predviđeni tzv. jahači, za koje je trebalo izdvojiti oko 3.000,00 kuna i koliko je svjedoku poznato – to je priznato izvođaču. Drugih prigovora nije bilo. Nije dolazio nakon izvedenih radova na gradilište jer to ni nije bila njegova obveza, jer nisu imali ugovoreni projektantski nadzor. Sjeća se koordinacijskog sastanka gdje je bilo govora o zidovima podruma, gdje su betoni bili segregirani, puni rupa, a bio je ugovoren natur beton. Ne sjeća se u kojem opsegu je građevina bila izgrađena kada je drugi puta dolazio. Njegov prvi koordinacijski sastanak je bio na inicijativu izvođača, a zbog spomenutih jahača. Na gradilištu armaturu uvijek pregledava nadzor.

32. Iz iskaza svjedoka FO proizlazi kako je on sudjelovao na iskolčenju predmetnog objekta i u praćenju. Na kraju je radio obračun kubature iskopa. Vezao se na prvu situaciju prilikom izračuna, jedino što nisu vidjeli dno iskopa u podrumskom dijelu ali to su dogovorili gospodin R i svjedok. Bio je i jedan kanal sa strane iskopan, ali i to je bilo uračunato u obračun. Kada je došao na izmjeru, podrum je već bio u gradnji, ali je rub jame bio vidljiv, a u odnosu na dubinu su se dogovorili. Površina iskopa, po njemu, nije bila upitna.

33. Iz iskaza svjedoka GO u bitnome proizlazi kako je njega pozvao AO iz firme tuženika i bio je na gradilištu, obišao podrum, ali mu je rekao te prigode da on može dati svoje mišljenje i da to neće vrijediti na sudu, jer ne idu u postupak osiguranja dokaza. Gospodin AO ga je pitao da pogleda kvalitetu izvedenih radova na podrumskim zidovima i rekao je da je dogovoreno vidljivo lice visoke kvalitete, ali svjedok mu je rekao da po njegovom mišljenju to nije postignuto. Spomenuo je nešto i vezano za rokove, ali svjedok se nije želio u to miješati. Svjedok je inače stalni sudski vještak građevinske struke.

34. Saslušan je i svjedok UO iz čijeg iskaza proizlazi da je on bio projektant na predmetnom gradilištu i ono što je njemu poznato je da je bilo kašnjenja u rokovima i da je bila loša kvaliteta vidljivih betona. Tijekom izvedbe je jedan dio zidova naknadno trebao biti ožbukan, jer je beton bio toliko loš da bi ostao vidljiv, a što je značajno oštetilo izvedbu u odnosu na njegov projekt. U odnosu na eventualne ostale nedostatke na gradilištu svjedok može reći što je on vidio, ali to ništa nije bilo vezano za njegovu službenu funkciju na gradilištu. On je vršio svojevrsni nadzor na gradilištu i njegova je funkcija bila da estetski i funkcionalno građevina bude u skladu s njegovim projektom, a što po pitanju betona nije bila. Onakva izvedba je estetski nagrdila građevinu. Kao svjedok je izjavio da zna da se investitor žalio da ima vrlo precizan ugovor s bankom te da je u konkretnom slučaju došlo do tolikoga kašnjenja koje je onda ugrozilo njegovu financijsku konstrukciju. Nije mu poznato ništa vezano za plaćanja. Nije mu poznato ni kako je došlo do obustave radova, niti tko je naredio tu obustavu.

35. Sud je sve iskaze saslušanih svjedoka uvažio u dijelu u kojem su isti u suglasnosti međusobno, odnosno u dijelu u kojem se podudaraju sa ostalim dokazima koji su provedeni u ovom postupku i to naročito u onim dijelovima gdje iskazuju o činjenicama o kojima sami svjedoci imaju neposredna saznanja. Također, iskazi svjedoka (zajedno sa ostalom dokazom građom u ovom postupku) bili su od koristi za konačno utvrđenje stalnog sudskog vještaka u njegovom nalazu i mišljenju i to naročito – a sa svrhom što točnijih činjeničnih utvrđenja uslijed nedostatka zakonske materijalne građe koja trebala biti vođena na gradilištu i temeljem koje bi onda tužbene i protutužbene zahtjeve bilo lake provjeravati.

