Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-319/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BK, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-877/2023-51 od 8. rujna 2025., u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog BK, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

II. U preostalom dijelu žalba optuženog BK odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi BK proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a potom je na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine .

1.1. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od optuženog BK trajno je oduzeta pvc vrećica u kojoj se nalazilo 87 pvc smotuljaka sa sadržajem droge kokain, sveukupne mase 87,53 grama, a koja je prethodno od navedenog oduzeta potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš brojeva 01163603, 01163604, 01163605, 01163606 i 01163607 od 6. prosinca 2018., koja droga će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12

- Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25-daljnje u tekstu: ZKP/08) dužan je optuženi BK, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, naknaditi trošak kaznenog postupka u visini od 8.000,00 (osam tisuća) eura, od čega iznos od 5.700,67 (pet tisuća sedamsto eura i šezdeset sedam centi) eura predstavlja troškove provedenog toksikološkog vještačenja, iznos od 1.242,15 (jedne tisuće dvjesto četrdeset dva eura i petnaest centi) eura predstavlja troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 1.057,18 (jedne tisuće pedeset sedam eura i osamnaest centi) eura predstavlja trošak paušala.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi BK, po branitelju Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić&Vrdoljak d.o.o. sa sjedištem u [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu te zbog troškova postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da mu se „izreče znatno blaža kazna“ podredno da se navedena preinači na način da ga se oslobodi optužbe. Ujedno u žalbi je zatraženo da se branitelja i optuženika obavijesti o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Na sjednicu vijeća pristupio je branitelj optuženika, odvjetnik Vinko Ljubičić, dok uredno obaviješteni optuženik i Županijska državna odvjetnica u Splitu, niti itko od njezinih zamjenika, nisu pristupili na sjednicu, uslijed čega je ista održana u nj ihovoj odsutnosti na temelju članka 474. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20- Odluka USRH, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26-daljnje u tekstu: ZKP/08-26).

5.1. Branitelj optuženika u svojem izlaganju je iznio najvažnije dijelove žalbe te je ustrajao u prijedlozima iz iste.

6. Žalba optuženog BK je djelomično osnovana.

7. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka u optuženikovoj žalbi se navodi kako je prvostupanjska presuda nerazumljiva, proturječna i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, na koji način pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 . Potom se navodi i to kako prvostupanjski sud „nije postupio po uputama iz ukidne odluke drugostupanjskog suda “, da mu je povrijeđeno pravo obrane odbijanjem dokaznog prijedloga za ispitivanjem svjedoka AK te da se presuda temelji na nezakonitim dokazima pribavljenim pretragom vozila svjedoka ŽK, na koji način pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

7.1. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje kako pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su u logičnoj vezi s izrekom presude, a okolnost što se žalitelj ne slaže s ocjenom dokaza i zaključcima prvostupanjskog suda ne znači da je presuda nerazumljiva ili proturječna. Dakle, izreka presude je jasna i neproturječna te ne postoji proturječje u odnosu na sadržaj tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza te se osporavana presuda može ispitati.

7.2. Prvostupanjska presuda ne temelji se na nezakonitom dokazu i to potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od ŽK u vidu PVC smotuljka sa sadržajem droge kokain, kako se neutemeljeno u žalbi optuženika ističe. Naime, iz iskaza svjedoka policijskih službenika ŠK i TK proizlazi kako je paketić s tom drogom, koju je neposredno prije toga preuzeo od optuženika, dragovoljno predao policijskim službenicima pa su u potpunosti neutemeljeni žalbeni navodi kako je taj smotuljak droge pronađen uslijed nezakonito provedene pretrage vozila ŽK.

7.3. Također, odbijanje dokaznog prijedloga za ispitivanje svjedoka AK nije dovelo do povrede prava obrane optuženika jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da izvođenje tog dokaza nije od utjecaja na utvrđivanje odlučnih činjenica budući da su okolnosti na koje bi se taj dokaz odnosio već bile utvrđene drugim provedenim dokazima. Stoga se optuženik neosnovano žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 421. stavkom 1. ZKP/08.

