Republika Hrvatska
Poslovni broj: Kžzd-8/2026-6
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Višnje Strinić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ĆL, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene ĆL podnesene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovnog broja Kzd-6/2024-10 od 17. lipnja 2025., u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optužene kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu optužena ĆL proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanja protivno pravilima struke iz članka 173. stavak 1. KZ/11, te je na temelju članka 173. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a potom joj je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako optužena u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) optužena ĆL obvezana je platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena ĆL po branitelju Damiru Hećimoviću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, zbog žalbenih razloga navedenih u članku 467. ZKP/08 i to bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje ili pak da se ista preinači na način da se optužena oslobodi optužbe.
4. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu je predložilo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Spis je u suglasju sa člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08-26) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
7. Žalba optužene ĆL je neosnovana.
8. U žalbi optužene ĆL se navodi da se prvostupanjska presuda pobija u cijelosti iz „žalbenih razloga navedenih u članku 467. ZKP/08“, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se prvostupanjska presuda pobija zbog pogrešnog činjeničnog stanja u smislu članka 470. ZKP/08-26 i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08-26.
9. Žalbom optužene se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to iz razloga što prvostupanjski sud nije u pogledu odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge na kojima zasniva osuđujući dio presude pa je presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi, razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i u jednoj dobroj mjeri proturječni.
10. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08-26 jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, o svim odlučnim činjenicama dani su jasni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.
10.1. Kako ovaj sud nije našao da bi bile počinjene neke druge bitne povrede odredbe kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 to se žalba optužene glede navedene žalbene osnove ukazuje neosnovanom.
11. Optužena prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbene osnove povrede kaznenog zakona, međutim nije pravno označeno niti opisano na koji način bi bila ostvarena ta povreda.
12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08- 26 povodom žalbe optužene ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženice.
13. Žalbom optužena presudu pobija i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odnosno izvođenje zaključaka iz iskaza ispitanih svjedoka ističući kako je sud pogrešno prihvatio iskaze svjedoka OL, IL i NL, iako da iz iskaza svjedoka IL i NL ne proizlazi da bi optužena počinila terećeno kazneno djelo. Nadalje, u žalbi optužena navodi kako sud ne prihvaća iskaz svjedokinje VL jer smatra da je njen iskaz usmjeren ka pogodovanju optuženoj. S tim u svezi u žalbi je navedeno kako je zanimljivo da prvostupanjski sud ne smatra da OL svojim iskazom pogoduje sebi, a s druge strane kada neki svjedok realno i izravno iznosi svoja saznanja o onome što je predmet ovog kaznenog postupka, i to baš svjedokinja VL, onda sud zaključuje kako ista pogoduje optuženoj.
14. Suprotno navodima žalbe glede žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14.1. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio iskaz svjedoka OL koji je jasno, detaljno, okolnosno i vjerodostojno opisao način na koji je optužena postupala suprotno navedenoj sudskoj odluci, a to je upravo onako kako je opisano u izreci prvostupanjske presude i koji iskaz je potkrijepljen iskazom svjedoka NL. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka NL koji je potvrdio kako dijete Ć nije odlazila kod oca. Osim toga, iz iskaza nepristranog svjedoka IL, djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad u Slavonskom brodu proizlazi kako je 30. lipnja 2022. optužena samoinicijativno došla s kćeri Ć u Centar na razgovor te da je te prigode optužena iskazivala zabrinutost da Ć ne želi ići kod oca jer osjeća strah od njega, ali da je on iz obavljenog razgovora s djetetom Ć zaključio kako ona ne osjeća zabrinutost i strah od oca.
14.2. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio iskaz svjedokinje VL smatrajući ga pristranim u korist optužene koja je njena tetka i usmjerenim ka pogodovanju optuženoj. Osim toga, ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako je ova svjedokinja iznijela nekoliko nelogičnosti o čemu je prvostupanjski sud dao razloge u odlomku pod točkom 19. presude.
14.3. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je optužena ĆL u razdoblju od kraja lipnja 2022. do listopada 2022. onemogućila ocu djeteta OL susrete i druženja s kćeri Ć u skladu sa pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj R1 Ob - 21/2021 na način da je prekinula kontakt s ocem djeteta i tako mu onemogućila da s kćeri provede ljetne praznike, zabranila djetetu O viđanje s ocem, promijenila joj broj mobitela zbog čega dijete više nije imalo kontakt brojeve oca niti brata i tako joj onemogućila svaki oblik komunikacije s njima niti je ocu djeteta dala novi djetetov broj mobitela, zbog čega u navedenom vremenu otac nije ostvario niti jedan susret s djetetom pa je na ovaj način optužena ĆL svojim ponašanjem u potpunosti ostvarila obilježja kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina iz članka 173. stavak 1. KZ/11 za koje kazneno djelo je optužena i proglašena krivom.
15. Budući da je prvostupanjski sud na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona, odnosno utvrdio da su se u ponašanju optužene ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11, pa je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje utemeljeno primijenio kazneni zakon kada ju je za to kazneno djelo proglasio krivom.
16. U odnosu na žalbu optužene u dijelu koji se odnosi na kaznu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počiniteljice, te njene osobne i imovinske prilike. Tako je pravilno prvostupanjski sud optuženoj cijenio njenu raniju kaznenu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao. Također, pravilno je prvostupanjski sud optuženu ĆL na temelju članka 173. stavak 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca te joj uz primjenu odredbe članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optužena u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
16.1. Naime, nakon što je razmotrio s jedne strane utvrđene otegotne i olakotne okolnosti na strani optužene, a s druge strane i navode žalbe optužene i ovaj drugostupanjski sud je ocijenio kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 doista može ostvariti izricanjem uvjetne osude. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ovakva kazneno pravna sankcija, kao određeno upozorenje uz prijetnju kaznom pruži prilika optuženoj da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem optužene iz društva pa joj je ova kazneno pravna sankcija prilika i poticaj za nastavak života u skladu s opće prihvaćenim uzusima ponašanja, a na optuženoj je odluka hoće li ponuđenu priliku iskoristiti. Vrijeme provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude će optuženoj biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje ponašanje jer ako bi se pojavila kao počinitelj nekog novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja, tada uvijek postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude u skladu s odredbom članka 58. KZ/11. Ovaj sud ocjenjuje da će se ovakvom kaznom ostvariti ciljevi generalne i specijalne prevencije, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. Stoga se žalba optužene u dijelu koji se odnosi na kaznu ukazuje neosnovanom.
17. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija presuda prvostupanjskog suda kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08-26 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08-26.
U Splitu 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