36. Iskaze zastupnika po zakonu stranaka sud je, kao i iskaze svjedoka, cijenio naročito u dijelu u kojem su svojim razjašnjenjima bili od koristi za konačna utvrđenja u postupku, dok je za napomenuti kako je očita naklonjenost navoda obje stranke uspjehu u sporu.

37. Rješenjem suda od 1. ožujka 2023. naloženo je trgovačkom društvu Lambot d.o.o. po zastupniku po zakonu stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ottu Klasiću izraditi nalaz i mišljenje u ovoj pravnoj stvari i to na okolnost utvrđenja vrijednosti svih obavljenih radova za tuženika protutužitelja a koji tužitelju protutuženiku nisu plaćeni iz tužiteljeve protutuženikove pete i šeste privremene situacije te po njegovom obračunu – troškovniku za neplaćene a obavljene radove; utvrđenja ukupne vrijednosti svih izvedenih radova u korist tuženika protutužitelja do ožujka 2019. i očitovanje o kvaliteti, količini i rokovima izvođenja radova od strane tužitelja protutuženika te iznos eventualne izravne štete koju je tuženik protutužitelj pretrpio kao posljedicu postupanja odnosno propuštanja tužitelja protutuženika protivnog pozitivno pravnim propisima, pravilima struke, projektne dokumentacije i ugovornih obveza.

38. Stalni sudski vještak najprije 31. svibnja 2023. sudu dostavlja Nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi, u bitnome, kako je ukupna vrijednost ugovorenih radova 2.027.453,20 kuna, ukupna vrijednost izvedenih radova 1.288.481,37 kuna, ukupno plaćeno po prethodnim situacijama je 842.607,44 kuna i uplaćen predujam (temeljem Ugovora i Aneksa) je u iznosu od 341.974,50 kuna. Kada se te dvije stavke oduzmu od ukupne vrijednosti izvedenih radova, čemu treba dodati iznos od 279.022,74 kuna vraćenog predujma kroz privremene situacije proizlazi kako je ukupno obračunato za isplatu po ovoj petoj okončanoj situaciji 382.922,17 kuna. Kada se od toga iznosa oduzme umanjenje za penale kašnjenja 1 promil (101.372,66 kuna), umanjenje za troškove ispitivanja zbijenosti (3.845,00 kuna) i umanjenje za kvalitetu radova vidljivih betona (11.408,98 kuna) proizlazi da je ostalo još 266.295,53 kune odnosno 35.343,49 eura za isplatu izvoditelju odnosno tužitelju protutuženiku.

39. Na ovakav Nalaz i mišljenje prigovorio je tuženik protutužitelj u dijelu u kojem je navedena stavka vraćenog predujma kroz privremene situacije, s obzirom da se radi o knjigovodstvenim vrijednostima i obradama, odnosno da ti iznosi nisu uistinu vraćeni u korist računa tuženika protutužitelja – a kako to i proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu. Prigovorio je i činjenici da u Nalazu i mišljenju nije obuhvaćena i šteta koja je nastala tuženiku protutužitelju koja se odražava u činjenici da je tuženik protutužitelj bio primoran angažirati treće da saniraju nedostatke u izvođenju radova od strane tužitelja protutuženika, koji nedostatci su nesporni. Isto tako predlaže nadopuniti Nalaz i mišljenje i uračunavanjem nesporne utvrđene štete kod nedostatka kvalitete, manjkavosti količine i rokova izvođenja radova od strane tužitelja protutuženika.

40. Tužitelj protutuženik prigovara Nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem isti navodi i obračunava umanjenja za penale za kašnjenje, za kvalitetu radova i za troškove ispitivanja zbijenosti tla budući da stranke u svom ugovoru nisu predvidjele penale za kašnjenje. Istakao je i da do kašnjenja nije ni došlo, sve kako je i ranije tvrdio tijekom postupka. Ističe kako je nesporno da je peta privremena situacija priznata putem e-maila, pri čemu vještak tvrdi suprotno. Isto tako osporava način obračuna iskopa koji je naveden u nalazu i mišljenju kao i naknadno povećanje tih troškova zbog prodora vode. U nastavku prigovara i vještakovom načinu obračuna cijena vještak, jer ističe da ih on neopravdano ruši iako mu je poslao kompletnu građevinsku knjigu pa nije jasan način obračuna vještaka.

