Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-92/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mađerić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 3319/2019-57 od 27. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3319/2019-57 od 27. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu broj: ... od 06.01.2017. te da nije prestao radni odnos tužitelja, kao i zahtjev da tuženik tužitelja vrati na radno mjesto blagajnika naplate cestarine u ..., a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka I. izreke).

2. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju tuženiku naknaditi trošak postupka od 2.000,00 eur.

3. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu te posljedično tome vraćanje tužitelja na rad.

7. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje:

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu blagajnika naplate cestarine u ...,

-da je tuženik Odlukom o otkazu od 18. listopada 2019. tužitelju otkazao ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, odnosno skrivljenog ponašanja radnika, uz obrazloženje da je Povjerenstvo za provođenje postupka utvrđivanja odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa u postupku povodom Prijedloga za pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti tužitelja za povrede iz radnog odnosa utvrdilo da je tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa opisanu u čl. 103. st. 1. t. 12. Pravilnika o radu i čl. 138. st. 1. t. 46. i 49. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine na način da je napustivši svoje radno mjesto – naplatnu kućicu, otišao do vozila korisnika koje se nalazilo kod rampe udaljene nekoliko metara od naplatne kućice te je rukom ušao u kabinu vozila korisnika koji nije izlazio iz svog vozila, čime je prethodni verbalni konflikt prerastao u fizički sukob;

- da je namjeravana Odluka o otkazu dostavljena radničkom vijeću koje se 17. listopada 2019. očitovalo na način da je izjavilo da je suglasno sa Odlukom o otkazu;

-da je tužitelj prethodno već bio upozoravan na obveze iz radnog odnosa – 2. srpnja 2008., 18. kolovoza 2011., 10. prosinca 2013. i 2. prosinca 2015.,

-da je tužitelj 5. studenog 2019. podnio Zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio;

-da iz iskaza saslušanih svjedoka ĐA, IA, JA, VA proizlazi tužiteljevo neopravdano, neprimjereno i agresivno postupanje prema korisniku usluge.

8. Prvostupanjski sud navodi da je čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Čl. 119. st. 1. ZR-a da je propisana dužnost poslodavca da radnika prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. St. 2. istog članka da je propisana dužnost poslodavca da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika omogući radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9. Čl. 135. st. 3. ZR-a da je propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

10. Prvostupanjski sud obrazlaže da je iskazima svjedoka u cijelosti poklonio vjeru, osim u dijelu iskaza svjedoka Č, jer da su iskazivali jasno i životno te u skladu s dokumentacijom u spisu.

11. Iz cjelokupno provedenih dokaza utvrđuje da je verbalni sukob tužitelja i svjedoka JA (korisnika usluge) prethodio fizičkom sukobu. Naime, iz iskaza ostalih svjedoka i iz snimke mjesta događaja da je razvidno da je rasprava između tužitelja i korisnika trajala neko vrijeme, da je bila popraćena gestikulacijom te da je tužitelj zamahnuo prema korisniku. Ocjenjuje da je tužitelj reagirao na neprimjeren način bacajući kovanice na korisnika te izlazeći iz naplatne kućice i fizički napadajući korisnika u kombi vozilu, što da nikakva verbalna provokacija od strane korisnika, koji je po ocjeni prvostupanjskog suda nedvojbeno bio uvredljiv i bezobrazan, ne može opravdati.

12. Uzimajući u obzir i činjenicu da je tuženik tužitelja prije otkazivanja pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa Upozorenjima od 2.7.2008., 18.8.2011., 10.12.2013. i 2.12.2015., cijeni da je tuženik postupio u smislu čl. 119. st. 1. ZR-a, a uzima u obzir i da je tuženik u smislu čl. 150. st. 1. i 2. ZR-a proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem.

13. Stav je prvostupanjskog suda da je tužitelju tuženik opravdano otkazao jer da je tužitelj počinio tešku povredu iz radnog odnosa propisanu u smislu čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a, čl. 103. st. 1. t. 12. Pravilnika o radu tuženika - zbog izazivanja tučnjave te grubog i neciviliziranog odnosa prema korisniku, te čl. 138. st. 1. t. 46. i 49. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine - jer se fizički sukobio s korisnikom te nanio štetu ugledu tuženika uslijed čega da je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja.

14. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

15. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Temeljem provedenih dokaza, a koje je prvostupanjski sud ocijenio u smislu čl. 8. ZPP- a, u presudi su izneseni jasni razlozi za njeno donošenje i moguće ju je ispitati te nije počinjena povreda iz čl. 454. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

16. Suprotno subjektivnom stavu tužitelja, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio način nastanka i tijeka samog događaja koji je osnovni razlog otkazivanja. Pravilno je procijenjeno i ocijenjeno postupanje tužitelja u konkretnoj situaciji te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kojim se postupanje tužitelja ocjenjuje kao neprimjereno.

17. Pitanje kuta kamere, što se zbog istog moglo vidjeti ili ne, kraj činjenice da tužitelj napušta naplatnu kućicu, prilazi vozilu korisnika te se vidi tužiteljevo zamahivanje prema korisniku, jasno i nedvojbeno ukazuju na neprimjerno postupanje tužitelja spram korisnika i svakako potvrđuju navode korisnika o načinu postupanja tužitelja.

18. U odnosu na navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 119. ZR-a, valja navesti da je st. 2. istog članka propisana dužnost poslodavca da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika omogući radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

19. Uzimajući u obzir grubo kršenje radne obveze, koja je u suprotnosti s Pravilnikom o radu tuženika, a uzimajući u obzir i činjenicu da je tužitelj tijekom prethodnih godina već bio upozoravan na kršenje obveza iz rada, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio ispunjenost pretpostavki iz čl. 119. ZR-a.

20. Ističe se da je tuženik tužitelja upozoravao na obveze iz radnog odnosa, neodgovornog i nesavjesnog ponašanja, nepoštivanja važećih akata tuženika i mogućnosti otkazivanja ugovora o radu. Budući da izvršavanje radnih obveza preuzetih ugovorom o radu predstavlja jedinstvenu cjelinu, ova upozorenja vrijede za sve kasnije učinjene povrede radnih obveza, što znači da u slučaju kada radnik nakon upozorenja počini istu ili neku drugu povredu radne obveze, a ne smo identičnu onoj za koju je dobio upozorenje, poslodavac ne mora ponovno primjenjivati postupak upozorenja, već može pokrenuti postupak otkazivanja ugovora o radu. Tužitelju je dakle, u više navrata, na jasan način dano do znanja da u slučaju kršenja radnih obveza neće više biti upozoravan, već je moguć postupak otkazivanja ugovora o radu.

21. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, a suprotno stavu tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme presuđenja, jer je to trenutak kada se odlučuje o tim troškovima, a ne Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, i to neovisno radi li se o sporu za koji je propisana jednokratna naknada.

22. Tužitelju, budući da nije uspio u žalbenom postupku, nije priznat trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a), a tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, budući da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. ZPP-a).

23. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 12. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec