Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžmp-6/2026-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EK i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika EK i JK podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Kmp-56/2025-34 od 26. veljače 2026., u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika EK, a povodom te žalbe i žalbe okrivljenika JK i po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pogledu odluke o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja o ovisnosti iz čl. 69. KZ/11 na način da se ukida sigurnosna mjera obveznog liječenja o ovisnosti iz čl. 69. KZ/11 izrečena pobijanom presudom okrivljeniku EK, dok trajanje te sigurnosne mjere izrečene okrivljeniku JK može trajati, sukladno čl. 69. st. 3. KZ/11, do prestanka izvršenja kazne zatvora.

II. U ostalom dijelu žalba okrivljenika EK, kao i žalba okrivljenika JK u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim okrivljenike EK i JK, zbog kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. i 3. KZ/11, te ih je obojicu, temeljem čl. 243. st. 3. KZ/11 osudio na kazne zatvora i to okrivljenika EK u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a okrivljenika JK u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljenicima EK i JK je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. listopada 2025. pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 73. st. 1. KZ/11 okrivljenicima EK i JK je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja na razdaljini manjoj od 100 metara i zabrana uznemiravanja oštećenika MK, a temeljem čl. 73. st. 2. KZ/11, trajanje te mjere je određeno na vrijeme koje je za pet godina duže od izrečenih kazni zatvora te će se o presudi kojom je izrečena mjera obavijestiti policiju.

1.3. Temeljem čl. 69. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljenicima EK i JK je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se provoditi za vrijeme trajanja zatvorske kazne, u okviru zatvorskog sustava u ustanovi zatvorenog tipa, a po izvršenju zatvorske kazne izvan zatvorskog sustava, ambulantno kroz forenzičku ambulantu Klinike za psihijatriju KBC-a Osijek uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a trajanje te mjere, temeljem čl. 69. st. 3. KZ/11, određeno je na vrijeme od tri godine.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenici EK i JK su oslobođeni obveze plaćanja troška kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik EK, po branitelju Jurici Jeliniću, odvjetniku u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Žalbu protiv presude podnio je i okrivljenik JK, po branitelju Goranu Jariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić d.o.o. iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od krivnje.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba okrivljenika EK je djelomično osnovana i to samo u pogledu odluke o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja o ovisnosti, dok su u ostalom dijelu njegova žalba, ali i žalba okrivljenika JK, neosnovane.

6. Najprije treba istaknuti kako nisu u pravu okrivljenici EK i JK kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjama da se presuda ne može ispitati jer da je izreka presude proturječna njezinim razlozima, odnosno da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima obojice okrivljenika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Nisu u pravu okrivljenici niti kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U svojoj žalbi okrivljenik EK analizira prvostupanjsku presudu i dokaze koji su u postupku izvedeni te navodi da u spisu ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi proizišlo da su okrivljenici postupali zajedno i po prethodnom dogovoru, niti da su postojale bilo kakve prijetnje okrivljenika EK prema oštećeniku MK. U žalbi se ističe da takve prijetnje nisu ničim potkrijepljene, pa tako ni glasovnom porukom koja je reproducirana u dokaznom postupku. Navodi se i kako su pogrešno utvrđene odlučne činjenice o načinu i okolnostima pribavljanja rakije, kao i o postojanju prijetnji bejzbol palicom, za što da ne postoje nikakvi dokazi.

7.2. U žalbi okrivljenika JK se također analizira prvostupanjska presuda, kao i izvedeni dokazi u postupku, te se izvodi drukčiji zaključak od onoga suda prvog stupnja. U žalbi se navodi kako okrivljenik JK u počinjenju kaznenog djela nije imao nikakvu ulogu, što da proizlazi iz izvedenih dokaza, pa tako i iz iskaza oštećenika na raspravi, kao i iz iskaza svjedoka VK. U žalbi se ističe kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako se, u konkretnom slučaju, nikako ne može raditi o kaznenog djelu iznude, već da bi se ovdje eventualno moglo raditi o kaznenom djelu protupravne naplate, budući da je oštećenik bio dužan plaćati zalog, tako da nema riječi o počinjenju kaznenog djela iznude. Na kraju je navedeno da od strane okrivljenika JK prema oštećeniku nije bilo nikakve prisile, niti prijetnje, a niti da je od oštećenika traženo da poduzme kakvu radnju koju nije bio dužan poduzeti, pa da nedostaju oba obilježja kaznenog djela iznude.