41. Na gornje prigovore tužitelja protutuženika vještak se očitovao na način da su penali za kašnjenje navedeni u Ugovoru o gradnji stambene zgrade na lokaciji Zadar-Crno u čl. 12. Isto tako, a po pitanju ovjere pete privremene situacije naveo je kako ista nikada nije ovjerena, samo je uplaćen nesporni dio od 50.000,00 kuna. Vještačenje po pitanju zemljanih radova – geodetske izmjere te tampona i šakavca je izvršeno u cijelosti temeljem dokumentacije dostupne u spisu. U prilogu elaborata vještak je naveo sve dostupne potpisane ugovore i anekse koji se uzimaju kao relevantni dokumenti u vještačenju. U odnosu na armaturno željezo utvrđeno je da predmetna armatura nije isporučena na gradilište, nije preuzeta ni od nadzora ni od investitora pa je vještak mišljenja da se ta stavka ne može prihvatiti.

42. U odnosu na prigovore tuženika protutužitelja vještak je naveo da je ponovnim pregledom obračuna privremenih situacija 1. – 4. utvrđeno kako je primjedba vezana za vraćeni predujam ispravna pa je tako izradio Dopunu nalazu i mišljenju. u odnosu na zatraženu štetu koja je nastala tuženiku protutužitelju vještak je detaljno elaborirao razloge iz kojih nije uzeo u obzir pojedinu s time da je obrazložio kako iste nije uzeo u obzir, jer se ne može nedvojbeno utvrditi da bi se radilo o otklanjanju nedostataka tužitelja protutuženika; zatvaranje rupa u betonskim zidovima na mjestu razdjelnih PVC cijevi oplate nije uzeo u obzir, jer se ne može nedvojbeno utvrditi da se radi o otklanjanju nedostataka rada izvoditelja tužitelja protutuženika. Također, nastavak radova na izgradnji ne predstavlja trošak izvoditelja

– tužitelja protutuženika.

43. U Dopuni nalaza i mišljenja vještak je izmijenio izračun, sukladno ranije navedenom, pa je sada tako ukupna vrijednost ugovorenih radova 2.027.453,20 kuna, ukupna vrijednost izvedenih radova 1.288.481,37 kuna, ukupno plaćeno po prethodnim situacijama sa uplaćenim predujmovima je 1.185.709,39 kuna. Kada se ta stavka oduzme od ukupne vrijednosti izvedenih radova proizlazi kako je ukupno obračunato za isplatu po ovoj petoj okončanoj situaciji 102.771,98 kuna. Kada se od toga iznosa oduzme umanjenje za penale kašnjenja 1 promil (101.372,66 kuna), umanjenje za troškove ispitivanja zbijenosti (3.845,00 kuna) i umanjenje za kvalitetu radova vidljivih betona (11.408,98 kuna) proizlazi da bi tužitelj protutuženik trebao vratiti tuženiku protutužitelju iznos od 13.854,66 kuna odnosno 1.838,83 eura.

44. Tužitelj protutuženik je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 8. studenoga 2023. gdje od tuženika protutužitelja potražuje iznos od ukupno 76.397,82 eura.

45. Nadalje, tužitelj protutuženik se usprotivio Dopuni nalaza i mišljenja ističući, prvenstveno, kako je ista utemeljena na dokumentaciji koja nije postojala u spisu u vrijeme zaključenja prethodnoga postupka pa tako vještak na njoj ni ne može utemeljiti svoj izračun. Prigovorio je i načinu izračuna stalnog sudskog vještaka navodeći kako bi te i takve izračune mogao izvršiti samo vještak financijske struke.

46. Na gornje se očitovao stalni sudski vještak na ročištu održanom 28. studenoga 2023. kao i prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 28. svibnja 2024. gdje je rekao da je dopuna nastala, jer je pogriješio u izračunu kod osnovnog nalaza i mišljenja. Dokumentacija na kojoj je utemeljio Dopunu nalaza i mišljenja postojala je u spisu predmeta i prilikom izrade osnovnog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovore tužitelja protutuženika da nije ovlašten kao građevinski vještak provoditi financijsko vještačenje naveo je da je on samo dao konačni obračun kako je to od njega zatraženo, utvrdio vrijednost radova, uvažio prigovore koji su isto bili dio osnovnog naloga za vještačenja te utvrdio konačni obračun. Dodao je kako u spisu postoje knjigovodstvene kartice od obje stranke. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja je obrazložio i pojedinačne stavke koje su bile sporne tužitelju protutuženiku.