7.4. Neosnovan je i žalbeni navod optuženika kako prvostupanjski sud nije postupio po uputama iz ukidne odluke drugostupanjskog suda, budući da iz stanja spisa proizlazi kako je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze, uključujući i sudsko psihijatrijsko vještačenje te je ispravno razmotrio i ocijenio sve relevantne okolnosti, od značaja za utvrđivanje imovinskog stanja optuženika u inkriminirano vrijeme, čime je postupio sukladno danim uputama iz ranijeg ukidnog rješenja.

7.5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08-26, utvrđeno je kako nije počinjena ni neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka propisana citiranom odredbom.

8. Optuženik osporava pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, ističući kako nema izravnih dokaza o prodaji droge, količina i način pakiranja droge da nisu dostatni za zaključak o njezinoj namjeni za daljnju prodaju, da nisu utvrđeni kupci niti novčani tokovi, a njegova obrana da je pogrešno ocijenjena kao neistinita.

8.1. Međutim, ovaj sud nalazi da su ti žalbeni navodi neosnovani jer je prvostupanjski sud sasvim ispravno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja u presudi je dao iznimno detaljne, uvjerljive i logički obrazložene razloge, koje kao valjane prihvaća i ovaj sud. Osim toga, optuženik pogrešno polazi od pretpostavke da je za zaključak o postojanju namjere prodaje droge nužno postojanje izravnog dokaza o prodaji, zanemarujući da se takav zaključak može temeljiti i na skupu međusobno povezanih indicija koje u svojoj ukupnosti čine zatvoren logički krug pri čemu žalitelj zanemaruje kako se i radnjom držanja droge radi daljnje prodaje ostvaruje biće inkriminiranog djela.

8.2. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza i svih dokaza u njihovoj ukupnosti osnovano zaključio kako je optuženik predmetnu drogu kokain držao u svrhu daljnje prodaje. Takav zaključak proizlazi prije svega iz količine droge od 87,53 grama kokaina, koja višestruko premašuje količine uobičajene za osobnu uporabu optuženika, kao i iz načina njezina pakiranja, u većem broju pojedinačnih smotuljaka, što po svom karakteru ozbiljno upućuje na namjeru njezine daljnje distribucije, a ne na osobnu konzumaciju. Pritom je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir i nalaze i mišljenja sudskih vještaka psihijatrijske struke dr. Časlava Lončara i dr. UK, koje je s pravom prihvatio kao stručne, logične i uvjerljive. Iz tih nalaza proizlazi da optuženik nije ovisnik o drogama, već povremeni konzument i kod kojeg ne postoji potreba za posjedovanjem većih količina droge, što dodatno potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

8.3. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključak o namjeni prodaje droge doveo u vezu i s utvrđenim imovinskim stanjem optuženika jer iz provedenih dokaza proizlazi da u inkriminirano vrijeme optuženik nije raspolagao prihodima niti imovinom koja bi mu omogućavala nabavu tako velike količine kokaina za vlastite potrebe. Takva okolnost čini njegovu obranu nelogičnom i protivnom pravilima životnog iskustva jer je teško prihvatiti da osoba bez stabilnih i značajnih prihoda ulaže znatna novčana sredstva u nabavu veće količine droge isključivo radi povremene konzumacije. Sve navedene okolnosti dakle, količina droge, način pakiranja, rezultati sudsko psihijatrijskog vještačenja, utvrđeno imovinsko stanje optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, promatrane u svojoj ukupnosti čine zatvoren krug indicija koji isključuje svaku razumnu sumnju u pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o namjeni droge radi daljnje prodaje. Potrebno je istaknuti kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio imovinsko stanje optuženika i tek nakon inkriminiranog događaja navedeni je nasljeđivanjem stekao određenu imovinu

