Poslovni broj Gž 1928/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara br. 37., OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku TI iz [adresa], protiv tuženika ŠI iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv 277/2024 od 16. listopada 2025., 12. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ŠI, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv 277/2024 od 16. listopada 2025. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 6401/2024 od 10. listopada 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 59,99 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke djelomično je ukinut predmetni platni nalog u preostalom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 51,50 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je točkom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
2.Prvostupanjsku presudu u točki I. izreke pobija tuženik ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a), iako bi se sadržajno radilo o žalbenim razlozima iz čl. 353. st.1. t.2. ZPP-a.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, stav je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 8., 9. i 10. ZPP -a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.
6. Na dio žalbenih navoda tuženika, u dijelu u kojem ističe da sud nije cijenio njegov iskaz, da je zastupnik tužitelja proizvoljno odabrao dug za neke mjesece u 2023., pa za isti tužio vlasnika nekretnine, a za ostale mjesece protiv njega pokrenuo ovrhu, slijedom čega da se radi o namještanju, da je na objektu [adresa]. od strane djelatnika tužitelja isključena za cijelu 2023., no da su svejedno za tu godinu utvrđena neka potraživanja tužitelja, valja odgovoriti da se sadržajno radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se sukladno čl. 467. st.1. ZPP-a, presuda u sporu male vrijednosti kao što je ovaj, ne može pobijati, posljedično čemu ti navodi tuženika ne mogu biti predmetom ispitivanja prvostupanjske odluke u ovom žalbenom postupku.
Nastavno prednjem, ističe se da je u ovoj vrsti sporova povodom žalbe, isključeno ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.
7.Nastavno prednjem, nisu osnovani navodi tuženika kojima pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu, sadržane u točki I. izreke.
8.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:
-da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 111,49 eur na ime utroška isporučene električne energije u tijeku 2023.,
-da je vlasnik nekretnine bio sada pok. brat tuženika, ČI, koji je preminuo **.**.2021., te je ujedno bio korisnik usluga tužitelja, da je istu naslijedio ovdje tuženik,
-da je tuženik 8. listopada 2021. prijepornu nekretninu darovao svom sinu ĐI,
-da iz Zahtjeva za sklapanje ugovora o opskrbi za predmetno mjerno mjesto, proizlazi da ga je podnio sin tuženika 8. ožujka 2024.
9.1.Polazeći od prethodno navedenog, ispravno je sud prvog stupnja odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, cijenio čl. 24. st.1., 25. st.1., 26. st.1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 100/2022, dalje: Pravilnik), kao i čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO -a) zaključio da iz rezultata dokaznog postupka nije razvidno, budući da ni tuženik tako što nije tvrdio, da je po smrti brata, a onda i izvršenom darovanju predmetne nekretnine, o promjenama vlasnika nekretnine izvjestio tužitelja, a sukladno tome i da je to bio dužan učiniti, koju obvezu međutim nije izvršio.
9.2.Isto tako, vezano za visinu tražbine tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja u konkretnoj pravnoj situaciji uvažio dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis, te utvrdio da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka ni na koji način nije osporavao valjanost iste, niti je predlagao dokaze na okolnost da je utrošak za utuženo razdoblje pogrešno obračunat. Nije kao vjerodostojne prihvatio ni tvrdnje tuženika o tome da je tužitelj pokrenuo postupak i protiv njegovog sina, kao ni to da bi njegovom sinu na prijepornoj nekretnini bila iskopčana struja.
No, neovisno o prednjem, stav je suda prvog stupnja da je dio tražbine tužitelja u zastari i to za iznos od 51,50 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 232. st.1. ZOO-a.
Sukladno iznesenim razlozima, ocjena je prvostupanjskog suda da je djelomično osnovan zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika i to za iznos od 59,99 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st.1. ZOO -a, pa stoga odlučuje kao u točki I. izreke, dok odbija preostali dio zahtjeva tužitelja točkom II. izreke, a sve primjenom čl. 451. st.3. ZPP-a.
Odluku o trošku donosi temeljem čl. 154. st.4. ZPP-a.
10.Rukovodeći se prethodno iznesenim razlozima, prosudba je ovog suda da tuženik svojim žalbenim tvrdnjama ni na koji način nije doveo u dvojbu pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda. U odnosu na dokumentaciju koju je tuženik dostavio u prilogu svoje žalbe, skreće se pažnja tuženiku da ovaj sud nije bio u mogućnosti istu uzeti u razmatranje, jer se po uvjerenju ovog suda radi o novim činjenicama i novim dokazima u smislu čl. 352. st.1. ZPP-a, a koje se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se može izjaviti predmetna žalba.
Vezano za prednje, točnije dokumentaciju koju je tuženik sada dostavio uz žalbu, valja napomenuti da nije točna tvrdnja istog da tu dokumentaciju nije mogao dostaviti u spis do zaključenja glavne rasprave, jer na to ne upućuje stanje u spisu.
11. Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.
12.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP -a.
13.Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.
U Rijeci 12. svibnja 2026.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