47. Nakon očitovanja stalnog sudskog vještaka tužitelj protutuženik je ostao kod svojih prigovora, predložio najprije kontrolno građevinsko vještačenje, a potom i financijsko knjigovodstveno i to iz svih ranije iznesenih razloga.

48. Sud nije uvažio konačne prigovore tužitelja protutuženika i smatra kako je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, dopuna i usmeno izlaganje istoga u potpunosti u skladu sa pravilima struke. Vještak je udovoljio nalogu suda, proučio iscrpan dokazni materijal, proučio kompletne personalne dokaze te, po stavu suda, uspješno otklonio prigovore stranaka svojim utvrđenjima i to naročito u dijelu tužiteljevog prigovora korištenju dokumentacije koja je naknadno predana, jer je doista utvrđeno da je ista i ranije bila u spisu pa je tako opravdan navod stalnog sudskog vještaka o tome da je isti omaškom dao ranije drugačiji izračun. Uspješno je otklonio prigovore i po pitanju financijskih stavki u nalazu i mišljenju, jer je vještak, doista, sukladno spisu priležećoj dokumentaciji, napravio obračun kako je to nalogom suda od njega i zatraženo, a na koji nalog tužitelj protutuženik nije imao prigovora u trenutku kada je isti donesen.

49. U nastavku postupka tuženik protutužitelj je izjavio da isti i dalje ostaje kod prijedloga za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja i to na okolnosti utvrđenja izmakle dobiti koju bi tuženik protutužitelj ostvario stavljanjem nekretnine u ekonomsku funkciju (iznajmljivanjem) da nije bilo kašnjenja prouzročenog od strane tužitelja protutuženika, odnosno između dana kada je kategorizacija nekretnine trebala biti ishođena da nije bilo toga kašnjenja i dana kada je stvarno ishođena.

50. Budući da je sud odbio provesti predloženi dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem – i to isključivo iz razloga što je taj dokaz predložen sa svrhom utvrđenja visine protutužbenog zahtjeva, pa je tako, kraj činjenice da sud ne smatra utvrđenom i dokazanom osnovu protutužbenog zahtjeva, primjenom načela ekonomičnosti odlučeno da se taj dokaz neće provoditi – tuženik protutužitelj je podneskom od 23. siječnja 2025. uredio protutužbeni zahtjev.

51. Uređenim protutužbenim zahtjevom tuženik protutužitelj potražuje od tužitelja protutuženika iznos od 1.838,83 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom – a sukladno utvrđenjima stalnog sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja odnosno dopune istoga u ovom postupku. Također, točkom II protutužbenog zahtjeva potražuje od tužitelja protutuženika iznos koji će se precizirati u roku od 15 dana od dana dostave predloženog financijskog vještačenja – a na osnovi naknade štete zbog izmakle koristi.

52. Tužitelj protutuženik se usprotivio učinjenoj preinaci protutužbenog zahtjeva.

53. Prema odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP -a određeno je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći.

54. Budući da je nesporno kako je u ovom postupku tuženik protutužitelj svoj protutužbeni zahtjev temeljio samo na naknadi štete za izmaklu korist zbog nemogućnosti stavljanja predmetne zgrade u ekonomsku funkciju i ni u jednom trenutku postupka nije spominjao da bi prilikom glavnog ugovora s tužiteljem protutuženikom došlo do preplate niti da potražuje bilo koji iznos za neizvršene radove ili manjkave radove ili bilo što slično, a tužitelj protutuženik se istaknutoj preinaci usprotivio, ovaj sud smatra kako istu nije trebao dopustiti. Naime, iznos koji je nakon uređenja protutužbenog zahtjeva (sporna preinaka) dodao u točku I istoga nesporno se odnosi na utvrđenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke koji je u ovom postupku procjenjivao troškove ugovorenih i izvedenih radova, kompletne plaćene iznose, a koje je umanjivao za kašnjenje, na ime ugovorne kazne i za troškove ispitivanja zbijenosti odnosno kvalitetu radova, a što tuženik protutužitelj ni jednom u postupku do toga trenutka nije spominjao.