8.4. Ne mogu se prihvatiti ni žalbeni navodi optuženika kojima dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome kako je optuženik ŽK prodao smotuljak sa sadržajem droge kokain od 0,65 grama. Svjedoci policijski službenici TK i ŠK uočili su ŽK, koji im je od ranije bio poznat, dok se nalazio u vozilu da mu je pristupio optuženik i pružio mu jedan paketić, a ŽK njemu nekoliko novčanica. Prilikom dolaska do kuće zaustavili su ŽK koji im je dragovoljno izručio paketić, a za kojeg se kasnijim toksikološkim vještačenjem utvrdilo da se radi o drogi kokain. Osim toga, provedenim komparativnim vještačenjem uzoraka droge kokain, koja je privremeno oduzeta od optuženika i uzoraka droge kokain, koja je privremeno oduzeta od ŽK, utvrđeno je kako „vrlo vjerojatno potječu iz istog izvora i sličnost uzoraka iznosi 99,96 - 99,99 %. Stoga žalbeni navodi kojima se osporava takav zaključak, pozivanjem na nepostojanje izravnog dokaza o prodaji, nepostojanje novčanih tokova ili drugih pojedinačnih elemenata, nisu od odlučnog značaja i ne dovode u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja niti pravilnu primjenu kaznenog zakona.

9. Međutim, u pravu je žalitelj kada pobija pobijanu presudu u odluci o kazni. Zaključak je ovog suda kako je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, na koju je optuženik osuđen pobijanom presudom, prestrogo odmjerena i nije prikladna konkretnim okolnostima počinjenog kaznenog djela. Naime, prvostupanjski sud je samo djelomično utvrdio postojanje okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, na način kako je propisano člankom 47. KZ/11, pri čemu tim okolnostima nije dao odgovarajući značaj, uslijed čega je izrekao kaznu koja je stroža nego što to zahtijeva svrha kažnjavanja i konkretne okolnosti slučaja.

9.1. Prilikom odluke o kazni bilo je potrebno veću pozornost pridati načelu individualizacije kazne, vodeći računa ne samo o težini i posljedicama počinjenog kaznenog djela, već i o svim subjektivnim i objektivnim okolnostima na strani optuženika, koje u konkretnom slučaju upućuju da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom. Pri tome je ovaj sud imao u vidu stupanj krivnje optuženika, njegovo držanje nakon počinjenja djela, osobne prilike koje se ogledaju u tome da se optuženik sada bavi iznajmljivanjem apartmana i tako ostvaruje prihod za svoje uzdržavanje. Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio otegotnu okolnost u vidu ranije osuđivanosti optuženika, ali ju je precijenio budući da je optuženik posljednji put osuđen 2020. Međutim, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao da je kazneno djelo počinjeno u stanju smanjene ubrojivosti, a zanemario je protek vremena od počinjenja kaznenog djela do donošenja pobijane presude, čemu optuženik nije ni najmanje doprinijeo, kao i činjenicu da se u tom razdoblju nije javljao kao počinitelj novog kaznenog djela.

9.2. Stoga je ovaj sud zaključio kako će se kaznom zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 odnosno da će se takvom kaznom dovoljno utjecati kako na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela tako i na druge građane da poštuju pravni poredak i suzdrže se od činjenja kaznenih djela, uz istodobno jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Po ocjeni ovoga suda, upravo kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine predstavlja pravičnu i zakonom utemeljenu mjeru društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, pri čemu je u dovoljnoj mjeri izražena kako generalna tako i specijalna prevencija, a istodobno je zadovoljeno i načelo pravičnosti i individualizacije kazne, a izricanje strože kazne od navedene, po ocjeni ovoga suda, ne nije nužno za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

10. Sukladno obrazloženom odlučeno je kao u izreci na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08-26.

Split, 12. svibnja 2026

Predsjednik vijeća

Neven Cambj