7.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da su obrane okrivljenika EK i JK kojima poriču počinjenje kaznenog djela, neuvjerljive. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom okrivljenikovih obrana i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude, zaključivši da su okrivljenici EK i JK postupali na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

7.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da su okrivljenici EK i JK, u inkriminiranom razdoblju, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist, ozbiljnom prijetnjom da će izravno napasti na život oštećenika MK, istog prisilili da ovaj što učini na štetu svoje imovine, odnosno pravilno je utvrđenje da su okrivljenici postupali, zajedno i dogovorno, na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

7.6. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, logičnog i detaljnog iskaza oštećenika MK, koji iskaz je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim. Oštećenik ZK, koji nema opravdanog razloga neosnovano teretiti okrivljenike za ovako teško kazneno djelo, svojim iskazom je vrlo detaljno i uvjerljivo opisao postupanje obojice okrivljenika i način kako su mu prijetili, a da je oštećenik osjećao snažan strah od okrivljenika i nakon počinjenja kaznenog djela ukazuje i činjenica da je zahtijevao da na raspravi iskazuje bez nazočnosti okrivljenika. Iskaz oštećenika potkrijepljen je i preslušavanjem snimke audio razgovora od 3. listopada 2025. između oštećenika i okrivljenika EK, kao i pregledanom potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta iz koje je razvidno da je od okrivljenika JK oduzeta drvena bejzbol palica kojom su on i okrivljenik EK prijetili oštećeniku.

7.7. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbama ističu okrivljenici EK i JK.

8. Nema pravo okrivljenik EK kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni, dok žalba okrivljenika JK, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je trebalo, po službenoj dužnosti, ispitati odluku o kazni i u odnosu na okrivljenika JK.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik EK navodi da, prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na njegovoj strani, zbog čega da izrečena kazna ne predstavlja rezultat pravilne individualizacije kaznene sankcije u smislu odredbi KZ/11.

8.2. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji obojice okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njihovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njima primijenio adekvatne kaznene sankcije.

8.3. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao otegotne okolnosti, okrivljenicima EK i JK cijenio njihovu dosadašnju višestruku osuđivanost za razna kaznena djela te što su prilikom počinjenja kaznenog djela pokazali izrazitu upornost u protupravnom djelovanju, dok je okrivljeniku EK, kao olakotne okolnosti, cijenio djelomično priznanje kaznenog djela, izraženo žaljenje i što je mlađe životne dobi, odnosno što se radi o mlađem punoljetniku, dok je okrivljeniku JK, kao olakotne okolnosti, cijenio njegove sređene obiteljske prilike, odnosno što je oženjen.

8.4. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, okrivljenika EK osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a okrivljenika JK na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koje kazne se ukazuju u cijelosti primjerenima te prilagođenim težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje obojice okrivljenika, radi čega je za očekivati da će se takvim kaznama postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

9. Međutim, u pravu je okrivljenik EK kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog izrečene mu odluke o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti, ističući kako mu je navedena mjera izrečena iako da uopće nije bio podvrgnut psihijatrijskom vještačenju, već da je vještak dao samo mišljenje uvjetne naravi. Na taj način sud prvog stupnja je prekoračio ovlast koju ima po zakonu, pa je počinjena povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika iz čl. 469. točka 5. ZKP/08, na koju ovaj sud, kao sud drugog stupnja, u smislu čl. 476. st. 1. točka 2. ZKP/08, pazi i po službenoj dužnosti.

9.1. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi okrivljenik EK uopće bio vještačen u ovom predmetu, a stalni sudski vještak psihijatar dr. Ivan Požgain je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 31. prosinca 2025. naveo kako u odnosu na okrivljenika EK, budući da nije vještačen, može dati samo uvjetno mišljenje te da je isti vjerojatno ovisan o alkoholu, ali da ta procjena može biti podvrgnuta reviziji u jednom ili drugom smjeru nakon provedenog vještačenja, zbog čega u odnosu na okrivljenika EK nije niti predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, kao što je predloženo u odnosu na okrivljenika JK koji je vještačen.

9.2. Prema tome, kako okrivljenik EK uopće nije psihijatrijski vještačen u ovom postupku i kako mu zbog toga sudski vještak nije niti predložio izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, to nije bilo opravdano prema okrivljeniku EK izreći takvu sigurnosnu mjeru, zbog čega je u tom dijelu trebalo prihvatiti njegovu žalbu, a povodom njegove žalbe i po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti na način da se ta sigurnosna mjera, u odnosu na okrivljenika EK, ukine, kako je i presuđeno pod točkom I. izreke.

9.3. Isto tako, ovaj sud, kao sud drugog stupnja je, povodom žalbe okrivljenika EK i JK, po službenoj dužnosti, utvrdio da je sud prvog stupnja pogrešno u pobijanoj presudi naveo da trajanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti treba trajati tri godine, čime je također prekoračio ovlast koju ima po zakonu, na koji način je počinjena povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika iz čl. 469. točka 5. ZKP/08, na koju ovaj sud, kao sud drugog stupnja, u smislu čl. 476. st. 1. točka 2. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, budući da je u čl. 69. st. 3. KZ/11 propisano da mjera iz st. 1. toga članka može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Stoga je trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i u odluci o trajanju sigurnosne mjere izrečene okrivljeniku JK na način da ta sigurnosna mjera može trajati, sukladno čl. 69. st. 3. KZ/11, do prestanka izvršenja kazne zatvora.

10. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku drugu povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci presude ovog suda drugog stupnja.

Split, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća za mladež

Maria Majić