55. Iz naprijed navedenih razloga, a primjenom citirane odredbe čl. 190. ZPP-a ovaj sud je raspravnim rješenjem odbio preinaku tužbenog zahtjeva pa je tako predmet daljnjeg raspravljanja u odnosu na protutužbeni zahtjev i dalje samo naknada štete za izmaklu korist.

56. Ovaj sud je presudom posl. br. Povrv-267/2019 od 2. travnja 2025. odbio tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika kao neosnovan, ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi te je odbio protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja, također u cijelosti.

57. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem posl. br. Pž-2238/2025-2 od 17. lipnja 2025. ukinuo naprijed navedenu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke, u bitnome, proizlazi kako prvostupanjska odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega nije moguće odgovoriti na navode žalbe niti ispitati pravilnost i zakonitost presude, izreka presude da je kontradiktorna s razlozima iznesenim u obrazloženju presude, a pogotovo sa provedenim vještačenjem. Sve navedeno odnosi se prvenstveno na tužbeni zahtjev kao i protutužbeni u dijelu u kojem tuženik protutužitelj, nakon provedenog vještačenja potražuje od tužitelja protutuženika iznos od 1.838,83 eura. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim tuženik protutužitelj potražuje od tužitelja iznos koji će se precizirati u roku od 15 dana od dana dostave predloženog financijskog vještačenja, a na osnovu naknade štete zbog izmakle koristi – drugostupanjski sud navodi kako je obrazloženje prvostupanjskog suda u tom dijelu nejasno i nerazumljivo. U konačnici se navodi kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni i protutužbeni zahtjev te da je na kraju odluke prvostupanjski sud naveo da je tuženik 19. veljače 2025. jednostrano raskinuo predmetni Ugovor. Slijedom svega iznesenoga je navedeno kako je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, budući da je izreka i obrazloženje presude nejasno, nerazumljivo, kontradiktorno i suprotno provedenom vještačenju pa se stoga predmet vraća na dopunu postupka nakon čega bi trebalo donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku imajući u vidu određenja iz čl. 338. ZPP-a.

58. U nastavku postupka, cijeneći uputu i stav drugostupanjskog suda, a postupajući i primjenjujući u cijelosti primjenjive zakonske odredbe i pozitivnu sudsku praksu, ovaj sud će pokušati obrazloženjem razložiti detaljno pojedine stavke tužbenog odnosno protutužbenog zahtjeva kako ne bi došlo do ponavljanja bitnih povreda odredbi čl. 254. st. 2. t. 11. ZPP-a kao u ranijoj fazi postupka.

U odnosu na tužbeni zahtjev

59. Tužbenim je zahtjevom, a kako je i ranije navedeno tužitelj protutuženik je tražio od suda da naloži tuženiku protutužitelju plaćanje izvedenih radova po Ugovoru, odnosno Aneksima Ugovora i to u iznosu od 76.397,82 eura – a kako je to proizlazilo iz rješenja o ovrsi javne bilježnice.

60. Prema odredbi čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

61. Nesporno je kako je među strankama bio sklopljen ugovor o građenju. Isto tako ovaj sud smatra utvrđenom i činjenicu da je 19. veljače 2019. tuženik taj Ugovor jednostrano raskinuo.

62. Prema odredbi čl. 364. ZOO-a kad je prije isteka roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete i tuženik protutužitelj je tijekom ovoga postupka navedeno isticao kao razlog raskida, ali, po stavu ovoga suda to nije dokazano u ovom postupku. Činjenica je da tužitelj protutuženik do trenutka raskida nije dovršio svoju obvezu iz Ugovora i istina je da je sklapanjem Aneksa produljivan rok iz glavnog Ugovora, uslijed čega je nesporno da je postojao problem sa konačnim rokom za izvođenje radova. Međutim, ovaj sud ne smatra dokazanom činjenicu da je do raskida došlo iz razloga što je bilo očito da tužitelj protutuženik svoju obvezu neće ispuniti.

63. Slijedom naprijed iznesenih utvrđenja ovdje bi trebalo primijeniti odredbu čl. 619. ZOO-a pa je tako tuženik protutužitelj bio dužan tužitelju protutuženiku eventualno nadoknaditi onaj iznos koji odgovara protuvrijednosti izvedenih a ne plaćenih radova tužitelja protutuženika. U te je svrhe u ovoj pravnoj stvari provedeno građevinsko vještačenje.

