Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-139/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IM, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavka 6. u svezi sa stavkom 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-570/2025 od 25. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci optuženog IM proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u svezi sa stavcima 2. i 1. KZ/11 te ga je potom osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ZM u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i boravka u istražnom zatvoru od 17. listopada 2024. do 25. kolovoza 2025.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi IM dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak paušalne svote od 200,00 eura sukladno članku 145. stavku 2. točki 6. ZKP/08 te iznos od 1.633,54 eura na ime troškova provedenih vještačenja, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove branitelja postavljenog po službenoj dužnosti, o visini kojih će se naknadno odlučiti posebnim rješenjem sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika "osudi na višu kaznu zatvora".
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeće u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08-26), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Budući da je državni odvjetnik podnio žalbu protiv prvostupanjske presude samo zbog žalbene osnove odluke o kazni, to je prije ocjene osnovanosti tih žalbenih navoda ovaj sud ispitao prvostupanjsku presudu u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08 -26, nakon čega je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od povreda zakona, koje su propisane citiranim odredbama.
7. U žalbi državni odvjetnik navodi kako prvostupanjski sud nije na pravilan način vrednovao okolnosti koje su od utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne, osobito stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra i težinu posljedica počinjenog kaznenog djela i da nije u dostatnoj mjeri i na odgovarajući način cijenio okolnost da su uslijed uzrokovane prometne nesreće smrtno stradale dvije osobe, kao ni posljedice koje je inkriminirani događaj imao za članove njihovih obitelji. U žalbi se posebno ukazuje i na činjenicu kako je jedna osoba u inkriminiranoj prigodi, odnosno prometnoj nesreći koju je uzrokovao optuženik, zadobila teške tjelesne ozljede, zbog čega da se kaznom zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom neće ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11 niti u pogledu specijalne niti generalne prevencije.
7.1. Protivno ovim žalbenim navodima zaključuje se kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su prema članku 47. KZ/11 odlučne za izbor vrste i mjere kazne te ih je potom na odgovarajući način cijenio. Naime, prvostupanjski sud je optuženiku sasvim utemeljeno kao olakotne okolnosti cijenio njegovo potpuno i nedvosmisleno priznanje počinjenog kaznenog djela, čime je u bitnom doprinio bržem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka, njegovu dosadašnju neosuđivanost, primjerno držanje tijekom postupka, kao i iskreno izraženo kajanje te vidljivu emocionalnu potresenost uslijed posljedica prometne nesreće.
7.2. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi kako prvostupanjski sud nije dovoljno vrednovao težinu posljedica konkretnog događaja i stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra. Upravo protivno tome, iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi kako je prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni imao u vidu i stupanj krivnje s kojim je optuženik kazneno djelo počinio, posljedice koje su proizašle iz prometne nesreće, uključujući i okolnost da su dvije osobe smrtno stradale, a jedna teško tjelesno ozlijeđena, kao i stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra. Međutim, okolnost smrti dviju osoba, u konkretnom slučaju, doista predstavlja svojevrsnu otegotnu okolnost na strani optuženika, no, bez obzira na to, ta okolnost sama po sebi, bez postojanja ijedne druge otegotne okolnosti ne opravdava osudu optuženika na strožu kaznu zatvora od one na koju je prvostupanjskom presudom proglašen krivim.
7.3. U odnosu na žalbene navode kojima državni odvjetnik upire na činjenicu da je u inkriminiranom događaju osoba koja je upravljala vozilom marke BMW serije 5, kolnikom autoceste A 6 iz smjera Rijeke u smjeru Zagreba, a koje vozilo je došlo do sraza s vozilom kojim je upravljao optuženik, potrebno je navesti kako ta okolnost nije obuhvaćena činjeničnim opisom kaznenog djela iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci niti je kao takva utvrđena u izreci odnosno u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci pobijane presude. Međutim, uz brojnost i značaj otegotnih okolnost, ta nesporna činjenica nije ni mogla biti, do te mjere odlučnog značaja, da bi bila pogodna za strože kažnjavanje optuženika, a kako to neutemeljeno državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe.
7.4. Iako je neprijeporno kako se radi o teškim posljedicama počinjenog kaznenog djela u vidu smrti dviju osoba i visokom stupnju povrede zaštićenog dobra, sasvim ispravno je prvostupanjski sud sve navedene okolnosti doveo u međusobnu svezu i ispravno ih ocijenio u njihovoj ukupnosti. Pri tome valja istaknuti kako se svrha kažnjavanja ne iscrpljuje isključivo i jedino u strožem kažnjavanju počinitelja kaznenog djela zbog nastupajućih posljedica, nego i u prilagođavanju izrečene kazne osobnim prilikama optuženika, a što se ogleda u pravilu individualizacije kazne prema osobi počinitelja, kao i svim konkretnim okolnostima slučaja.
7.5. Stoga kada se sve navedeno uzme u obzir, ocjena je ovog suda kako je kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom primjerena stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, svim utvrđenim okolnostima kaznenog djela i nastupjelim posljedicama te je ujedno podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11. Naime, i prema ocjeni ovog suda upravo će se takvom kaznom u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecat će se na sve druge da se klone činjenja kaznenih djela i ukazati na pravednost kažnjavanja počinitelja kaznenih djela, ali isto tako utjecat će i na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, čime će se u potpunosti ostvariti zahtjevi generalne i specijalne prevencije.
8. Kako žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08- 26, tako je tu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u suglasju s člankom 482. ZKP/08-26.
Split, 12. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