64. Sukladno svemu ranije iznesenom – stalni sudski vještak u ovoj pravnoj stvari je utvrdio kako je kod predmetnog Ugovora među strankama došlo do preplate pa tako tuženik protutužitelj tužitelju protutuženiku na ime izvedenih radova ne duguje nikakav iznos, uslijed čega je trebalo tužbeni zahtjev tužitelja protutuženika odbiti kao neosnovan i ukinuti u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi – sve kao u izreci presude u dijelu pod točkom I.

65. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka, sukladno nalogu suda koji je ranije razložen u ovom obrazloženju, u konačnici proizlazi kako je vrijednost ukupnih izvedenih radova bila 171.010,87 eura (1.288.481,37 kuna), ukupni iznos svih uplata tuženika protutužitelja je bio 157.370,68 eura (1.185.709,39 kuna) čemu treba pridodati iznose umanjenja za penale kašnjenja, troškove ispitivanja zbijenosti i umanjenje za kvalitetu radova vidljivih betona u ukupnom iznosu od 15.479,02 eura (116.626,64 kn). Iz navedenoga proizlazi kako je zapravo tužitelj protutuženik dužan tuženiku protutužitelju isplatiti iznos od 1.838,83 eura, a da tuženik protutužitelj po osnovi tužbenog zahtjeva tužitelju protutuženiku nije dužan ništa.

66. Osvrti i prigovori tužitelja protutuženika naprijed iznesenom nalazu i mišljenju vještaka u konačnici su izneseni, po stavu ovoga suda, isključivo kao nezadovoljstvo konačnim nalazom i mišljenjem, jer se isti na sve ove stavke kojima naknadno prigovara nije osvrtao kada je donesen raniji nalaz i mišljenje u kojem je stalni sudski vještak, kako je sam naveo, omaškom, uvrstio nešto veći iznos vraćenog predujma nego što to proizlazi iz spisu priležeće dokumentacije pa kojim je bilo određeno da bi tuženik protutužitelj bio dužan određeni iznos isplatiti tužitelju protutuženiku.

U odnosu na protutužbeni zahtjev

67. Tuženik protutužitelj je u ovoj pravnoj stvari postavio protutužbeni zahtjev kojim od tužitelja protutuženika potražuje naknadu štete na ime izmakle koristi, štete koja mu je nastala iz razloga što krivnjom tužitelja protutuženika nije u planirano vrijeme stavio svoju građevinu u planiranu ekonomsku funkciju.

68. Doista, sukladno odredbi čl. 368. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza osim obveze na naknadu štete. Predmetni Ugovor svakako nije bio ugovor sa rokom kao bitnim sastojkom a to nije smatrao ni tuženik, jer ne bi isticao kako je Ugovor raskinuo jednostranom izjavom o raskidu istoga, budući da se ugovor kojem je rok bitni sastojak, za slučaj ne ispunjenja obveze u roku, sukladno odredbi čl. 361. ZOO-a raskida po samom zakonu. Naime, nije dovoljno da ugovorne strane u ugovoru odrede točan rok ispunjenja obveze da bi bila riječ o roku koji je bitan sastojak ugovora, već navedeno treba procjenjivati od slučaja do slučaja uzimajući u obzir i ostale okolnosti. Tako u konkretnom slučaju je nesporno da su dogovorom stranaka sklapani Aneksi kojima je produljen rok iz Ugovora.

69. U više navrata je tuženik protutužitelj u postupku pozvan očitovati se i precizirati protutužbeni zahtjev te je, u konačnici, nesporno kako se isti temeljio na svemu ranije iznesenom, kao osnovi naknade štete.

70. Kod povrede ugovornih obveza, na čemu tuženik protutužitelj temelji svoj protutužbeni zahtjev, vjerovnik (ovdje tuženik protutužitelj) ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate, sukladno odredbi čl. 346. ZOO-a.

71. Da bi došlo do obveze tužitelja protutuženika za isplatu naknade štete u ovoj pravnoj situaciji bilo je potrebno kumulativno ispunjenje određenih pretpostavki, odnosno tuženik protutužitelj je morao dokazati 1. štetnu radnju štetnika, 2. štetu, 3. uzročnu vezu između štetne radnje i štete i 4. protupravnost.

72. U ovoj pravnoj stvari tuženik protutužitelj svakako nije dokazao postojanje odnosno nastup štete po osnovi izmakle koristi pa tako ne postoji odgovornost tužitelja protutuženika za naknadom štete, jer naprijed navedene pretpostavke odgovornosti moraju biti kumulativno ispunjene.

73. Dakle, tuženik protutužitelj nije dokazao koja je to njemu šteta nastala. On jeste spominjao nastup štete u smislu nemogućnosti stavljanja građevine u ekonomsku funkciju, ali niti je tu funkciju precizirao , osim što je na zadnjem ročištu naveo da bi se radilo o iznajmljivanju, niti je dokazao da je ta građevina sada u toj ranije predviđenoj funkciji, kada je on točno očekivao da će biti privedena toj ekonomskoj svrsi, a kada je zapravo bila privedena toj svrsi i na te okolnosti nije niti predlagao dokaze pa je po stavu ovoga suda takav zahtjev u tom smislu krajnje paušalan. Upravo iz svega navedenoga ovaj sud nije smatrao svrhovitim u ovoj pravnoj stvari, a na predložene okolnosti utvrđenja visine izmakle koristi za tuženika protutužitelja, provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje. Naime, nije jasno ni kako bi kraj svih naprijed iznesenih okolnosti glasio nalog financijskom vještaku, koju bi to on procjenu izmakle koristi dovodio u relaciju sa kojom već stečenom koristi neke slične građevine.

74. U odnosu na drugi dio protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 1.838,83 eura – o tom dijelu protutužbenog zahtjeva se u ovoj pravnoj stvari nije odlučivalo budući da je raspravnim rješenjem, sukladno odredbi čl. 190. ZPP -a odbijena preinaka tuženika protutužitelja u dijelu u kojem je isti proširio protutužbeni zahtjev i na taj iznos zato što bi taj iznos svoju osnovu imao u ispunjenju osnovne ugovorne obveze odnosno vraćanju onoga što je temeljem Ugovora neosnovano ranije dano – a tuženik protutužitelj u protutužbi ni u jednom trenu do preinake kojoj se tužitelj protutuženik usprotivio nije svoj zahtjev temeljio na toj osnovi i tim činjenicama.

75. Naime, nužno je za istaći da ovaj dio protutužbenog zahtjeva nije odbijen, kako to ranije tuženik protutužitelj navodi u žalbi na prvostupanjsku presudu, zbog nepostojanja ili neodređivanja pravne osnove, kojom sud, nesporno, nije vezan (a u kom dijelu se tuženik protutužitelj poziva na mnogobrojnu sudsku praksu) već se o tom dijelu protutužbenog zahtjeva nije ni odlučivalo jer preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom tuženika protutužitelja od 23. siječnja 2025. nije dopuštena – preinaka je sukladno naprijed navedenim odredbama ZPP-a isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, među ostalim, i iako tuženik protutužitelj navedeni iznos pokušava podvesti pod onaj raniji, jer od početka potražuje naknadu štete – ovaj sud ne smatra isto dovoljnim za dopuštanje preinake kojoj se suprotna strana protivi. Iz svih razloga na ovu temu iznesenih u ovoj presudi sud je raspravnim rješenjem od 13. veljače 2025. odlučio kako tako učinjenu preinaku tužbenog zahtjeva ne dopušta.

76. Zaključno, bitno je za istaći da nije jasno na koji način je ranija prvostupanjska odluka bila nejasna i kontradiktorna, kao i obrazloženje iste 77. Dakle, na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, su tužbeni i protutužbeni zahtjevi neosnovani, zbog čega je i predmetni platni nalog trebalo staviti izvan snage te donijeti odluku kao u izreci presude.

78. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužitelja za naknadom ovršnoga troška kao neosnovane, ukinuti platni nalog odnosno odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom I.

79. Isto tako, valjalo je odbiti kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja u cijelosti kao neosnovan odnosno odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom II.

80. Odluka o trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove (tako i u presudim Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-R-175/2024-2 od 5. studenoga 2024.). Budući da je u ovoj pravnoj stvari u cijelosti odbijen i tužbeni i protutužbeni zahtjev, primjenom naprijed citirane zakonske odredbe, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.